Gentamicin Sopharma
gentamicin
UPUTSTVO ZA LEK
gentamicin
Uputstvo sačuvajte. Može biti potrebno da ga ponovo pročitate.
Ako imate dodatnih pitanja, obratite se svom lekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri.
Ukoliko Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo, obratite se Vašem lekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri .Ovo uključuje i bilo koje neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu. Vidite odeljak 4.
Šta je lek Gentamicin Sopharma i čemu je namenjen
Šta treba da znate pre nego što primite lek Gentamicin Sopharma
Kako se primenjuje lek Gentamicin Sopharma
Moguća neželjena dejstva
Kako čuvati lek Gentamicin Sopharma
Sadržaj pakovanja i ostzale informacije
Lek Gentmicin Sopharma se koristi u terapiji infekcija izazvanih bakterijama osetljivim na gentamicin, kod novorođenčadi, odojčadi, dece i odraslih.
Glavne indikacije za primenu aminoglikozidnih antibiotika, u čiju grupu spada gentamicin, su infekcije bakterijama rezistentnim na druge, manje toksične lekove, kao i ozbiljne infekcije Gram–negativnim bakterijama, bolničke (nozokomijalne) infekcije, kao i infekcije kod imunokompromitovanih pacijenata sa deficijencijom određenog tipa ćelija (neutropenijom).
Lek Gentamicin Sopharma se primenjuje kod sledećih stanja:
infekcije urinarnog trakta i reproduktivnih organa (ne uključujući gonoreju i sifilis)
pneumonije pri bolničkom lečenju (nozokomijalna pneumonija). Pneumonija kod ambulantno lečenih pacijenata je uglavnom uzrokovana pneumokoknim infekcijama, i u tim slučajevima gentamicin nije lek prvog izbora)
bakterijskog zapaljenja endokarda (endokarditis)
infekcije abdomena
ozbiljene sistemske infekcije koje zahtevaju bolničko lečenje (nozokomijalna sepsa).
meningitisa izazvanog Gram-negativnim bakterijama
infekcije kostiju i gnojne infekcije zglobova
infekcije ili povećan rizik od infekcije kod pacijenata sa oslabljenim imunitetom. Napomena:
Kombinovana terapija uglavnom sa drugim beta-laktamskim antibioticima (npr. penicilinama), ili sa drugim efikasnim lekovima, koji se koriste u slučajevima infekcija anaerobnim bektarijama, je indikovana samo ukoliko je ugrožen život pacijenta infekcijom čiji je izazivač nepoznat, ili u mešovitim infekcijama aerobnim i anaerobnim bakterijama uzrokovanim bakterijskom upalom endokarda (endokarditis), infekcijama izazvanim Pseudomonas-om, kao i kod imunokompromitovanih pacijenata koji imaju deficijenciju neke vrste ćelija krvi (neutropeniju).
Potrebno je uzeti u obzir zvanične vodiče o primeni antibiotika pre primene gentamicina.
ukoliko ste alergični (preosetljivi) na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog leka (navedene u odeljku 6).
Gentamicin je potrebno primenjivati sa oprezom u sledećim situacijama:
kod pacijenata sa već postojećim oštećenjem prenosa impulsa između nerva i mišića (kao na primer kod myasthenia gravis, Parkinsonove bolesti), jer gentamicin blokira transmisiju impulsa između nerva i mišića.
kod pacijenata koji su već na terapiji lekovima za opuštanje mišića (mišićni relaksanti) (npr. primena gentamicina u toku operacija).
pre, tokom i nakon završetka terapije gentamicinom, mora se redovno pratiti funkcija bubrega, čula sluha i ravnoteže, kao i funkcija jetre i laboratorijski parametri. Ako je moguće, ne treba istovremeno primenjivati nijedan drugi lek sa potencijalno štetnim dejstvom na sluh i bubrege. Ukoliko se ovo ne može izbeći preporučuje se redovno praćenje funkcije bubrega!
u slučaju svih problematičnih terapija, neophodno je pratiti koncentracije gentamicina u serumu. U slučaju primene više puta dnevno, maksimalne koncentracije u krvi ne smeju biti veće od 10-12 mg/L a minimalne koncentraije ne smeju biti veće od 2,0 mg/L. U slučaju doziranja jednom dnevno, ne postoje jednistvene preporuke za maksimalne koncentracije, dok minimalne koncentracije ne smeju biti veće od 1,0 mg/L.
U slučaju teških oštećenja funkcije jetre i već postojećim oštećenjem sluha, gentamicin treba uključiti u terapiju jedino ako je ugrožen život pacijenta.
Obavestite Vašeg lekara ili farmaceutu ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge lekove.
Sledeće interakcije gentamicina sa drugim lekovima su važne:
Gentamicin i mišićni relaksansi i etar (anestetički gas)
Blokirajuće dejstvo gentamicina na transmisiju impulsa između nerva i mišića se pojačava istovremenom primenom etra ili mišićnih relaksanasa.
Gentamicin i metoksifluran (anestetički gas)
Gentamicin može pojačati nefrotoksičnost metoksiflurana. Istovremena primena može izazvati ozbiljna oštećenja funkcije bubrega.
Gentamicin i drugi lekovi koji mogu izazvati oštećenje funkcije bubrega ili sluha
Postoji povećan rizik od pojave neželjenih dejstava kod pacijenata koji su na istovremenoj terapiji gentamicinom i sledećim lekovima koji imaju potecijalno toksično dejstvo na bubrege i sluh: amfotericin B, (fungicid), kolistin (antibiotik), cefalosporin (antibiotik), ciklosporin (imunosupresiv), cisplatin (lek za hemoterapiju tumora), vankomicin (aminoglikozidni antibiotik), diuretici Henleove petlje kao što su etakrinska kiselina i furosemid.
Jako je bitno napomenuti da čak i 3-4 nedelje nakon primene lekova koji sadrže cisplatin, nefrotoksični efekat gentamicina može biti pojačan.
Gentamicin i drugi antibiotici
Kombinovana terapija sa drugim odgovarajućim antibioticima (npr. beta-laktamskim antibioticima) može imati sinergistički efekat.
Pojačano je dejstvo sa acilamino-penicilinom na Pseudomonas aeruginosa (bakterija), sa ampicillinom na
enterococci (bakterija) i sa cefalosporinima na Klebsiella pneumoniae (bakterija). Napomena: ovaj efekat se može ispoljiti i u slučaju skorije primene ovih lekova.
Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem lekaru ili farmaceutu za savet pre primene ovog leka.
Trudnoća
Ne postoji dovoljno podataka o primeni gentamicina u trudnoći. Studije na životinjama su pokazale reproduktivnu toksičnost gentamcina. Gentamicin prolazi placentalnu barijeru i dostiže merljive koncentracije u tkivu fetusa i amnionskoj tečnosti. Gentamicin pokazuje toksični potencijal koji može dovesti do oštećenja unutrašnjeg uva i bubrega fetusa. Zbog toga, primena gentamicina u trudnoći je indikovana samo u životno ugožavajućim stanjima i ukoliko nije dostupna bezbednija alternativa.
Dojenje
Gentamicin se može naći u malim koncentracijama u mleku dojilja i male koncentracije takođe mogu biti prisutne u serumu odojčeta. Ukoliko je neophodna primena gentamicina kod dojilja, dojenje treba prekinuti. Kod odojčeda se može javiti proliv i kolonizacija mukusnih membrana gljivicama. Takođe se može javiti i preosetljivost.
Ne postoje podaci iz studija o dejstvu leka Gentamcin Sopharma na upravljanja vozilima i rukovanje mašinama.
anhidrovani natrijum sulfit (E221)
Retko može izazvati teške hipersenzitivne reakcije i bronhospazam.
parahidroksibenzoate
Može povećati rizik od žutice kod novorođenčadi.
Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po dozi, odnosno suštinski je „bez natrijuma”.
Ovaj lek se može primenjivati kao intramuskularna injekcija, spora intravenska injekcija ili kao intravenska infuzija.
Preporučena početna doza, nezavisna od funkcije bubrega, je 1,5–2,0 mg/kg telesne mase.
Preporučena dnevna doza kod dece, adolescenata i odraslih sa normalnom funkcijom bubrega je: 3-6 mg/kg telesne mase, dnevno, primenjeno kao pojedinačna doza ili podeljena u dve doze.
Preporučena dnevna doza kod dece i adolescenata sa normalnom renalnom funkcijom je: 3-6 mg/kg telesne mase, dnevno, kao pojedinačna doza (poželjnije) ili podeljeno u dve pojedinačne doze.
Preporučena dnevna doza kod beba starijih od mesec dana je 4,5-7,5 mg/kg telesne mase dnevno, kao pojedinačna doza (poželjnije) ili podeljeno u dve pojedinačne doze.
Preporučena dnevna doza kod novorođenčadi je 4-7 mg/kg telesne mase dnevno.
Zbog dužeg poluvremena eliminacije kod novorođenčadi preporučena dnevna doza se daje kao pojedinačna doza.
U slučaju oštećenja renalne funkcije, preporučena dnevna doza treba da bude smanjena i prilagođena funkciji bubrega.
Praćenje:
Preporučeno je da se prati koncentracija gentamicina u serumu, posebno kod starijih i novorođenčadi, kao i kod pacijenata sa oštećenom renalnom funkcijom. Uzorci se uzimaju pred kraj doznog intervala („trough level”). Koncentracija leka na kraju doznog intervla ne sme biti veća od 2 mg/L prilikom doziranja 2 puta dnevno ili 1 mg/L prilikom doziranja jednom dnevno.
Prilikom terapije pacijenata sa neutropenijom, kao i u terapiji endokarditisa, ukupna dnevna doza bi trebalo da bude podeljena u 3 pojedinačne doze.
Prilikom kombinovane primene (npr, sa beta laktamskim antibioticima), lek se može primenjivati jednom dnevno. Kliničke studije i studije na životinjama su pokazale da ovaj način doziranja, u poređenju sa primenom u nekoliko podeljenih pojedinačnih doza, omogućava bolju efikasnost i podnošljivost leka.
Preporučeno doziranje i praćenje terapije gentamicinom
Doziranje (odrasli)
Inicijalna doza: 120 mg gentamicina (1,5 - 2 mg gentamicina/kg) Trajanje infuzije: 30 - 60 min
Doza održavanja: 3 - 6 mg gentamicina/kg/dnevno
Interval doziranja: Interval doziranja se prilagođava individulanom poluvremnu eliminacije. Preračunavanja poluvremena se zasniva na izmerenim koncentracijama („peek” ili
„trough”), bilo grafički ili uz pomoć kalkulatora (pogledati primer).
Primer:
Poluvreme
t1/2 =
In 2 x (t2 – t1)
0,69 x 7
=
4,83
=
= 2,5 h
In (c1/c2) In (7/1) 1,95
Uzorci krvi: Uzimaju se na kraju doznog intervala („trough”) i odmah nakon završetka infuzije („peek”). Koncentracija gentamicina u krvi na kraju doznog intervala, veća od 2mg/L prilikom primene dva puta dnevno, ili veća od 1mg/L kod primene jednom dnevno, ukazuje na kumulaciju (nefrotoksičnost!) i potrebu da se poveća interval doziranja ili smanji doza.
Doziranje u slučaju oštećenja funkcije bubrega
Gentmicin se eliminiše glomerularnom filtracijom. Doza mora biti prilagođena oštećenoj funkciji bubrega pacijenata.
Postoje dva načina prilagođavanja doze:
Produženje intervala doziranja pri čemu doza ostaje ista (svaka sledeća doza je ista kao i početna doza).
Smanjivanje početne doze ali interval doziranja ostaje isti (svaka sledeća doza je manja od početne doze).
Produženje intervala doziranja u slučaju istih doza
Produženje intervala doziranja (u satima), može se proceniti primenom sledećih jednačina:
Tind = TN
t1/2 ind
t1/2N
ili
Tind = TN
Cl genta (N)
Cl genta (ind)
Pošto je klirens gentamicina direktno proporcionalan klirensu kreatinina može se koristiti i sledeća jednačina:
Tind = TN
Cl cr (N)
Cl cr (ind)
Tind = individualni interval doziranja (h)
TN = normalni interval doziranja (obično 8 časova)
t1/2N = poluvreme gentamicina kod normalne funkcije bubrega (oko 2-3 h)
t1/2 ind = poluvreme eliminacije gentamicina u slučaju oštećene funkcije bubrega (poluvreme eliminacije definisano iznad)
Cl genta = klirens gentamicina
Cl cr = klirens kreatinina
Primer:
Ako je klirens kreatinina 30 mL/min, interval doziranja pri konstantnoj dozi je:
Tind = 8 x
100
30
(h) = 26 h
pretpostavljajući da je Cl cr (N) 100 mL/min.
Smanjivanje doze u slučaju konstantog intervala doziranja
Pošto se gentamicin uglavnom eliminiše putem bubrega, individualna doza u slučaju oštećenja funkcije bubrega može se izračunati primenom sledećih jednačina:
D* =
Clcr*
Clcr (normal)
x DN
Clcr* = klirens kreatinina kod normalne renalne funkcije
DN = normalna doza
D* = sledeća doza nakon početne u slučaju oštećene renalne funkcije
Sledeća tabela daje pregled referentnih vrednosti za prilagođavanje (smanjivanje) doze pri konstantnom interval doziranja (interval doziranja 8h)
kreatinin u serumu (mg/100 mL) | klirens kreatinina (mL/min /1,73 m2) | sledeća doza nakon početne (procenti početne doze) |
manji od 1,0 | više od 100 | 100 |
1,1 – 1,3 | 71 – 100 | 80 |
1,4 – 1,6 | 56 –70 | 65 |
1,7 – 1,9 | 46 – 55 | 55 |
2,0 – 2,2 | 41 – 45 | 50 |
2,3 – 2,5 | 36 – 40 | 40 |
2,6 – 3,0 | 31 – 35 | 35 |
3,1 – 3,5 | 26 – 30 | 30 |
3,6 – 4,0 | 21 – 25 | 25 |
4,1 – 5,1 | 16 – 20 | 20 |
5,2 – 6,6 | 11 – 15 | 15 |
6,7 – 8,0 | manje od 10 | 10 |
Mora se voditi računa i o tome da renalna funkcija može biti promenjena i tokom terapije.
Parametar izbora bi trebalo da bude klirens kreatinina, jer koncentracija kreatinina u serumu u slučaju ozbiljnih infekcija (sepsa npr.), varira.
Ukoliko je poznata samo koncentracija kreatinina u serumu, klirens kreatinina može se izračunati primenom sledeće formule:
Muškarci:
Clcr =
telesna masa (kg) x (140 – godine starosti) 72 x kreatinin u serumu (mg/100 mL)
ili
telesna masa (kg) x (140 – godine Clcr = starosti)
0.814 x kreatinin u serumu (mikromol/L)
Žene: 0,85 x vrednost dobijena u formulama iznad
Ukoliko se koncentracija kreatinina u serumu koristi za procenu funkcije bubrega, merenje bi trebalo ponoviti više puta kako bi se potvrdila korelacija između klirensa kreatinina i funkcije bubrega.
Doziranje kod pacijenata na hemodijalizi
Hemodijaliza je indikovana ukoliko je klirens kreatinina manji od 5 mL/min.
Gentamicin se dijalizira. Pri hemodijalizi koja traje 4-5 sati doza se smanjuje za 50 - 60%, a u slučaju hemodijalize u trajanju 8-12 sati očekivano smanjenje koncentracije je 70 - 80% . Nakon svake dijalize, sledeća doza mora biti individulano određena, na osnovu trenutnih koncentracija gentamicina u serumu.
Preporučena doza nakon dijalize je od 1 to 1,7 mg/kg telesne mase.
Pošto pacijenti na hemodijalizi uzimaju istvremeno antikoagulantnu terapiju, ne preporučuje se intramuskularna primena zbog većeg rizika od pojave hematoma.
Način primene
Za intramuskularnu primenu (injekcija) i intravensku primenu (injekcija ili infuzija).
Ne preporučuje se istovremena primena injekcije /infuzije sa drugim lekovima (videti odeljak Inkompatibilnost)
Kako bi se izbegle velike maksimalne koncentracije, preporučuje se primena infuzije u trajanju od 30 do 60 minuta.
Ukoliko je indikovana primena nerazblaženog gentamicina direktno intravenski, injekcija se mora davati sporo, tokom 2-3 minuta.
Napomena:
Gentamicin treba uvek primenjivati odvojeno od drugih lekova.
Aminoglikozide ne treba mešati u injekcionom ili infuzionom rastvoru sa beta-laktamskim antibioticima (npr. penicilinima, cefalosporinima) pod bilo kakvimokolnostima, pošto ovo dovodi do fizičko-hemijske inaktivacije leka u kombinovanoj terapiji.
Dužina terapije bakterijskih infekcija zavisi od toka bolesti, uobičajeno 7-14 dana. Dužina terapije ne treba da bude duža od 10 do 14 dana.
Potrebno je izbegabati primenu gentamicina odmaj nakon prethodne terapije aminoglikozidima; potrebno je da prođe period od 7 do 14 dana bez terapije.
Vaš lekar će odlučiti o dužini trajanja Vaše terapije.
Molimo Vas da porazgovarate sa Vašim lekarom ili farmaceutom, ukoliko imate utisak da lek Gentamicin Sopharma deluje prejako ili preslabo na Vas.
Gentamicin ima malu terapijsku širinu. U slučaju povećanih koncentracija gentamicina u organizmu (akumulacije), usled smanjene funkcije bubrega, može doći do oštećenja bubrega i sluha kao i vestibulokohlearnog nerva (nervus statoacusticus). Nivo oštećenja funkcije bubrega je u korelaciji sa minimalnim koncentracijama većim od 4 mg gentamicina/L.
Terapija predoziranja
Ukoliko je došlo do predoziranja potrebno je prekinuti dalju primenu leka. Ne postoji specifičan antidot. Genetamicin se može ukloniti iz krvi hemodijalizom.
Terapija u slučaju blokade transmisije impulsa između nerava i mišića (neuromuskularne blokade)
U slučaju blokade kontinuiranog sprovođenja impulsa između mišića i nerva (uglavnom nastale usled interakcija), potrebno je primeniti kalcijum–hlorid i veštačko disanje.
Ukoliko imate dodatnih pitanja vezana za upotrebu ovog leka, obratite se Vašem lekaru ili farmaceutu.
Kao i svi lekovi, ovaj lek ovaj lek može da prouzrokuje neželjena dejstva, iako ona ne moraju da se jave kod svih pacijenata koji uzimaju ovaj lek.
U individualnim slučajevima, koncentracija kalijuma, kalcijuma i magnezijuma u krvi (hipokalemija, hipokalcemija, hipomagnezemija) može biti smanjena, naročito tokom dugotrajne terapije (duže od 4 nedelje) visokim dozama.
U retkim slučajevima je zabeleženo reverzibilno povećanje vrednosti enzima jetre (transaminaze, alkalna fosfataza) i koncentracija bilirubina (degradacioni proizvod krvi) u serumu.
Terapija gentamicinom može dovesti do promene broja krvnih pločica (trombocitopenija) i belih krvnih zrnaca (leukopenija, eozinofilija, granulocitopenija) u veoma retkim slučajevima.
Senzorni poremećaji u rukama i nogama, npr. bockanje, utnulost (periferna parestezija) i polineuropatija u donjim ekstremitetima i stopalima je zabeležena u pojedinim slučajevima.
Oštećenje vestibulokohlearnog nerva su moguća, a mogu biti zahvaćeni organi čula sluha i ravnoteže. Od ototoksičnih efekata, najčešći su vestibularni poremećaji.
Oštećenja sluha su veoma česta. Najveći rizik je postojeće oštećenje funkcije bubrega. Rizik se povećava sa rastom ukupno primenjene dnevne doze.
Simptomi ototoksičnih efekata su na primer, vrtoglavica, zvonjenje/buka u ušima (tinitus), oslabljen sluh.
Oštećenje funkcije bubrega u vidu redukovane glomerularne filtracije se javlja kod oko 10% pacijenata, na terapiji gentamcinom i obično je reverzibilno. Najveći faktori rizika su: visoka ukupna doza, dugo trajanje terapije, povećane koncentracije u serumu, a dodatni faktori mogu biti i godine starosti, hipovolemija i šok.
Klinički znaci oštećenja funkcije bubrega su proteinurija, cilindrurija, hematurija, oligurija, povećane koncentracije kreatinina i uree u serumu.
U individulanim slučajevima može doći do akutne bubrežne insuficijencije.
Moguća je pojava bola na mestu primene injekcije.
U pojedinim slučajevima zabeležena je pojava alergijskih reakcija na koži (npr. crvenilo, osip, svrab, koprivnjača sa egzantemom).
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Ukoliko Vam se ispolji bilo koja neželjena reakcija, potrebno je da o tome obavestite lekara, farmaceuta ili medicinsku sestru. Ovo uključuje i svaku moguću neželjenu reakciju koja nije navdena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih reakcija možete da pomognete u proceni bezbednosti ovog leka. Sumnju na neželjene reakcije možete da prijavite Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu
Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Čuvati lek van vidokruga i domašaja dece.
Ne smete koristiti lek Gentamicin Sopharma posle isteka roka upotrebe naznačenog na kutiji nakon „Važi do:”. Datum isteka roka upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog meseca.
Čuvati na temperaturi do 25 оС. Ne zamrzavati!
Rok upotrebe nakon razblaživanja rastvora: Pokazana je fizičko-hemijska stabilnost leka nakon razblaženja sa 0,9 % rastvorom natrijum-hlorida u toku 24h na sobnoj temperaturi (25°C). S mikrobiološke tačke gledišta, pripremljeni rastvor treba primeniti odmah nakon mešanja. Ako se odmah ne upotrebi, vreme i uslovi čuvanja pre upotrebe su odgovornost korisnika.
Neupotrebljivi lekovi se predaju apoteci u kojoj je istaknuto obaveštenje da se u toj apoteci prikupljaju neupotrebljivi lekovi od građana. Neupotrebljivi lekovi se ne smeju bacati u kanalizaciju ili zajedno sa komunalnim otpadom. Ove mere će pomoći u zaštiti životne sredine.
Akivna supstanca je: gentamicin-sulfat;
1 mL rastvora za injekciju/infuziju sadrži 40 mg gentamicina (u obliku gentamicin-sulfata).
Jedna ampula sa 2 mL rastvora za injekciju/infuziju sadrži 80 mg gentamicina (u obliku gentamicin-sulfata).
Pomoćne supstance su: metilparahidroksibenzoat, propilparahidroksibenzoat, dinatrijum-edetat, natrijum- sulfit, 1 mol/L rastvor sumporne kiseline (za korekciju pH), voda za injekcije.
Bistar, bezbojan do bledo žut rastvor, bez vidljivih čestica. Unutrašnje pakovanje:
Ampule od bezbojnog stakla (tip I), zapremine od 2 mL, sa oznakom za otvaranje ampule.
Spoljašnje pakovanje:
10 ampula u plastičnom (PVC) ulošku. Jedan blister u složivoj, kartonskoj kutiji sa Uputstvom za lek.
SOPHARMA TRADING D.O.O. BEOGRAD – NOVI BEOGRAD,
Bulevar Zorana Đinđića 2a, Beograd
SOPHARMA AD, Bugarska, Sofija, 16, Iliensko Shosse Str.
Septembar, 2018.
Lek se može upotrebljavati u zdravstvenoj ustanovi.
515-01-04866-16-001 od 28.09.2018.
------------------------------------------------------------------------------------------------
SLEDEĆE INFORMACIJE NAMENJENE SU ISKLJUČIVO ZDRAVSTVENIM STRUČNJACIMA:
Lek Gentamicin Sopharma se koristi za terapiju teških infekcija izazvanih bakterijama osetljivim na gentamicin.
Osnovna indikacija za primenu aminoglikozida su infekcije izazvane bakterijama koje su rezistentne na druge, manje toksične lekove, kao i teške infekcije izazvane Gram-negativnim bakterijama, bolničke infekcije, infekcije kod imunokompromitovanih pacijenata i pacijenata sa neutropenijom.
Pod gore navedenim uslovima, gentamicin se može primenjivati u terapiji:
infekcija urinarnog trakta i reproduktivnih organa (ne uključujući gonoreju i sifilis)
nozokomijalne pneumonije (vanbolnička pneumonija je uglavnom uzrokovana Str. pneumoniae i u tim slučajevima gentamicin nije lek prvog izbora)
endokarditisa
intraabdominalnih infekcija
nozokomijalne sepse
meningitisa izazvanog Gram – negativnim bakterijama
osteomijelitisa i supurativnog artritisa
infekcija ili u slučaju rizika od infekcije kod imunokompromitovanih pacijenata
Napomena:
U slučaju hemioterapije, kombinovana terapija uglavnom sa beta-laktamskim antibiotikom ili sa antibiotikom efikasnim u terapiji anaerobnih bakterija indikovana je kod životno ugrožavajućih infekcija izazvanih nepoznatim patogenima, kod mešovitih infekcija anaerobima/aerobima, bakterijskog endokarditisa, kod sistemske infekcije Pseudomonasom, kao i kod imunokompromitovanih pacijenata, predominantno sa neutropenijom.
Potrebno je uzeti u obzir lokalne zvanične vodiče o pravilnoj upotrebi antibakterijskih lekova.
Ovaj lek se može primenjivati kao intramuskularna injekcija, spora intravenska injekcija ili kao intravenska infuzija.
Preporučena početna doza, nezavisna od funkcije bubrega, je 1,5 – 2,0 mg/kg telesne mase.
Preporučena dnevna doza kod dece, adolescenata i odraslih sa normalnom funkcijom bubrega je: 3 - 6 mg/kg telesne mase, dnevno, primenjeno kao pojedinačna doza ili podeljena u dve doze.
Preporučena dnevna doza kod dece i adolescenata sa normalnom renalnom funkcijom je: 3 - 6 mg/kg telesne mase, dnevno, kao pojedinačna doza (poželjnije) ili podeljeno u dve pojedinačne doze.
Preporučena dnevna doza kod beba starijih od mesec dana je 4,5-7,5 mg/kg telesne mase dnevno, kao pojedinačna doza (poželjnije) ili podeljeno u dve pojedinačne doze.
Preporučena dnevna doza kod novorođenčadi je 4-7 mg/kg telesne mase dnevno.
Zbog dužeg poluvremena eliminacije kod novorođenčadi preporučena dnevna doza se primenjuje kao pojedinačna doza.
U slučaju oštećenja renalne funkcije, preporučena dnevna doza treba da bude smanjena i prilagođena funkciji bubrega.
Praćenje:
Preporučeno je da se prati koncentracija gentamicina u serumu, posebno kod starijih i novorođenčadi, kao i kod pacijenata sa oštećenom renalnom funkcijom. Uzorci se uzimaju pred kraj doznog intervala („trough level”). Koncentracija leka na kraju doznog intervala ne sme biti veća od 2 mg/L prilikom doziranja 2 puta dnevno ili 1 mg/L prilikom doziranja jednom dnevno.
Prilikom terapije pacijenata sa neutropenijom, kao i u terapiji endokarditisa, ukupna dnevna doza bi trebalo da bude podeljena u 3 pojedinačne doze.
Prilikom kombinovane primene (npr, sa beta laktamskim antibioticima), lek se može primenjivati jednom dnevno. Kliničke studije i studije na životinjama su pokazale da ovaj način doziranja, u poređenju sa primenom u nekoliko podeljenih pojedinačnih doza, omogućava bolju efikasnost i podnošljivost leka.
Preporučeno doziranje i praćenje terapije gentamicinom
Doziranje (odrasli)
Inicijalna doza: 120 mg gentamicina (1,5 - 2 mg gentamicina/kg) Trajanje infuzije: 30 - 60 min
Doza održavanja: 3 - 6 mg gentamicina/kg/dnevno
Interval doziranja: Interval doziranja se prilagođava individulanom poluvremnu eliminacije. Preračunavanje poluvremena se zasniva na izmerenim koncentracijama („peek” ili
„trough”), bilo grafički ili uz pomoć kalkulatora (pogledati primer).
Primer:
Poluvreme
t1/2 =
In 2 x (t2 – t1)
0,69 x 7
=
4,83
=
= 2,5 h
In (c1/c2) In (7/1) 1,95
Uzorci krvi: Uzimaju se na kraju doznog intervala („trough”) i odmah nakon završetka infuzije („peek”). Koncentracija gentamicina u krvi na kraju doznog intervala, veća od 2mg/L prilikom primene dva puta dnevno, ili veća od 1mg/L kod primene jednom dnevno, ukazuje na kumulaciju (nefrotoksičnost!) i potrebu da se poveća interval doziranja ili smanji doza.
Doziranje u slučaju oštećenja funkcije bubrega
Gentmicin se eliminiše glomerularnom filtracijom. Doza mora biti prilagođena oštećenoj funkciji bubrega pacijenata.
Postoje dva načina prilagođavanja doze:
Produženje intervala doziranja pri čemu doza ostaje ista (svaka sledeća doza je ista kao i početna doza).
Smanjivanje početne doze ali interval doziranja ostaje isti (svaka sledeća doza je manja od početne doze).
B. Produženje intervala doziranja u slučaju istih doza
Produženje intervala doziranja (u satima), može se proceniti primenom sledećih jednačina:
Tind = TN
t1/2 ind
t1/2N
ili
Tind = TN
Cl genta (N)
Cl genta (ind)
Pošto je klirens gentamicina direktno proporcionalan klirensu kreatinina može se koristiti i sledeća jednačina:
Tind = TN
Cl cr (N)
Cl cr (ind)
Tind = individualni interval doziranja (h)
TN = normalni interval doziranja (obično 8 časova)
t1/2N = poluvreme eliminacije gentamicina kod normalne funkcije bubrega (oko 2-3 h)
t1/2 ind = poluvreme eliminacije gentamicina u slučaju oštećene funkcije bubrega (poluvreme eliminacije definisano iznad)
Cl genta = klirens gentamicina
Cl cr = klirens kreatinina
Primer:
Ako je klirens kreatinina 30 mL/min, interval doziranja pri konstantnoj dozi je:
Tind = 8 x
100
30
(h) = 26 h
pretpostavljajući da je Cl cr (N) 100 mL/min.
B. Smanjivanje doze u slučaju konstantog intervala doziranja
Pošto se gentamicin uglavnom eliminiše putem bubrega, individualna doza u slučaju oštećenja funkcije bubrega može se izračunati primenom sledećih jednačina:
D* =
Clcr*
Clcr (normal)
x DN
Clcr* = klirens kreatinina kod normalne renalne funkcije
DN = normalna doza
D* = sledeća doza nakon početne u slučaju oštećene renalne funkcije
Sledeća tabela daje pregled referentnih vrednosti za prilagođavanje (smanjivanje) doze pri konstantnom interval doziranja (interval doziranja 8h)
kreatinin u serumu (mg/100 mL) | klirens kreatinina (mL/min /1,73 m2) | sledeća doza nakon početne (procenti početne doze) |
manji od 1,0 | više od 100 | 100 |
1,1 – 1,3 | 71 – 100 | 80 |
1,4 – 1,6 | 56 –70 | 65 |
1,7 – 1,9 | 46 – 55 | 55 |
2,0 – 2,2 | 41 – 45 | 50 |
2,3 – 2,5 | 36 – 40 | 40 |
2,6 – 3,0 | 31 – 35 | 35 |
3,1 – 3,5 | 26 – 30 | 30 |
3,6 – 4,0 | 21 – 25 | 25 |
4,1 – 5,1 | 16 – 20 | 20 |
5,2 – 6,6 | 11 – 15 | 15 |
6,7 – 8,0 | manje od 10 | 10 |
Mora se voditi računa i o tome da renalna funkcija može biti promenjena i tokom terapije.
Parametar izbora bi trebalo da bude klirens kreatinina, jer koncentracija kreatinina u serumu u slučaju ozbiljnih infekcija (sepsa npr.), varira.
Ukoliko je poznata samo koncentracija kreatinina u serumu, klirens kreatinina može se izračunati primenom sledeće formule:
Muškarci:
Clcr =
telesna masa (kg) x (140 – godine starosti) 72 x kreatinin u serumu (mg/100 mL)
ili
Clcr =
telesna masa (kg) x (140 – godine starosti) 0,814 x kreatinin u serumu (mikromol/L)
Žene: 0,85 x vrednost dobijena u formulama iznad
Ukoliko se koncentracija kreatinina u serumu koristi za procenu funkcije bubrega, merenje bi trebalo ponoviti više puta kako bi se potvrdila korelacija između klirensa kreatinina i funkcije bubrega.
Doziranje kod pacijenata na hemodijalizi
Hemodijaliza je indikovana ukoliko je klirens kreatinina manji od 5 mL/min.
Gentamicin se dijalizira. Pri hemodijalizi koja traje 4-5 sati doza se smanjuje za 50 - 60%, a u slučaju hemodijalize u trajanju 8-12 sati očekivano smanjenje koncentracije je 70 - 80%. Nakon svake dijalize, sledeća doza mora biti individulano određena, na osnovu trenutnih koncentracija gentamicina u serumu.
Preporučena doza nakon dijalize je od 1 to 1,7 mg/kg telesne mase.
Pošto pacijenti na hemodijalizi uzimaju istvremeno antikoagulantnu terapiju, ne preporučuje se intramuskularna primena zbog većeg rizika od pojave hematoma.
Način primene
Za intramuskularnu primenu (injekcija) i intravensku primenu (injekcija ili infuzija).
Ne preporučuje se istovremena primena injekcije /infuzije sa drugim lekovima (videti odeljak Inkompatibilnost)
Kako bi se izbegle velike maksimalne koncentracije, preporučuje se primena infuzije u trajanju od 30 do 60 minuta.
Ukoliko je indikovana primena nerazblaženog gentamicina direktno intravenski, injekcija se mora davati sporo, tokom 2-3 minuta.
Gentamicin za infuzionu primenu može biti razblažen fiziološkim rastvorom.
Trajanje terapije bakterijskih infekcija zavisi od toka bolesti, uobičajeno je od 7-14 dana. Trajanje terapije ne treba da bude duže od 10 do 14 dana.
Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku Lista pomoćnih supstanci.
Kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre ili sa već postojećim oštećenjem unutrašnjeg uha, primena gentamicina je opravdana samo u životno ugrožavajućim stanjima.
Pošto gentamicin ima dejstvo slično neuromuskularnim blokatorima, preporučuje se poseban oprez kod pacijenata sa neuromuskularnim poremećajima (na primer, mijastenija gravis, Parkinsonova bolest). Ovo se takođe odnosi na pacijente koji su na terapiji miorelaksansima. Ovo se takođe odnosi i na pacijente koji kontinuirano primaju miorelaksanse (npr. preoperativna primena).
Kako bi se izbegle neželjene reakcije na lek, preporučuje se kontinuirano praćenje renalne funkcije (pre, u toku ili nakon završetka terapije gentamicinom, prate se koncentracije kreatinina u serumu i klirens kreatinina), vestibularna i kohlearna funkcija, kao i funkcija jetre i laboratorijski parametri.
Doza mora biti u korelaciji sa klirensom kreatinina. U slučaju oštećene renalne funkcije, doziranje mora biti prilagođeno renalnoj funkciji.
U slučaju oštećene renalne funkcije, lokalna primena (inhalaciono ili intratrahealno) se mora uzeti u obzir prilikom istovremene sistemske primene.
Neophodna je provera koncentracije gentamicina u serumu u slučaju problematičnih terapija. „Peak” koncentracije ne smeju biti veće od 10-12 mg/L a „trough” koncentracije ne smeju biti veće od 2 mg/L ako je doziranje više od jednom dnevno. U slučaju doziranja jednom dnevno, „trough” koncentracije moraju biti niže od 1 mg/L.
Ako je moguće, terapija gentamicinom ne bi trebalo da traje duže od 10-14 dana.
Nakon terapije aminoglikozidima, ne bi trebalo odmah ponovo primenjivati aminoglikozide. Preporučuje se pauza između ponovljenih terapija 7-14 dana, ako je moguće.
Ako je moguće, trebalo bi izbeći istovremenu primenu potencijalno ototoksičnih i nefrotoksičnih lekova.
Ukoliko se ovo ne može izbeći, neophodno je redovno praćenje renalne funkcije.
Obezbediti odgovrajući hidrataciju i diurezu.
Ovaj lek sadrži anhidrovani natrijum sulfit (E221).
Retko može izazvati teške hipersenzitivne reakcije i bronhospazam.
Ovaj lek sadrži parahidroksibenzoate, (metil-parahidroksibenzoat (E218) i propil parahidroksibenzoat (E216)).
Može povećati rizik od žutice kod novorođenčadi.
Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po dozi, odnosno suštinski je „bez natrijuma”.
Gentamicin/miorelaksansi i etar
Blokada neuromuskularne funkcije može biti pojačana primenom etra ili drugih miorelaksanasa.
U slučaju primene gentamicina u toku ili odmah nakon operacije, istovremeno sa nedepolarizujućim miorelaksansima, neuromuskularna blokada se može pojačati i produžiti. Ove interakcije mogu biti uzrok neočekivanih događaja. Zbog povećnog rizika, preporučuje se poseban oprez kod takvih pacijenata.
Aminoglikozidna neuromuskularna blokada može biti korigovana injekcijom kalcijum-hlorida. Gentamicin i anestezija metoksifluranom
Aminoglikozidi mogu povećati nefrotoksični potencijal metoksiflurana. Pri istovremenoj primeni može se javiti težak oblik nefropatije.
Gentamicin i drugi potencijalni nefrotoksični ili ototoksični lekovi
Zbog povećanog rizika od neželjenih dejstava kod pacijenata na istovremenoj terapiji gentamicinom i potencijalno nefrotoksičnim i ototoksičnim lekovima, kao što su na primer: amfotericin B, kolistin, cefalosporin, ciklosporin, cisplatin, vankomicin, diuretici Henleove petlje (etakrinska kiselina i furosemid), preporučuje se redovno praćenje pacijenata.
U slučaju primene lekova koji sadrže cisplatin, preporučuje se oprez, jer može doći do pojačanih nefrotoksičnih efekata gentamicina čak i 3 do 4 nedelje nakon primene.
Gentamicin i drugi antibiotici
Istovremena primena sa drugim antibioticima (npr. beta laktamskim antibioticima) može imati sinergistički efekat.
Sinergistički efekat je zabeležen u slučaju istovremene primene sa acilamino-penicilinima, u terapiji infekcije Pseudomonas aeruginosa, sa ampicilinom u terapiji infekcije enterococci i sa cefalosporinima u terapiji infekcije Klebsiella pneumoniae.
Trudnoća
Ne postoji dovoljno podataka o primeni gentamicina u trudnoći. Studije na životinjama su pokazale reproduktivnu toksičnost gentamcina (videti odeljak 5.3 u Sažetku karakteristika leka). Gentamicin prolazi placentalnu barijeru i dostiže merljive koncentracije u tkivu fetusa i amnionskoj tečnosti. Gentamicin pokazuje toksični potencijal koji može dovesti do oštećenja unutrašnjeg uva i bubrega fetusa. Zbog toga, primena gentamicina u trudnoći je indikovana samo ako je ugrožen život pacijentkinje i ukoliko nije dostupna bezbednija alternativa.
Dojenje
Gentamicin se može naći u malim koncentracijama, u mleku dojilja i male koncentracije takođe mogu biti prisutne u serumu odojčeta. Ukoliko je neophodna primena gentamicina kod dojilja, dojenje bi trebalo prekinuti.
Kod odojčeda se može javiti dijareja i kolonizacija mukusnih membrana gljivicama. Takođe se može javiti i preosetljivost.
Nisu sprovedene studije u cilju procene efekta gentamcina na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.
Neželjena dejstva su rangirana na osnovu učestalosti i efekta na različite klase sistema organa. U okviru svake klase sistema organa, neželjena dejstva leka su rangirana prema učestalosti, koristeći sledeću konvenciju: veoma često (≥1/10), često (≥ 1/100 do <1/10), povremeno (≥1 /1000 do <1/100), retko (≥ 1/10000 do <1/1000), veoma retko (<1/10000) i nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka).
Ispitivanja
Retko: hipokalemija, hipokalcemija i hipomagnezemija u slučaju primene visokih doza ili terapija koje dugo traju (duže od 4 nedelje), reverzibilno povećanje enzima jetre (transaminaza i alkalnih fosfataza) i koncentracije bilirubina u serumu.
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Veoma retko: trombocitopenija, leukopenija, eozinofilija, granulocitopenija.
Poremećaji nervnog sistema
Nepoznato: polineuropatija, bilo je i prijava periferne parastezije
Poremećaji uha i labirinta
Nepoznato: oštećenje vestibulokohlearnog nerva (N. VIII), kojim su zahvaćeni čulo sluha i ravnoteže. Od ototoksičnih dejstava, najčešći su vestibularni poremećaji.
Veoma često: ireverzibilno oštećnje sluha. Najveći rizik je postojeća renalna insuficijencija. Rizik se povećava sa rastom ukupno primenjene dnevne doze.
Simptomi ototoksičnih dejstava su na primer, vrtoglavica, zvonjenje/buka u ušima (tinnitus), oslabljen sluh. Poremećaji bubrega i urinarnog sistema
Veoma često: U toku terapije gentamicinom renalna oštećenja su česta. Renalno oštećenje u vidu redukovane glomerularne filtracije se javlja kod oko 10% pacijenata na terapiji gentamcinom i obično je reverzibilno. Najveći faktori rizika su: visoka ukupna doza, dugačak period terapije, povećane koncentracije u serumu, a dodatni faktori mogu biti i godine starosti, hipovolemija i šok.
Klinički znaci oštećenja funkcije bubrega su proteinurija, cilindrurija, hematurija, oligurija, povećane koncentracije kreatinina i uree u serumu.
Veoma retko: U individulanim slučajevima može doći do akutne bubrežne insuficijencije. Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene
Bol na mestu primene injekcije je moguć.
Poremećaji imunskog sistema
Veoma retko: osip, svrab, povišena telesna temperatura, anafilaksa Prijavljivanje neželjenih reakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu
Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija
fax: +381 (0)11 39 51 131
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Gentamicin ima usku terapijsku širinu. U slučaju akumulacije (npr. usled oštećene renalne funkcije) može se javiti oštećenje funkcije bubrega i oštećenje statoakustičkog nerva. Oštećenje funkcije bubrega je u korelaciji sa „trough” koncentracijma većim od 4 mg/L.
Terapija predoziranja:
Prekinuti primenu leka. Ne postoji specifičan antidot. Gentamicin se može ukloniti hemodijalizom.
Terapija neuromuskularne blokade:
Ukoliko se javi neuromišićna blokada (obično izazvana interakcijama, pročitati detalje ovde), primeniti kalcijum-hlorid ako je moguće i dati veštačko disanje.
Metilparahidroksibenzoat; Propilparahidroksibenzoat; Dinatrijum-edetat; Natrijum-sulfit;
1 mol/L rastvor sumporne kiseline (za korekciju pH); Voda za injekcije.
Gentamicin bi trebalo davati uvek odvojeno od drugih lekova.
Aminoglikozide ne bi trebalo mešati u injekcijam ili infuzijama sa beta-laktamskim antibioticima (npr. penicilinima, cefalosporinima) ni pod kojim uslovima jer može doći do hemijsko-fizičke inaktivacije leka u kombinovanoj terapiji. Ovo se isto odnosi na primenu gentamicina sa diazepamom, furosemidom, flekainid- acetatom ili natrijumovim solima heparina.
3 godine.
Rok upotrebe nakon razblaživanja rastvora: Pokazana je fizičko-hemijska stabilnost leka nakon razblaženja sa 0,9 % rastvorom natrijum-hlorida u toku 24h na sobnoj temperaturi (25°C). S mikrobiološke tačke gledišta, pripremljeni rastvor treba primeniti odmah nakon mešanja. Ako se odmah ne upotrebi, vreme i uslovi čuvanja pre upotrebe su odgovornost korisnika
Čuvati na temperaturi do 25°C. Ne zamrzavati!
Za uslove čuvanja nakon razblaživanja leka, videti odeljak Rok upotrebe.
Unutrašnje pakovanje:
Ampule od bezbojnog stakla (tip I), zapremine od 2 mL, sa oznakom za otvaranje ampule.
Spoljašnje pakovanje:
10 ampula u plastičnom (PVC) ulošku. Jedan blister u složivoj, kartonskoj kutiji sa Uputstvom za lek.
Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skaldu sa važećim propisima.