Forane
izofluran
UPUTSTVO ZA LEK
Ime leka, oblik, jačina i pakovanje
Proizvođač: AESICA QUEENBOROUGH LTD
Adresa: Kent ME11 5EL, Queenborough, Velika Britanija
Podnosilac zahteva: Predstavništvo Abbott Laboratories S.A. Adresa: Bulevar Mihajla Pupina 115D, Novi Beograd
Za lekove koji se izdaju samo uz lekarski recept
Uputstvo sačuvajte. Može biti potrebno da ga ponovo pročitate.
Ako imate dodatnih pitanja, obratite se svom lekaru ili farmaceutu.
Ovaj lek propisan je Vama i ne smete ga davati drugima. Može da im škodi, čak i kada imaju iste znake bolesti kao i Vi.
Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primetite neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo Vas da o tome obavestite svog lekara ili farmaceuta
Šta je lek Forane i čemu je namenjen
Šta treba da znate pre nego što uzmete lek Forane
Kako se upotrebljava lek Forane
Moguća neželjena dejstva
Kako čuvati lek Forane
Dodatne informacije
Izofluran pripada grupi lekova pod nazivom opšti anestetici. Deluje tako što vrši privremenu redukciju aktivnosti CNS-a (centralnog nervnog sistema), što prouzrokuje kompletan gubitak osećaja u telu, uključujući gubitak svesti, omogućavajući da se operacija sprovede bezbolno i bez stresa.
Izofluran je bistra, bezbojna tečnost, koja kada se unese u specijalnu mašinu (vaporizer) postaje gas. Meša se sa kiseonikom koji ćete udisati.
Nakon inhaliranja, Izofluran će indukovati i održavati duboki san bez osećaja bola (opšta anestezija) kod odraslih i dece.
Recite svom lekaru, anesteziologu ili hirurgu:
Ukoliko trenutno koristite bilo koje druge lekove
Ukoliko Vam je rečeno da ste alergični na izofluran ili bilo koji drugi anestetik
Ukoliko ste Vi ili član Vaše familije imali nagli porast telesne temperature tokom operacije (stanje zvano maligna hipertermija)
Ukoliko ste prethodno primili opštu anesteziju, praktično u kratkom vremenskom periodu, pošto neki anestetici mogu izazvati žuticu.
Ukoliko bolujete od bilo kakvih drugih bolesti osim onih povezanih sa aktuelnim hirurškim zahvatom, na primer od teških glavobolja, mučnine, povraćanja ili bolesti koja napada mišiće (neuromišićna bolest, npr. Duchenne-ova mišićna distrofija ili miastenija gravis).
Ukoliko bolujete od bronhokonstrikcije (suženje disajnih puteva, što vodi kašlju, šištanju, ili plitkom dahu)
Ukoliko ste trudni, ili biste to mogli biti ili dojite.
Beta simpatikomimetici kao što je izoprenalin i alfa simpatikomimetici kao što su adrenalin i noradrenalin treba koristiti sa oprezom tokom narkoze izofluranom zbog potencijalnog rizika od ventrikularnih aritmija.
Neselektivni MAO inhibitori: Rizik od krize tokom operacije. Lečenje treba prekinuti 15 dana pre operacije.
Kombinacije koje zahtevaju mere predostrožnosti pri korišćenju:
Indirektni simpatikomimetici (amfetamin i derivati, psihostimulansi, supresori apetita, efedrin i derivati): Rizik od hipertenzije u toku operacije. Kod pacijenata izabranih za elektivne operacije tretman treba prekinuti nekoliko dana pre operacije.
Adrenalin, supkutana ili gingivalna injekcija: rizik od ozbiljne ventrikularne aritmije kao posledica
povećanih srčanih otkucaja, takođe osetljivost miokarda u pogledu adrenalina je niža sa upotrebom izoflurana nego u slučaju halotana.
Kompenzatorni kardiovaskularni događaji mogu biti umanjeni beta blokatorima.
Upotreba izoflurana i izoniazida može povećati rizik hepatotoksičnih efekata.
Kalcijumski antagonisti, naročito dihidropiridinskog tipa: izofluran može dovesti do primetne hipotenzije kod pacijenata koji su na terapiji kalcijumskim antagonistima.
Treba obratiti pažnju pri kombinovanoj primeni kalcijumskih antagonista i inhalacionih anestetika zbog rizika od dodatnog negativno inotropnog dejstva.
Opioidi, benzodiazepini, i ostali sedativi su povezani sa respiratornom depresijom, i treba biti oprezan pri kombinovanoj primeni sa izofluranom.
Dejstvo mišićnih relaksanasa je primetno potencirano primenom izoflurana. Neostigmin ima efekat na nedepolarizujuće relaksanse, ali nema efekat na relaksirajuće dejstvo izoflurana.
MAC (minimalna alveolarna koncentracija) je smanjena uporednom primenom sa N2O kod odraslih
(videti odeljak 4.2).
Nije primenjivo.
Trudnoća:
Nema ili je ograničena količina podataka o upotrebi izoflurana kod trudnica. Studije na životinjama su pokazale reproduktivnu toksičnost. Izofluran treba jedino koristiti u toku trudnoće ako korist od upotrebe prevazilazi rizik.
Izofluran relaksira mišiće uterusa i najniže moguće koncentracije treba koristiti kod operacija u
akušerstvu.
Upotreba kod carskog reza:
Pokazano je da Izofluran u koncentraciji od 0.75 % je siguran za održavanje anestezije kod carkog reza.
Dojilje:
Nije poznato da li se izofluran ekskretuje u majčino mleko. Pošto se dosta lekova ekskretuje u majčino mleko, treba biti oprezan prii pri primeni izoflurana kod dojilja.
Nije dozvoljeno upravljanje motornim vozilom ni rad sa mašinama dok Vam to ne dozvoli lekar.
Vaša sposobnost za upravljanje motornim vozilom i rad sa mašinama može biti smanjena neko vreme.
Aktivna supstanca je izofluran i isporučuje se kao bistra tečnost u kontajneru, bez pomoćnih supstanci.
Izofluran će Vam UVEK dati Vaš anesteziolog. On će odlučiti koju dozu Izoflurana ćete primiti, zavisno od Vaših godina, težine i vrste hirurške intervencije koju je potrebno izvesti.
Izofluran ima snažan miris, što je normalno, i uvešće Vas brzo u san.
Često ćete biti zamoljeni da udišete Izofluran preko maske. Obično ćete primiti injekciju nekog drugog anestetika kako bi Vas uveo u san pre nego što počnete sa primenom Izoflurana.
Pod nadzorom anesteziologa nastavićete sa udisanjem izoflurana tokom operacije preko maske.
Nakon prestanka inhaliranja izoflurana, probudićete se nakon nekoliko minuta.
Nije primenjivo.
Nije primenjivo.
Nije primenjivo.
Kao i svi anestetici i izofluran može imati neželjena dejstva. Ona se mogu pojaviti tokom ili nakon operacije. Bilo koja neželjena dejstva koja se mogu javiti tokom operacije biće tretirana od strane Vašeg lekara, ako je neophodno.
Ako dođe do pojave retkih ili neuobičajenih simptoma nakon operacije, recite ODMAH Vašem lekaru ili anesteziologu.
Najčešće prijavljena neželjena dejstva su :
Alergijske reakcije
Osip na koži, otok lica
Povećanje nivoa šećera ili kalijuma u krvi
Agitacija
Promena raspoloženja, nekada ekstremna
Neravnomerni otkucaji srca ili palpitacija
Konvulzije, mentalni poremećaji
Nizak krvni pritisak
Hemoragija (nekontrolisano krvarenje)
Oštećenje jetre ili poremećaj funkcije jetre
Mučnina i povraćanje
Sporo, plitko disanje, nedostatak daha, šištanje, nelagodnost u grudima
Suženje disajnih puteva i pluća, prouzrokuje poteškoće pri disanju
Abnormalan nivo određenih ćelija ili produkata u krvi
Povećanje nivoa fluorida u krvi (zbog razgradnje Izoflurana u telu) ili nivoa ugljen monoksida
Povećanje telesne temperature, drhtavica ili groznica
Mišići tankog creva mogu privremeno prestati sa radom, što može prouzrokovati neprijatnost, nadimanje i povraćanje
5 godina od datuma proizvodnje. Ne koristiti posle datuma isteka roka trajanja označenog na pakovanju.
Lek čuvati na temperaturi do 25° C u originalnom pakovanju radi zaštite od svetlosti; lek čuvati u dobro zatvorenom kontejneru.
Aktivna supstanca je izofluran.
Izofluran je bistra, bezbojna i isparljiva tečnost.
Staklena bočica od 100 ml. Bočica od smeđeg stakla sa aluminijumskim zatvaračem na navoj (obložen polipropilenskim omotačem).
Nosilac dozvole:
Predstavništvo Abbott Laboratories S.A.
Proizvođač:
AESICA QUEENBOROUGH LTD
Oktobar 2012.
Lek se može upotrebljavati samo u stacionarnim zdravstvenim ustanovama.
od 01.11.2012.
Sledeće informacije su namenjene isključivo zdravstvenim radnicima: Terapijske indikacije
Izofluran je indikovan kao inhalacioni opšti anestetik.
Treba koristiti posebno kalibrisane raspršivače za izofluran kako bi se mogla precizno kontrolisati količina primenjenog anestetika.
Minimalne alveolarne koncentracije (MAC) zavisne su od starosnog doba. U tablici su navedene prosečne vrednosti MAC za različite starosne grupe.
Starosno doba | Pprosečna MAC u 100% kiseoniku | 70% N2O |
0–1 mesec | 1,60 % | 0.56% |
1–6 meseci | 1, 87 % | |
6–12 meseci | 1,80 % | |
1–5 godina | 1,60 % | |
26±4 godina | 1,28 % | |
44±7 godina | 1,15 % | 0.50% |
64±5 godina | 1,05 % | 0.37% |
Premedikacija: Lekove koji se koriste za premedikaciju treba odabrati za svakog pacijenta individualno imajući
na umu depresivno delovanje izoflurana na disanje. O primeni antiholinergičkih lekova odlučuje lekar, ali se ona može preporučiti za uvođenje inhalacije u pedijatriji.
Indukcija: Pre inhalacije izoflurana obično se daje barbiturat kratkotrajnog delovanja ili neki drugi intravenski lek za indukciju. Izofluran se može dati i sa kiseonikom, ili u smeši sa kiseonikom/azot oksidom.
Za uvođenje u anesteziju preporučuje se 0,5 %-tna koncentracija izoflurana. Primenom koncentracija od 1,5 do 3,0 % hirurška anestezija se obično postiže za 7 do 10 minuta.
Održavanje: Za održavanje hirurške anestezije obično su dovoljne koncentracije izoflurana od 1,0 do 2,5
% u smeši sa kiseonikom/azot oksidom. Ako se koristi samo kiseonik, potrebno je dodatno primeniti 0,5 do 1,0 % izoflurana.
Za održavanje anestezije kod carskog reza dovoljne su koncentracije izoflurana od 0,5 do 0,75 % u smeši sa kiseonikom/azot oksidom.
Ako nema drugih komplikacija, nivoi arterijskog pritiska u obrnutoj su korelaciji sa alveolarnom
koncentracijom izoflurana. Preveliki pad krvnog pritiska posledica je dubine anestezije, pa u tom slučaju treba smanjiti koncentraciju inhaliranog izoflurana.
Starije osobe: Kao i kod drugih anestetika, za održavanje hirurške anestezije kod starijih osoba potrebne su niže koncentracije izoflurana. Prosečne vrednosti MAC navedene su u gornjoj tabeli.
Izofluran je kontraindikovan kod pacijenata sa poznatom preosetljivošću na izofluran ili druge halogenovane anestetike. Takođe je kontraindikovan u pacijenata sa poznatom genetskom sklonošću prema malignoj hipertermiji, odnosno sumnjom na takvu sklonost.
Budući da se primenom izoflurana dubina anestezije može menjati brzo i jednostavno, treba koristiti samo one raspršivače koji omogućavaju predvidivo i precizno doziranje, odnosno tehnike koje omogućavaju praćenje udahnutih ili izdahnutih koncentracija. Stepen hipotenzije i depresije disanja raste kako se povećava dubina anestezije.
Povećan gubitak krvi koji se može uporediti sa gubitkom pri primeni drugih inhalacionih anestetika je primećen pri primeni Izoflurana kod pacijenata kod kojih je indukovan abortus.
Izofluran relaksira mišiće materice i najnižu moguću koncentraciju izoflurana treba koristiti kod operacija u akušerstvu (videti odeljak Primena u periodu trudnoće i dojenja ).
Prijavljeni su izolovani slučajevi porasta karboksihemoglobina pri upotrebi halogenovanih inhalacionih anestetika sa –CF2H grupom (kao što su desfluran, enfluran i izofluran). Nema klinički značajnih koncentracija ugljen monoksida koje se produkuju u prisustvu adekvatno hidriranog apsorbensa.Treba obratiti pažnju na instrukcije proizvođača vezane za CO2 apsorbense.
Opisane su interakcije između izoflurana i ugljen dioksida iz osušenih apsorbenasa uz posledično stvaranje ugljen monoksida. Da bi se smanjio rizik od stvaranja ugljen monoksida u inhalacionom sistemu i mogućnost povišenja nivoa karboksihemoglobina, ne sme se dozvoliti isušivanje apsorbenasa ugljen dioksida.
Retki slučajevi jakog zagrevanja, dima i/ili spontanog zapaljenja aparata za anesteziju prijavljeni su prilikom opšte anestezije anesteticima iz ove klase u kombinaciji sa isušenim CO2 apsorbensima, naročito onih koji koriste kalijum-hidroksid (npr. Baralyme). Kada anesteziolog posumnja da je CO2 apsorbens isušen, treba ga zameniti pre primene izoflurana. Boja indikatora većine CO2 apsorbenasa ne menja se obavezno kao rezultat isušivanja. Prema tome nedostatak promene boje ne treba uzeti kao siguran znak adekvatne hidratacije. CO2 apsorbense bi trebalo menjati redovno bez obzira na boju indikatora.
Opšte
Kao i druge potentne opšte anestetike Izofluran treba primeniti jedino ako su obezbeđeni adekvatni anesteziološki uslovi od strane osoba koje su upoznate sa farmakologijom leka i kvalifikovane obukom i iskustvom.
S obzirom da se nivoi anestezije mogu brzo i lako menjati treba korisiti jedino raspršivače koji imaju predvidiljiv izlaz sa razumnom preciznošću, ili tehnike tokom kojih se može meriti isparena koncentracija. Stepen
hipotenzije i respiratorne depresije može biti indikator dubine anestezije.
Izveštaji pokazuju da Izofluran može prouzrokovati oštećenje jetre od blagog porasta jetrenih enzima do u veoma retkih slučajeva nekroze jetre. Postoje izveštaji po kojima prethodno izlaganje halogenovanim ugljovodoničnim anesteticima naročito ako je interval kraći od 3 meseca između izlaganja, povećava
verovatnoću oštećenja jetre. Ciroza jetre, virusni hepatitis ili druga prethodno postojeća oboljenja jetre mogu biti razlog za odabir drugog anestetika umesto halogenovanog anestetika.
Bez obzira na korišćeni anestetik, odrzavanje normalne hemodinamike je važno kako bi se izbegla miokardna ishemija kod pacijenata sa koronarnim arterijskim oboljenjem.
Izofluran značajno povećava cerebralni protok krvi pri dubljim stadijumima anestezije. Može doći do prolaznog povećanja cerebralnog pritiska koji je u potpunosti reverzibilan sa hiperventilacijom.
Izofluran se mora koristiti sa oprezom kod pacijenata sa povećanim intrakranijalnim pritiskom. U takvim slučajevima hiperventilacija je neophodna.
Upotreba Izoflurana kod hipovolemijskih, hipotenzivnih i iscrpljenih pacijenata nije opsežnije istražena. Preporučena je upotreba niže koncentracije Izoflurana kod tih pacijenata.
Dejstvo nedepolarizujućih relaksanasa je primetno povećana pri upotrebi sa Izofluranom.
Izofluran može dovesti do blagog smanjenja intelektualne funkcije u toku 2 do 4 dana nakon anestezije. Manje promene raspoloženje i simptomi mogu trajati do 6 dana nakon primene. Ovo se mora uzeti u obzir u toku svakodnevnih aktivnosti pacijenata, uključujući upravljanje motornim vozilima ili rad za mašinama (videti odeljak Uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim vozilom i rukovanja mašinama ).
Povećanje neuro-mišićne slabosti može se videti kod pacijenata sa neuromuskularnim oboljenjima, kao što je miastenija gravis. Izofluran treba koristiti sa oprezom kod ovih pacijenata.
Izofluran se primenjuje sa oprezom kod pacijenata koji mogu razviti bronhokonstrikciju, pošto može doći do bronhospazma. (videti odeljak Neželjena dejstva ).
Izofluran može prouzrokovati respiratornu depresiju koja može biti uvećana od strane narkotičke premedikacije ili drugih agenasa koji mogu izazvati respiratornu depresiju. Disanje treba biti pod nadzorom i ako je neophodno održavati ga (videti odeljak Neželjena dejstva).
Tokom indukcije anestezije protok salive i i traheobronhijalnog sekreta može porasti i može biti uzrok laringospazma, naročito kod dece (videti odeljak Neželjena dejstva ).
Treba biti oprezan pri primeni Izoflurana kod male dece zbog ograničenog iskustva sa ovom grupom pacijenata.
Kod osetljivih osoba izofluran može biti okidač za hipermetaboličke procese u mišićnom tkivu, što vodi
povećanoj potrebi za kiseonikom i kliničkom sindromu poznatom kao maligna hipertermija. Sindrom maligne hipertermije uključuje pojavu nespecifičnih simptoma kao što su rigidnost mišića, tahikardija, tahipneja, cijanoza, aritmije, nestabilan arterijski pritisak. (Treba istaći da se mnogi od ovih nespecifičnih znakova mogu javiti i uz laganu anesteziju, akutnu hipoksiju i sl). Povećanje ukupnog metabolizma može se ispoljiti pojavom povišene temperature (ona se može pojaviti u ranoj fazi ili kasnije, ali obično nije prvi znak povećanog metabolizma) i povećane upotrebe CO2 apsorpcionog sistema (ugrejani kanisteri). Parcijalni pritisak kiseonika i pH mogu se sniziti, može se javiti hiperkaliemija i bazni deficit. Potrebno je prekinuti primenu sredstva koje je izazvalo pojavu ovog sindroma (npr. izoflurana), primeniti intravenski dantrolen natrijum i suportivnu terapiju. Suportivna terapija uključuje sve raspoložive mere za normalizaciju telesne temperature, održavanje cirkulatorne i respiratorne funkcije, održavanje elektrolitnog i acidobaznog statusa i adekvatne hidracije. Dantrolen natrijum se mora primeniti uz strogo pridržavanje uputstva proizvođača. Može doći do slabljenja funkcije bubrega.
Upotreba inhalacionih anestetika povezana je sa retkom pojavom porasta nivoa kalijuma u serumu koji za posledicu mogu imati aritmije i smrt u pedijatrijskih bolesnika tokom postoperativnog perioda. To se najčešće javlja kod pacijenata sa latentnim neuromuskularnim bolestima, kao kod Dunchen-ove muskularne distrofije. Paralelna upotreba sukcinilholina je bila povezana sa većinom, ali ne sa svim, poznatim slučajevima. Ovi pacijenti su takođe iskusili značajna povećanja u nivoima serumskog kreatinina i, u nekim slučajevima, promenama u konzistenciji urina povezanom sa mioglobinurijom. Pored sličnosti sa malignom hipertermijom, nijedan od ovih pacijenata nije pokazao znake ili simptome ukočenosti mišića ili hipemetaboličkog statusa. Preporučuju se rane i agresivne intervencije za terapiju hiperkalemije i upornih aritmija, kao i naknadno ispitivanje latentne neuromuskularne bolesti.
Kombinacije koje se ne preporučuju:
Beta simpatikomimetici kao što je izoprenalin i alfa simpatikomimetici kao što su adrenalin i noradrenalin treba koristiti sa oprezom tokom narkoze Izofluranom zbog potencijalnog rizika od ventrikularnih aritmija.
Neselektivni MAO inhibitori: Rizik od krize tokom operacije. Lečenje treba prekinuti 15 dana pre operacije. Kombinacije koje zahtevaju mere predostrožnosti pri korišćenju:
Indirektni simpatikomimetici (amfetamin i derivati, psihostimulansi, supresori apetita, efedrin i derivati): Rizik od hipertenzije u toku operacije. Kod pacijenata izabranih za elektivnu operaciju tretman treba prekinuti nekoliko dana pre operacije.
Adrenalin, supkutana ili gingivalna injekcija: rizik od ozbiljne ventrikularne aritmije kao posledica povećanih srčanih otkucaja, takođe osetljivost miokarda u pogledu adrenalina je niža sa upotrebom izoflurana nego u slučaju halotana.
Kompezatorni kardiovaskularni događaji mogu biti umanjeni beta blokatorima. Upotreba Izoflurana i izoniazida može povećati rizik hepatotoksičnih efekata.
Kalcijumski antagonisti, naročito dihidropiridinskog tipa: izofluran može dovesti do primetne hipotenzije kod pacijenata koji su na terapiji kalcijumskim antagonistima.
Treba obratiti pažnju pri kombinovanoj primeni kalcijumskih antagonista i inhalacionih anestatika zbog rizika od dodatnog negativno inotropnog dejstva.
Opioidi, benzodiazepini, i ostali sedativi su povezani sa respiratornom depresijom, i treba biti oprezan pri kombinovanoj primeni sa izofluranom.
Dejstvo mišićnih relaksanasa je primetno potencirano primenom izoflurana. Neostigmin ima efekat na nedepolarizujuće relaksanse, ali nema efekat na relaksirajuće dejstvo izoflurana.
MAC (minimalna alveolarna koncentracija) je smanjena uporednom primenom sa N2O kod odraslih (videti odeljak Doziranje i način primene ).
Upotreba u trudnoći:
Nema ili je ograničena količina podataka o upotrebi izoflurana kod trudnica. Studije na životinjama su pokazale reproduktivnu toksičnost. Izofluran treba jedino koristiti u toku trudnoće ako korist od upotrebe prevazilazi rizik.
Izofluran relaksira mišiće uterusa i najniže moguće koncentracije treba koristiti kod operacija u akušerstvu. Upotreba kod carskog reza:
Pokazano je da Izofluran u koncentraciji od 0.75 % je siguran za održavanje anestezije kod carskog reza (videti
odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Dojilje:
Nije poznato da li se izofluran ekskretuje u majčino mleko. Pošto se dosta lekova ekskretuje u majčino mleko, treba biti oprezan pri primeni izoflurana kod dojilja.
Lek može imati efekat na upravljanje motornim vozilom i pri rukovanju mašinama.
Pacijenti ne bi trebalo da upravljaju motornim vozilom ili rukuju mašinama najmanje 24 h nakon anestezije izofluranom. Promene u ponašanju i intelektualnoj funkciji mogu trajati do 6 dana nakon primene.
Ovo se mora uzeti u obzir pri sprovođenju normalnih dnevnih aktivnosti uključujući upravljaje motornim
vozilom i rukovanje mašinama.
Pregled neželjenih dejstava
Neželjene reakcije koje se pojavljuju pri primeni izoflurana, u prosečno primenjenim dozama su produžetak farmako-fizioloških efekata, uključujući respiratornu depresiju, hipotenziju i aritmije. Potencijalna ozbiljna neželjena dejstva uključujući malignu hipertermiju, anafilaktičke reakcije ili neželjena dejstva na nivou jetre (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i Neželjena dejstva ). Drhtavica, mučnina, povraćanje i žutica su primećene u postoperativnom periodu.
Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
Sledeća tabela prikazuje neželjene reakcije zabeležene u kliničkim studijama u periodu nakon stavljanja leka u promet. Učestalost ne može biti procenjena iz dostupnih podataka, zato se navodi kao „nepoznato”.
Pregled najučestalijih neželjenih reakcija | ||
Sistem organa | Učestalost | Neželjena reakcija |
Poremećaji krvi i limfnog sistema | nepoznato | Karboksihemoglobinemija2 |
Poremećaji imunog sistema | nepoznato nepoznato | Anafilaktička reakcija1 hipersenzitivnost1 |
Poremećaji metabolizma i ishrane | nepoznato nepoznato | Hiperkalemija2 Hiperglikemija |
Psihijatrijski poremećaji | nepoznato nepoznato nepoznato | Agitacija Delirijum Promena raspoloženja5 |
Poremećaji nervnog sistema | nepoznato nepoznato | Konvulzija Mentalni poremećaj4 |
Srčani poremećaji | Nepoznato | Aritmija |
Vaskularna oboljenja | nepoznato nepoznato | Hipotenzija2 Hemoralgija3 |
Respiratorni, grudni i | nepoznato | Bronhospazam2 |
medijastinalni | nepoznato | Dispnea1 |
nepoznato | Šištanje1 | |
nepoznato | Respiratorna depresija2 | |
nepoznato | Laringospazam2 | |
Gastrointerstinalni poremećaji | nepoznato nepoznato nepoznato | Ileus Povraćanje Mučnina |
Hepatobilijarni poremećaji | nepoznato nepoznato nepoznato | Hepatička nekroza2 Hepatocelularna oštećenja2 Povećanje nivoa bilirubina u krvi |
Kožni i potkožni poremećaji | nepoznata nepoznata nepoznata | Oticanje lica1 Kontaktni dermatitis1 Osip1 |
Bubrežni i urinarni poremećaji | nepoznata nepoznata | Porast nivoa kreatinina u krvi Smanjenje nivoa uree u krvi |
Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene | nepoznata nepoznata nepoznata | Maligna hipertermija2 Nelagodnost u grudima1 Drhtavica |
Laboratorijski nalazi | nepoznata | Porast broja leukocita1 |
nepoznata | Povećanje hepatičkih enzima | |
nepoznata | Porast fluorida1 | |
nepoznata | Abnormalan elektroencefalogram | |
nepoznata | Smanjenje nivoa holesterola | |
nepoznata | Smanjenje alkalnih fosfata u krvi |
Videti odeljak Neželjena dejstva (c)
Videti Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka
Kod pacijenata kod kojih se sprovodi indukovani abortus. Videti deo Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka
Može dovesti do blagog smanjenja intelektualne funkcije u toku 2 do 4 dana nakon anestezije. Videti Posebna
upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka
Manje promene raspoloženja i simptomi mogu trajati do 6 dana. Videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka
Opis određenih neželjenih reakcija
Prolazno povećanje broja leukocita je primećeno čak i u slučaju odsustva hirurškog stresa.
Retki slučajevi hiperosetljivosti (uključujući kontaktni dermatitis, osip, dispneja, teško disanje, nelagodnost u grudima, otok lica, anafilaktička reakcija) su prijavljeni, naročito u kombinaciji sa dugotrajnom izloženošću inhalacionim anesteticima, uključujući i izofluran. Ovo neželjeno dejstvo je potvrđeno u kliničkim studijama (npr. izazvan metaholinom). Etiologija anafilaktičke reakcije koja se javlja tokom izloženosti inhalacionom anestetiku je međutim nejasna zbog istovremene izloženosti većem broju lekova, za koje se zna da izazivaju ovakvu reakciju.
Tokom i nakon anestezije izofluranom javlja se minimalno povećanje serumskog neorganskog fluorida, zbog biodegradacije agenasa. Malo je verovatno da zapaženo povećenje serumskog neorganskog fluorida (prosečno
4.4 μmol/l u jednoj studiji) može prouzrokovati renalnu toksičnost, jer su daleko ispod predloženog praga
bubrežne toksičnosti.
pedijatrijska populacija
Upotreba inhalacionih anestetika je povezana sa retkim povaćenjem nivoa kalijuma u serumu što rezultuje srčanim aritmijama i smrću kod pedijatrijskih pacijenata tokom post operativnog perioda (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
U toku faze indukcije anestezije, može doći do povećanja protoka salive i traheobronhijalne sekrecije što može
dovesti do laringospazma (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Druge specijalne populacije Neuromuskularna oboljenja
Upotreba inhalacionih anestetika je povezana sa retkim porastom nivoa kalijuma u serumu, što rezultuje srčanim
aritmijama i smrću pedijatrijskih pacijenata tokom post-operativnog perioda. Pacijenti sa latentnim kao i sa trenutnim neuromuskulatornim oboljenjima, naročito Duchenne-ovom mišićnom distrofijom su najviše pogođeni (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Starije osobe:
Kod starijih osoba se normalno zahtevaju niže koncentracije izoflurana (videti odeljak Doziranje i način primene).
Kao i kod drugih halogenovanih anestetika, zabeležena je pojava hipotenzije i depresije disanja. Zato se preporučuje brižljivo praćenje krvnog pritiska i disanja. Nekad treba sprovesti suportivne mere kako bi se regulisala hipotenzija i depresija disanja prouzrokovana preterano dubokom anestezijom.
Opisane su interakcije između izoflurana i ugljen dioksida iz osušenih apsorbenasa uz posledično stvaranje ugljen monoksida. Da bi se smanjio rizik od stvaranja ugljen monoksida u inhalacijskom sistemu i mogućnosti povišenja nivoa karboksihemoglobina, ne sme se dopustiti isušivanje apsorbenasa koji sadrže ugljen dioksid. (videti poglavlje Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi lek ).
Treba koristiti posebno kalibrisane raspršivače za izofluran kako bi se mogla precizno kontrolisati količina primenjenog anestetika.
Treba osigurati dobru ventilaciju kako bi se pare izoflurana i drugih inhalacionih anestetika uklonile iz prostora primene.