Endoxan
ciklofosfamid
UPUTSTVO ZA LEK
ciklofosfamid
Uputstvo sačuvajte. Može biti potrebno da ga ponovo pročitate.
Ako imate dodatnih pitanja, obratite se svom lekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri.
Ovaj lek propisan je samo Vama i ne smete ga davati drugima. Može da im škodi, čak i kada imaju iste znake bolesti kao i Vi.
Ukoliko Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo, obratite se Vašem lekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koje neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu. Vidite
odeljak 4.
Šta je lek Endoxan i čemu je namenjen
Šta treba da znate pre nego što primite lek Endoxan
Kako se primenjuje lek Endoxan
Moguća neželjena dejstva
Kako čuvati lek Endoxan
Sadržaj pakovanja i ostale informacije
Lek Endoxan sadrži aktivnu supstancu ciklofosfamid.
Lek Endoxan je citostatik (lek za lečenje raka, odnosno malignih bolesti). Deluje tako što ubija ćelije raka, što je takođe poznato kao „hemioterapija”.
Lek Endoxan se često koristi u kombinaciji sa drugim lekovima za lečenje raka ili zračenjem. Vaš lekar će primeniti ovaj lek kod sledećih oboljenja:
za uvođenje terapije (indukcija remisije) i pojačavanje početnog efekta lečenja kod malignog oboljenja određenih belih krvnih ćelija (akutna limfocitna leukemija);
za indukciju remisije kod malignog tumora limfnog sistema (Hodgkin-ova bolest);
kod malignog oboljenja limfnog sistema (non-Hodgkin-ov limfom);
kod malignog oboljenja određenih belih krvnih ćelija (hronična limfocitna leukemija) posle neuspešne standardne terapije;
za indukciju remisije kod malignog oboljenja određenih ćelija koje proizvode antitela u koštanoj srži (plazmocitom);
kao adjuvantna terapija raka dojke posle odstranjivanja tumora odnosno dojke (mastektomija);
za ublažujuću (palijativnu) terapiju uznapredovalog raka dojke;
kod uznapredovalog raka jajnika (ovarijalni karcinom);
kod mikrocelularnog raka pluća;
kod posebnog oblika raka kostiju (Ewing-ov sarkom);
kod posebnog kanceroznog oboljenja nervnog sistema (neuroblastom);
kod tumora skeletnog mišića u dečijem uzrastu (rabdomiosarkom);
kod specijalnog tumora kostiju (osteosarkom).
Takođe, primena leka Endoxan indikovana je u stanjima koja predhode alogenoj transplantaciji koštane srži), kod:
teške malokrvnosti (aplastična anemija);
malignih oboljenja određenih belih krvnih zrnaca (akutna mijeloidna i akutna limfoblastna leukemija) u svim stadijumima bolesti;
hronična mijeloidna leukemija u svim stadijumima bolesti;
Takođe, koristi se kod teških autoimunskih bolesti: teški, uznapredovali oblici lupusnog nefritisa i Wegener
granulomatoze.
ukoliko ste alergični (preosetljivi) na ciklofosfamid, njegove metabolite ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog leka (navedene u odeljku 6). Znaci alergijske reakcije su, između ostalog: kratak dah, tegobe sa disanjem, osip na koži, svrab ili otoci lica ili usana.
ukoliko imate teško oštećenje funkcije koštane srži (posebno ako ste prethodno lečeni citotoksičnim lekovima i/ili radioterapijom),
ukoliko imate zapaljenje mokraćne bešike (cistitis),
ukoliko imate probleme sa otežanim mokrenjem (smetnje protoka urina),
ukoliko ste u skorije vreme imali infekcije (ako je Vaš imunski sistem oslabljen). Za primenu leka tokom trudnoće i dojenja videti, odeljak „Trudnoća, dojenje i plodnost“.
Opšte kontraindikacije za izvođenje alogene transplantacije koštane srži, kao što je gornja uzrasna granica od 50 do 60 godina, kontaminacija koštane srži sa metastazom malignih (epitelnih) tumora, kao i nedostatak
identiteta HLA sistema namenjenog donora u slučajevima hronične mijeloidne leukemije moraju pažljivo da se procene pre početka lečenja sa lekom Endoxan.
Razgovarajte sa svojim lekarom ili farmaceutom pre nego što primite lek Endoxan.
Faktori rizika za toksičnost ciklofosfamida i posledice mogu predstavljati kontraindikacije, ako se lek Endoxan ne koristi u lečenju životno ugrožavajućih stanja. U ovakvim slučajevima Vaš lekar će izvršiti individualnu procenu rizika i očekivane koristi.
Treba obratiti posebnu pažnju prilikom primene leka Endoxan:
ako primate ili ste nedavno primali terapiju zračenjem ili lekovima;
ako imate šećernu bolest (dijabetes);
ako imate probleme sa jetrom ili problem sa stvaranjem pigmenta u crvenim krvnim zrncima (akutna porfirija);
ako imate probleme sa bubrezima. Vaš lekar će na osnovu analiza krvi proveriti funkciju Vaše jetre i bubrega;
ako imate oboljenje srca;
ako ste starija osoba ili osoba sa oslabljenim imunitetom.
Pre početka terapije moraju se isključiti ili otkloniti opstrukcije protoka unutar odvodnih mokraćnih kanala, upale mokraćne bešike kao i infekcije i poremećaji elektrolita.
Ako se uz terapiju lekom Endoxan javi upala mokraćne bešike (cistitis) sa ili bez vidljive krvi u urinu (mikro i makrohematurija), terapiju bi trebalo prekinuti do normalizacije.
Lek Endoxan može da ima dejstva na Vašu krv i imunski sistem.
U Vašoj koštanoj srži se proizvode krvne ćelije. Postoje tri različita tipa krvnih ćelija:
crvena krvna zrnca koja su zadužena za transport kiseonika u Vašem telu;
bela krvna zrnca koja se bore protiv infekcije i konačno
trombociti koji igraju ulogu kod zgrušavanja krvi.
Posle primene leka Endoxan broj sva tri tipa krvnih ćelija opada. Zbog toga ste možda umorni i raste sklonost ka infekcijama. Ovo neželjeno dejstvo leka Endoxan se ne može izbeći.
Broj Vaših krvnih zrnaca dostiže oko 5 do 10 dana posle započinjanja primene leka Endoxan najniži nivo i ostaje još nekoliko dana po završetku lečenja tako nizak. Kod većine ljudi se broj krvnih ćelija normalizuje u roku od 21 do 28 dana po završetku lečenja. Ako ste pre početka lečenja imali jaku hemioterapiju, onda može da potraje duže dok se vrednosti ne normalizuju.
Ako je broj Vaših krvnih zrnaca nizak, može da se poveća rizik od infekcije. Zbog toga izbegavajte kontakt sa ljudima koji kašlju, prehlađeni su ili imaju druge infekcije. Vaš lekar će Vam dati odgovarajući lek ako utvrdi da imate infekciju ili postoji rizik od infekcije.
Vaš lekar će pre i za vreme lečenja lekom Endoxan proveriti da li je broj Vaših crvenih i belih krvnih zrnaca kao i trombocita dovoljan. Eventualno će smanjiti dozu leka Endoxan ili sledeću primenu odložiti.
Lek Endoxan može da uspori zarastanje rana. Održavajte ranu suvom i čistom, i vodite računa da zarasta normalno.
Obratite pažnju na zdrave desni, jer može da dođe do čvorića i upala. Obratite se Vašem lekaru ako imate pitanja u vezi sa tim.
Lek Endoxan može da ošteti unutrašnju površinu Vaše bešike i to može da dovede do krvi u urinu. Vaš lekar će to znati i eventualno Vam propisati lek sa aktivnom supstancom mesna, koji će da zaštiti Vašu bešiku.
Mesnu možete da primite ili kao injekciju, ili kao dodatak uz infuziju sa lekom Endoxan, ili u obliku tableta. Kod primene mesne obratite pažnju na informacije o primeni. Kod većine ljudi koji dobijaju lek Endoxan u kombinaciji sa mesnom, nema tegoba sa bešikom. Vaš lekar će proveriti urin pomoću test trake ili mikroskopa, da li postoji krv. Odmah obavestite lekara ako utvrdite da imate krv u urinu.
Lekovi za karcinom i zračenje mogu da povećaju rizik od nastanka dodatnih kancerogenih oboljenja; mogu da se jave nekoliko godina po završetku lečenja. Lek Endoxan posebno povećava rizik od nastanka karcinoma bešike.
Lek Endoxan može da ošteti Vaše srce ili srčani ritam. Rizik raste ako dobijate velike doze ciklofosfamida, ako se zračite ili dobijate hemioterapiju, ili ako ste stariji. Vaš lekar će nadzirati Vaše srce za vreme terapije.
Lek Endoxan može da izazove upalu ili ožiljke na plućima. Ovo može da se javi i 6 meseci posle lečenja. Odmah obavestite lekara, ako imate teškoće sa disanjem.
Lek Endoxan može da ispolji životno ugrožavajuće dejstvo na vašu jetru. Obavestite odmah lekara ako imate jedan od sledećih simptoma: iznenadno povećanje težine, bolove u jetri ili žuticu.
Može da se javi pojačano ili potpuno opadanje kose. Kosa u normalnom slučaju izraste ponovo, moguće sa drugačijom strukturom ili bojom.
Lek Endoxan može da izazove mučninu i/ili povraćanje. Ovo može da traje do 24 sata posle primene leka. Eventualno bi bio neophodan lek protiv mučnine i/ili povraćanja. Obratite se Vašem lekaru ako imate dodatna pitanja.
Lek Endoxan može uticati na plodnost, dovodeći do oštećenja ćelija i izazvati mutacije u ćelijama. To može izazvati sterilitet kod oba pola. Razvoj steriliteta izgleda da zavisi od doze ciklofosfamida, trajanja terapije, kao i funkcije gonada za vreme terapije. Sterilnost indukovana ciklofosfamidom može biti ireverzibilna kod nekih pacijenata
Le Endoxan može izazvati anafilaktičke reakcije uključujući i one sa smrtnim ishodom, a povezane sa primenom ciklofosfamida. Javljala se i unakrsna osetljivost sa drugim alkilirajućim agensima.
Lek Endoxan trebalo bi primenjivati uz oprez kod slabijih i starijih pacijenata kao i kod pacijenata koji su primili pre toga terapiju zračenjem.
Obavestite Vašeg lekara ili farmaceuta ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge lekove.
Sledeći lekovi mogu da smanje efikasnost leka Endoxan:
aprepitant (koristi se za sprečavanje povraćanja);
bupropion (antidepresiv);
busulfan, tiotepa (lekovi koji se koriste za lečenje raka);
hloramfenikol, ciprofloksacin (antibiotici koji se koriste za lečenje bakterijskih infekcija);
flukonazol, itrakonazol (lekovi za lečenje gljivičnih infekcija);
prasugrel (koristi se za razređivanje krvi);
sulfonamidi, kao što su sulfadiazin, sulfasalazin ili sulfametoksazol (antibiotici koji se koriste za lečenje bakterijskih infekcija).
Sledeći lekovi mogu povećati toksičnost leka Endoxan:
alopurinol (lek koji se koristi za lečenje gihta);
hloralhidrat (lek koji se koristi za lečenje nesanice);
cimetidin (koristi se za smanjenje želudačne kiseline);
disulfiram (lek koji se koristi za lečenje alkoholizma);
gliceraldehid (lek u terapiji bradavica);
ondansetron (lek za sprečavanje mučnine i povraćanja);
inhibitori proteaze (koristi se za lečenje virusnih infekcija);
lekovi koji dovode do indukcije enzima jetre kao što su:
rifampicin (koristi se za lečenje bakterijskih infekcija);
fenobarbital, karbamazepin, fenitoin (lekovi koji se koriste za lečenje epilepsije);
kantarion (koristi se za lečenje blage depresije);
kortikosteroidi (koriste se za lečenje zapaljenja).
Sledeći lekovi mogu da povećaju toksično dejstvo ciklofosfamida na krvne ćelije i/ili imunitet:
ACE inhibitori (koriste se za lečenje visokog krvnog pritiska);
natalizumab (koristi se za lečenje multiple skleroze);
paklitaksel (lek koji se koristi za lečenje raka);
tiazidni diuretici (lekovi koji se koriste za lečenje visokog krvnog pritiska i zadržavanja tečnosti);
zidovudin (koristi se za lečenje virusnih infekcija).
Sledeći lekovi mogu da povećaju toksično dejstvo ciklofosfamida na srce:
citarabin, pentostatin, trastuzumab (lekovi koji se koriste za lečenje raka);
zračenje srčane regije.
Sledeći lekovi mogu da povećaju toksično dejstvo ciklofosfamida na pluća:
amjodaron (koristi se za lečenje poremećaja srčanog ritma);
G-CSF, GM-CSF (koriste se za povećanje broja belih krvnih zrnaca nakon hemioterapije).
Sledeći lekovi mogu da povećaju toksično dejstvo ciklofosfamida na bubrege:
amfotericin B (lek koji se koristi za lečenje gljivičnih infekcija);
indometacin (lek koji se koristi za lečenje bola i zapaljenja).
Drugi lekovi koji mogu uticati na ciklofosfamid ili ciklofosfamid može uticati na njih su:
azatioprin (lek za prevenciju odbacivanja organa posle transplantacije);
bupropion (lek za odvikavanje od pušenja);
digoksin, ß-acetildigoksin (lek za lečenje srčanih oboljenja);
metrodanizol (za lečenje bakterijskih ili protozoalnih infekcija);
verapamil (za lečenje visokog krvnog pritiska, angine pektoris ili poremećaja srčanog ritma).
Nemojte konzumirati alkoholna pića, grejpfrut ili sok od grejpfruta tokom lečenja ciklofosfamidom zbog mogućnosti smanjene efikasnosti ciklofosfamida. Uzimanje alkohola može pojačati mučninu i povraćanje izazvanu primenom ciklofosfamida.
Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem lekaru ili farmaceutu za savet pre nego što primite ovaj lek.
Trudnoća
Ciklofosfamid može da ima genotoksično dejstvo. Zbog toga, ciklofosfamid ne treba koristiti tokom trudnoće.
Ako se lečenje ciklofosfamidom primeni da bi se spasao život trudnice, neophodno je savetovanje o mogućem štetnom dejstvu na plod.
Žene ne treba da zatrudne tokom i 6 meseci posle lečenja ciklofosfamidom. Ako zatrudnite tokom lečenja potrebno je genetsko savetovanje.
Dojenje
Ciklofosfamid se izlučuje u majčino mleko, dojenje nije dozvoljeno tokom lečenja ovim lekom.
Plodnost
Muškarci i žene u reproduktivnom periodu treba da preduzmu odgovarajuće mere kontracepcije u toku terapije i nakon najmanje 6 meseci.
Lečenje ciklofosfamidom kod muškaraca može da ima genotoksična dejstva. Muškarci za vreme lečenja i do 6 meseci posle lečenja ne bi trebalo da rade na začeću i treba eventualno da posete genetsko savetovalište.
Muškarcima koji se leče ciklofosfamidom preporučuje se da se posavetuju pre početka terapije radi čuvanja sperme.
Za informacije o mutagenosti i uticaju na plodnost, videti odeljak “Upozorenja i mere opreza“.
Neka neželjena dejstva od lečenja lekom Endoxan mogu da imaju uticaja na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Vaš lekar će odlučiti da li ste u stanju da to obavljate bez rizika. Ovo se odnosi u većoj meri na primenu sa alkoholom.
Lek Endoxan će Vam dati lekar ili medicinska sestra koji imaju iskustvo u primeni hemioterapije. Ovaj lek se primenjuje intravenski.
Uobičajeno se lek dodaje u veliku kesu rastvora i sporo ubrizgava u venu (putem infuzije). Za ove svrhe pogodne su vene na rukama, vena na šaci ili velika vena ispod ključne kosti. U zavisnosti od doze, primena leka obično traje od 30 minuta do 2 sata.
Lek Endoxan se često primenjuje u kombinaciji sa drugim lekovima protiv raka ili sa terapijom zračenjem (radioterapija).
Vaš lekar će odlučiti koja doza leka Vam je potrebna i kada treba da je primite.
Vaša doza zavisi od različitih faktora:
od vrste bolesti koju imate;
od telesne visine i telesne mase;
od opšeg stanja;
od toga da li istovremeno primate druge lekove za lečenje raka ili radioterapiju,
od pojave neželjenih dejstava.
Lek Endoxan se uobičajeno primenjuje u više terapijskih ciklusa. Nakon svakog ciklusa sledi pauza u terapiji (tokom koje ne primate lek), pre nego što nastavite sa narednim terapijskim ciklusom.
Veoma je važno je da se antiemetici (lekovi protiv povraćanja) daju u prikladno vreme i da se uredno održava oralna higijena.
S obzirom da ćete ovaj lek primati pod strogim nadzorom lekara, malo je verovatno da ćete primiti više leka nego što treba. Međutim, ako primetite bilo koje neželjeno dejstvo nakon primene leka Endoxan odmah se javite lekaru ili hitnoj službi najbliže bolnice. Možda će Vam trebati hitna medicinska pomoć.
Simptomi predoziranja lekom Endoxan uključuju neželjena dejstva navedena u odeljku “Moguća neželjena dejstva”.
Ako imate dodatnih pitanja o primeni ovog leka, obratite se svom lekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri.
Kao i svi lekovi, ovaj lek može da prouzrokuje neželjena dejstva, iako ona ne moraju da se jave kod svih pacijenata koji primaju ovaj lek.
Lek Endoxan je lek koji može da ubija ćelije raka, ali napada i zdrave ćelije. Iz tog razloga može da se javi niz neželjenih reakcija. Vaš lekar će Vam propisati lek Endoxan samo ako je uveren da je Vaše kancerogeno oboljenje veći rizik od mogućih neželjenih dejstava. Vaš lekar će Vas redovno kontrolisati da bi lečio eventualna neželjena dejstva, koliko je to moguće.
Alergijske reakcije čiji znaci mogu biti skraćenje daha, otežano disanje, osip, svrab ili oticanje lica i usana.
Stvaranje podliva bez prethodne povrede ili krvarenje iz desni. To bi moglo ukazivati na suviše nisku vrednost trombocita u Vašoj krvi.
Snižen broj belih krvni zrnaca - Vaš lekar će ovo redovno proveravati tokom lečenja. Ovde ne mora doći do ispoljavanja simptoma, ali ste podložniji infekcijama. Ako mislite da imate infekciju (povišena telesna temperatura, osećaj hladnoće i drhtavica ili osećaj vreline i znojenje, ili znaci infekcije poput kašljanja ili osećaja žarenja tokom mokrenja), možda ćete morati da se lečite antibioticima, jer je broj belih krvnih zrnaca smanjen.
Izrazito bledilo, bezvoljnost i zamor. To može ukazivati na smanjenje broja crvenih krvnih zrnaca (anemija). U ovom slučaju se normalno ne zahteva lečenje, jer će Vaš organizam vremenom nadoknaditi crvena krvna zrnca. Ako pak imate tešku anemiju, možda će Vam trebati transfuzija krvi.
Krv u urinu, bol pri mokrenju ili smanjeno mokrenje. Ciklofosfamid, takođe može uzrokovati sledeća neželjena dejstva:
privremeno ili trajno oštećenje koštane srži, što dovodi do smanjenog stvaranja krvnih ćelija (mijelosupresija);
smanjenje broja belih krvnih zrnaca (leukocitopenija);
smanjenje broja određene vrste belih krvnih zrnaca (neutropenija);
smanjenje broja krvnih pločica (trombocitopenija);
nedostatak, smanjenje broja određene vrste belih krvnih zrnaca (agranulocitoza);
malokrvnost (anemija);
smanjenje broja svih krvnih zrnaca (pancitopenija);
smanjene vrednosti hemoglobina;
supresija imunskog odgovora;
gubitak kose (alopecija);
zapaljenje mokraćne bešike (cistitis);
mikrohematurija (bez vidljivih znakova prisustva krvi u mokraći);
groznica.
infekcije1;
gubitak apetita (anoreksija);
zapaljenje sluzokože usta (stomatitis);
proliv (dijareja);
povraćanje;
zatvor;
mučnina;
smanjenje broja određene vrste belih krvnih zrnaca sa produženom groznicom (febrilna neutropenija);
smanjenje broja određene vrste belih krvnih zrnaca prouzrokovano hemioterapijom koje može dovesti do infekcije i groznice (neutropenijska groznica);
poremećaj funkcije jetre;
zapaljenje mokraćne bešike sa krvarenjem (hemoragijski cistitis, uključujući izolovane slučajeve sa smrtnim ishodom);
pojava krvi u urinu;
poremećaj spermatogeneze;
jeza;
opšta slabost (astenija);
zamor;
osećaj slabosti;
zapaljenje sluzokože.
zapaljenje pluća (pneumonija)2;
sepsa1;
oboljenja perifernih nerava (periferna neuropatija);
sistemsko oštećenje perifernih nerava (polineuropatija);
bol u delu koji inerviše nerv (neuralgija);
reakcije preosetljivosti;
gluvoća;
bolest srčanog mišića (kardiomiopatija);
zapaljenje srčanog mišića (miokarditis);
srčana slabost (insuficijencija) (uključujući izolovane slučajeve sa smrtnim ishodom);
ubrzan rad srca (tahikardija);
napadi vrućine;
snižen krvni pritisak;
poremećaj ovulacije.
maligno oboljenje krvi (akutna leukemija)3;
poremećaji koštane srži povezani sa poremećenim stvaranjem krvi (mijelodisplastični sindrom);
povećanje vrednosti bilirubina u krvi;
povećanje vrednosti enzima jetre (AST, ALT, gama GT, alkalna fosfataza);
sekundarni tumori4;
rak mokraćne bešike;
rak mokraćnih kanala;
gubitak telesne tečnosti (dehidratacija);
vrtoglavica;
zamućen vid;
poremećaji srčanog ritma (ventrikularna aritmija uključujući ventrikularnu tahikardiju i ventrikularnu fibrilaciju, supraventrikularna aritmija);
zapaljenje pluća (pneumonitis)4;
krvni ugrušci u jetri (venookluzivna bolest jetre)4;
rašireni kožni osip (egzantem);
zapaljenske reakcije kože (dermatitis);
obezbojenje dlanova, noktiju i tabana;
izostanak menstruacije (amenoreja)5;
odsustvo spermatozoida u semenoj tečnosti (azoospermija)5;
smanjeni broj spermatozoida (oligospermija)5;
bol u grudima.
cirkulatorni šok uzrokovan bakterijskom infekcijom (septični šok);
moguće životno ugrožavajuće stanje kada se maligne ćelije ubrzano raspadaju (sindrom lize tumora);
stvaranje krvnih ugrušaka u mnogim malim krvnim sudovima u celom telu (diseminovana intravaskularna koagulacija);
razgradnja crvenih krvnih zrnaca i oštećenje funkcije bubrega (hemolitički uremijski sindrom);
konjunktivitis;
začepljenje krvnih sudova zbog stvaranja ugrušaka (tromboembolija);
akutno zapaljenje creva sa krvarenjem (hemoragijski enterokolitis);
ulceracije sluzokože;
teška alergijska reakcija na koži (Stevens-Johnson-ov sindrom);
teška neželjena reakcija povezana sa progresivnom pojavom plikova i posledičnim odvajananjem kože (toksična epidermalna nekroliza);
odumiranje ćelija bubrežnog tubula usled nedostatka kiseonika (tubularna nekroza);
povećana koncentracija mokraćne kiseline u krvi (hiperurikemija usled sindroma lize tumora);
značajno smanjenje broja određenih belih krvnih zrnaca (limfopenija);
promene u mozgu uzrokovane oboljenjem jetre (hepatička encefalopatija);
smanjenje određenih belih krvnih zrnaca (granulocitopenija);
promene u koncentraciji šećera u krvi (povećanje ili smanjenje);
generalno smanjenje osetljivosti kože na dodir i pritisak (hipoestezija);
nakupljanje tečnosti u ovojnici koja okružuje srce (perikardijalni izliv/kardijalna tamponada);
krvarenje iz tkiva srčanog mišića (miokardijalno krvarenje);
produženi QT interval na elektrokardiogramu;
hronično oboljenje pluća (hronična intersticijalna plućna fibroza);
visok krvni pritisak u plućnoj cirkulaciji (plućna hipertenzija);
bol u grlu (orofaringealni bol);
određene forme zapaljenja pluća (obliterativni bronhiolitis, pneumonija u organizaciji);
zapaljenje vazdušnih kesa u plućima uzrokovano alergijom (alergijski alveolitis);
abnormalno nakupljanje tečnosti u prostoru između pluća i grudnog koša (pleuralni izliv);
zapaljenje jetre (hepatitis, uključujući holestatski i citolitički hepatitis);
toksični efekti na epitelijalne ćelije jetre, koji mogu da dovedu do insuficijencije jetre;
osip uzrokovan hemioterapijom (toksični kožni osip);
kožne reakcije na šakama i stopalima (sindrom palmarno-plantarne eritrodizestezije);
pojačano znojenje (hiperhidroza);
otvrdnjavanje i odebljavanje kože ili mukoznih membrana (sklerodermija);
zapaljenje mokraćne cevi sa krvarenjem (hemoragijski uretritis);
povećane vrednosti uree u krvi;
toksični uticaj na plod (fetalna toksičnost) (uključujući mijelosupresiju/gastroenteritis);
reakcije na mestu primene injekcije/infuzije (tromboza, nekroza, zapaljenje, bol, oticanje, eritem);
nestabilnost opšteg fizičkog stanja;
povećane vrednosti proteina u krvi koji ukazuje na zapaljenjski proces (C-reaktivni protein).
1 uključujući druge bakterijske, gljivične, virusne, protozoalne i parazitske reaktivacije latentnih infekcija; uključujući virusni hepatitis, tuberkulozu, JC virus sa progresivnom multifokalnom leukoencefalopatijom (uključujući smrtne ishode), Pneumocystis jiroveci, herpes zoster, Strongyloides, sepsu i septički šok (uključujući smrtni ishod).
2 uključujući smrtni ishod
3 uključujući akutnu mijeloidnu leukemiju i akutnu promijelocitnu leukemiju
4 tokom terapije velikim dozama: veoma često
5 trajno
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Ukoliko Vam se ispolji bilo koja neželjena reakcija, potrebno je da o tome obavestite lekara, farmaceuta ili medicinsku sestru. Ovo uključuje i svaku moguću neželjenu reakciju koja nije navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih reakcija možete da pomognete u proceni bezbednosti ovog leka. Sumnju na neželjene reakcije možete da prijavite Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu
Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Čuvati lek van vidokruga i domašaja dece.
Ne smete koristiti lek Endoxan posle isteka roka upotrebe naznačenog na pakovanju nakon „Važi do:”. Datum isteka roka upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog meseca.
Čuvati na temperaturi do 25 C. Rok upotrebe nakon rekonstitucije:
Sa mikrobiološkog stanovišta rekonstituisani rastvor se mora odmah iskoristiti. Ukoliko se ne upotrebi odmah, rok upotrebe i uslovi čuvanja u toku korišćenja su odgovornost korisnika i ne bi smeli da budu duži od 24 sata na temperaturi od 2 °C do 8 °C (u frižideru).
Tokom transporta ili skladištenja leka Endoxan, prašak za rastvor za injekciju/infuziju, temperatura može uticati na topljenje aktivne supstance, ciklofosfamida.
Bočica sa istopljenom supstancom može se razlikovati vizuelno od onih koji sadrže netaknutu aktivnu supstancu: istopljeni ciklofosfamid je bistra ili žućkasta tečnost. Ne koristite bočice sa istopljenim sadržajem.
Neupotrebljivi lekovi se predaju apoteci u kojoj je istaknuto obaveštenje da se u toj apoteci prikupljaju neupotrebljivi lekovi od građana. Neupotrebljivi lekovi se ne smeju bacati u kanalizaciju ili zajedno sa komunalnim otpadom. Ove mere će pomoći u zaštiti životne sredine.
Aktivna supstanca je: ciklofosfamid, monohidrat.
Endoxan, prašak za rastvor za injekciju/infuziju, 1 x 500 mg:
Jedna bočica sadrži 500 mg ciklofosfamida (u obliku 534,5 mg ciklofosfamid, monohidrata).
Endoxan, prašak za rastvor za injekciju/infuziju, 1 x 1 g:
Jedna bočica sadrži 1 g ciklofosfamida (u obliku 1069,0 mg ciklofosfamid, monohidrata). Lek ne sadrži pomoćne supstance.
Beo kristalan prašak za rastvor za injekciju/infuziju.
Endoxan, prašak za rastvor za injekciju/infuziju, 1 x 500 mg:
Unutrašnje pakovanje leka je bezbojna staklena bočica (tip I ili tip III) sa sivim brombutil gumenim čepom, prstenom od aluminijuma i PP poklopcem.
Spoljašnje pakovanje leka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 1 bočica sa 500 mg praška za rastvor za injekciju/infuziju i Uputstvo za lek.
Endoxan, prašak za rastvor za injekciju/infuziju, 1 x 1 g:
Unutrašnje pakovanje leka je bezbojna staklena bočica (tip I ili tip III) sa sivim brombutil gumenim čepom, prstenom od aluminijuma i PP poklopcem.
Spoljašnje pakovanje leka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 1 bočica sa 1 g praška za rastvor za injekciju/infuziju i Uputstvo za lek.
Nosilac dozvole:
DIACELL D.O.O. BEOGRAD,
Ilije Garašanina 23, Beograd
Proizvođač:
BAXTER ONCOLOGY GMBH,
Kantstrasse 2, Halle/Westfalen, Nemačka
Novembar, 2022.
Lek se može upotrebljavati samo u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi.
Endoxan, prašak za rastvor za injekciju/infuziju, 1 x 500 mg: 515-01-04780-21-001 od 21.11.2022.
Endoxan, prašak za rastvor za injekciju/infuziju, 1 x 1 g: 515-01-04778-21-001 od 21.11.2022.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- SLEDEĆE INFORMACIJE NAMENJENE SU ISKLJUČIVO ZDRAVSTVENIM STRUČNJACIMA:
Lek Endoxan je hemioterapeutik indikovan za upotrebu u kombinaciji sa drugim antineoplastičnim lekovima u terapiji sledećih tipova karcinoma:
Endoxan, prašak za rastvor za injekciju/infuziju:
Indukcija remisije i terapija održavanja akutne limfoblastne leukemije
Indukcija remisije Hodgkin-ove bolesti
Non-Hodgkin-ovi limfomi (kao monoterapija u zavisnosti od histopatološkog tipa i stadijuma bolesti)
Hronična limfocitna leukemija (engl. chronic lymphocytic leukemia, CLL) nakon neuspeha standardne terapije (hlorambucil/prednizon)
Indukcija remisije plazmocitoma (ili u kombinaciji sa prednizonom)
Adjuvantna terapija karcinoma dojke nakon resekcije tumora ili mastektomije
Palijativna terapija uznapredovalog karcinoma dojke
Uznapredovali karcinom ovarijuma
Mikrocelularni karcinom pluća
Ewing-ov sarkom
Neuroblastom
Rabdomiosarkom kod dece
Osteosarkom
Upotreba u stanjima koja prethode alogenoj transplantaciji koštane srži:
Izrazita aplastična anemija kao monoterapija ili u kombinaciji sa antitrombocitnim globulinom
Akutna mijeloidna i akutna limfoblastna leukemija u kombinaciji sa zračenjem ili busulfanom
Hronična mijeloidna leukemija u kombinaciji sa zračenjem ili busulfanom
Napomene za stanja koja prethode alogenoj transplantaciji koštane srži:
Indikaciji za upotrebu leka Endoxan kod transplantacije koštane srži prethodi sprovođenje terapije koja je u zavisnosti od niza faktora i mora se sprovoditi na individualnoj osnovi. Značajni faktori su faza bolesti, prognoza (rizične grupe), priroda i uspeh prethodne terapije osnovne bolesti, starost pacijenta, opšte stanje kao i dostupnost odgovarajućeg donora koštane srži.
Terapija „autoimunske bolesti“: teške, progresivne forme lupusnog nefritisa, Wegener-ova granulomatoza. Za terapiju lupusnog nefritisa i Wegener-ove granulomatoza, lek Endoxan treba da primenjuju lekari specijalisti koji imaju iskustvo u primeni ovog leka.
Upozorenje:
Ako se tokom terapije lekom Endoxan pojavi cistitis sa mikro- ili makrohematurijom, lečenje lekom Endoxan treba prekinuti sve dok se stanje ne normalizuje.
Doziranje
Doziranje mora da se prilagodi svakom pacijentu pojedinačno. Osim ako se drugačije ne propiše, preporučuje se sledeće doziranje za odrasle i decu:
Indukcija remisije i terapija održavanja akutne limfoblastne leukemije (ALL):
Ciklofosfamid primenjen kod dece i odraslih je u zavisnosti od različitih rizičnih grupa u kontekstu različitih složenih poli-hemioterapija.
Uobičajeno doziranje za indukciju remisije i konsolidacijske terapije je kod odraslih 650 mg/m² telesne površine (BSA) cikofosfamida primenjenog intravenski u kombinaciji sa citarabinom i merkaptopurinom (Protokol multicentričnog kliničkog ispitivanja za terapiju ALL kod odraslih pacijenata sprovedenog u Nemačkoj u periodu od 1978-1983 u intervalima). Za preporuke za specifična doziranja i buduće detalje konsultujte stručnu literaturu.
Hronična limfocitna leukemija:
600 mg/m² BSA ciklofosfamida primenjenog intravenski jednom dnevno 6 dana u kombinaciji sa vinkristinom i prednizonom ili 400 mg/m² BSA ciklofosfamida primenjenog intravenski jednom dnevno od
1. do 5. dana, a u kombinaciji sa vinkristinom i prednizonom terapija se ponavlja svake 3 nedelje.
Hodgkin-ova bolest:
650 mg/m² BSA ciklofosfamida primenjenog intravenski jednom dnevno 1. i 8. dana u kombinaciji sa vinkristinom, prokarbazinom i prednizonom („COPP protokol”).
Non-Hodgkin-ovi limfomi:
Za terapiju non-Hodgkin-ovih limfoma (NHL) ciklofosfamid može da se primenjuje kao monoterapija ili u kombinaciji sa ostalim antineoplastičnim agensima, u zavisnosti od histopatološkog tipa i stadijuma bolesti.
Dolenavedeno se odnosi na jednu standardnu terapiju, svaka za NHL niskog odnosno srednjeg/visokog maligniteta.
NHL početnog stadijuma maligniteta: 600-900 mg/m² BSA ciklofosfamida primenjenog intravenski na dan
1. kao monoterapija ili u kombinaciji sa kortikosteroidima, ponovljeno svake 3 do 4 nedelje.
NHL za intermedijarni ili visoki stepen maligniteta: 750 mg/m² BSA ciklofosfamida intravenski primenjenog na dan 1. u kombinaciji sa doksorubicinom, vinkristinom i prednizonom („CHOP protokol”), ponovljeno svake 3 do 4 nedelje.
Plazmocitom:
1000 mg/m² BSA ciklofosfamida intravenski primenjenog na dan 1. u kombinaciji sa prednizonom, ponovljeno svake 3 nedelje.
Kao primer polihemioterapije koja se pokazala efektivnom u terapiji plazmocitoma, sledeće se odnosi na ono što je poznato kao „VBMCP protokol”:
400 mg/m² BSA ciklofosfamida intravenski primenjenog na dan 1. u kombinaciji sa melfalanom, karmustinom, vinkristinom i prednizonom, ponovljeno svakih 5 nedelja.
Karcinom dojke:
Ciklofosfamid primenjen kao adjuvantna i palijativna terapija kod karcinoma dojke kombinovana sa drugim citostaticima. Prikazana su dva protokola koja su pokazala efikasnost terapije:
„CMF protokol“: 600 mg/m² BSA ciklofosfamida primenjenog intravenski na dan 1. i 8. dana u kombinaciji sa metotreksatom i 5-fluorouracilom, ponovljeno svake 3 do 4 nedelje.
„CAF protokol“: 500 mg/m² BSA ciklofosfamida primenjenog intravenski na dan 1. u kombinaciji sa doksorubicinom i 5-fluorouracilom, ponovljeno svake 3 do 4 nedelje.
Uznapredovali karcinom ovarijuma:
750 mg/m² BSA ciklofosfamida primenjenog intravenski na dan 1. u kombinaciji sa cisplatinom, ponovljeno svake 3 nedelje.
500-600 mg/m² BSA ciklofosfamida primenjenog intravenski jednom dnevno 1. dan u kombinaciji sa karboplatinom, ponovljeno svake 4 nedelje.
Mikrocelularni karcinom pluća:
Ciklofosfamid se upotrebljava sa ostalim citostatskim lekovima. Kao primer efikasne hemioterapije je prikazan „CAV protokol”:
1000 mg/m² BSA intravenski ciklofosfamid jednom dnevno 1 dan u kombinaciji sa doksorubicinom i vinkristinom, ponovljeno svake 3 nedelje.
Ewing-ov sarkom:
Kao primer efikasne hemioterapije u lečenju Ewing-ovog sarkoma je prikazan „VACA protokol” koju je napravila Intergroup:
500 mg/m² BSA intravenski ciklofosfamid jednom nedeljno u kombinaciji sa vinkristinom, doksorubicinom i aktinomicinom D. Za sve detalje konsultovati stručnu literaturu.
Osteosarkom:
Ciklofosfamid se koristi kao deo hemioterapije za neoadjuvantnu (preoperativno) i adjuvantnu (postoperativno) terapiju u kontekstu kompleksne polihemioterapije. Kao primer navodi se protokol Multicentrične osteosarkom studije (MIOS) za adjuvantnu terapiju 600 mg/m² BSA ciklofosfamid primenjen intravenski jednom dnevno 2 dana svake 2, 13, 26, 39. i 42. nedelje u kombinaciji sa bleomicinom, aktinomicinom D, doksorubicinom, cisplatinom i metotreksatom. Za sve detalje konsultovati stručnu literaturu.
Neuroblastom:
U zavisnosti od stepena oboljenja kao i starosti pacijenta postoje varijante hemioterapijskih protokola. Kao primer kombinovane terapije u lečenju uznapredovalog neuroblastoma navodi se „OPEC protokol”: 600 mg/m² BSA ciklofosfamida primenjenog intravenski jednom dnevno u kombinaciji sa vinkristinom, cisplatinom i tenipozidom, ponovljeno svake 3 nedelje. Za sve detalje konsultovati stručnu literaturu.
Rabdomiosarkom kod dece:
U zavisnosti od stadijuma i histopatološkog tipa oboljenja, ciklofosfamid se upotrebljava kao varijanta polihemioterapijskih protokola. Uobičajeno doziranje kod pacijenata sa stadijumom III (postoperativni makroskopski rezidualni tumor) i IV (udaljene metastaze) je 10 mg/kg telesne mase ciklofosfamida primenjenog intravenski 3 dana uzastopno, ponovljeno u intervalima i u kombinaciji sa vinkristinom i aktinomicinom D („VAC protokol” u okviru Intergrupe Rabdomiosarkom studija-II). Za sve detalje konsultovati stručnu literaturu.
Stanja koja prethode alogenoj transplantaciji koštane srži kod akutne mijeloidne i akutne limfoblastne leukemije:
60 mg/kg telesne mase intravenski datog ciklofosfamida 2 dana uzastopno u kombinaciji sa zračenjem celog tela ili busulfanom.
Napomena:
Izbor odgovarajućeg leka koji će se kombinovati sa ciklofosfamidom zahteva posebnu stručnost jer dobijeni rezultati terapija sa različitim kombinacijama datih lekova mogu značajno da variraju u zavisnosti od vrste glavnog oboljenja i stadijuma bolesti.
Stanja koja prethode alogenoj transplantaciji koštane srži kod hroniče mijeloidne leukemije:
60 mg/kg telesne mase intravenski datog ciklofosfamida 2 dana uzastopno u kombinaciji sa zračenjem celog tela ili busulfanom.
Napomena:
U slučaju hronične mijeloidne leukemije, obe moguće kombinacije lečenja uz ciklofosfamid dovode do sličnih terapijskih rezultata.
Stanja koja prethode alogenoj transplantaciji koštane srži kod teške aplastične anemije:
Navedene instrukcije za doziranje primenjuju se na pripremu bez zračenja celog tela, koje se obično ne sprovodi kod teške aplastične anemije:
50 mg/kg telesne mase intravenski datog ciklofosfamida 4 dana uzastopno kao monoterapija ili u kombinaciji sa antitimocitnim globulinom.
Prisustvo anemije Fanconi tretira se redukovanom dozom od 50 na 35 mg/kg telesne mase intravenski datog ciklofosfamida tokom 4 uzastopna dana.
Teški progresivni oblik lupus nefritisa, Wegener-ova granulomatoza
Doziranje u slučaju i.v. primene: u početku 500 - 1000 mg/m² telesne površine i.v.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre
Teško oštećenje funkcije jetre može biti povezano sa smanjenom aktivacijom ciklofosfamida. Ovo može izmeniti efektivnost terapije lekom Endoxan i treba da se razmotri prilikom odabira doze i interpretacije odgovora u zavisnosti od odabrane doze. U slučaju oštećenja funkcije jetre, uobičajena preporuka je smanjenje doze od 25% u slučaju da je vrednost bilirubina u serumu između 3,1 i 5 mg/100 mL.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega
Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega, naročito kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega, smanjeno izlučivanje putem bubrega može dovesti do povećanja koncentracija ciklofosfamida i njegovih metabolita u plazmi. To može dovesti do povećanja toksičnosti i treba da se uzme u obzir prilikom određivanja doze kod takvih pacijenata. U slučaju prisustva oštećenja funkcije bubrega, preporučuje se smanjenje doze od 50% za glomerularnu filtraciju ispod 10 mL/min.
Ciklofosfamid i njegovi metaboliti mogu da se uklone dijalizom, iako može biti razlike u klirensu u zavisnosti od sistema dijalize koji se koriste. Kod pacijenata koji zahtevaju dijalizu, vreme između primene leka Endoxan i dijalize treba da se uskladi (videti odeljak „Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka” u Sažetku karakteristika leka).
Preporuke za smanjenje doze kod pacijenata sa mijelosupresijom
Broj leukocita (mikrolitar) | Broj trombocita (mikrolitar) | Doza |
> 4000 | > 100000 | 100% predložene doze |
4000 - 2500 | 100000 - 50000 | 50% predložene doze |
< 2500 | < 50000 | Odlaganje do normalizacije ili individualne odluke |
Stariji pacijenti
Kod starijih pacijenata, lek Endoxan treba primenjivati sa posebnom pažnjom zbog učestalijeg slabljenja funkcije jetre, bubrega, srca ili drugih organa, pratećih bolesti ili terapije drugim lekovima. Zbog toga je potrebno dodatno praćenje toksičnosti i prilagođavanje doze ukoliko je neophodno.
Način primene
Primena leka Endoxan treba da bude pod nadzorom lekara sa iskustvom u onkologiji/reumatologiji.
Doziranje i trajanje terapije i intervali između terapija su zasnovani na indikaciji i korišćenom režimu kombinovane terapije i zavise od pacijentovog opšteg zdravstvenog stanja i funkcionalnosti organa, kao i od laboratorijskih parametara (naročito krvne slike).
Kada se upotrebljava u kombinaciji sa drugim citotoksičnim lekovima sa sličnim nivoom toksičnosti, može biti neophodno da se smanji doza ili produže intervali između terapijskih ciklusa.
Primena supstanci koje stimulišu hematopoezu (faktori stimulacije kolonija i supstance koje stimulišu eritropoezu) može se razmotriti kako bi se smanjio rizik od mijelosupresivnih komplikacija i/ili olakšala primena potrebnih doza.
Pre započinjanja terapije mora se isključiti i/ili uspešno sanirati bilo kakva opstrukcija mokraćnih puteva, zapaljenje bešike, infekcija ili elektrolitni disbalans (videti odeljak „Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka” u Sažetku karakteristika leka).
Tokom ili neposredno posle primene leka Endoxan, pacijenti bi trebalo da primaju infuziju adekvatnih količina tečnosti da bi se indukovanom diurezom smanjio rizik od urotoksičnosti. Stoga, lek treba primenjivati ujutru (videti odeljak „Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka” u Sažetku karakteristika leka).
Pacijenti ne treba da jedu grejpfrut ili piju sok od grejpfruta tokom terapije, jer to može smanjiti efikasnost ciklofosfamida.
Redovno treba proveravati i pratiti krvnu sliku i sedimente u urinu i pratiti tokom terapije sa lekom Endoxan (videti odeljak „Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka” u Sažetku karakteristika leka).
Veoma je važno da se obezbedi da se antiemetici (lekovi protiv povraćanja) daju u prikladno vreme i da se uredno održava oralna higijena.
Da bi se smanjio rizik od neželjenih reakcija koje su zavisne od brzine primene (npr. oticanje lica, glavobolja, nazalna kongestija, osećaj paljenja temena glave), lek Endoxan treba veoma sporo davati injekcijom ili infuzijom.
Za parenteralnu primenu putem bolus injekcije, lek Endoxan treba rekonstituisati sa fiziološkim rastvorom (0,9% natrijum-hlorid). Lek Endoxan rekonstituisan u vodi je hipotoničan i ne sme se direktno ubrizgati.
Pre upotrebe, proveriti da li ima vidljivih čestica ili promene u boji leka, uvek kada rastvor i pakovanje to omogućavaju. Pre intravenske primene, prašak mora da bude u potpunosti rastvoren.
Uputstvo za pripremu i upotrebu rastvora
Za pripremu 2% izotoničnog rastvora suvoj supstanci se dodaje odgovarajuća količina fiziološkog rastvora:
Endoxan bočica | 100 mg | 200 mg | 500 mg | 1 g |
Rastvarač | 5 mL | 10 mL | 25 mL | 50 mL |
Prašak se dobro rastvara ako se bočica snažno promućka posle dodavanja rastvarača. Ukoliko se ne rastvori u potpunosti, treba ostaviti bočicu da stoji nekoliko minuta.
Za kratkotrajnu intravensku infuziju, lek Endoxan treba razblažiti sa Ringerovim rastvorom, fiziološkim ili rastvorom glukoze do zapremine od 500 mL.
Lek ne sadrži pomoćne supstance.
Rastvori koji sadrže benzilalkohol mogu da smanje stabilnost ciklofosfamida.
Rok upotrebe pre prvog otvaranja: 3 godine.
Rok upotrebe nakon rekonstitucije:
Sa mikrobiološkog stanovišta rekonstituisani rastvor se mora odmah iskoristiti. Ukoliko se ne upotrebi odmah, rok upotrebe i uslovi čuvanja u toku korišćenja su odgovornost korisnika i ne bi smeli da budu duži od 24 sata na temperaturi od 2 °C do 8 °C (u frižideru).
Tokom transporta ili skladištenja leka Endoxan, prašak za rastvor za injekciju/infuziju, temperatura može uticati na topljenje aktivne supstance, ciklofosfamida.
Bočica sa istopljenom supstancom može se razlikovati vizuelno od onih koji sadrže netaknutu aktivnu supstancu: istopljeni ciklofosfamid je bistra ili žućkasta tečnost. Ne koristite bočice sa istopljenim sadržajem.
Čuvati na temperaturi do 25 C.
Za uslove čuvanja nakon rekonstitucije leka, videti odeljak “Rok upotrebe”.
Endoxan, prašak za rastvor za injekciju/infuziju, 1 x 500 mg:
Unutrašnje pakovanje leka je bezbojna staklena bočica (tip I ili tip III) sa sivim brombutil gumenim čepom, prstenom od aluminijuma i PP poklopcem.
Spoljašnje pakovanje leka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 1 bočica sa 500 mg praška za rastvor za injekciju/infuziju i Uputstvo za lek.
Endoxan, prašak za rastvor za injekciju/infuziju, 1 x 1 g:
Unutrašnje pakovanje leka je bezbojna staklena bočica (tip I ili tip III) sa sivim brombutil gumenim čepom, prstenom od aluminijuma i PP poklopcem.
Spoljašnje pakovanje leka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 1 bočica sa 1 g praška za rastvor za injekciju/infuziju i Uputstvo za lek.
Kada se pripremaju rastvori leka Endoxan moraju se uvek poštovati pravila bezbednosti koja se odnose na rukovanje citotoksičnim lekovima.
Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.