Paclitaxel Ebewe
paklitaksel
UPUTSTVO ZA LEK
paklitaksel
Uputstvo sačuvajte. Može biti potrebno da ga ponovo pročitate.
Ako imate dodatnih pitanja, obratite se svom lekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri.
Ovaj lek propisan je samo Vama i ne smete ga davati drugima. Može da im škodi, čak i kada imaju iste znake bolesti kao i Vi.
Ukoliko Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo, obratite se Vašem lekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koje neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu. Vidite odeljak 4.
Šta je lek Paclitaxel Ebewe i čemu je namenjen
Šta treba da znate pre nego što primite lek Paclitaxel Ebewe
Kako se primenjuje lek Paclitaxel Ebewe
Moguća neželjena dejstva
Kako čuvati lek Paclitaxel Ebewe
Sadržaj pakovanja i ostale informacije
Lek Paclitaxel Ebewe, sadrži aktivnu supstancu paklitaksel koji pripada grupi lekova pod nazivom taksani. Koristi se u terapiji različitih vrsta zloćudnih tumora (rak). Deluje tako što sprečava deobu ćelija i na taj način smanjuje rast raka.
Lek Paclitaxel-Ebewe se koristi za lečenje sledećih vrsta tumora:
-U prvoj liniji hemioterapije tumora jajnika, Paclitaxel Ebewe je indikovan kod pacijenata sa uznapredovalim ili rezidualnim tumorom (> 1 cm) posle inicijalne laparotomije, u kombinaciji sa cisplatinom.
U drugoj liniji, Paclitaxel Ebewe je indikovan za lečenje metastatskog tumora jajnika posle neuspešne standardne terapije derivatima platine.
Tumor dojke:
Kao dodatna (adjuvantna) terapija pacijenata sa nodus pozitivnim tumorom dojke, nakon lečenja antraciklinom i ciklofosfamidom (AC terapija).
Kao prva linija lečenja lokalno uznapredovalog ili metastatskog tumora dojke bilo u kombinaciji sa antraciklinom kod pacijenata koji su pogodni za antraciklinsko lečenje ili u kombinaciji sa trastuzumabom kod pacijentkinja koje imaju naglašenu ekspresiju HER-2 (engl. human epidermal growth factor receptor 2) na nivou 3+, a koje nisu pogodne za antraciklinsko lečenje.
Kao monoterapija, Paclitaxel Ebewe je indikovan za lečenje pacijentkinja sa metastatskim tumorom dojke kod kojih nije uspela terapija antraciklinima ili koje nisu bile pogodni kandidati za tu terapiju.
Uznapredovali nemikrocelularni tumor pluća:
U kombinaciji sa cisplatinom, Paclitaxel Ebewe indikovan u lečenju nemikrocelularnog tumora pluća (engl. non-small cell lung cancer, NSCLC), kod pacijenata koji nisu kandidati za potencijalno kurativni hirurški zahvat i/ili terapiju zračenjem.
Kapoši sarkom povezan sa AIDS-om:
- Paclitaxel Ebewe je indikovan u lečenju pacijenata sa uznapredovalim Kapošijevim sarkomom (KS) povezanim sa AIDS-om kod kojih je izostao uspeh lečenja lipozomskim antraciklinima.
ste alergični na paklitaksel ili bilo koju od pomoćnih supstanci leka Paclitaxel Ebewe (vidite odeljak 6.), posebno na makrogolglicerolricinoleat,
dojite,
imate suviše niske vrednosti belih krvnih zrnaca ili trombocita (proverava se pregledom krvi),
ako imate nekontrolisanu tešku infekciju (samo ukoliko se Paclitaxel Ebewe koristi za lečenje Kapošijevog sarkoma),
imate teško oštećenje jetre.
Lek Paclitaxel Ebewe se mora primenjivati pod nadzorom lekara specijaliste koji ima iskustvo sa primenom hemioterapijskih agenasa u lečenju karcinoma.
Možda će biti potrebno da prethodno uradite leboratorijske analize (npr. Laboratorijski pregled krvi) kako bi lekar bio siguran da možete primiti ovaj lek. Nekim pacijentima će morati da se uradi pregled srca.
Razgovarajte sa svojim lekarom, farmaceutom ili medicinskom sestrom pre upotrebe leka Paclitaxel-Ebewe, koncentrata za rastvor za infuziju, ako:
primetite izrazite alergijske reakcije koje mogu uzrokovati nedostatak vazduha, nesvesticu (uzrokovanu niskim krvnim pritiskom), oticanje lica i osip;
imate poremećaj u sastavu krvi, Vaš lekar će proveriti laboratorijskim testovima krv pre svake terapije lekom Paclitaxel Ebewe;
-imate groznicu, tešku drhtavicu, zapaljenje grla ili rane u ustima (simptomi supresije koštane srži);
za vreme terapije lekom Paclitaxel Ebewe nastanu problemi sa srcem. Trebalo bi proveriti funkciju srca pre započinjanja sledećeg ciklusa lečenja ovim lekom;
--imate teško oštećenu funkciju jetre; u tom slučaju se ne preporučuje upotreba leka Paclitaxel Ebewe;
imate nepravilan rad srca, vrtoglavicu i nesvesticu tokom primene leka;
-imate ili ste imali dugotrajni osećaj utrnulosti, trnce ili bolove u rukama i stopalima (perifernu neuropatiju), može biti potrebno smanjiti dozu leka Paclitaxel Ebewe;
-se istovremeno sprovodi zračenje pluća (pogledati odeljak 4. Moguća neželjena dejstva);
-dobijete proliv za vreme ili kratko posle terapije lekom Paclitaxel Ebewe; može se raditi o upali debelog creva;
ako imate Kapoši sarkom i imate sor ili zapaljenje u usnoj duplji;
ste mlađi od 18 godina, ovaj lek se ne preporučuje za primenu kod dece
Lek Paclitaxel Ebewe se primenjuje isključivo intravenski. Intraarterijska primena leka može izazvati zapaljenje arterija i dovesti do osećaja bola, otoka, crvenila i pečenja.
Obavestite Vašeg lekara ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge lekove, uključujući vakcinacije i lekove koji se mogu nabaviti bez lekarskog recepta.
Poseban oprez je neophodan ako uzimate druge lekove koji mogu da stupe u interakciju sa paklitakselom.
Interakcija znači da različiti lekovi mogu međusobno uticati jedni na druge. Interakcije se mogu javiti prilikom upotrebe leka Paclitaxel-Ebewe zajedno sa jednim od sledećih lekova:
lekova protiv bakterijskih infekcija (antibiotici kao što su eritromicin, rifampicin itd.), pitajte svog lekara, farmaceuta ili medicinsku sestru ako niste sigurni da li je lek koji uzimate antibiotik, uključujući lekove za suzbijanje gljivičnih infekcija (ketokonazol i ostali imidazoli),
lekove za stabilizaciju raspoloženja i antidepresive (fluoksetin),
lekove za lečenje epilepsije (napada) (karbamazepin, fenitoin),
lekove za smanjenje nivoa masnoće u krvi (gemfibrozil),
lekove za lečenje gorušice i čira na želucu (cimetidine),
lekove za lečenje AIDS-a (ritonavir, sakvinavir, indinavir, nelfinavir, efavirenz, nevirapin),
lek po imenu klopidogrel koji se koristi za prevenciju agregacije crvenih krvnih zrnaca.
Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem lekaru ili farmaceutu za savet pre nego što uzmete ovaj lek.
Lek Paclitaxel Ebewe se ne sme primenjivati tokom trudnoće, osim ukoliko kliničko stanje pacijentkinje zahteva lečenje paklitakselom. Ovaj lek može uzrokovati kongenitalne defekte, zbog čega ne smete ostati trudni tokom terapije paklitakselom i zbog čega morate i Vi i Vaš partner koristiti efikasne mere kontracepcije tokom trajanja terapije paklitakselom, kao i šest meseci nakon završetka terapije. Ako ostanete trudni tokom terapije ili tokom šest meseci od završetka terapije, odmah o tome obavestite svog lekara.
Ukoliko dojite, recite svom doktoru. Nije poznato da li se paklitaksel izlučuje u majčino mleko. Zbog mogućnosti da šteti detetu, ukoliko primate paklitaksel, prekinite sa dojenjem. Nemojte ponovo započinjati dojenje, sve dok Vam lekar ne dozvoli.
Paclitaxel Ebewe može imati nepovratni uticaj na plodnost. Zbog toga se pacijentima muškog pola savetuje da potraže savet o konzervaciji sperme pre započinjanja lečenja paklitakselom.
Neposredno nakon primene leka, količina alkohola u ovom leku može uticati na Vašu sposobnost da upravljante vozilom ili rukovanja mašinama. Pored toga, pojedini neželjeni efekti kao što su vrtoglavica, mučnina ili umor, takođe mogu uticati na Vašu sposobnost upravljanja vozilom ili rukovanja mašinama.
Ovaj lek sadrži 50% (zapreminski procenat) etanola (alkohol), to jest do 20 g po dozi, što odgovara 520 mL piva ili 210 mL vina po dozi, treba uzeti u obzir moguće efekte na CNS, kao i njegove druge efekte. Može štetno delovati na pacijente koji boluju od alkoholizma. Sadržaj alkohola se mora imati u vidu kada se razmišlja o primeni leka kod dece i visoko rizičnih pacijenata, kao što su pacijenti sa oboljenjem jetre i sa epilepsijom.
Makrogolglicerolricinoleat može da izazove teške alergijske reakcije (vidite odeljak 2 „Lek Paclitaxel- Ebewe ne smete primati”.
Lek Paclitaxel-Ebewe se primenjuje u bolnici, pod nadzorom lekara specijaliste koji ima iskustvo sa primenom hemioterapijskih agenasa u lečenju zloćudnih tumora.
Pre primene leka Paclitaxel Ebewe dobićete lekove u cilju prevencije alergijske reakcije (kortikosteroide, npr. deksametazon, antihistaminke, npr. difenhidramin i H2 receptor antagonista, npr. cimetidin ili ranitidin).
Paclitaxel-Ebewe se može davati sam ili u kombinaciji sa drugim lekovima protiv tumora. Vaš lekar će odlučiti o dozi i broju ciklusa koji treba da primite.
Ako primate kombinaciju paklitaksela i cisplatina, paklitaksel treba da primate pre cisplatina u cilju smanjenja mogućnosti nastanka neželjenih efekata.
Ukoliko primate kombinaciju paklitaksela i doksorubicina, paklitaksel treba da se primeni 24 sata posle
doksorubicina.
Lek Paclitaxel Ebewe se primenjuje kao infuzija u venu. Odmah obavestite svog lekara ili medicinsku sestru u slučaju pojave bola na mestu primene infuzije tokom ili kratko nakon njene primene. Bol oko mesta primene infuzije može da znači da igla nije dobro plasirana u venu.
Doza leka Paclitaxel Ebewe zavisi od vrste bolesti od koje se lečite, rezultata vaših analiza krvi i neželjenih reakcija na lek ukoliko ste ih imali prilikom prethodne primene leka.
Doza takođe zavisi od površine tela (izražena kao mg/m2), izračunata iz telesne visine i težine. Zavisno od težine Vaše bolesti, primenjuje se doza između 100 mg/m2 i 220 mg/m2 paklitaksela datog tokom razdoblja od 3 ili 24 sata svake dve do tri nedelje.
Paclitaxel Ebewe ćete primiti u bolničkim uslovima, pod nadzorom lekara, tako da je malo verovatno da ćete primiti neodgovarajuću dozu leka. Ipak, ako imate bilo kakvih sumnji u pogledu primljene doze leka, obratite se svom lekaru.
Vaš lekar ili medicinska sestra će se pobrinuti da redovno dobijate lek, tako da nije verovatno da će neka doza biti izostavljena. Međutim, recite Vašem lekaru ako mislite da niste primili potrebnu dozu leka.
Vaš lekar će odlučiti kada da prekinete lečenje lekom Paclitaxel Ebewe.
Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primeni ovog leka, obratite se svom lekaru ili farmaceutu.
Kao i svi lekovi, ovaj lek može da prouzrokuje neželjena dejstva, iako ona ne moraju da se jave kod svih pacijenata koji uzimaju ovaj lek.
Ukoliko Vam se ispolji bilo koje od navedenih neželjenih dejstava, odmah obavestite svog lekara, budući da su navedena dejstva ozbiljna. Možda će biti neophodna hitna medicinska pomoć ili hospitalizacija.
Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lek):
izraženi bol u grudima koji može da se širi u vilicu ili ruku, preznojavanje, nedostatak vazduha i mučnina (srčani udar),
teška infekcija uključujući sepsu (trovanje krvi) sa stanjem šoka,
osećaj neuobičajene toplote ili hladnoće (groznica, žmarci),
zgrušavanje krvi u venama (tromboza) i zapaljenje vena udruženo sa formiranjem krvnih ugrušaka (tromboflebitis) - ovo se može manifestovati kao bol i/ili oticanje ruku ili nogu ili zapaljenje vene,
teške reakcije preosetljivosti koje zahtevaju lečenje (npr. pad krvnog pritiska, problemi sa disanjem, izraženi svrab, groznica, bol u leđima itd.).
Retka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lek):
teška alergijska reakcija (anafilaktička reakcija): iznendani osip koji svrbi (koprivnjača), oticanje šaka, stopala, zglobova, lica, usana, ždrela (što može uzrokovati poteškoće sa gutanjem ili disanjem), osećaj gubitka svesti, padanja u nesvest,
ubrzano disanje, kašalj, iskašljavanje krvi, bolovi u grudima ili ramenu (embolija pluća). Neka od ovih dejstava se ne moraju odmah ispoljiti (fibroza pluća).
Veoma retka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lek):
-životno ugrožavajuća alergijska reakcija (anafilaktički šok),
epileptični napadi,
brz nastanak osipa praćen pojavom promena na koži na tabanima i dlanovima i ulceracijama u ustima (eritema multiforme, Stevens-Johnson-ov sindrom, epidermalna nekroliza). Izraženo ljuštenje kože (eksfolijativni dermatitis),
perzistentna dijareja.
Što pre obavestite svog lekara ukoliko primetite nešto od sledećeg:
Veoma česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lek):
-slabost u zglobovima i mišićima, bol ili gubitak osećaja u ekstremitetima. Obično se smanjuju ili nestaju nekoliko meseci nakon prestanka primene paklitaksela,
infekcija - obično urinarnog trakta ili gornjih delova respiratornog trakta. Pojava infekcije je vezana sa sniženjem koncentracije belih krvnih zrnaca tokom primene leka Paclitaxel-Ebewe. Ovo može nekada imati fatalne posledice,
supresija koštane srži što može dovesti do sniženja broja krvnih ćelija i rezultirati pojavom infekcije anemije praćene slabošču i malaksalošći, krvarenjem i modricama,
nizak krvni pritisak koji čini da osećate nesvesticu pogotovu pri uspravnom položaju,
bol u zglobovima i mišićima,
gubitak kose (u večini slučajeva gubitak kose nastaje mesec dana nakon početka primene paklitaksela. Kada se to dogodi, gubitak kose je izražen (preko 50%),
Mučnina i povraćanje,
blaga dijareja,
sor usana i jezika,
blaga alergijska reakcija uključujući crvenilo i osip na koži,
neurološki problem (trnjenje i probadanje u šakama i stopalima).
Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lek):
-usporen rad srca,
-reakcija na mestu infuzije (lokalni otok, bol, crvenilo, tvrdoća tkiva, odumiranje tkiva, ekstravazacija (curenje leka van vene) što dovodi do celulitisa (bolno crvenilo i otok),
prolazne blage promene na noktima i koži,
promene u testovima jetre koji pokazuju rad jetre.
Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lek):
nepravilan srčani rad,
gubitak svesti,
visok krvni pritisak (može izazvati glavobolju),
žuta prebojenost beonjača i kože,
bol u grudima koji može izazvan oboljenjem srca,
bol ili slabost srčanog mišića (degeneracija srčanog mišića),
nepravilan rad srca (može biti izazvan nepravilnim sprovođenjem srčanog impulsa kroz srčani mišić),
povećana koncentracija bilirubina, koji može uzrokovati žutu prebojenost kože i beonjača (žutica).
Retka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lek):
pneumonija (zapaljenje pluća),
dejstvo na nerve koji kontrolišu mišiće, što dovodi do slabosti mišića u rukama i nogama (motorna neuropatija),
svrab, osip, crvenilo,
nakupljanje tečnosti u celom telu (edem, oticanje),
dehidratacija,
gubitak energije,
groznica (pireksija),
problem sa plućima, kao što su nakupljanje tečnosti i zapaljenje, što može dovesti do teškoća sa disanjem,
-bol u trbuhu uzrokovan zapaljenjem creva, opstrukcijom u crevima ili perforacijom zida creva,
zapaljenjem pankreasa (pankreatitis),
srčana insuficijencija,
- osećaj nelagodnosti ili uznemirenosti,
- porast koncentracije kreatinina u krvi.
Veoma retka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lek):
povišena srčana frekvencija,
urtikarija (koprivnjača),
uticaj na mozak (encefalopatija),
oštećenje jetre koje može biti ozbiljno (hepatička nekroza). Ovo može imati efekta na mozak (hepatička encefalopatija). Ovo može biti fatalno,
gubitak sluha ili zvonjenje u uhu,
problem sa ravnotežom,
problem sa vidom,
nestabilnost pri hodu,
nesvestica,
glavobolja
opstipacija
bol u trbuhu koji je posledica nakupljanja tečnosti u trbuhu (ascites), zapaljenje creva ili tromboze u krvnim sudovima creva,
gubitak apetita
konfuzija,
šok,
gubitak noktiju na prstima ili palcu (savetuje se zaštita na šakama i stopalima prilikom izlaganja suncu),
gorušica, mučnina, povraćanje, koji mogu bitit posledica zapaljenja,
kašalj,
slabost mišića, grčevi, jak bol u trbuhu ili nesvestica u uspravnom položaju, što sve može biti posledica oboljenja nervnog sistema,
akutna leukemija (kancer krvi) i povezana stanja (mijelodisplastični sindrom).
Nepoznata učestalost:
stanje koje se zove sindrom lize tumora koji može uzrokovati veliku koncentraciju natrijuma ili kalijuma ili malu koncentraciju kalcijuma u krvi,
oticanje očnog dna (makularni edem),
poremećaji vida kao što su pojava svetlosti (fotopsia) ili mrlja u vidnom polju,
sklerodermija,
autoimuno oboljenje koje može imati uticaj na kožu, zglobove, bubrege, mozak i ostale organe (sistemski lupus eritematosus),
zviždanje u grudima,
diseminovana intravaskularna koagulacija (DIK). Ozbiljno stanje koje lako dovodi do ozbiljnog krvarenja, zgrušavanja krvi ili oboje.
Kao i drugi antikancerski lekovi, paklitaksel može uzrokovati trajni sterilitet.
Paklitaksel može uzrokovati zapaljenje pluća kada se daje u kombinaciji sa, ili posle radioterapije.
Analize krvni se mogu raditi kako bi se pratile promene u testovima jetre, bubrega ili funkcije ćelija krvi, što su sve posledice terapije paklitakselom.
Ako ijedna reakcija postane ozbiljna, obratite se svom lekaru. Prijavljivanje neželjenih reakcija
Ukoliko Vam se ispolji bilo koja neželjena reakcija, potrebno je da o tome obavestite lekara, farmaceuta ili medicinsku sestru. Ovo uključuje i svaku moguću neželjenu reakciju koja nije navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih reakcija možete da pomognete u proceni bezbednosti ovog leka. Sumnju na neželjene reakcije možete da prijavite Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu
Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Čuvati lek van vidokruga i domašaja dece.
Ne smete koristiti lek Paclitaxel Ebewe posle isteka roka upotrebe naznačenog na spoljašnjem i unutrašnjem pakovanju nakon („Važi do:“). Datum isteka roka upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog meseca.
Čuvati na temperaturi do 25ºC, u originalnom pakovanju radi zaštite od svetlosti.
Rok upotrebe nakon prvog otvaranja (nerekonstituisani proizvod): 28 dana na temperaturi do 25°C.
Hemijska i fizička stabilnost dokazana je 28 dana na sobnoj temperaturi uz višestruko uvlačenje igle i izvlačenje sadržaja.
S mikrobiološkoga stanovišta, koncentrat za rastvor za infuziju se nakon prvog otvaranja može čuvati najviše 28 dana i to na sobnoj temperaturi. Svako drugo vreme i uslovi čuvanja su odgovornost korisnika.
Hemijska i fizička stabilnost posle razblaživanja (u finalnoj koncentraciji od 0,3mg/mL i 1,2 mg/mL), dokazana je za 27 sati na sobnoj temperaturi i 2-8 ºC kada su za razblaživanje korišćeni sledeći rastvarači mešavina 0,9% rastvor NaCl i 5% glukoza i mešavina 5% glukoza u Ringer rastvoru..
Odnosno dokazana je stabilnost 48 sati na sobnoj temperaturi i 2 do 8°C kada su za razblaživanje korišćeni sledeći rastvarači: 0,9% rastvor Na Cl i 5% rastvor glukoze.
Sa mikrobiološke tačke gledišta, lek treba odmah upotrebiti, nakon pripreme za upotrebu. Ako se ne upotrebi odmah, za vreme i uslove čuvanja tokom upotrebe odgovoran je korisnik, a ono ne bi trebalo da je duže od 24 sata na temperaturi od 2 do 8°C, osim ako je razblaženje izvršeno u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.
Neupotrebljivi lekovi se predaju apoteci u kojoj je istaknuto obaveštenje da se u toj apoteci prikupljaju neupotrebljivi lekovi od građana. Neupotrebljivi lekovi se ne smeju bacati u kanalizaciju ili zajedno sa komunalnim otpadom. Ove mere će pomoći u zaštiti životne sredine.
Jedan mililitar koncentrata za rastvor za infuziju sadrži 6 mg paklitaksela.
Jedna bočica od 25 mL sadrži 150 mg paklitaksela. Jedna bočica od 50 mL sadrži 300 mg paklitaksela.
Koncentrat za rastvor za infuziju. Bistar, bezbojan do slabo žut rastvor.
Nosilac dozvole za lek:
PREDSTAVNIŠTVO SANDOZ PHARMACEUTICALS D.D BEOGRAD
Kneginje Zorke 2, Beograd Proizvođač:
EBEWE PHARMA GES.M.B.H NFG. KG
Mondseestrasse 11, Unterach am Attersee, Austrija
Oktobar, 2018.
Lek se može upotrebljavati samo u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi.
515-01-02892-17-001 od 22.10.2018.
515-01-02893-17-001 od 22.10.2018.
-U prvoj liniji hemioterapije karcinoma ovarijuma, paklitaksel je indikovan kod pacijenata sa uznapredovalim ili rezidualnim tumorom (> 1 cm) posle inicijalne laparotomije, u kombinaciji sa cisplatinom.
U drugoj liniji hemioterapije karcinoma ovarijuma, paklitaksel je indikovan za lečenje metastatskog karcinoma jajnika posle neuspešne standardne terapije derivatima platine.
Paklitaksel je indikovan u adjuvantnom lečenju pacijenata sa nodus pozitivnim karcinomom dojke, nakon lečenja antraciklinom i ciklofosfamidom (AC terapija). Adjuvantna terapija paklitakselom je alternativa produžetku AC terapije.
Paklitaksel je indikovan u prvoj liniji lečenja lokalno uznapredovalog ili metastatskog karcinoma dojke bilo u kombinaciji sa antraciklinom kod pacijenata koji su pogodni za antraciklinsko lečenje ili u kombinaciji sa trastuzumabom kod pacijentkinja koje imaju naglašenu ekspresiju HER-2 (engl. human epidermal growth factor receptor 2) na nivou 3+, to je određeno na osnovu imunohistohemijskih analiza, a koje nisu pogodne za antraciklinsko lečenje (videti odeljke Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i Farmakodinamski podaci).
Paklitaksel kao monoterapija je indikovan za lečenje pacijentkinja sa metastatskim karcinomom dojke kod kojih nije uspela terapija antraciklinima ili koje nisu bile pogodni kandidati za tu terapiju.
Paklitaksel je u kombinaciji sa cisplatinom indikovan u lečenju nemikrocelularnog karcinoma pluća (engl. non-small cell lung cancer, NSCLC) kod pacijenata koji nisu kandidati za potencijalno kurativni hirurški zahvat i/ili terapiju zračenjem.
Paklitaksel je indikovan u lečenju uznapredovalog Kapoši sarkoma (KS) povezanog sa AIDS-om kod pacijenata kod kojih je izostao uspeh lečenja lipozomskim antraciklinima.
Dostupni klinički podaci koji podržavaju ovu indikaciju su ograničeni, a prikazani su u odeljku Farmakodinamski podaci.
Pre početka primene paklitaksela, u cilju prevencije ozbiljne reakcije preosetljivosti, svi pacijenti moraju da prime kortikosteroide, antihistaminike i H2 antagoniste. Premedikacija može da se sastoji od:
Tabela 1: Tabela za premedikaciju
Lek | Doza | Primena pre paklitaksela |
Deksametazon | 20 mg oralno* ili i.v. ** | kod oralne primene: približno 12 i 6 sati ili kod I.V. približno: 30 do 60 minuta |
Difenhidramin*** | 50 mg i.v. | 30 do 60 minuta |
Cimetidin ili ranitidin | 300 mg i.v. 50 mg i.v. | 30 do 60 minuta |
* 8-20 mg za pacijente sa Kapošijevim sarkomom
**i.v. intravenski
*** ili ekvivalentni antihistaminik, npr. hloramfeniramin 10 mg i.v., primenjen 30-60 minuta pre terapije paklitakselom
Paklitaksel treba primenjivati intravenski koristeći "in-line" filter sa mikroporoznom membranom
≤ 0,22 mikrometara (videti odeljak 6.6).
Zbog moguće pojave ekstravazacije savetuje se pažljivo kontrolisanje mesta primene infuzije, zbog moguće pojave infiltracije za vreme primene.
Iako se ispituju i drugi režimi doziranja, preporučuje se kombinacija paklitaksela i cisplatina.
Zavisno od trajanja infuzije, preporučuju se dva režima doziranja za terapiju paklitakselom: 175 mg/m2 paklitaksela intravenski tokom 3 sata, posle čega se daje cisplatin u dozi od 75 mg/m2 i terapija se ponavlja svake treće nedelje, ili paklitaksel 135 mg/m2, koji se primenjuje infuzijom u roku od 24 sata, posle čega se daje cisplatin u dozi od 75 mg/m2 i terapija se ponavlja svake treće nedelje (videti odeljak Farmakodinamski podaci)
Preporučena doza paklitaksela je 175 mg/m2 koja se primenjuje infuzijom u roku od 3 sata, sa pauzom od tri nedelje između ciklusa.
Preporučena doza paklitaksela je 175mg/m2 koja se primenjuje intravenski kroz 3 sata, tokom četiri ciklusa, sa vremenskim razmakom između pojedinih ciklusa od tri nedelje, nakon AC terapije.
Kada se upotrebljava u kombinaciji sa doksorubicinom (50 mg/m2), paklitaksel se mora davati 24 sata posle doksorubicina. Preporučena doza paklitaksela iznosi 220 mg/m2, koja se daje intravenski tokom 3 sata, sa razmakom od 3 nedelje između ciklusa lečenja (videti odeljke Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija i Farmakodinamski podaci).
Ukoliko se primenjuje sa trastuzumabom, preporučena doza paklitaksela iznosi 175 mg/m2 intravenski tokom 3 sata, sa razmakom od 3 nedelje između ciklusa. Infuzija paklitaksela može se započeti sledećeg dana posle prve doze trastuzumaba ili neposredno nakon sledećih doza trastuzumaba, ukoliko je pacijentkinja dobro podnela prethodno lečenje trastuzumabom.
Preporučena doza palitaksela je 175 mg/m2 u vidu infuzije koja traje tri sata sa pauzom od tri nedelje između ciklusa.
Preporučena doza paklitaksela je 175 mg/m2 primenjena infuzijom u roku od tri sata posle čega sledi primena cisplatina u dozi od 80 mg/m2, sa pauzom od tri nedelje između ciklusa.
Preporučena doza paklitaksela je 100 mg/m², a primenjuje se intravenski kao tročasnovna infuzija, sa razmakom između pojedinih ciklusa od 2 nedelje.
Sledeće doze paklitaksela će biti date u zavisnosti od individualne podnošljivosti kod pacijenata.
Primenu paklitaksela ne treba ponavljati sve dok broj neutrofila ne dostigne vrednost od ≥ 1,5 x 109/L ( ≥ 1 x 109/L za pacijente sa KS), a broj trombocita ≥ 100 x109/L ( ≥ 75 x 109 /L za pacijente sa KS).
Pacijentima sa teškom neutropenijom (broj neutrofila <0,5 x 109 /L kroz ≥7 dana) ili teškom perifernom neuropatijom treba davati za 20% smanjenu dozu u narednim ciklusima (25% za pacijente sa KS) (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Nema dostupnih podataka za preporuku doziranja kod pacijenata sa blago do umereno oštećenom funkcijom jetre (videti odeljke Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i Farmakokinetički podaci ).
Pacijenti sa teškim oštećenjem jetre ne smeju se lečiti paklitakselom.
Primena paklitaksela se ne preporučuje kod dece mlađe od 18 godina zbog nedostatka podataka o efikasnosti i bezbednosti.
Način primene
Neophodne su mere opreza prilikom rukovanja i primene paklitaksela.
Koncentrat za rastvor za infuziju se mora rastvoriti pre primene (videti odeljak Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka (i druga uputstva za rukovanje lekom)
i sme se primeniti samo intravenski.
Preosetljivost na paklitaksel ili na bilo koju drugu pomoćnu supstancu navedenu u odeljku Lista pomoćnih supstanci, a naročito na makrogolglicerolricinoleat (ricinusovo ulje polioksil) (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Paklitaksel je kontraindikovan tokom dojenja (videti odeljak Plodnost, trudnoća i dojenje)
Paklitaksel se ne sme primenjivati kod pacijenata čiji je broj neutrofila pre početks lečenja < 1,5x109/L (< 1 x 109/L kod pacijenata sa Kapošijevim sarkomom) ili koji imaju < 100x109 /L (< 75x109 /L za KS pacijente) trombocita.
U slučaju Kapošijevog sarkoma, paklitaksel je kontraindikovan kod pacijenata koji istovremeno imaju teške, nekontrolisane infekcije.
Pacijenti sa teškim oštećenjem jetre se ne smeju lečiti paklitakselom.
Lek Paclitaxel Ebewe se mora primenjivati pod nadzorom lekara specijaliste koji ima iskustvo sa primenom hemioterapijskih agenasa u lečenju karcinoma. S obzirom da mogu da se jave teške reakcije preosetljivosti, uvek moraju da budu dostupni odgovarajući lekovi i oprema za reanimaciju.
Savetuje se pažljivo kontrolisanje mesta infuzije tokom primene, zbog moguće pojave infiltracije kao posledice ekstravazacije.
Pacijenti moraju da prime kortikosteroide, antihistaminike i antagoniste H2 receptora u cilju premedikacije (videti odeljak Doziranje i način primene).
Kada se daje u kombinaciji sa cisplatinom, paklitaksel se mora davati pre cisplatina (videti odeljak Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Značajne reakcije preosetljivosti na lek (koje karakterišu dispneja, arterijska hipotenzija koja mora da se leči, angioedem i generalizovana urtikarija) zabeleženi su kod manje od 1% pacijenata lečenih paklitakselom posle primene odgovarajuće premedikacije. Ove reakcije su verovatno posredovane histaminom. Ukoliko dođe do teških reakcija preosetljivosti, primenu paklitaksela treba odmah prekinuti, započeti simptomatsku terapiju i ne treba ponovo započinjati davanje paklitaksela.
Makrogolglicerolricinoleat (ricinusovo ulje polioksil), pomoćna supstanca u ovom leku, može da izazove navedene reakcije (videti odeljak Kontraindikacije).
Supresija koštane srži (posebno neutropenija) je glavni faktor koji ograničava dozu. Zbog toga tokom terapije paklitakselom kompletna krvna slika se mora često kontrolisati. Terapiju paklitakselom ne treba ponovo primenjivati sve dok se broj neutrofila ne vrati na ≥ 1,5 x 109/L (≥ 1 x 109/L za pacijente sa KS), a broj trombocita na ≥ 100 x 109/L (≥75 x 109/L za pacijente sa KS).
U kliničkim studijama kod pacijenata sa Kapošijevim sarkomom, većina pacijenata je primala faktor stimulacije granulocitnih kolonija (G-CSF).
Teški poremećaji sprovodnog sistema srca su se javljali retko prilikom primene paklitaksela kao monoterapije. Ukoliko se tokom primene paklitaksela kod pacijenta jave značajni poremećaji sprovodnog sistema srca, potrebno je primeniti odgovarajuću terapiju i sprovesti kontinuirani kardiološki monitoring u toku narednih terapija paklitakselom.
U toku primene paklitaksela zapaženi su hipotenzija, hipertenzija i bradikardija; pacijenti obično nemaju simptome i generalno nije potrebno lečenje. Preporučuje se često praćenje vitalnih funkcija, a posebno u toku prvog sata primene infuzije paklitaksela. Teški kardiovaskularni događaji su češće uočavani kod pacijenata
sa NSCLC nego kod pacijenata sa karcinomom dojke ili ovarijuma. Zabeležen je jedan slučaj srčane insuficijencije povezan sa primenom paklitaksela u kliničkom ispitivanju Kapošijevog sarkoma povezanog sa AIDS-om.
Ukoliko se paklitaksel upotrebljava u kombinaciji sa doksorubicinom ili trastuzumabom za inicijalno lečenje metastatskog karcinoma dojke, potrebno je obratiti pažnju na praćenje funkcije srca. U slučaju da su pacijenti kandidati za lečenje paklitakselom u navedenoj kombinaciji, potrebno je izvršiti osnovni kardiološki pregled, uključujući uzimanje anamneze, fizikalni pregled, EKG, ehokardiogram i/ ili MUGA (engl. Multiple Gated Acquisition scan) skeniranje. Tokom lečenja potrebno je nastaviti praćenje funkcije srca (npr. svaka tri meseca). Praćenje može da pomogne u indentifikaciji pacijenata kod kojih se javlja poremećaj funkcije srca, a ordinirajući lekari moraju pažljivo proceniti kumulativnu dozu primenjenog (mg/m2) antraciklina prilikom donošenja odluke o tome koliko često će vršiti procenu ventrikularne funkcije. Ukoliko se na pregledu uoči pogoršanje srčane funkcije, pa čak i asimptomatsko, ordinirajući lekar mora pažljivo proceniti kliničku korist nastavka lečenja u odnosu na mogućnost nastanka oštećenja srca, uključujući i potencijalno ireverzibilno oštećenje. U slučaju nastavka lečenja potrebna je češća kontrola srčane funkcije (npr. svakih 1-2 ciklusa).
Više detalja može se naći u Sažetku karakteristika leka Herceptin (trastuzumab) ili doksorubicin.
Periferna neuropatija: Iako je pojava periferne neuropatije česta, ozbiljni simptomi se javljaju retko.U teškim slučajevima, preporučuje se smanjenje doze paklitaksela u svim sledećim ciklusima za 20% (25% za pacijente sa KS). Primena terapije paklitaksela u kombinaciji sa cisplatinom kod pacijenata sa NSCLC dovela je do veće incidence teške neurotoksičnosti nego nakon primene samo paklitaksela. Kod pacijenata koji dobijaju prvu liniju terapije za karcinom ovarijuma, primena paklitaksela u vidu tročasovne infuzije u kombinaciji sa cisplatinom dovela je do veće incidence teške neurotoksičnosti nego kada se primenjuje kombinacija ciklofosfamida i cisplatina.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre imaju povećan rizik od toksičnih neželjenih efekata, naročito mijelosupresije III- IV sepena. Ne postoje dokazi o povećanoj toksičnosti prilikom primene tročasovne infuzije paklitaksela kod pacijenata sa blagim oštećenjem funkcije jetre. Nema dostupnih podataka za pacijente sa izrazitom holestazom pre lečenja. Kada se paklitaksel primenjuje u dugotrajnoj infuziji, može se zapaziti jače izražena mijelosupresija kod pacijenata sa umereno i jako oštećenom funkcijom jetre. Pacijente treba pažljivo pratiti zbog mogućeg razvoja teške mijelosupresije (videti odeljak 4.2). Ne postoje adekvatni podaci na osnovu kojih bi se preporučile promene u doziranju kod pacijenata sa blagim do umerenim oštećenjem jetre (videti odeljak Farmakokinetički podaci).
Pacijenti sa teškim oštećenjem jetre se ne smeju lečiti paklitakselom.
Etanol: Ovaj lek sadrži 50% (zapreminski procenat) etanola (alkohol), to jest do 20 g po dozi, što odgovara 520 mL piva ili 210 mL vina po dozi. Ova količina može delovati štetno na pacijente koji boluju od alkoholizma. Sadržaj alkohola se mora imati u vidu kada se razmišlja o primeni leka kod dece i visoko rizičnih pacijenata, kao što su pacijenti sa oboljenjem jetre i sa epilepsijom.
Intraarterijska primena leka: Treba posebno voditi računa da ne dođe do intraarterijske primena paklitaksela, pošto su u studijama na životinjama koje su ispitivane na lokalnu podnošljivost uočene teške reakcije tkiva posle intraarterijske aplikacije.
Pseudomembranozni kolitis zabeležen je retko, uključujući slučajeve pacijenata koji nisu istovremeno lečeni antibioticima. Ovaj neželjeni efekat treba imati na umu u slučaju teškog ili perzistirajućeg proliva koji se javlja tokom ili kratko posle lečenja paklitakselom.
Paklitaksel u kombinaciji sa zračenjem pluća može, bez ozira na redosled primene, da doprinese razvoju
Paklitaksel je često pokazao teratogena, embriotoksična i mutagena svojstva u mnogim eksperimentalnim sistemima. Zbog toga je neophodno da muškarci i žene u reproduktivnom periodu koriste kontracepciju (kao i njihovi partneri), tokom i najmanje 6 meseci posle lečenja paklitakselom (videti odeljak Plodnost, trudnoća i dojenje).
Pacijenti muškog pola teba da potraže savet u vezi kriokonzervacije sperme, pre primene paklitaksela zbog moguće ireverzibilne neplodnosti zbog terapije paklitakselom.
Teški mukozitis kod pacijenata sa KS je redak. Ako se pojave ozbiljne reakcije potrebno je sniziti dozu paklitaksela za 25%.
Na klirens paklitaksela ne utiče premedikacija cimetidinom.
Cisplatin: Preporučuje se da se paklitaksel primenjuje pre cisplatina.Kada se paklitaksel primenjuje pre cisplatina profil bezbednosti je isti kao kada se primenjuje paklitaksel kao monoterapija. Kada se paklitaksel primenjivao posle cisplatina, došlo je do pojave teže mijelosupresije i smanjenja klirensa paklitaksela za oko 20%. Pacijenti koji se leče paklitakselom i cisplatinom mogu imati povećan rizik od nastanka bubrežne insuficijencije u poređenju sa primenom cisplatina u monoterapiji kod ginekoloških karcinoma.
Doksorubicin: Budući da može doći do smanjene eliminacije doksorubicina i njegovih aktivnih metabolita u slučaju kada se paklitaksel i doksorubicin daju u okviru kratkog vremenskog intervala, u prvoj liniji lečenja metastatskog karcinoma dojke, paklitaksel se mora davati 24 sata posle doksorubicina (videti odeljak Farmakokinetički podaci).
Aktivne supstance koje se metabolišu u jetri: Metabolizam paklitaksela delom kataliziraju izoenzimi citohroma P450 CYP2C8 i CYP3A4 (videti odeljak 5.2). U nedostatku farmakokinetičkih ispitivanja interakcija među lekovima, potreban je povećan oprez kod primene paklitaksela istovremeno sa lekovima poznatim kao inhibitori CYP2C8 ili CYP3A4 (npr. ketokonazol i ostali imidazoli, eritromicin, fluoksetin, gemfibrozil, klopidogrel, cimetidin, ritonavir, sakvinavir, indinavir i nelfinavir), zbog toga što toksičnost paklitaksela može biti povećana zbog povećane izloženosti. Primena paklitaksela istovremeno sa lekovima koji indukuju bilo CYP2C8 ili CYP3A4 enzime (kao što su rifampicin, karbamazepin, fenitoin, efavirenz, nevirapin) se ne preporučuje zbog smanjene efikasnosti paklitaksela, usled male izloženosti paklitakselu.
Ispitivanja kod pacijenata sa KS koji su istovremeno primali nekoliko lekova, ukazuju da je sistemski klirens paklitaksela značajno niži u prisustvu nelfinavira i ritonavira, ali ne i indinavira. Nema dovoljno informacija o interakcijama sa drugim inhibitorima proteaze. Paklitaksel se zbog toga mora primeniti sa oprezom kod pacijenata koji istovremeno primaju inhibitore proteaze.
Trudnoća
Pokazano je da paklitaksel ima i embriotoksično i fetotoksično dejstvo na kuniće (videti odeljak Pretklinički podaci o bezbednosti leka).
Nema adekvatnih podataka o upotrebi paklitaksela kod trudnica. Kao što je slučaj i sa drugim citotoksičnim lekovima, ukoliko se primenjuje kod trudnica, paklitaksel može dovesti do oštećenja fetusa.
Paklitaksel, 6 mg/mL, koncentrat za rastvor za infuziju ne treba upotrebljavati tokom trudnoće, osim ukoliko kliničko stanje pacijentkinje zahteva lečenje paklitakselom.
Žene koje moglu da zatrudne treba savetovati da tokom lečenja ovim lekom vode računa da ne ostanu u drugom stanju, a da ukoliko zatrudne o tome odmah obaveste svog lekara. Muškarci i žene koji su u reproduktivnom periodu, kao i njihovi partneri, treba da koriste kontracepciju tokom, i najmanje 6 meseci posle završenog lečenja paklitakselom.
Dojenje
Nije poznato da li se paklitaksel izlučuje u mleko dojilja. Primena paklitaksela tokom dojenja je kontraindikovana. Dok traje lečenje paklitakselom dojenje treba prekinuti (videti odeljak Kontraindikacije).
Fertilitet
Paklitaksel smanjuje fertilitet kod pacova (videti odeljak Pretklinički podaci o bezbednosti leka).
Pacijenti muškog pola teba da potraže savet u vezi kriokonzervacije sperme pre primene paklitaksela, zbog moguće ireverzibilne neplodnosti zbog terapije paklitakselom.
Lek sadrži etanol, što može smanjiti sposobnost upravljanja vozilima ili rukovanje mašinama.
Ukoliko nije drugačije naznačeno, sledeće razmatranje se odnosi na ukupnu bazu podataka o bezbednosti za 812 pacijenata sa solidnim tumorima koji su u sklopu kliničkih studija lečeni monoterapijom paklitakselom. S obzirom da je populacija sa KS vrlo specifična, na kraju ovog odeljka predstavljeno je posebno poglavlje koje se zasniva na kliničkim studijama u koje je bilo uključeno 107 pacijenata.
Učestalost pojave i ozbiljnost neželjenih dejstava, ukoliko drugačije nije navedeno, su generalno slične kod pacijenata koji primaju paklitaksel u terapiji karcinoma ovarijuma, dojke ili NSCLC. Starost pacijenata nije jasno uticala ni na jednu od uočenih toksičnosti.
Najčešće značajno neželjeno dejstvo je bila supresija koštane srži. Teška neutropenija (<0,5 x 109/L) se javila kod 28% pacijenata, ali nije bila udružena sa febrilnim epizodama. Samo 1% pacijenata je dobio tešku neutropeniju koja je trajala ≥ 7 dana. Trombocitopenija je prijavljena kod 11% pacijenata. Tri posto pacijenata je imalo najniži broj trombocita <50 x 109/L bar jednom u toku učešća u ispitivanju. Anemija je zapažena kod 64% pacijenata, ali je samo kod 6% pacijenata bila teška (Hb<8,1g/dL). Incidenca i težina anemije zavise od početnih vrednosti hemoglobina.
Izgleda da je neurotoksičnost, uglavnom periferna neuropatija, bila češća i teža prilikom infuzije od 175 mg/m2 u trajanju od 3 časa (85% neurotoksičnost, kod 15% teška) nego kod infuzije od 135 mg/m2 u trajanju od 24 časa (25% periferna neuropatija, 3% teška) kada je paklitaksel kombinovan sa cisplatinom. Kod pacijenata sa NSCLC i kod pacijentkinja sa karcinomom jajnika koji su lečeni paklitakselom tokom 3 sata, posle čega je sledila primena cisplatina, došlo je do očigledno veće incidence teške neurotoksičnosti. Periferna neuropatija može da se javi posle prvog ciklusa i može da se pogorša posle povećanog izlaganja paklitakselu. Periferna neuropatija je u nekoliko slučajeva bila razlog prekidanja primene paklitaksela.
Senzorni simptomi obično su se poboljšali ili su nestali nekoliko meseci nakon prekida terapije
paklitakselom. Već postojeće neuropatije, koje su posledica prethodnih terapija ne predstavljaju kontraindikaciju za terapiju paklitakselom.
U tabeli ispod su navedena neželjena dejstva bez obzira na stepen težine, koja su udružena sa primenom monoterapije paklitakselom koja se daje u vidu tročasovne infuzije u metastatskoj terapiji, (812 pacijenata koji su lečeni u kliničkim studijama), i prema izveštajima iz postmarketinškog praćenja* paklitaksela.
Učestalost neželjenih dejstava je definisana na sledeći način: veoma česta (≥1/10), česta (≥1/100,<1/10),povremena (≥1/1000, <1/100), retka (≥1/10000, <1/1000), veoma retka (<1/10000); nepoznata učestalost: ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka.
Sistem organa | Učestalost | Neželjena dejstva |
Infekcije i infestacije | veoma česta: povremena: retka* veoma retka*: | infekcije (uglavnom urinarnog trakta i infekcije gornjih respiratornih puteva), sa prijavljenim slučajevima smrtnog ishoda septički šok pneumonija, peritonitis, sepsa pseudomembranozni kolitis |
Poremećaji krvi i limfnog sistema | veoma česta: retka*: veoma retka*: | Mijelosupresija, neutropenija, anemija, trombocitopenija, leukopenija, krvarenje febrilna neutropenija akutna mijeloidna leukemija, mijelodisplastični sindrom |
nepoznata: | Diseminovana intravaskularna koagulacija (DIK) | |
Poremećaji imunskog sistema | veoma česta: povremena: retka*: veoma retka*: nepoznata: | manje hipersenzitivne reakcije (uglavnom crvenilo i osip) značajne hipersenzitivne reakcije koje zahtevaju lečenje (npr. hipotenzija, angioneurotski edem, respiratorni distres, generalizovana urtikarija, groznica, bol u leđima, bol u grudima, tahikardija, bol u trbuhu, bol u ekstremitetima, dijaforeza i hipertenzija) anafilaktičke reakcije anafilaktički šok bronhospazam |
Poremećaj metabolizma i ishrane | retka* veoma retka*: nepoznata: | dehidratacija anoreksija sindrom lize tumora |
Psihijatrijski poremećaji | veoma retka*: | stanje konfuzije |
Poremećaji nervnog sistema | veoma česta: retka*: veoma retka*: | neurotoksičnost (uglavnom periferna neuropatija) motorna neuropatija ( sa posledičnom manjom distalnom slabošću) autonomna neuropatija (rezultira sa paralizom ileusa i ortostatskom hipotenzijom), grand mal napadi, konvulzije, encefalopatija, vrtoglavica, glavobolja, ataksija |
Poremećaji oka | veoma retka*: nepoznata*: | Poremećaji na nivou optičkog nerva i/ili poremećaji vida (scintilirajući skotom), uglavnom kod pacijenata koji uzimaju veće doze od preporučenih Makularni edem, fotopsija, mrlje u vidnom polju |
Poremećaji uha i labirinta | veoma retka *: | ototoksičnost, gubitak sluha, tinitus, vertigo |
Kardiološki poremećaji | česta: povremena: | bradikardija kardiomiopatija, asimptomatska |
retka veoma retka*: | ventrikularna tahikardija, tahikardija sa bigeminijom, AV blok i sinkope, infarkt miokarda srčana insuficijencija atrijalna fibrilacija, superventrikularna tahikardija | |
Vaskularni poremećaji | veoma česta: povremena: veoma retka*: nepoznata: | hipotenzija hipertenzija, tromboza, tromboflebitis šok flebitis |
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | retka: veoma retka: | dispneja, pleuralna efuzija, intersticijska pneumonija, fibroza pluća, plućna embolija, respiratorna insuficijencija kašalj |
Gastrointestinalni poremećaji | veoma česta: retka*: veoma retka*: | mučnina, povraćanje, proliv opstrukcija creva, perforacije creva, ishemični kolitis, pankreatitis mezenterijalna tromboza, neutropenijski kolitis, ezofagitis, konstipacija, ascites |
Hepatobilijarni poremećaji: | veoma retka*: | hepatička nekroza, hepatička encefalopatija (oba sa prijavljenim slučajevima smrtnog ishoda) |
Poremećaji kože i potkožnog tkiva | veoma česta: česta: retka*: veoma retka*: | alopecija blage prolazne promene na koži i noktima pruritus, osip, eritem Stevens-Johnson-ov sindrom, epidermalna nekroliza, multiformni eritem, eksfolijativni dermatitis, urtikarija, oniholiza (potrebno je da pacijenti tokom lečenja zaštite ruke i noge od sunca) |
Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva | veoma retka: nepoznata: | artralgija, mijalgija sistemski lupus eritematosus, sklerodermia |
Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene | veoma česta: česta: retka:* | Mukozna inflamacija reakcije na mestu primene injekcije (uključujući lokalizovan edem, bol, eritem, induraciju, povremena ekstravazacija može uzrokovati celulitis, fibrozu i nekrozu) astenija, pireksija, dehidracija, edemi, malaksalost |
Ispitivanja | česta: povremena: retka*: | izrazito povećane vtrednosti AST (SGOT) i alkalne fosfataze izrazito povećane vrednosti bilirubina povećane vrednosti kreatinina u krvi |
Pacijenti sa kancerom dojke koji primaju paklitaksel u adjuvantnom lečenju posle AC lečenja imaju veću učestalost neurosenzorne toksičnosti, reakcija preosetljivosti, artralgija/mijalgija, anemije, infekcija, groznice, mučnine/povraćanja i proliva u odnosu na pacijentkinje koje primaju samo AC. Ipak, učestalost ovih neželjenih događaja odgovara učestalosti neželjenjih dejstava kod primene monoterapije paklitakselom, a koje su navedene ranije.
Kombinovana terapija
Sledeće informacije odnosi se na velike studije u kojima je ispitivana prva linija hemioterapije kod karcinoma jajnika (paklitaksel + cisplatin: više od 1050 pacijenata); dve studije faze III kao prva linija lečenja metastatskog karcinoma dojke: jedna je ispitivala kombinaciju sa doksorubicinom (paklitaksel+doksorubicin: 267 pacijenata) dok je u drugoj ispitivana kombinacija sa trastuzumabom (planiranom analizom podgrupe paklitaksel+trastuzumab: 188 pacijenata) i dve studije faze III sa lečenjem uznapredovalog NSCLC (paklitaksel +cisplatin: više od 360 pacijenata) (videti odeljak Farmakodinamski podaci).
Kada se daje kao tročasovna infuzija u prvoj liniji hemioterapije karcinoma jajnika, neurotoksičnost, artralgija/mialgija i preosetljivost zabeležene su kao učestalije i teže kod pacijentkinja koje su lečene paklitakselom posle koje je primenjena terapija cisplatinom, nego kod pacijetkinja koje su lečene ciklofosfamidom nakon koje je primenjena terapija cisplatinom. Izgleda da je mijelosupresija bila manje učestala i blaža kod tročasovne infuzije paklitaksela, nakon koga sledi cisplatin, u poređenju sa ciklofosfamidom, nakon koga sledi cisplatin.
Prilikom primene paklitaksela (220 mg/m2) kao tročasovne infuzije 24 sata posle doksorubicina (50 mg/m2) u prvoj liniji lečenja metastatskog karcinoma dojke, češće i u većoj meri su zapaženi neutropenija, anemija, periferna neuropatija, artralgija/mijalgija, astenija, povišena temperatura i proliv, u poređenju sa standardnim FAC lečenjem (5-FU 500 mg/m2, doksorubicin 50 mg/m2, ciklofosfamid 500 mg/m2). Izgleda da su mučnina i povraćanje ređi i blaži kod šeme sa paklitakselom (220 mg/m2)/doksorubicinom (50 mg/m2) u poređenju sa standardnom FAC šemom. Moguće je da je primena kortikosteroida doprinela manjoj učestalosti i težini mučnine i povraćanja u grupi pacijenata koja je dobijala paklitaksel/doksorubicin.
Kada je paklitaksel primenjivan u vidu tročasovne infuzije u kombinaciji sa trastuzumabom u prvoj liniji terapije pacijentkinja sa metastatskim karcinomom dojke, sledeći događaji (bez obzira na vezu sa paklitakselom ili trastuzumabom) prijavljivani su češće nego kod monoterapije paklitakselom: srčana insuficijencija (8% prema 1%), infekcija (46% prema 27%), jeza (42% prema 4%), groznica (47% prema
23%), kašalj (42% prema 22%), osip (39% prema 18%), atralgija (37% prema 21%), tahikardija (12% prema
4%), dijareja (45% prema 30%), hipertonija (11% prema 3%), epistaksa (18% prema 4%), akne (11% prema
3%), herpes simplex (12% prema 3%), slučajna ozleda (13% prema 3%), nesanica (25% prema 13%), rinitis
(22% prema 5%), sinuzitis (21% prema 7%) i reakcija na mestu davanja injekcije (7% prema 1%). Mnoge od ovih razlika u učestalosti mogu biti posledica povećanog broja i trajanja terapija kombinacijom paklitaksel/trastuzumab nasuprot monoterapije paklitakselom. Teški neželjeni efekti su prijavljeni u istom procentu kod kombinacije paklitaksel/trastuzumab i monoterapije paklitakselom.
Kada je doksorubicin primenjivan u kombinaciji sa paklitakselom kod metastatskog karcinoma dojke, poremećaj kontraktilnosti srca (≥20% smajenje ejekcione frakcije leve komore) su primećene kod 15% pacijenata nasuprot 10% kod standardnog FAC režima. Kongestivna srčana insuficijencija je primećena kod <1% i kod grupe koja je dobijala paklitaksel/doksorubicin i kod grupe koja je dobijala standardnu FAC terapiju. Primena trastuzumaba u kombinaciji sa paklitakselom kod pacijenata koji su prethodno lečeni antraciklinima dovela je do povećane učestalosti i težine poremećaja srčane funkcije u odnosu na pacijente lečene paklitakselom u vidu monoterapije (NYHA klasifikacija I/II 10% prema 0%; NYHA klasifikacija III/IV 2% prema 1%) i retko je bila udružena sa smrtnim ishodom (videti Sažetak karakteristika leka za trastuzumab). U svim ovim, ali retkim, slučajevima, pacijentkinje su reagovale na odgovarajuću medicinsku terapiju.
Osim kod hematoloških i hepatičkih neželjenih efekata (videti u daljem tekstu), učestalost i težina neželjenih efekata je generalno slična kod pacijenata sa KS i pacijenata sa solidnim tumorima lečenih monoterapijom paklitaksela. Podaci se baziraju na kliničkom ispitivanju u koju je bilo uključeno 107 pacijenata.
Poremećaji krvi i limfatičkog sistema: Supresija koštane srži je bila glavno dozno zavisno toksično dejstvo. Neutropenija je najznačajnija hematološka toksičnost. Teška neutropenija (<0,5 x 109 /L) se javila kod 20% pacijenata tokom prvog ciklusa terapije. Tokom celokupne terapije teška neutropenija je uočena
kod 39% pacijenata. Neutropenija je bila prisutna >7 dana kod 41% i 30-35 dana kod 8% pacijenata. Povukla se u roku od 35 dana kod svih pacijenata koji su praćeni. Incidenca neutropenije 4. stepena, koja traje ≥7
dana iznosila je 22%.
Neutropenijska groznica povezana sa primenom paklitaksela je prijavljena kod 14% pacijenata i u 1,3% ciklusa terapije. Zabeležene su 3 septičke epizode (2,8%) tokom primene paklitaksela koje su bile povezane sa ovim lekom, a koje su se pokazale kao fatalne.
Trombocitopenija je zabeležena kod 50% pacijenata i bila je teška (<50 x 109 /L) kod 9% njih. Samo kod 14% se bar jednom u toku terapije javio pad broja trombocita <75 x 109 /L. Epizode krvarenja u vezi sa paklitakselom su prijavljene kod < 3% pacijenata, ali su hemoragične epizode lokalizovane.
Anemija (Hb < 11 g/dL) je uočena kod 61% pacijenata i bila je teška (Hb < 8 g/dL) kod 10% njih. Transfuzija crvenih krvnih zrnaca je bila potrebna kod 21% pacijenata.
Kod predoziranja paklitakselom nema poznatog antidota.
Lečenje bi trebalo usmeriti primarno na očekivane toksične komplikacije, supresiju koštane srži, perifernu neurotoksičnost i mukozitis.
Predoziranje kod pedijatrijske populacije može biti povezano sa akutnom toksičnošću koja je izazvana etanolom.
Ricinusovo ulje, polioksil; Etanol, bezvodni.
Poli etoksilirano ricinusovo ulje može dovesti do curenja DEHP-a di(2-etilheksil)ftalata iz plastificiranih pakovanja od polivinil-hlorida (PVC) u obimu koji raste sa vremenom i sa koncentracijom. Zbog toga za pripremu, čuvanje i primenu razblaženog rastvora treba koristiti opremu koja ne sadrži PVC (polivinilhlorid), već opremu od stakla, polipropilena ili poliolefina.
Rok upotrebe pre prvog otvaranja bočice: 3 godine
Rok upotrebe nakon prvog otvaranja (nerekonstituisani proizvod): 28 dana na temperaturi do 25°C.
Hemijska i fizička stabilnost tokom upotrebe dokazana je za 28 dana na sobnoj temperaturi,nakon što je lek više puta izvlačen pomoću različitih igala.
Sa mikrobiološke tačke gledišta, kada se koncentrat za rastvor za infuziju prvi put otvori može se čuvati najduže 28 dana na sobnoj temperaturi. Za vreme i uslove čuvanja tokom upotrebe odgovoran je korisnik .
Hemijska i fizička stabilnost posle razblaživanja (u finalnoj koncentraciji od 0,3mg/mL i 1,2 mg/mL), dokazana je za 27 sati na sobnoj temperaturi i 2-8 ºC kada su za razblaživanje korišćeni sledeći rastvarači mešavina 0,9% rastvor NaCl i 5% glukoza i mešavina 5% glukoza u Ringer rastvoru..
Odnosno dokazana je stabilnost 48 sati na sobnoj temperaturi i 2 do 8°C kada su za razblaživanje korišćeni sledeći rastvarači: 0,9% rastvor Na Cl i 5% rastvor glukoze.
Sa mikrobiološke tačke gledišta, lek treba odmah upotrebiti, nakon pripreme za upotrebu. Ako se ne upotrebi odmah, za vreme i uslove čuvanja tokom upotrebe odgovoran je korisnik, a ono ne bi trebalo da je duže od 24 sata na temperaturi od 2 do 8°C, osim ako je razblaženje izvršeno u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.
Čuvati lek van domašaja i vidokruga dece!
Čuvati na temperaturi do 25 ºC , u originalnom pakovanju radi zaštite od svetlosti.
Priprema i razblaživanje se izvodi u aseptičnim uslovima od strane posebno obučenog kadra i u za to posebno namenjenim prostorijama. Neophodno je nositi odgovarajuće zaštitne rukavice. Treba preduzeti mere opreza kako bi se izbegao kontak sa kožom i sluzokožom.
U slučaju da rastvor dođe u kontakt sa kožom, zahvaćenu površinu treba odmah, temeljno isprati vodom i sapunom. Uočene su sledeće rekacije na koži: peckanje, osećaj bockanja i crvenilo. U slučaju kontakta rastvora sa sluzokožom, zahvaćenu površinu sluzokože treba temeljno isprati vodom. U slučaju inhalacije prijavljeni su dispneja, bol u grudima, pečenje u grlu i mučnina.
Ukoliko se neotvorena bočica drži u frižideru, može da dođe do stvaranja precipitata (taloga) koji se rastvara uz malo mućkanja, posle postizanja sobne temperature. To ne utiče na kvalitet leka. Ukoliko rastvor ostane zamućen ili se precipitat ne rastvori, bočica se ne sme upotrebiti.
Nakon višekratnog uvođenja igle i izvlačenja leka, bočice zadržavaju mikrobiološku, hemijsku i fizičku stabilnost do 28 dana na sobnoj temperaturi. Za svako naredno vreme i uslove korišćenja pre upotrebe biće odgovoran korisnik.
Hemijska i fizička stabilnost posle razblaživanja (u finalnoj koncentraciji od 0,3mg/mL i 1,2 mg/mL), dokazana je za 27 sati na sobnoj temperaturi i 2-8 ºC kada su za razblaživanje korišćeni sledeći rastvarači mešavina 0,9% rastvor NaCl i 5% glukoza i mešavina 5% glukoza u Ringer rastvoru..
Odnosno dokazana je stabilnost 48 sati na sobnoj temperaturi i 2-8 ° C kada su za razblaživanje korišćeni sledeći rastvarači : 0,9%-tni rastvor natrijum-hlorida i 5%-tni rastvor glukoze.
Sa mikrobiološke tačke gledišta, lek treba upotrebiti odmah, nakon pripreme za upotrebu.Ako se ne upotrebi odmah, za vreme I uslove čuvanja tokom upotrebe odgovoran je korisnik, a ono ne bi trebalo da je duže od 24 sata na temperaturi od 2 do 8 ° C, osim ako je razblaženje izvršeno u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.
Posle razblaživanja rastvor je samo za jednokratnu upotrebu.
Posle pripreme rastvor se može zamutiti što se pripisuje nosaču leka, koji se ne može ukloniti filtriranjem. Međutim, zamućenost ne utiče na aktivnost leka. Sindaxel rastvor treba dati kroz linijski filter koji je uključen u infuzionu liniju, sa mikroporoznom membranom sa dijametrom mrežice od maksimalno 0,22 mikrometra. Nije uočen značajniji gubitak jačine leka posle simulirane primene rastvora kroz i.v. cevčice koje u sebi sadrže filter (0,22 mikrometara).
Bilo je retkih izveštaja o precipitaciji leka za vreme infuzije, obično prema kraju 24-časovnog infuzionog perioda. Iako uzrok ove precipitacije nije razjašnjen, ona je najverovatnije povezana sa prezasićenošću razblaženog rastvora. Da bi se smanjio rizik precipitacije, Sindaxel rastvor treba upotrebiti što je pre moguće posle razblaženja, a prekomerno mućkanje, protresivanje ili vibracije treba izbegavati. Infuzioni set mora da bude detaljno ispran pre upotrebe. Za vreme infuzije, izgled rastvora mora se redovno proveravati i infuziju treba prekinuti ako se pojavi precipitat.
Da bi se smanjila izloženost pacijenata DEHP-u (di-(etilheksil) ftalat) koji se može osloboditi sa plastčnih PVC infuzionih kesa, setova ili drugih medicinskih instrumenata, razblaženi rastvori paklitaksela treba treba čuvati isključivo u ambalaži koja nije od PVC-a, već u staklenim ili polipropilenskim bočicama ili plastičnim kesama (polipropilen, poliolefin) i primeniti kroz set za primenu obložen polietilenom. Upotreba filtera koji sadrže kratke ulazne i/ili izlazne plastificirane PVC cevčice nije dovela do značajnijeg curenja DEHP-a.
Odlaganje materijala
Svi delovi korišćeni za pripremu, primenu ili koji na bilo koji način dolaze u kontakt sa lekom Paclitaxel- Ebewe, mora biti odstranjena prema lokalnim propisima za rukovanje citotoksičnim otpadom.
Instrukcije za zaštitu na radu u toku pripreme rastvora za infuziju
Obavezna je upotreba zaštitnih rukavica, zaštitnog ogrtača i maske.
Trudne žene, kao i one koje planiraju da zatrudne, ne treba da rukuju ovim proizvodom
Injekcione bočice, infuzione boce, upotrebljene kanile, kateteri i ostalo, kao i ostatak citostatika se moraju smatrati opasnim otpadom
Instrukcije u slučaju prosipanja, rasipanja:
koristiti zaštitnu odeću
slomljeno staklo odložiti u kontejner za odlaganje opasnog otpada
kontaminiranu površinu je potrebno temeljno isprati hladnom vodom i zatim obrisati
materijal korišćen za brisanje takođe baciti po uputstvu za odlaganje opasnog otpada
U slučaju da rastvor dođe u kontakt sa kožom, površinu je potrebno isprati temeljno tekućom vodom, a zatim sapunom i vodom. U slučaju kontakta sa mukoznim membranama, isprati oštećene površine temeljno sa vodom.
U slučaju kontakta sa očima, temeljno ih isperite sa puno hladne vode. Kontaktirajte odmah oftalmologa.
Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.