Početna stranica Početna stranica

Forane
izofluran

UPUTSTVO ZA LEK


FORANE, para za inhalaciju, tečnost, 100% ukupno 100mL, bočica, 1 x 100mL

Ime leka, oblik, jačina i pakovanje


Proizvođač: AESICA QUEENBOROUGH LTD


Adresa: Kent ME11 5EL, Queenborough, Velika Britanija


Podnosilac zahteva: Predstavništvo Abbott Laboratories S.A. Adresa: Bulevar Mihajla Pupina 115D, Novi Beograd


FORANE, 100%, para za inhalaciju, tečnost, izofluran


Za lekove koji se izdaju samo uz lekarski recept


Pažljivo pročitajte ovo uputstvo, pre nego što počnete da koristite ovaj lek.


U ovom uputstvu pročitaćete:


  1. Šta je lek Forane i čemu je namenjen

  2. Šta treba da znate pre nego što uzmete lek Forane

  3. Kako se upotrebljava lek Forane

  4. Moguća neželjena dejstva

  5. Kako čuvati lek Forane

  6. Dodatne informacije


  1. ŠTA JE LEK FORANE I ČEMU JE NAMENJEN

    Izofluran pripada grupi lekova pod nazivom opšti anestetici. Deluje tako što vrši privremenu redukciju aktivnosti CNS-a (centralnog nervnog sistema), što prouzrokuje kompletan gubitak osećaja u telu, uključujući gubitak svesti, omogućavajući da se operacija sprovede bezbolno i bez stresa.


    Izofluran je bistra, bezbojna tečnost, koja kada se unese u specijalnu mašinu (vaporizer) postaje gas. Meša se sa kiseonikom koji ćete udisati.


    Nakon inhaliranja, Izofluran će indukovati i održavati duboki san bez osećaja bola (opšta anestezija) kod odraslih i dece.

  2. ŠTA TREBA DA ZNATE PRE NEGO ŠTO UZMETE LEK FORANE


    Lek FORANE ne smete koristiti:

    Recite svom lekaru, anesteziologu ili hirurgu:

    • Ukoliko trenutno koristite bilo koje druge lekove

    • Ukoliko Vam je rečeno da ste alergični na izofluran ili bilo koji drugi anestetik

    • Ukoliko ste Vi ili član Vaše familije imali nagli porast telesne temperature tokom operacije (stanje zvano maligna hipertermija)

    • Ukoliko ste prethodno primili opštu anesteziju, praktično u kratkom vremenskom periodu, pošto neki anestetici mogu izazvati žuticu.

    • Ukoliko bolujete od bilo kakvih drugih bolesti osim onih povezanih sa aktuelnim hirurškim zahvatom, na primer od teških glavobolja, mučnine, povraćanja ili bolesti koja napada mišiće (neuromišićna bolest, npr. Duchenne-ova mišićna distrofija ili miastenija gravis).

    • Ukoliko bolujete od bronhokonstrikcije (suženje disajnih puteva, što vodi kašlju, šištanju, ili plitkom dahu)

    • Ukoliko ste trudni, ili biste to mogli biti ili dojite.

      Kada uzimate lek FORANE, posebno vodite računa:


      Primena drugih lekova

      Beta simpatikomimetici kao što je izoprenalin i alfa simpatikomimetici kao što su adrenalin i noradrenalin treba koristiti sa oprezom tokom narkoze izofluranom zbog potencijalnog rizika od ventrikularnih aritmija.

      Neselektivni MAO inhibitori: Rizik od krize tokom operacije. Lečenje treba prekinuti 15 dana pre operacije.

      Kombinacije koje zahtevaju mere predostrožnosti pri korišćenju:

      Indirektni simpatikomimetici (amfetamin i derivati, psihostimulansi, supresori apetita, efedrin i derivati): Rizik od hipertenzije u toku operacije. Kod pacijenata izabranih za elektivne operacije tretman treba prekinuti nekoliko dana pre operacije.

      Adrenalin, supkutana ili gingivalna injekcija: rizik od ozbiljne ventrikularne aritmije kao posledica

      povećanih srčanih otkucaja, takođe osetljivost miokarda u pogledu adrenalina je niža sa upotrebom izoflurana nego u slučaju halotana.

      Kompenzatorni kardiovaskularni događaji mogu biti umanjeni beta blokatorima.

      Upotreba izoflurana i izoniazida može povećati rizik hepatotoksičnih efekata.

      Kalcijumski antagonisti, naročito dihidropiridinskog tipa: izofluran može dovesti do primetne hipotenzije kod pacijenata koji su na terapiji kalcijumskim antagonistima.


      Treba obratiti pažnju pri kombinovanoj primeni kalcijumskih antagonista i inhalacionih anestetika zbog rizika od dodatnog negativno inotropnog dejstva.

      Opioidi, benzodiazepini, i ostali sedativi su povezani sa respiratornom depresijom, i treba biti oprezan pri kombinovanoj primeni sa izofluranom.

      Dejstvo mišićnih relaksanasa je primetno potencirano primenom izoflurana. Neostigmin ima efekat na nedepolarizujuće relaksanse, ali nema efekat na relaksirajuće dejstvo izoflurana.

      MAC (minimalna alveolarna koncentracija) je smanjena uporednom primenom sa N2O kod odraslih

      (videti odeljak 4.2).


      Uzimanje leka FORANE sa hranom ili pićima


      Nije primenjivo.


      Primena leka FORANE u periodu trudnoće i dojenja


      Trudnoća:

      Nema ili je ograničena količina podataka o upotrebi izoflurana kod trudnica. Studije na životinjama su pokazale reproduktivnu toksičnost. Izofluran treba jedino koristiti u toku trudnoće ako korist od upotrebe prevazilazi rizik.

      Izofluran relaksira mišiće uterusa i najniže moguće koncentracije treba koristiti kod operacija u

      akušerstvu.


      Upotreba kod carskog reza:

      Pokazano je da Izofluran u koncentraciji od 0.75 % je siguran za održavanje anestezije kod carkog reza.


      Dojilje:

      Nije poznato da li se izofluran ekskretuje u majčino mleko. Pošto se dosta lekova ekskretuje u majčino mleko, treba biti oprezan prii pri primeni izoflurana kod dojilja.


      Uticaj leka FORANE na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama


      Nije dozvoljeno upravljanje motornim vozilom ni rad sa mašinama dok Vam to ne dozvoli lekar.

      Vaša sposobnost za upravljanje motornim vozilom i rad sa mašinama može biti smanjena neko vreme.


      Važne informacije o nekim sastojcima leka FORANE


      Aktivna supstanca je izofluran i isporučuje se kao bistra tečnost u kontajneru, bez pomoćnih supstanci.


  3. KAKO SE UPOTREBLJAVA LEK FORANE


    Izofluran će Vam UVEK dati Vaš anesteziolog. On će odlučiti koju dozu Izoflurana ćete primiti, zavisno od Vaših godina, težine i vrste hirurške intervencije koju je potrebno izvesti.


    Izofluran ima snažan miris, što je normalno, i uvešće Vas brzo u san.


    Indukcija sna na početku anestezije


    Često ćete biti zamoljeni da udišete Izofluran preko maske. Obično ćete primiti injekciju nekog drugog anestetika kako bi Vas uveo u san pre nego što počnete sa primenom Izoflurana.


    Održavanje sna tokom anestezije


    Pod nadzorom anesteziologa nastavićete sa udisanjem izoflurana tokom operacije preko maske.


    Buđenje nakon anestezije


    Nakon prestanka inhaliranja izoflurana, probudićete se nakon nekoliko minuta.

    Ako ste uzeli više leka FORANE nego što je trebalo


    Nije primenjivo.


    Ako ste zaboravili da uzmete lek FORANE


    Nije primenjivo.


    Ako naglo prestanete da uzimate lek FORANE


    Nije primenjivo.


  4. MOGUĆA NEŽELJENA DEJSTVA


    Kao i svi anestetici i izofluran može imati neželjena dejstva. Ona se mogu pojaviti tokom ili nakon operacije. Bilo koja neželjena dejstva koja se mogu javiti tokom operacije biće tretirana od strane Vašeg lekara, ako je neophodno.


    Ako dođe do pojave retkih ili neuobičajenih simptoma nakon operacije, recite ODMAH Vašem lekaru ili anesteziologu.


    Najčešće prijavljena neželjena dejstva su :


    • Alergijske reakcije


    • Osip na koži, otok lica


    • Povećanje nivoa šećera ili kalijuma u krvi


    • Agitacija


    • Promena raspoloženja, nekada ekstremna


    • Neravnomerni otkucaji srca ili palpitacija


    • Konvulzije, mentalni poremećaji


    • Nizak krvni pritisak


    • Hemoragija (nekontrolisano krvarenje)


    • Oštećenje jetre ili poremećaj funkcije jetre


    • Mučnina i povraćanje


    • Sporo, plitko disanje, nedostatak daha, šištanje, nelagodnost u grudima


    • Suženje disajnih puteva i pluća, prouzrokuje poteškoće pri disanju


    • Abnormalan nivo određenih ćelija ili produkata u krvi


    • Povećanje nivoa fluorida u krvi (zbog razgradnje Izoflurana u telu) ili nivoa ugljen monoksida


    • Povećanje telesne temperature, drhtavica ili groznica


    • Mišići tankog creva mogu privremeno prestati sa radom, što može prouzrokovati neprijatnost, nadimanje i povraćanje


  5. KAKO ČUVATI LEK FORANE

    Rok upotrebe


    5 godina od datuma proizvodnje. Ne koristiti posle datuma isteka roka trajanja označenog na pakovanju.


    Čuvanje


    Lek čuvati na temperaturi do 25° C u originalnom pakovanju radi zaštite od svetlosti; lek čuvati u dobro zatvorenom kontejneru.


  6. DODATNE INFORMACIJE

Šta sadrži lek FORANE


Aktivna supstanca je izofluran.


Kako izgleda lek FORANE i sadržaj pakovanja


Izofluran je bistra, bezbojna i isparljiva tečnost.

Staklena bočica od 100 ml. Bočica od smeđeg stakla sa aluminijumskim zatvaračem na navoj (obložen polipropilenskim omotačem).


Nosilac dozvole i Proizvođač

Nosilac dozvole:

Predstavništvo Abbott Laboratories S.A.


Proizvođač:

AESICA QUEENBOROUGH LTD


Ovo uputstvo je poslednji put odobreno


Oktobar 2012.


Režim izdavanja leka:


Lek se može upotrebljavati samo u stacionarnim zdravstvenim ustanovama.


Broj i datum dozvole:


    1. od 01.11.2012.


      Sledeće informacije su namenjene isključivo zdravstvenim radnicima: Terapijske indikacije


      Izofluran je indikovan kao inhalacioni opšti anestetik.


      Doziranje i način primene

      Treba koristiti posebno kalibrisane raspršivače za izofluran kako bi se mogla precizno kontrolisati količina primenjenog anestetika.

      Minimalne alveolarne koncentracije (MAC) zavisne su od starosnog doba. U tablici su navedene prosečne vrednosti MAC za različite starosne grupe.

      Starosno doba

      Pprosečna MAC u

      100% kiseoniku

      70% N2O

      0–1 mesec

      1,60 %


      0.56%

      1–6 meseci

      1, 87 %

      6–12 meseci

      1,80 %

      1–5 godina

      1,60 %

      26±4 godina

      1,28 %

      44±7 godina

      1,15 %

      0.50%

      64±5 godina

      1,05 %

      0.37%

      Premedikacija: Lekove koji se koriste za premedikaciju treba odabrati za svakog pacijenta individualno imajući

      na umu depresivno delovanje izoflurana na disanje. O primeni antiholinergičkih lekova odlučuje lekar, ali se ona može preporučiti za uvođenje inhalacije u pedijatriji.

      Indukcija: Pre inhalacije izoflurana obično se daje barbiturat kratkotrajnog delovanja ili neki drugi intravenski lek za indukciju. Izofluran se može dati i sa kiseonikom, ili u smeši sa kiseonikom/azot oksidom.

      Za uvođenje u anesteziju preporučuje se 0,5 %-tna koncentracija izoflurana. Primenom koncentracija od 1,5 do 3,0 % hirurška anestezija se obično postiže za 7 do 10 minuta.


      Održavanje: Za održavanje hirurške anestezije obično su dovoljne koncentracije izoflurana od 1,0 do 2,5

      % u smeši sa kiseonikom/azot oksidom. Ako se koristi samo kiseonik, potrebno je dodatno primeniti 0,5 do 1,0 % izoflurana.

      Za održavanje anestezije kod carskog reza dovoljne su koncentracije izoflurana od 0,5 do 0,75 % u smeši sa kiseonikom/azot oksidom.

      Ako nema drugih komplikacija, nivoi arterijskog pritiska u obrnutoj su korelaciji sa alveolarnom

      koncentracijom izoflurana. Preveliki pad krvnog pritiska posledica je dubine anestezije, pa u tom slučaju treba smanjiti koncentraciju inhaliranog izoflurana.

      Starije osobe: Kao i kod drugih anestetika, za održavanje hirurške anestezije kod starijih osoba potrebne su niže koncentracije izoflurana. Prosečne vrednosti MAC navedene su u gornjoj tabeli.


      Kontraindikacije


      Izofluran je kontraindikovan kod pacijenata sa poznatom preosetljivošću na izofluran ili druge halogenovane anestetike. Takođe je kontraindikovan u pacijenata sa poznatom genetskom sklonošću prema malignoj hipertermiji, odnosno sumnjom na takvu sklonost.


      Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka

      Budući da se primenom izoflurana dubina anestezije može menjati brzo i jednostavno, treba koristiti samo one raspršivače koji omogućavaju predvidivo i precizno doziranje, odnosno tehnike koje omogućavaju praćenje udahnutih ili izdahnutih koncentracija. Stepen hipotenzije i depresije disanja raste kako se povećava dubina anestezije.


      Povećan gubitak krvi koji se može uporediti sa gubitkom pri primeni drugih inhalacionih anestetika je primećen pri primeni Izoflurana kod pacijenata kod kojih je indukovan abortus.


      Izofluran relaksira mišiće materice i najnižu moguću koncentraciju izoflurana treba koristiti kod operacija u akušerstvu (videti odeljak Primena u periodu trudnoće i dojenja ).


      Prijavljeni su izolovani slučajevi porasta karboksihemoglobina pri upotrebi halogenovanih inhalacionih anestetika sa –CF2H grupom (kao što su desfluran, enfluran i izofluran). Nema klinički značajnih koncentracija ugljen monoksida koje se produkuju u prisustvu adekvatno hidriranog apsorbensa.Treba obratiti pažnju na instrukcije proizvođača vezane za CO2 apsorbense.


      Opisane su interakcije između izoflurana i ugljen dioksida iz osušenih apsorbenasa uz posledično stvaranje ugljen monoksida. Da bi se smanjio rizik od stvaranja ugljen monoksida u inhalacionom sistemu i mogućnost povišenja nivoa karboksihemoglobina, ne sme se dozvoliti isušivanje apsorbenasa ugljen dioksida.


      Retki slučajevi jakog zagrevanja, dima i/ili spontanog zapaljenja aparata za anesteziju prijavljeni su prilikom opšte anestezije anesteticima iz ove klase u kombinaciji sa isušenim CO2 apsorbensima, naročito onih koji koriste kalijum-hidroksid (npr. Baralyme). Kada anesteziolog posumnja da je CO2 apsorbens isušen, treba ga zameniti pre primene izoflurana. Boja indikatora većine CO2 apsorbenasa ne menja se obavezno kao rezultat isušivanja. Prema tome nedostatak promene boje ne treba uzeti kao siguran znak adekvatne hidratacije. CO2 apsorbense bi trebalo menjati redovno bez obzira na boju indikatora.


      Opšte


      Kao i druge potentne opšte anestetike Izofluran treba primeniti jedino ako su obezbeđeni adekvatni anesteziološki uslovi od strane osoba koje su upoznate sa farmakologijom leka i kvalifikovane obukom i iskustvom.


      S obzirom da se nivoi anestezije mogu brzo i lako menjati treba korisiti jedino raspršivače koji imaju predvidiljiv izlaz sa razumnom preciznošću, ili tehnike tokom kojih se može meriti isparena koncentracija. Stepen

      hipotenzije i respiratorne depresije može biti indikator dubine anestezije.


      Izveštaji pokazuju da Izofluran može prouzrokovati oštećenje jetre od blagog porasta jetrenih enzima do u veoma retkih slučajeva nekroze jetre. Postoje izveštaji po kojima prethodno izlaganje halogenovanim ugljovodoničnim anesteticima naročito ako je interval kraći od 3 meseca između izlaganja, povećava

      verovatnoću oštećenja jetre. Ciroza jetre, virusni hepatitis ili druga prethodno postojeća oboljenja jetre mogu biti razlog za odabir drugog anestetika umesto halogenovanog anestetika.


      Bez obzira na korišćeni anestetik, odrzavanje normalne hemodinamike je važno kako bi se izbegla miokardna ishemija kod pacijenata sa koronarnim arterijskim oboljenjem.


      Izofluran značajno povećava cerebralni protok krvi pri dubljim stadijumima anestezije. Može doći do prolaznog povećanja cerebralnog pritiska koji je u potpunosti reverzibilan sa hiperventilacijom.


      Izofluran se mora koristiti sa oprezom kod pacijenata sa povećanim intrakranijalnim pritiskom. U takvim slučajevima hiperventilacija je neophodna.


      Upotreba Izoflurana kod hipovolemijskih, hipotenzivnih i iscrpljenih pacijenata nije opsežnije istražena. Preporučena je upotreba niže koncentracije Izoflurana kod tih pacijenata.


      Dejstvo nedepolarizujućih relaksanasa je primetno povećana pri upotrebi sa Izofluranom.


      Izofluran može dovesti do blagog smanjenja intelektualne funkcije u toku 2 do 4 dana nakon anestezije. Manje promene raspoloženje i simptomi mogu trajati do 6 dana nakon primene. Ovo se mora uzeti u obzir u toku svakodnevnih aktivnosti pacijenata, uključujući upravljanje motornim vozilima ili rad za mašinama (videti odeljak Uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim vozilom i rukovanja mašinama ).


      Povećanje neuro-mišićne slabosti može se videti kod pacijenata sa neuromuskularnim oboljenjima, kao što je miastenija gravis. Izofluran treba koristiti sa oprezom kod ovih pacijenata.


      Izofluran se primenjuje sa oprezom kod pacijenata koji mogu razviti bronhokonstrikciju, pošto može doći do bronhospazma. (videti odeljak Neželjena dejstva ).


      Izofluran može prouzrokovati respiratornu depresiju koja može biti uvećana od strane narkotičke premedikacije ili drugih agenasa koji mogu izazvati respiratornu depresiju. Disanje treba biti pod nadzorom i ako je neophodno održavati ga (videti odeljak Neželjena dejstva).


      Tokom indukcije anestezije protok salive i i traheobronhijalnog sekreta može porasti i može biti uzrok laringospazma, naročito kod dece (videti odeljak Neželjena dejstva ).


      Deca ispod dve godine

      Treba biti oprezan pri primeni Izoflurana kod male dece zbog ograničenog iskustva sa ovom grupom pacijenata.


      Maligna hipertermija

      Kod osetljivih osoba izofluran može biti okidač za hipermetaboličke procese u mišićnom tkivu, što vodi

      povećanoj potrebi za kiseonikom i kliničkom sindromu poznatom kao maligna hipertermija. Sindrom maligne hipertermije uključuje pojavu nespecifičnih simptoma kao što su rigidnost mišića, tahikardija, tahipneja, cijanoza, aritmije, nestabilan arterijski pritisak. (Treba istaći da se mnogi od ovih nespecifičnih znakova mogu javiti i uz laganu anesteziju, akutnu hipoksiju i sl). Povećanje ukupnog metabolizma može se ispoljiti pojavom povišene temperature (ona se može pojaviti u ranoj fazi ili kasnije, ali obično nije prvi znak povećanog metabolizma) i povećane upotrebe CO2 apsorpcionog sistema (ugrejani kanisteri). Parcijalni pritisak kiseonika i pH mogu se sniziti, može se javiti hiperkaliemija i bazni deficit. Potrebno je prekinuti primenu sredstva koje je izazvalo pojavu ovog sindroma (npr. izoflurana), primeniti intravenski dantrolen natrijum i suportivnu terapiju. Suportivna terapija uključuje sve raspoložive mere za normalizaciju telesne temperature, održavanje cirkulatorne i respiratorne funkcije, održavanje elektrolitnog i acidobaznog statusa i adekvatne hidracije. Dantrolen natrijum se mora primeniti uz strogo pridržavanje uputstva proizvođača. Može doći do slabljenja funkcije bubrega.


      Upotreba inhalacionih anestetika povezana je sa retkom pojavom porasta nivoa kalijuma u serumu koji za posledicu mogu imati aritmije i smrt u pedijatrijskih bolesnika tokom postoperativnog perioda. To se najčešće javlja kod pacijenata sa latentnim neuromuskularnim bolestima, kao kod Dunchen-ove muskularne distrofije. Paralelna upotreba sukcinilholina je bila povezana sa većinom, ali ne sa svim, poznatim slučajevima. Ovi pacijenti su takođe iskusili značajna povećanja u nivoima serumskog kreatinina i, u nekim slučajevima, promenama u konzistenciji urina povezanom sa mioglobinurijom. Pored sličnosti sa malignom hipertermijom, nijedan od ovih pacijenata nije pokazao znake ili simptome ukočenosti mišića ili hipemetaboličkog statusa. Preporučuju se rane i agresivne intervencije za terapiju hiperkalemije i upornih aritmija, kao i naknadno ispitivanje latentne neuromuskularne bolesti.


      Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija


      Kombinacije koje se ne preporučuju:


      Beta simpatikomimetici kao što je izoprenalin i alfa simpatikomimetici kao što su adrenalin i noradrenalin treba koristiti sa oprezom tokom narkoze Izofluranom zbog potencijalnog rizika od ventrikularnih aritmija.


      Neselektivni MAO inhibitori: Rizik od krize tokom operacije. Lečenje treba prekinuti 15 dana pre operacije. Kombinacije koje zahtevaju mere predostrožnosti pri korišćenju:

      Indirektni simpatikomimetici (amfetamin i derivati, psihostimulansi, supresori apetita, efedrin i derivati): Rizik od hipertenzije u toku operacije. Kod pacijenata izabranih za elektivnu operaciju tretman treba prekinuti nekoliko dana pre operacije.


      Adrenalin, supkutana ili gingivalna injekcija: rizik od ozbiljne ventrikularne aritmije kao posledica povećanih srčanih otkucaja, takođe osetljivost miokarda u pogledu adrenalina je niža sa upotrebom izoflurana nego u slučaju halotana.


      Kompezatorni kardiovaskularni događaji mogu biti umanjeni beta blokatorima. Upotreba Izoflurana i izoniazida može povećati rizik hepatotoksičnih efekata.

      Kalcijumski antagonisti, naročito dihidropiridinskog tipa: izofluran može dovesti do primetne hipotenzije kod pacijenata koji su na terapiji kalcijumskim antagonistima.


      Treba obratiti pažnju pri kombinovanoj primeni kalcijumskih antagonista i inhalacionih anestatika zbog rizika od dodatnog negativno inotropnog dejstva.


      Opioidi, benzodiazepini, i ostali sedativi su povezani sa respiratornom depresijom, i treba biti oprezan pri kombinovanoj primeni sa izofluranom.


      Dejstvo mišićnih relaksanasa je primetno potencirano primenom izoflurana. Neostigmin ima efekat na nedepolarizujuće relaksanse, ali nema efekat na relaksirajuće dejstvo izoflurana.

      MAC (minimalna alveolarna koncentracija) je smanjena uporednom primenom sa N2O kod odraslih (videti odeljak Doziranje i način primene ).

      Primena u periodu trudnoće i dojenja

      Upotreba u trudnoći:


      Nema ili je ograničena količina podataka o upotrebi izoflurana kod trudnica. Studije na životinjama su pokazale reproduktivnu toksičnost. Izofluran treba jedino koristiti u toku trudnoće ako korist od upotrebe prevazilazi rizik.

      Izofluran relaksira mišiće uterusa i najniže moguće koncentracije treba koristiti kod operacija u akušerstvu. Upotreba kod carskog reza:

      Pokazano je da Izofluran u koncentraciji od 0.75 % je siguran za održavanje anestezije kod carskog reza (videti

      odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).


      Dojilje:

      Nije poznato da li se izofluran ekskretuje u majčino mleko. Pošto se dosta lekova ekskretuje u majčino mleko, treba biti oprezan pri primeni izoflurana kod dojilja.


      Uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim vozilom i rukovanja mašinama

      Lek može imati efekat na upravljanje motornim vozilom i pri rukovanju mašinama.

      Pacijenti ne bi trebalo da upravljaju motornim vozilom ili rukuju mašinama najmanje 24 h nakon anestezije izofluranom. Promene u ponašanju i intelektualnoj funkciji mogu trajati do 6 dana nakon primene.

      Ovo se mora uzeti u obzir pri sprovođenju normalnih dnevnih aktivnosti uključujući upravljaje motornim

      vozilom i rukovanje mašinama.

      Neželjena dejstva

      1. Pregled neželjenih dejstava

        Neželjene reakcije koje se pojavljuju pri primeni izoflurana, u prosečno primenjenim dozama su produžetak farmako-fizioloških efekata, uključujući respiratornu depresiju, hipotenziju i aritmije. Potencijalna ozbiljna neželjena dejstva uključujući malignu hipertermiju, anafilaktičke reakcije ili neželjena dejstva na nivou jetre (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i Neželjena dejstva ). Drhtavica, mučnina, povraćanje i žutica su primećene u postoperativnom periodu.


      2. Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

        Sledeća tabela prikazuje neželjene reakcije zabeležene u kliničkim studijama u periodu nakon stavljanja leka u promet. Učestalost ne može biti procenjena iz dostupnih podataka, zato se navodi kao „nepoznato”.


        Pregled najučestalijih neželjenih reakcija

        Sistem organa

        Učestalost

        Neželjena reakcija

        Poremećaji krvi i limfnog sistema

        nepoznato

        Karboksihemoglobinemija2

        Poremećaji imunog sistema

        nepoznato nepoznato

        Anafilaktička reakcija1 hipersenzitivnost1

        Poremećaji metabolizma i ishrane

        nepoznato nepoznato

        Hiperkalemija2 Hiperglikemija

        Psihijatrijski poremećaji

        nepoznato nepoznato nepoznato

        Agitacija Delirijum

        Promena raspoloženja5

        Poremećaji nervnog sistema

        nepoznato nepoznato

        Konvulzija

        Mentalni poremećaj4

        Srčani poremećaji

        Nepoznato

        Aritmija

        Vaskularna oboljenja

        nepoznato nepoznato

        Hipotenzija2 Hemoralgija3

        Respiratorni, grudni i

        nepoznato

        Bronhospazam2

        medijastinalni

        nepoznato

        Dispnea1

        nepoznato

        Šištanje1

        nepoznato

        Respiratorna depresija2

        nepoznato

        Laringospazam2

        Gastrointerstinalni poremećaji

        nepoznato nepoznato nepoznato

        Ileus Povraćanje Mučnina

        Hepatobilijarni poremećaji

        nepoznato nepoznato nepoznato

        Hepatička nekroza2 Hepatocelularna oštećenja2

        Povećanje nivoa bilirubina u krvi

        Kožni i potkožni poremećaji

        nepoznata nepoznata nepoznata

        Oticanje lica1 Kontaktni dermatitis1 Osip1

        Bubrežni i urinarni poremećaji

        nepoznata nepoznata

        Porast nivoa kreatinina u krvi Smanjenje nivoa uree u krvi

        Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene

        nepoznata nepoznata nepoznata

        Maligna hipertermija2 Nelagodnost u grudima1 Drhtavica

        Laboratorijski nalazi

        nepoznata

        Porast broja leukocita1

        nepoznata

        Povećanje hepatičkih enzima

        nepoznata

        Porast fluorida1

        nepoznata

        Abnormalan elektroencefalogram

        nepoznata

        Smanjenje nivoa holesterola

        nepoznata

        Smanjenje alkalnih fosfata u krvi

        1. Videti odeljak Neželjena dejstva (c)


        2. Videti Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka

        3. Kod pacijenata kod kojih se sprovodi indukovani abortus. Videti deo Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka

        4. Može dovesti do blagog smanjenja intelektualne funkcije u toku 2 do 4 dana nakon anestezije. Videti Posebna

          upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka

        5. Manje promene raspoloženja i simptomi mogu trajati do 6 dana. Videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka


      3. Opis određenih neželjenih reakcija

        Prolazno povećanje broja leukocita je primećeno čak i u slučaju odsustva hirurškog stresa.


        Retki slučajevi hiperosetljivosti (uključujući kontaktni dermatitis, osip, dispneja, teško disanje, nelagodnost u grudima, otok lica, anafilaktička reakcija) su prijavljeni, naročito u kombinaciji sa dugotrajnom izloženošću inhalacionim anesteticima, uključujući i izofluran. Ovo neželjeno dejstvo je potvrđeno u kliničkim studijama (npr. izazvan metaholinom). Etiologija anafilaktičke reakcije koja se javlja tokom izloženosti inhalacionom anestetiku je međutim nejasna zbog istovremene izloženosti većem broju lekova, za koje se zna da izazivaju ovakvu reakciju.


        Tokom i nakon anestezije izofluranom javlja se minimalno povećanje serumskog neorganskog fluorida, zbog biodegradacije agenasa. Malo je verovatno da zapaženo povećenje serumskog neorganskog fluorida (prosečno

        4.4 μmol/l u jednoj studiji) može prouzrokovati renalnu toksičnost, jer su daleko ispod predloženog praga

        bubrežne toksičnosti.


      4. pedijatrijska populacija

        Upotreba inhalacionih anestetika je povezana sa retkim povaćenjem nivoa kalijuma u serumu što rezultuje srčanim aritmijama i smrću kod pedijatrijskih pacijenata tokom post operativnog perioda (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).

        U toku faze indukcije anestezije, može doći do povećanja protoka salive i traheobronhijalne sekrecije što može

        dovesti do laringospazma (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).

      5. Druge specijalne populacije Neuromuskularna oboljenja

Upotreba inhalacionih anestetika je povezana sa retkim porastom nivoa kalijuma u serumu, što rezultuje srčanim

aritmijama i smrću pedijatrijskih pacijenata tokom post-operativnog perioda. Pacijenti sa latentnim kao i sa trenutnim neuromuskulatornim oboljenjima, naročito Duchenne-ovom mišićnom distrofijom su najviše pogođeni (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).


Starije osobe:

Kod starijih osoba se normalno zahtevaju niže koncentracije izoflurana (videti odeljak Doziranje i način primene).

Predoziranje


Kao i kod drugih halogenovanih anestetika, zabeležena je pojava hipotenzije i depresije disanja. Zato se preporučuje brižljivo praćenje krvnog pritiska i disanja. Nekad treba sprovesti suportivne mere kako bi se regulisala hipotenzija i depresija disanja prouzrokovana preterano dubokom anestezijom.


Inkompatibilnost


Opisane su interakcije između izoflurana i ugljen dioksida iz osušenih apsorbenasa uz posledično stvaranje ugljen monoksida. Da bi se smanjio rizik od stvaranja ugljen monoksida u inhalacijskom sistemu i mogućnosti povišenja nivoa karboksihemoglobina, ne sme se dopustiti isušivanje apsorbenasa koji sadrže ugljen dioksid. (videti poglavlje Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi lek ).


Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka


Treba koristiti posebno kalibrisane raspršivače za izofluran kako bi se mogla precizno kontrolisati količina primenjenog anestetika.


Treba osigurati dobru ventilaciju kako bi se pare izoflurana i drugih inhalacionih anestetika uklonile iz prostora primene.