Cisplatin-Teva
cisplatin
UPUTSTVO ZA LEK
Cisplatin-Teva, 10mg/20mL, koncentrat za rastvor za infuziju Pakovanje: ukupno 1 kom, bočica staklena, 1 x 20 mL
Cisplatin-Teva, 50mg/100mL, koncentrat za rastvor za infuziju Pakovanje: ukupno 1 kom, bočica staklena, 1 x 100 mL
Proizvođač:
Adresa:
Podnosilac zahteva: TEVA Serbia d.o.o.
Adresa: Makenzijeva 24, Beograd - Vračar, Srbija
Cisplatin-Teva, 10mg/20mL, koncentrat za rastvor za infuziju Cisplatin-Teva, 50mg/100mL, koncentrat za rastvor za infuziju
Uputstvo sačuvajte. Može biti potrebno da ga ponovo pročitate.
Ako imate dodatnih pitanja, obratite se svom lekaru ili farmaceutu.
Ovaj lek propisan je Vama i ne smete ga davati drugima. Može da im škodi, čak i kada imaju iste znake bolesti kao i Vi.
Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primetite neko neželjeno dejstvo
koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo Vas da o tome obavestite svog lekara ili farmaceuta
Šta je lek Cisplatin-Teva i čemu je namenjen
Šta treba da znate pre nego što uzmete lek Cisplatin-Teva
Kako se upotrebljava lek Cisplatin-Teva
Moguća neželjena dejstva
Kako čuvati lek Cisplatin-Teva
Dodatne informacije
Cisplatin spada u grupu lekova koji se nazivaju citostaticima i koriste se za lečenje kancera. Cisplatin se može koristiti i samostalno, ali se mnogo češće koristi u kombinaciji sa drugim citostaticima.
Lek Cisplatin-Teva može uništiti ćelije koje, u Vašem telu, izazivaju pojavu određenih tipova kancera (tumor testisa, tumor jajnika, tumor bešike, tumor epitela glave i vrata, kancer pluća, kancer grlića materice u kombinaciji sa radioterapijom, odnosno zračenjem).
Vaš lekar će moći da Vam pruži više informacija o ovome.
Ako ste alergični (preosetljivi) na cisplatin ili na bilo koji drugi sastojak leka Cisplatin-Teva
Ako ste alergični (preosetljivi) na bilo koji drugi lek koji u sebi sadrži jedinjenja platine
Ukoliko imate problema sa bubrezima (renalna disfunkcija)
Ukoliko patite od dehidratacije
Ako patite od teške supresije koštane srži, kod Vas se mogu javiti sledeći simptoimi: pojava ekstremnog zamora, lako nastajanje modrica ili pojava krvarenja, česta pojava infekcija
Ukoliko imate oštećenje sluha
Ukoliko patite od nervnih poremećaja koje je prouzrokovao cisplatin
Ako dojite bebu
Nemojte uzimati ciplatin u kombinaciji sa vakcinom protiv žute groznice i fenitoinom (videti odeljak pod naslovom “Primena drugih lekova“).
Vaš lekar će sprovesti određene testove kako bi utvrdio nivo kalcijuma, natrijuma, kalijuma i magnezijuma u Vašoj krvi, da bi proverio stanje Vaše krvne slike i funkcionalnost Vaših bubrega i jetre, kao i Vašu neurološku funkciju;
Cisplatin isključivo treba da se primenjuje pod strogim nadzorom lekara specijaliste koji ima iskustva u primeni hemioterapije;
Vaš sluh će se testirati pre svakog ciklusa terapije lekom Cisplatin-Teva;
Ukoliko patite od nekog nervnog poremećaja koji nije izazvan lekom Cisplatin-Teva;
Ukoliko imate neku infekciju, molimo Vas da kontaktirate Vašeg lekara;
Ukoliko nameravate da imate decu (videti odeljak "Primena leka Cisplatin-Teva u periodu trudnoće i dojenja");
Ukoliko dođe do prosipanja cisplatina, kontaminiranu kožu treba odmah temeljno oprati vodom i sapunom. Ako se cisplatin ubrizga izvan krvnog suda, njegova primena se mora odmah zaustaviti. Infiltracija cisplatina u kožu može izazvati oštećenje tkiva (celulitis (upala potkožnog
vezivnog tkiva), fibroza (zapaljensko bujanje vezivnog tkiva) i nekroza (odumiranje tkiva kože));
Unosite dovoljne količine tečnosti;
Molimo Vas da, vezano za napred navedeno, obavestite Vašeg lekara, čak i u onim slučajevima kada su se gore navedene informacije javljale u prošlosti.
Imajte u vidu da se ove informacije mogu odnositi i na lekove koje više ne koristite, kao i na lekove koje planirate da uzimate u budućnosti.
Molimo Vas da obavestite svog lekara ili farmaceuta ako uzimate, ili ste do nedavno uzimali neki drugi lek, uključujući i lek koji se nabavlja bez lekarskog recepta.
Istovremena upotreba lekova koji inhibiraju funkciju koštane srži ili istovremena primena zračenja, mogu potencirati neželjena dejstva cisplatina na koštanu srž.
Toksičnost cisplatina se može povećati onda kada se cisplatin primenjuje zajedno sa drugim citostaticima (to su lekovi za lečenje kancera), kao što su bleomicin i metotreksat.
Lekovi za lečenje visokog krvnog pritiska (antihipertenzivi koji sadrže furosemid, hidralazin, diazoksid i propranolol) mogu povećati toksično dejstvo leka Cisplatin-Teva na bubrege.
Toksičnost cisplatina može veoma teško pogoditi bubrege, onda kada se cisplatin primenjuje istovremeno sa lekovima koji mogu dovesti do pojave neželjenih dejstava u bubrezima, kao što su oni lekovi koji se koriste za prevenciju/lečenje određenih infekcija (antibiotici: cefalosporini, aminoglikozidi i/ili amfotericin B) i kontrastna sredstva.
Toksičnost cisplatina može uticati na funkciju sluha kada se cisplatin primenjuje istovremeno sa lekovima koji mogu dovesti do pojave neželjenih dejstava na sluh, kao što su aminoglikozidi
Ukoliko tokom lečenja cisplatinom koristite i lekove za lečenje gihta, onda je neophodno da se doze tih lekova prilagode odnosno podese (npr. alopurinol, kolhicin, probenecid i/ili sulfinpirazon).
Primena lekova koji povećavaju izlučivanje mokraće iz Vašeg organizma (diuretici Henleove petlje) u kombinaciji sa cisplatinom (cisplatin u sledećim dozama: više od 60 mg/m2, izlučivanje urina manje od 1000 mililitara na 24 sata) može dovesti do toksičnog dejstva na
bubrege i sluh.
Prvi znaci oštećenja sluha (nesvestica i/ili tinitus (zujanje u ušima)) mogu ostati prikriveni onda kada Vam se, tokom terapije cisplatinom, takođe, daju i lekovi za lečenje preosetljivosti (antihistaminici kao što su: buklizin, ciklizin, loksapin, meklozin, zatim fenotiazini, tioksanteni, i/ili trimetobenzamidi).
Cisplatin koji se daje u kombinaciji sa ifosfamidom može dovesti do pojave oštećenja sluha ili do pojave toksičnog dejstva na bubrege.
Dejstvo terapije cisplatinom se može smanjiti pri istovremenoj primeni piridoksina i heksametilmelamina.
Cisplatin koji se daje u kombinaciji sa bleomicinom i vinblastinom može dovesti do pojave bledila ili modro plave obojenosti prstiju na rukama ili prstiju na nogama (Rejno-ov fenomen).
Primena cisplatina pre terapije lekom paklitaksel ili u kombinaciji sa lekom docetaksel može dovesti do teškog nervnog poremećaja.
Kombinovana upotreba cisplatina sa bleomicinom ili etopozidom može dovesti do smanjenja nivoa litijuma u krvi. Stoga je neophodno redovno proveravati stanje nivoa litijuma.
Cisplatin smanjuje dejstvo fenitoina na lečenje epilepsije i tokom terapije cisplatinom ne sme se započinjati terapija fenitoinom.
Penicilamin može smanjiti efikasnost leka cisplatin.
Cisplatin može imati neželjeni uticaj na dejstvo lekova koji sprečavaju koagulaciju krvi (antikoagulansi). Iz tog razloga je neophodno češće proveravati funkciju koagulacije prilikom kombinovanog korišćenja.
Zajedno primenjeni cisplatin i ciklosporin mogu dovesti do supresije (smanjenog reagovanja) imunog sistema, sa rizikom od povećane proizvodnje belih krvnih zrnaca (limfocita).
Ne treba da primate žive vakcine u roku od tri meseca nakon završetka terapije cisplatinom.
Za vreme terapije cisplatinom ne treba da se vakcinišete protiv žute groznice (videti tekst pod naslovom:“Lek Cisplatin-Teva ne smete koristiti“).
Pitajte Vašeg lekara ili farmaceuta za savet pre nego što počnete da koristite, odnosno pre nego što se kod Vas primeni lek Cisplatin-Teva.
Cisplatin se ne sme koristiti tokom trudnoće, osim u onim slučajevima kada je to jasno indikovano. Tokom terapije lekom cisplatin, kao i u periodu od najmanje šest meseci nakon završetka terapije cisplatinom, treba da koristite efikasna sredstva za kontracepciju.
Ne smete dojiti bebu dok uzimate terapiju lekom Cisplatin.
Muškim pacijentima koji se leče lekom cisplatin, savetuje se da ne začinju dete tokom terapije cisplatinom, kao i u periodu do 6 meseci nakon završetka terapije. Osim toga, muškim pacijentima se preporučuje da potraže savet u vezi sa očuvanjem sperme pre započinjanja terapije lekom cisplatin.
Cisplatin može prouzrokovati neželjena dejstva kao što su osećaj pospanosti i/ili povraćanje. Ukoliko se kod Vas pojave navedena stanja, nemojte upravljati motornim vozilima i rukovati mašinama.
Lek Cisplatin-Teva sadrži 3,5 mg natrijuma po mililitru. Ovu činjenicu treba uzeti u obzir ukoliko treba da se držite ishrane sa smanjenim unosom natrijuma.
Cisplatin isključivo treba da daje stručnjak za lečenje kancera. Koncentrat ovog leka se razblažuje, odnosno rastvara, rastvorom natrijum-hlorida koji sadrži glukozu.
Cisplatin se isključivo daje kao intravenska infuzija (u venu).
Cisplatin ne sme doći u kontakt sa bilo kakvim materijalima koji sadrže aluminijum.
Preporučena doza cisplatina koju ćete Vi primiti, zavisi isključivo od Vašeg zdravstvenog stanja, predviđenih efekata terapije, kao i od toga da li Vam se cisplatin daje samostalno (kao monoterapija) ili Vam se daje u kombinaciji sa drugim lekovima (kombinovana hemioterapija).
Umonoterapiji se preporučuje primena sledeća dva dozna režima:
-Pojedinačna doza od 50 do 120 mg/m2 telesne površine, svake 3 do 4 nedelje;
-Doza od 15 do 20 mg/m2/dan u trajanju od 5 dana, svake 3 do 4 nedelje.
Lek Cisplatin-Teva u kombinaciji sa drugim hemioterapijskim lekovima (kombinovana hemioterapija):
-doza od 20 mg/m2 ili više, jednom na svake 3 do 4 nedelje.
Za lečenje karcinoma grlića materice, cisplatin se korsti u kombinaciji sa radioterapijom. Uobičajena doza iznosi 40 mg/m2 nedeljno, u trajanju od 6 nedelja.
Kako bi se izbegli ili smanjili problemi sa bubrezima, savetuje Vam se da pijete velike količine vode u periodu od 24 sata nakon terapije lekom Cisplatin-Teva.
Vaš lekar će se postarati da primite isključivo onu dozu leka koja odgovara stanju Vaše bolesti. U slučaju predoziranja kod Vas se mogu pojaviti pojačana neželjena dejstva. Vaš lekar će Vam dati simptomatsku terapiju za ublažavanje tih neželjenih dejstava. Ukoliko mislite da Vam je data prevelika doza leka Cisplati-Teva, odmah obavestite Vašeg lekara.
Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja u vezi sa ovim lekom, pitajte Vašeg lekara.
Pošto Vam lekar daje ovaj lek, malo je verovatno da ćete propustiti da uzmete dozu. Ukoliko brinete o tome, obratite se Vašem lekaru.
Dužinu primene terapije određuje lekar.
Ukoliko imate bilo kakvih dodatnih pitanja o korišćenju ovog leka, obratite se svom lekaru ili farmaceutu.
Kao i svi drugi lekovi, tako i cisplatin može dovesti do pojave neželjenih dejstava.
Ukoliko se kod Vas pojavi bilo koje neželjeno dejstvo, važno je da o tome obavestite Vašeg lekara, pre sledećeg ciklusa lečenja.
Uporan ili težak oblik proliva ili povraćanja
Stomatitis/mukozitis (bolne usne ili čir u ustima)
Oticanje lica, usana, usta ili grla
Neobjašnjeni respiratorni simptomi kao što su: neproduktivni kašalj, teškoće pri disanju ili promuklost
Teškoće pri gutanju
Utrnulost ili mravinjanje u prstima ruku ili nogu
Pojava ekstremnog umora
Abnormlna pojava modrica ili krvarenja
Znaci infekcije, kao što je bol u grlu i visoka temperatura
Osećaj neprijatnosti blizu mesta ubrizgavanja ili na samom mestu ubrizgavanja infuzije
Neželjena dejstva se mogu javiti sa sledećom učestalošću:
Veoma česta (javljaju se češće od 1 na 10 pacijenata kojima se primenjuje lek) Česta (javljaju se kod 1-10 na 100 pacijenata kojima se primenjuje lek) Povremena (javljaju se kod 1-10 na 1 000 pacijenata kojima se primenjuje lek) Retka (javljaju se kod 1-10 na 10 000 pacijenata kojima se primenjuje lek)
Veoma retka (javljaju se ređe od 1 na 10 000 pacijenata kojima se primenjuje lek)
Nepoznate učestalosti (to su neželjena dejstva čija učestalost pojavljivanja se ne može utvrditi na osnovu raspoloživih podataka).
Sledeća neželjena dejstva se mogu javiti: Infekcije
Često: Infekcije i trovanje krvi (sepsa)
Poremećaji na nivou krvi i limfnog sistema
Veoma često: smanjenje broja belih krvnih zrnaca, što dovodi do toga da pojava infekcija bude mnogo verovatnija (leukopenija), smanjenje broja krvnih pločica, što dovodi do porasta rizika od pojave
modrica i krvarenja (trombocitopenija), kao i smanjenje broja crvenih krvnih zrnaca, što može dovesti do pojave bledila na koži, kao i do pojave slabosti i čestog ostajanja bez daha (anemija). Koštana srž ne stvara dovoljno krvnih ćelija, ili ih uopšte ne stvara (insuficijencija koštane srži).
Često: smanjenje broja belih krvnih zrnaca (leukopenija, približno 14 dana nakon upotrebe leka),
smanjenje broja krvnih pločica (trombocitopenija: približno 21 dan nakon korišćenja leka) i smanjenje broja crvenih krvnih zrnaca (kasnija pojava u odnosu na leukopeniju i trombocitopeniju).
Retko: hemolitička anemija, supresija koštane srži koja se odlikuje izrazitim smanjenjem broja belih krvnih zrnaca u kombinaciji sa visokom temepraturom, teškim zapaljenjem grla i pojavom čireva u ustima (agranulocitoza), kao i pojavom anemije koja nastupa kao rezultat smanjene proizvodnje krvnh ćelija.
Imunološki poremećaji
Povremeno: reakcije preosetljivosti, uključujući osip, ekcem praćen teškim svrabom i formiranjem grudvica (koprivnjača), crvenilo i upala kože (eritem) ili pojava svraba (pruritus).
Retko: ozbiljna preosetljivost (anafilaktičke reakcije) sa niskim krvnim pritiskom (hipotenzija), ubrzani otkucaji srca (tahikardija), teškoće pri disanju (dispneja), distres kao rezultat pojave mišićnih grčeva u vazdužnim putevima (bronhospazam), oticanje lica i groznica, supresija imunog sistema (imunosupresija).
Hormoni
Retko: povećanje nivoa amilaze u krvi (enzim)
Veoma retko: nedovoljna proizvodnja hormona vazopresina u mozgu.
Poremećaji metabolizma i ishrane
Veoma često: smanjenje nivoa natrijuma.
Povremeno: smanjenje nivoa magnezijuma.
Retko: smanjeni nivoi kalcijuma, fosfata i kalijuma u krvi praćeno grčenjem mišića i/ili promenama u elektrokardiogramu (EKG). Povišeni nivoi holesterola u krvi.
Veoma retko: povišeni nivoi gvožđa u krvi
Nepoznato: dehidratacija, povišeni nivo mokraćne kiseline (hiperurikemija), sindrom koji se odlikuje grčevima mišića (tetanija).
Poremećaji nervnog sistema
Često: periferna neuropatija senzornih nerava (obostrana, senzorna neuropatija), koja se odlikuje pojavom golicanja, svraba ili mravinjanja bez uzroka, a ponekad se odlikuje i gubitkom čula ukusa, dodira, vida, kao i moždanom disfunkcijom (konfuzija, nerazumljiv govor, ponekad slepilo, gubitak pamćenja i paraliza); iznenadni probadajući bolovi od vrata preko leđa do nogu kod savijanja u napred, bolest kičme.
Retko: gubitak pojedinih tipova moždanih funkcija, uključujući i moždanu disfunkciju koja se karakteriše pojavom spazma (grčeva) i smanjenog nivoa stanja svesti (encefalopatija), kao i zatvaranje karotidne arterije.
Veoma retko: pojava napada
Nepoznato: šlog (hemoragijski (uzrokovan krvarenjem) ili ishemijski (uzrokovan nedovoljnom snabdevenošću tkiva kiseonikom)), cerebrovaskularni događaj (pogađa krvne sudove mozga), gubitak
čula ukusa (ageuzija).
Poremećaji na nivou oka
Retko: gubitak vida (slepilo), teškoće u opažanju boja kao i poremećaj očnih pokreta.
Veoma retko: oticanje (papiloedem), upala očnog nerva u kombinaciji sa bolom i smanjenom funkcijom nerava (optički neuritis), slepilo kao rezultat poremećene funkcije mozga. Nepoznato: zamućen vid, slepilo za boje, poremećaj mrežnjače.
Poremećaji na nivou uha i centra za ravnotežu
Veoma često: gubitak sluha kombinovan sa pojavom zujanja u ušima (tinitus).
Često: gluvoća i nesvestica
Retko: nemogućnost da se vodi normalan razgovor, gubitak sluha (posebno kod dece i kod starijih)
Srčani poremećaji
Često: aritmija (poremećaj srčanog ritma), uključujući i usporen rad srca (bradikardija), pojava ubrzanih otkucaja srca (tahikardija).
Retko: povišen krvni pritisak, koronarna bolest arterije i srčani napadi.
Veoma retko: prestanak rada srca.
Nepoznato: srčani problemi.
Krvni sudovi
Često: upala vena (flebitis)
Veoma retko: poremećaj funkcije krvotoka, npr. u mozgu, ali takođe i u prstima ruku i nogu (Rejno-ov sindrom).
Poremećaji disanja
Često: nedostatak daha (dispneja), upala pluća (pneumonija) i respiratorna slabost.
Nepoznato: krvni ugrušak u plućima koji dovodi do pojave bola u grudima i do pojave gubitka daha (plućna embolija).
Gastrointestinalni trakt
Veoma često: gubitak apetita (anoreksija), mučnina, povraćanje, proliv
Povremeno: osećaj metalne prevlake na desnima
Retko: upala sluzokože usta (stomatitis), proliv
Jetra i žuč
Često: poremećaj funkcije jetre
Retko: smanjeni nivoi proteina u krvi (albumin).
Poremećaji na nivou kože i potkožnog tkiva
Često: crvenilo i upala kože (eritem, čir na koži) u području ubrizgavanja cisplatna.
Povremeno: gubitak kose (alopecija) Veoma retko: ćelavost usled gubitka kose Nepoznato: osip.
Mišići i zglobovi
Nepoznato: mišićni spazam
Bubrezi i urinarni trakt
Veoma često: poremećaj bubrežne funkcije, kao što je nemogućnost da se proizvede urin (anurija) i trovanje krvi urinom (uremija), kao i prekomerni nivoi mokraćne kiseline (hiperurikemija) u krvi (npr. giht).
Nepoznato: akutna disfunkcija bubrega
Reproduktivni sistem i dojke
Povremeno: poremećaj funkcije spermatogeneze (proces sazrevanja spermatozoida) i ovulacije (proces oslobađanja jajne ćelije), bolan rast grudi kod muškaraca (ginekomastija).
Opšti simptomi
Veoma često: groznica
Često: oticanje (edem), bol u području injekcije
Povremeno: pojava štucanja, slabosti (astenija), opšte loše stanje organizma
Retko: kancer krvi - formiranje ćelija u koštanoj srži koje se karakteriše brzim rastom abnormalnih belih krvnih zrnaca (akutna leukemija). Cisplatin, kao i drugi, slični lekovi, povećava rizik od pojave leukemije (sekundarna leukemija).
Lek čuvati van domašaja i vidokruga dece!
Bočice čuvati u originalnom pakovanju, radi zaštite od svetlosti.
Pre otvaranja
Koncentrat za rastvor za infuziju, 0,5 mg/mL:
20 mL : 2 godine
100 mL: 3 godine
Nakon razblaživanja:
Hemijska i fizička stabilnost pripremljenog rastvora je potvrđena
za 14 dana na temperaturi do 25 ˚C, ako se proizvod čuva zaštićeno od svetlosti
za 6 sati na temperaturi do 25 ˚C, ako se proizvod ne čuva zaštićeno od svetlosti.
Sa mikrobiloške tačke gledišta, razblaženi rastvor treba odmah primeniti nakon pripreme za upotrebu. Ako se odmah ne upotrebi, vreme i uslovi čuvanja pre upotrebe su odgovornost korisnika i ne bi smeli biti duži od 24 sata na temperaturi od 2˚C do 8˚C, osim ako se razblaženje vrši u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.
Čuvati na temperaturi do 25˚C u originalnom pakovanju, radi zaštite od svetlosti. Ne zamrzavati. Ne držati u frižideru.
Aktivnasupstancaovogleka je cisplatin.
Cisplatin-Teva, koncentrat za rastvor za infuziju, sadrži 0,5 mg cisplatina po mililitru. Jedna bočica od 20 mL koncentrata za rastvor za infuziju sadrži 10 mg cisplatina. Jedna bočica od 100 mL koncentrata za rastvor za infuziju sadrži 50 mg cisplatina.
Ostalisastojcisu: natrijum-hlorid, hlorovodonična kiselina (radi podešavanja pH vrednosti), natrijum- hidroksid (radi podešavanja pH vrednosti) i voda za injekcije.
Cisplatin je bistar koncentrat za rastvor za infuziju, svetlo žute boje, koji ne sadrži vidljive čestice. Unutrašnje pakovanje je tamna staklena bočica tipa I od 20 mL i 100 mL sa bromobutilovanim čepom,
aluminijumskom kapicom i plastičnim poklopcem (“snep-cap”). Bočica, obavijena zaštitnom PVC
folijom, je upakovana u složivu kartonsku kutiju.
Pakovanje koje sadrži jednu tamnu staklenu bočicu od 20 mL, a svaka staklena bočica sadrži 10 mg cisplatina.
Pakovanje koje sadrži jednu tamnu staklenu bočicu od 100 mL, a svaka stakena bočica sadrži 50 mg cisplatina.
Pharmachemie B.V.
Swensweg 5
2003 RN Haarlem Holandija
Pliva Hrvatska d.o.o.
Prilaz baruna Filipovića 25 Zagreb
Hrvatska
TEVA Serbia d.o.o., Makenzijeva 24, Beograd - Vračar, Srbija
Štampano Uputstvo za lek u konkretnom pakovanju leka mora jasno da označi onog proizvođača koji je odgovoran za puštanje u promet upravo te serije leka o kojoj se radi , tj. da navede samo tog proizvođača, a ostale da izostavi.
Jun 2013.
Cisplatin-Teva, 20 mL: 515-01-7319-12-001 od 08.07.2013.
Cisplatin-Teva, 100 mL: 515-01-7318-12-001 od 08.07.2013.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Sledeće informacije su namenjene isključivo zdravstvenim stručnjacima:
Cisplatin je indikovan u lečenju sledećih bolesti: uznapredovali ili metastatski karcinom testisa uznapredovali ili metastatski karcinom jajnika uznapredovali ili metastatski karcinom bešike
uznapredovali ili metastatski karcinom skvamoznih ćelija glave i vrata
uznapredovali ili metastatski nemikroćelijski karcinom pluća uznapredovali ili metastatski mikroćelijski karcinom pluća
Cisplatin je, u kombinaciji sa radioterapijom, indikovan u lečenju karcinoma grlića materice. Cisplatin se može koristiti u obliku monoterapije i u obliku kombinovane terapije.
Cisplatin, koncentrat za rastvor za infuziju, pre primene treba rastvoriti. Detaljne instrukcije vezano za rastvaranje, odnosno razblaživanje ovog proizvoda, navedene su u odeljku “Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka”.
Razblaženi rastvor se mora primenjivati isključivo intravenski, putem infuzije (pogledajte donji tekst). Prilikom primene se mora izbeći bilo koje sredstvo koje sadrži aluminijum, a koji može doći eventualno u kontakt sa cisplatinom (setovi za intravensku infuziju, igle, kateteri, špricevi i slično). Videti odeljak “Inkompatibilnost”.
Doziranje zavisi od primarne bolesti, od očekivane reakcije pacijenta, kao i od toga da li se cisplatin koristi kao monoterapija ili se koristi kao komponenta kombinovane hemioterapije. Uputstva za doziranje se, stoga, primenjuju i kod odraslih i kod dece.
Kaomonoterapija se preporučuje primena sledeća dva dozna režima:
-Pojedinačna doza od 50 do 120 mg/m2 telesne površine, svake 3 do 4 nedelje;
-Doza od 15 do 20 mg/m2/dan u trajanju od 5 dana, svake 3 do 4 nedelje.
Ako se cisplatin koristi kaodeokombinovanehemioterapije, onda se doza cisplatina mora smanjiti. Uobičajena doza u ovakvim slučajevima iznosi 20 mg/m2 ili više, jednom na svake 3 do 4 nedelje.
Za lečenje karcinoma grlića materice, cisplatin se koristi u kombinaciji sa radioterapijom. Uobičajena doza iznosi 40 mg/m2 nedeljno, u trajanju od 6 nedelja.
Radi uvida u upozorenja i mere opreza koje treba preduzeti, odnosno uzeti u obzir, pre početka sledećeg ciklusa terapije, videti odeljak “Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka”.
Kod pacijenata koji pate od bubrežne disfunkcije ili depresije koštane srži, neophodno je, na adekvatan način, smanjiti dozu ovog leka.
Cisplatin, rastvor za infuziju, koji je pripremljen u skladu sa instrukcijama (videti odeljak “Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka”), trebalo bi primeniti u vidu intravenske infuzije u trajanju od 6 do 8 sati.
U periodu od 2 do 12 sati pre primene, pa sve do minimalno 6 sati nakon primene cisplatina, neophodno je održavati adekvatnu hidrataciju pacijenta. Hidratacija je neophodna, kako bi izazvala
dovoljnu diurezu tokom terapije, kao i nakon terapije cisplatinom. Hidratacija se realizuje intravenskom infuzijom jednim od sledećih rastvora:
-rastvor natrijum hlorida 0,9%
-mešavina 0,9% rastvora natrijum hlorida i rastvora glukoze 5% (1:1).
Hidratacije pre terapije cisplatinom:
Intravenska infuzija od 100 do 200 mL/sat u periodu od 6 do 12 sati, sa ukupnim iznosom od najmanje jednog litra.
Hidratacija nakon završetka primene terapije cisplatinom:
Intravenska infuzija sa još dva litra, u količinama od 100 do 200 mL na sat u trajanja od 6 do 12 sati.
Forsirana diureza može biti neophodna ukoliko je izbacivanje urina manje od 100 do 200 mL/sat nakon hidratacije. Forsirana diureza se može realizovati intravenskom primenom manitola u količini od 37,5g u obliku 10% rastvora (375 mL manitol rastvor 10%) ili primenom diuretika, ukoliko je bubrežna funkcija normalna. Primena manitola ili diuretika je takođe potrebna u onim
slučajevima kada je cisplatin primenjen u dozi koja je veća od 60 mg/m2 površine tela.
Neophodno je da pacijent pije velike količine tečnosti do 24 sata nakon infuzije cisplatinom kako bi se obezbedila odgovarajuća sekrecija urina.
Cisplatin je kontraindikovan kod pacijenata sa istorijom alergijskih reakcija na cisplatin ili druge komponente koje sadrže platinu, kao i kod alergijskih reakcija na bilo koji od sastojaka ovog leka.
Primena cisplatina je kontraindikovana kod pacijenata koji pate od mijelosupresije, kod onih koji imaju neuropatiju koju je prouzrokovao cisplatin, a koja se javila kod onih pacijenata koji su dehidrirali (hidratacija pre i nakon primene je neophodna kako bi se sprečilo ozbljno oštećenje bubrežne funkcije pacijenata), zatim kod onih pacijenata kod kojih već postoji oštećenje bubrega (klirens kreatinina < 60 mL/min) ili kod onih pacijenata kod kojih postoji oštećenje sluha. Ovo je posledica činjenice da je cisplatin nefrotoksičan i neurotoksičan (posebno je ototoksičan). Ove toksičnosti mogu biti kumulativne, ukoliko već postoje prethodno pomenuti poremećaji odnosno oboljenja.
Pacijentkinje koje primaju cisplatin ne bi trebalo da doje tokom terapije. Kontraindikovana je istovremena primena cisplatina i vakcine protiv žute groznice.
Kontraindikovana je istovremena primena cisplatina i započinjanje terapije fenitoinom.
Cisplatin reaguje sa metalom aluminijumom i obrazuje crni talog platine. Sav pribor ili uređaji koji sadrže aluminijum (intravenski setovi, igle, kateteri i špricevi) se moraju izbegavati.
Cisplatin se mora primenjivati pod strogim nadzorom stručnog lekara koji je specializovan za upotrebu hemioterapijskih supstanci.
Odgovarajuće praćenje stanja pacijenta i upravljnje terapijom, odnosno lečenjem, i eventualnim njegovim komplikcijama, moguće je samo ako je postavljena odgovarajuća dijagnoza i ako su dostupni egzaktni uslovi lečenja.
Pre, tokom i nakon primene cisplatina, neophodno je određivati, odnosno pregledati i pratiti stanje funkcije sledećih organa:
bubrežna funkcija;
funkcija jetre;
funkcije hematopoeze (broj eritrocita i leukocita, odnosno trombocita)
stanje serumskih elektrolita (kalcijum, natrijum, kalijum, magnezijum)
Ovi pregledi se moraju vršiti, odnosno ponavljati na svakih nedelju dana tokom celokupnog trajanja terapije cisplatinom.
Ponavljanje primene cisplatina se mora odložiti sve dok se ne postignu normalne vrednosti sledećih parametara:
Serumski kreatinin ≤ 130 µmol/L odnosno 1,5 mg/dL
Urea < 25 mg/dL
Broj leukocita > 4000/µL odnosno > 4,0 x 109/L
Trombociti > 100000/µL, odnosno > 100 x 109/L
Audiogram: rezultati u okviru normalnog ranga
Nefrotoksičnost
Cisplatin dovodi to teške kumulativne nefrotoksičnosti. Izbacivanje urina u količini od 100 mL/sat ili većoj, pomaže da se smanji nefrotoksičnost cisplatina. Ovo se može postići prethodnom hidratacijom pacijenata sa 2 litra odgovarajućeg intravenskog rastvora, kao i sličnom hidratacijom
nakon primene cisplatina (preporučuje se 2500 mL/m2/24 sata). Ako obimna hidratacija pacijenta nije dovoljna da održi adekvatno izbacivanje urina, može se primeniti osmotski diuretik (kao što je
npr. manitol). Forsirana diureza koja se postiže hidratacijom ili hidratacijom zajedno sa pogodnim diuretikom, pre i nakon terapije cisplatinom, dovodi do smanjenja rizika od pojave nefrotoksičnosti. Hiperurikemija i hiperalbuminemija mogu predstavljati predispoziciju za pojavu nefrotoksičnosti izazvane cisplatinom.
Neuropatije
Prijavljene su pojave teških slučajeva neuropatije. Te neuropatije mogu biti ireverzibilne i mogu se manifestovati pojavom parestezije, arefleksije i proprioceptivnim gubitkom i osećajem vibracija.
Takođe je zabeležen i gubitak motorne funkcije. Potrebno je u redovnim intervalima obavljati neurološki pregled pacijenta.
Posebno treba biti oprezan kod onih pacijenata koji boluju od periferne neuropatije koja nije izazvana cisplatinom.
Ototoksičnost
Ototoksičnost je uočena kod oko 31% pacijenata koji su bili na lečenju pojedinačnom dozom cisplatina od 50 mg/m2, a manifestovala se pojavom tinitusa, odnosno pojavom gubitka sluha u opsegu visokih frekvencija (4000 do 8000 Hz). Povremeno se može pojaviti smanjena sposobnost da se čuje govor. Ototoksično dejstvo može biti više izraženo kod dece koja primaju terapiju cisplatinom. Gubitak sluha može biti unilateralan ili bilateralan i ima tendenciju da postane učestaliji i teži ponovnom primenom doza cisplatina. Međutim, pojava gluvoće nakon primene početne doze ciplatina, zabeležena je u retkim slučajevima. Ototoksičnost se može pojačati sa prethodnom simultanom kranijalnom iradijacijom i može biti povezana sa postizanjem pik plazma koncentracije cisplatina. Nije razjašnjeno da li je ototoksičnost izazvana cisplatinom reverzibilna. Neophodno je pažljivo audiometrijsko praćenje stanja pacijenta pre započinjanja terapije cisplatinom kao i pre primene narednih doza cisplatina. Takođe je zabeležena i pojava vestibularne toksičnosti (videti odeljak pod nazivom „Neželjena dejstva“). Pre započinjanja terapije cisplatinom
potrebno je uraditi audiograme i ovo se uvek mora uraditi pre započinjanja sledećeg terapijskog ciklusa (videti odeljak „Neželjena dejstva“).
Alergijske reakcije
Kao i kod drugih lekova na bazi platine, reakcije preosetljivosti se u većini slučajeva javljaju tokom ubrizgavanja, odnosno perfuzije, što zahteva prekid perfuzije i primenu odgovarajućeg simptomatskog lečenja. U primeni svih jedinjenja platine, uočene su pojave ukrštenih alergijskih reakcija, koje su ponekad imale fatalan ishod (pogledajte tekst pod naslovima:“Neželjena dejstva“ i
„Kontraindikacije“).
Reakcije nalik anafilaktičkim reakcijama na cisplatin, su takođe zabeležene. Ove reakcije se mogu kontrolisati primenom antihistaminika, adrenalina i/ili glukokortikoida.
Funkcija jetre i hematološka formula
Neophodno je u redovnim intervalima, pratiti funkciju jetre pacijenta kao i hematološku formulu.
Karcinogeni potencijal
Kod ljdi su zabeleženi retki slučajevi pojave akutne leukemije koji su pojavili prilikom primene cisplatina, a koji su uglavnom bili povezani sa drugim sredstvima koja mogu izazvati pojavu leukemije.
Cisplatin je bakterijski mutagen koji dovodi do aberacije hromozoma u kulturama animalnih ćelija. Karcinogenost je moguća, ali nije demonstrirana. Cisplatin se, u ispitivanju obavljenom na miševima, pokazao kao teratogen i embriotoksičan.
Reakcije na mestu primene
Tokom primene leka cisplatin, može doći do pojave reakcija na mestu primene. Imajući u vidu mogućnost pojave ekstravazacije, preporučuje se pažljivo posmatranje stanja mesta primene zbog
mogućnosti pojave infiltracije tokom primene cisplatina. Nije poznata posebna terapija u slučaju pojave reakcija ekstravazacije.
Potrebno je biti posebno pažljiv u primeni ovog leka kod onih pacijenata kod kojih postoji akutna bakterijska ili virusna infekcija.
Upozorenje
Ovaj citostatički lek ima izraženiju toksičnost od one koja se uobičajeno sreće kod antineoplastika.
Dokazano je da je cisplatin kumulativno ototoksičan, nefrotoksičan i neurotoksičan. Toksičnost uzrokovana cisplatinom, može se pojačati kombinovanom upotrebom drugih medicinskih proizvoda koji su toksični za navedene organe i organske sisteme.
Bubrežna toksičnost, koja je, pre svega, kumulativna, je teška i zahteva poseban oprez tokom primene (videti odeljke pod naslovima: „Neželjena dejstva“ i „ Doziranje i način primene“).
Mučnina, povraćanje i proliv se često pojavljuju nakon primene cisplatina (videti odeljak
„Neželjena dejstva“). Ovi simptomi, kod većine pacijenata, nestaju nakon 24 sata. Manje ozbiljne pojave mučnine i anoreksije se mogu nastaviti i do sedam dana nakon terapije cisplatinom. Mučnina i povraćanje mogu biti intenzivni i često zahtevaju odgovarajuću terapiju antiemeticima. Profilaktička primena antiemetika može biti efikasna u ublažavanju ili sprečavanju pojava mučnine i povraćanja.
Obavezno se mora nadoknaditi gubitak tečnosti do koga je došlo usled povraćanja i proliva.
Potrebno je, takođe, vršiti strogi nadzor pacijenata u pogledu eventualne pojave ototoksičnosti, mijelosupresije i anafilaktičkih reakcija (videti odeljak „Neželjena dejstva“).
Pokazalo se da je cisplatin mutagen. On takođe može imati i antifertilno dejstvo. Pokazalo se da su druge antineoplastične supstance karcinogene, pa ovu mogućnost treba imati u vidu kod dugotrajne upotrebe cisplatina.
Priprema intravenskog rastvora
Kao i kod drugih, potencijalno toksičnih proizvoda, prilikom rukovanja rastvorom cisplatina, mere opreza su od esencijalnog značaja. Prilikom slučajnog izlaganja proizvodu, moguće su pojave lezija na koži. Iz tog razloga se preporučuje upotreba rukavica. U slučaju da rastvor cisplatina dođe u kontakt sa kožom ili sluzokožom, temeljno operite kožu sapunom i vodom.
Preporučuje se ispunjavanje svih procedura koje se primenjuju kod rukovanja i eliminacije citostatika.
Pre nego što se rastvor primeni pacijentu, neophodno je uveriti se da je pripremljeni rastvor bistar i da ne sadrži nikakav vidljivi precipitat.
Ovaj lek sadrži 3,5 mg natrijuma po mililitru rastvora za infuziju. Ovaj podatak se mora uzeti u obzir pri primeni kod onih pacijenata koji se nalaze na režimu kontrolisane ishrane u pogledu unosa soli.
Nefrotoksične supstance
Istovremena primena nefrotoksičnih medicinskih proizvoda (kao što su npr: cefalosporini, aminoglikozidi, amfotericin B ili kontrastno sredstvo) ili ototoksičnih proizvoda (npr. aminoglikozida) dovešće do potenciranja toksičnog dejstva cisplatina na bubrege. Tokom ili nakon terapije cisplatinom, savetuje se oprez, prevashodno kod supstanci koje se eliminišu putem bubrega, npr. citostatika kao što su bleomicin i metotreksat, zbog potencijalnog smanjenja bubrežne eliminacije.
Renalna toksičnost ifosfamida može biti veća onda kada se on koristi sa cisplatinom ili kada se upotrebljava kod onih pacijenata kojima je prethodno davan cisplatin.
U nekoliko slučajeva je zabeleženo smanjenje vrednosti litijuma u krvi nakon terapije cisplatinom u kombinaciji sa bleomicinom i etopozidom. Iz tog razloga se preporučuje stalno praćenje vrednosti litijuma kod pacijenata.
Pojava nefrotoksičnosti koja je uzrokovana terapijom cisplatinom se može intenzivirati istovremenom terapijom sa antihipertenzivima koji sadrže furosemid, hidralazin, diazoksid i propranolol.
Podešavanje doza alopurinola, kolhicina, probenecida ili sulfinpirazona, ako se koriste istovremeno sa cisplatinom, može biti neophodno, obzirom da cisplatin dovodi do porasta serumske koncentracije mokraćne kiseline.
Osim kod onih pacijenata koji primaju doze cisplatina koje premašuju 60 mg/m2, čija sekrecija urina iznosi manje od 1000 mL za 24 sata, kod drugih pacijenata se ne sme primenjivati forsirana diureza diureticima Henleove petlje, imajući u vidu potencijalnu opasnost po bubrege. Istovremena upotreba ifosfamida dovodi do povećanog izlučivanja proteina.
Ototoksični lekovi
Istovremena primena ototoksičnih lekva (kao što su aminoglikozidi, diuretici Henleove petlje), potenciraće toksični efekat cisplatina na slušnu funkciju. Osim kod onih pacijenata koji primaju
doze cisplatina veće od 60 mg/m2, a čija sekrecija urina iznosi manje od 1000 mL na 24 sata, kod
ostalih pacijenata ne treba primenjivati forsiranu diurezu pomoću diuretika Henleove petlje, imajući u vidu mogućnost oštećenja bubrega i ototoksičnost.
Izofosfamid može povećati pojavu gubitka sluha prilikom istovremene primene sa cisplatinom.
Oslabljene žive vakcine
Primena vakcine protiv žute groznice je striktno kontraindikovana zbog postojanja velikog rizika od pojave fatalne sistemske vakcinalne bolesti (videti odeljak „Kontraindikacije“). Imajući u vidu rizik od pojave generalizovane bolesti, savetuje se upotreba tzv. inaktivne vakcine, pod uslovom da je ona dostupna.
Ne preporučuje se vakcinacija vakcinama koje sadrže žive viruse u roku od tri meseca nakon završetka terapije cisplatinom.
Oralni antikoagulansi
U slučaju istovremene upotrebe oralnih antikoagulanasa, savetuje se redovna kontrola INR parametra.
Antihistaminci, fenotiazini i drugi
Simultana upotreba antihistaminika, zatim buklizina, ciklizina, loksapina, meklozina, fenotiazina, tioksantena ili trimetobenzamida može dovesti do maskiranja simptoma ototoksičnosti (kao što su nesvestica i tinitus).
Antikonvulzivne supstance
Serumske koncentracije antikonvulzivnih lekova mogu ostati na subterapijskim nivoima tokom terapije cisplatinom.
Cisplatin može smanjiti resorpciju fenitoina, što rezultira u smanjenoj kontroli epilepsije, kada se
fenitoin daje istovremeno sa cisplatinom. Tokom terapje cisplatinom strogo je kontraindikovano započinjanje nove terapije antikonvulzivnim supstancama sa fenitoinom (videti odeljak
„Kontraindikacije“).
Kombinacija piridoksina i altretamina
Tokom randomizovane studije terapije uznapredovalog karcinoma jajnika, zabeležen je nepovoljan uticaj na vreme odgovora na terapiju, u slučajevima kada je piridoksin korišćen u kombinaciji sa altretaminom (heksametilmelaminom) i cisplatinom.
Paklitaksel
Terapija cisplatinom pre infuzije paklitakselom može dovesti do smanjenja klirensa paklitaksela za 33 %, pa se, stoga, može intenzivirati neurotoksičnost.
Ostalo
Istovremena upotreba mijelosupresora ili radijacije može dovesti do pojačanja dejstava mijelosupresivne aktivnosti cisplatina.
Cisplatin koji je dat pacijentu u kombinaciji sa bleomicinom i vinblastinom može dovesti do pojave Rejnoovog fenomena.
U studiji koja je obuhvatila pacijente obolele od karcinoma sa metastaziranim ili uznapredovalim tumorima, docetaksel je u kombinaciji sa cisplatinom izazvao ozbiljnije neurotoksične efekte (koji
su bili vezani za dozu i koji su bili senzornog tipa) nego ova dva leka primenjena pojedinačno pri sličnim dozama.
Helirajući agensi, kao što je npr. pencilamin, mogu umanjiti efikasnost cisplatina. Prilikom istovremene primene cisplatina i ciklosporina, mora se uzeti u obzir prekomerna
imunosupresija sa rizikom od pojave limfoproliferacije.
Ne postoji dovoljan broj podataka o upotrebi cisplatina kod trudnih žena. Međutim, na osnovu farmakoloških svojstava, pretpostavlja se da cisplatin uzrokuje ozbljne porođajne defekte. Studije na životinjama su pokazale pojavu reproduktivne toksičnosti i transplacentalne karcinogenosti. Lek cisplatin može biti toksičan za fetus, kada se primenjuje kod trudnih žena. Stoga , trudne žene ne treba da koriste cisplatin, osim u onim slučajevima kada je to apsolutno neophodno.
Preporučuju se genetske konsultacije, ako pacijent želi da ima decu nakon završetka terapije cisplatinom.
Preporučuju se prekonceptualne konsultacije u slučajevima kada pacijenti žele da imaju decu nakon terapije cisplatinom.
Obzirom da terapija cisplatinom može dovesti do pojave ireverzibilne neplodnosti, preporučuje se da muškarci koji u budućnosti žele da postanu očevi, pitaju za savet u vezi sa kriokonzervacijom njihove sperme, pre početka terapije cisplatinom.
Cisplatin se izlučuje u mleko prilikom dojenja. Pacijenti koji su na terapiji cisplatinom ne smeju da doje tokom terapije.
Nisu rađene studije o uticaju cisplatina na sposobnost prilikom upravljanja motornim vozilima i rukovanja mašinama. Ipak, profil neželjenih dejstava (kao što je nefrotoksičnost, dejstvo na
centralni nervni sistem i senzorni sistem, odnosno dejstvo na čula) može imati uticaja na sposobnost vožnje i rukovanja mašinama. Pacijenti kod kojih se pojave ova neželjena dejstava (posebno ako su u pitanju pospanost ili povraćanje), moraju da izbegavaju vožnju i rukovanje mašinama tokom terapije lekom cisplatin.
Neželjena dejstva zavise od koriščene doze i mogu imati kumulativna dejstva.
Najčešće zabeležena neželjena dejstva (>10%) cisplatina bila su hematološka (leukopenija, trombocitopenija i anemija), gastrointestinalna (anoreksija, mučnina, povraćanje i dijareja), poremećaji sluha (oštećenje sluha), zatim bubrežni poremećaji (bubrežna insuficijencija, nefrotoksičnost, hiperurikemija) i pojava groznice.
Ozbiljna toksična dejstva na bubrege, koštanu srž i čulo sluha, zabeležena su kod oko jedne trećine pacijenata kojima je data pojedinačna doza cisplatina. Ova dejstva su uglavnom bila dozno-zavisna i kumulativna. Ototoksičnost može biti ozbiljnija kod dece.
Učestalost pojave neželjenih dejstava definiše se na sledeći način: veoma česta neželjena dejstva (≥ 1/10); česta neželjena dejstva (≥ 1/100, <1/10); povremena neželjena dejstva (≥ 1/1 000, < 1/100); retka neželjena dejstva (≥ 1/10 000 do ≤1/1 000); veoma retka neželjena dejstva (≤ 1/10
i nepoznata neželjena dejstva (to su neželjena dejstva čija učestalost se ne može utvrditi na osnovu raspoloživih podataka).
Infekcije i infestacije
Česta neželjena dejstva: infekcijea, sepsa
Maligne i benigne neoplazme (uključujući ciste i polipe)
Retko: akutna leukemija. Cisplatin povećava rizik od pojave sekundarne leukemije. Rizik od pojave sekundarne leukemije zavisi od doze i nije vezan za uzrast niti za pol pacijenta. Karcinogenost je teoretski moguća (zasnovano na mehanizmu dejstva cisplatina).
Poremećaji na nivou krvi i limfnog sistema
Veoma često: dozno-zavisna, kumulativna i uglavnom reverzibilna leukopenija, trombocitopenija i anemija su zabeležene kod oko 25 do 30% pacijenata koji su bili na terapiji cisplatinom. Insuficijencija koštane srži.
Često: Značajno smanjenje broja lekocita se često pojavljuje približno 14 dana nakon upotrebe cisplatina (manje od 1,5 x 109/L kod 5 % pacijenata). Smanjenje broja trombocita je uočeno nakon približno 21 dan od terapije cisplatinom (kod manje od 10 % pacijenata se pokazalo ukupno manje od 50 x 109/L trombocita) (period oporavka iznosio je približno 39 dana). Anemija (smanjenja hemoglobina veća od 2 grama) se javila sa približno istom učestalošću, ali generalno sa kasnijim pojavljivanjem u odnosu na leukopeniju i trombocitopeniju.
Retko: Kumbsova pozitivna hemolitička anemija je zabeležena i ista je bila reverzibilna u slučaju kada je upotreba cisplatina prekinuta. U literaturi su objavljeni radovi koji se tiču hemolize koja je verovatno izazvana cisplatinom. Ozbiljna insuficijencija koštane srži (uključujući agranulocitozu i/ili aplastičnu anemiju) se može pojaviti nakon primene visokih doza cisplatina.
Veoma retko: Trombotična mikroangiopatija kombinovana sa hemolitičko-uremičnim sindromom.
Imunološki poremećaji
Retko: Zabeležene su pojave anafilaktičkih reakcija; hipotenzija, tahikardija, dispneja, bronhospazam, facijalni edem (PT-edem lica), kao i pojava groznice su zabeleženi. Može biti neophodna terapija antihistaminicima, epinefrinom (adrenalin) i steroidima. Dokazana je pojava imunosupresije.
Povremeno: Preosetljivost koja se može javiti u vidu osipa, urtikarije, eritema ili alerijskog
pruritusa.
Endokrinološki poremećaji
Retko: Povećanje vrednosti amilaze u krvi
Veoma retko: Sindrom neodgovarajuće sekrecije antidiuretskog hormona.
Poremećaji metabolizma i ishrane Veoma često : Hiponatremija Povremeno: Hipomagnezijemija
Retko: Hipokalcemija, hipofosfatemija i hipokalemija sa spazmom mišića i/ili pojavom promena na elektrokardiogramu. Ove pojave se javljaju kao rezultat oštećenja bubrega koje je izazvao cisplatin, tako smanjujući tubularnu resorpciju katjona.
Hipoholesterolemija.
Veoma retko: Povećane vrednosti gvožđa u krvi.
Nepoznato: dehidratacija, hiperurikemija, tetanija (grčenje mišića)
Poremećaji nervnog sistema
Često: Neurotoksičnost koja je prouzrokovana cisplatinom, karakteriše se pojavom periferne neuropatije (obično bilateralne i senzorne), a u retkim slučajevima i gubitkom osećaja ukusa ili taktilne funkcije (osećaja na dodir), ili optičkim retrobulbarnim neuritisom sa smanjenom vizuelnom oštrinom i cerebralnom disfunkcijom (konfuzija, disartrija, pojedinačni slučajevi kortikalnog slepila, gubitak memorije, paraliza). Takođe su zabeleženi i: Lhermitte-ov znak, autonomna neuropatija i mijelopatija kičmene moždine.
Retko: Cerebralni poremećaji (uključujući akutne cerebrovaskularne komplikacije, cerebralni arteritis, okluziju karotidne arterije i encefalopatiju), konvulzije, leukoencefalopatija, sindrom reverzibilne posteriorne leukoencefalopatije.
Veoma retko: napadi
Nepoznato: cerebrovaskularni događaj, hemoragijski šok, ishemijski šok, ageuzija.
Korišćenje cisplatina se mora odmah prekinuti, ako se pojavi neki od gore pomenutih, cerebralnih simptoma. Neurotoksičnost koja je izazvana cisplatinom može biti reverzibilna. Međutim, proces je ireverzbilan za 30% do 50% pacijenata, čak i nakon prekida terapije.
Neurotoksičnost se može pojaviti nakon primanja prve doze cisplatina ili nakon dugotrajne terapije.
Teška neurotoksičnost se može pojaviti kod pacijenata koji su primili cisplatin u visokim koncentracijama ili su ga primali u produženom periodu.
Poremećaji na nivou oka
Retko: Pojava slepila tokom kombinovane terapije sa cisplatinom. Nakon primene visokih doza cisplatina kod izvesnog broja pacijenata primećena je pojava oštećenja opažanja boja kao i poremećaj pokretanja očiju.
Veoma retko: Papiloedem, optički neuritis i koritikalno slepilo, su zabeleženi nakon terapije cisplatinom. Jedan slučaj unilateralnog retrobulbarnog optičkog neuritisa sa smanjenjem vizuelne oštrine zabeležen je nakon kombinovane hemioterapije posle koje je usledila terapija cisplatinom. Nepoznato: Pojava zamućenosti vida, pojava slepila za boje, papiloedem, retinalna pigmentacija.
Poremećaji na nivou uha i centra za ravnotežu
Veoma često: Oštećenje sluha je dokumentovano kod približno 31% pacijenata koji su bili na terapiji cisplatinom u dozi 50 mg/m2. Ovaj defekt je kumulativnog karaktera, on može biti nepovratan i ponekad je ograničen samo na jedno uho. Ototoksičnost se manifestuje kao tinitus i/ili kao oštećenje sluha pri višim zvučnim frekvencijama (4000 do 8000 Hz). Oštećenje sluha pri frekvencama od 250 do 2000 Hz (rang normalnog sluha) primećeno je kod 10 do 15% pacijenata. Često: Mogu se pojaviti gluvoća i vestibularna toksičnost u kombinaciji sa vrtoglavicom. Prethodno ili istovremeno kranijalno zračenje povećava rizik od pojave gubitka sluha.
Retko: Pacijenti mogu izgubiti sposobnost da vode normalan razgovor. Cisplatinom izazvano oštećenje sluha može biti teško kod dece, kao i kod starije populacije pacijenata (videti odeljak “Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka”).
Kardiološki poremećaji
Često: Aritmija, uključujući i bradikardiju, zatim tahikardija i druge elektrokardiogramske
promene, kao što su na primer promene ST segmenta, znaci ishemije miokarda, uočeni su naročito u kombinaciji sa drugim citotoksičnim agensima.
Retko: Može doći do pojave hipertenzije i infarkta miokarda, čak i nekoliko godina nakon terapije
cisplatinom. Teška bolest koronarne arterije.
Veoma retko: Prijavljena je pojava prestanka rada srca nakon terapije cisplatinom u kombinaciji sa drugim citotoksičnim agensima.
Nepoznato: kardiološki poremećaj.
Vaskularni poremećaji
Često: Može se pojaviti flebitis u području ubrizgavanja nakon intravenske primene.
Veoma retko: Vaskularni poremećaji (cerebralna ili ishemija miokarda, poremećaj periferne cirkulacije povezan sa Rejnoovim fenomenom) povezani su sa hemioterapijom cisplatinom. Nepoznato: trombotička mikroangiografija (sindrom hemolitičke uremije).
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Cesto: Dispneja, pneumonija i respiratorna insuficijencija.
Nepoznato: plućna embolija
Gastrointestinalni poremećaji
Veoma često: Anoreksija, mučnina, povraćanje i proliv se pojavljuju u roku od jednog do četiri sata nakon upotrebe cisplatina (videti odeljak “Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka”).
Povremeno: Metalne naslage na desnima.
Retko: stomatitis, proliv
Hepatobilijarni poremećaji
Često: Abnormalna funkcija jetre sa povećanim vrednostima transaminaza i bilirubina u krvi su reverzibilne pojave.
Retko: Smanjenje nivoa albumina u krvi je primećeno i može biti povezano sa terapijom cisplatinom.
Poremećaji na nivou kože i potkožnog tkiva
Često : Na području ubrizgavanja nakon intravenske primene mogu se pojaviti eritem i kožni čir.
Povremeno: Alopecija
Nepoznato: Osip
Poremećaji mišićno-skeletnog, vezivnog i koštanog tkiva
Nepoznato: Spazam mišića
Poremećaji na nivou bubrega i urinarnog sistema
Veoma često: Bubrežna insuficijencijab nakon primene pojedinačne ili višestrukih doza cisplatina. Blaga, reverzbilna bubrežna disfunkcija se može uočiti nakon pojedinačne srednje doze cisplatina
(20 mg/m2 do < 50 mg/m2). Upotreba pojedinačne visoke doze cisplatina (50 do 120 mg/m2) ili ponovljena dnevna upotreba cisplatina, može dovesti do bubrežne insuficijencije sa tubularnom
bubrežnom nekrozom koja se manifestuje kao uremija ili anurija. Bubrežna insuficijencija može biti ireverzibilna.
Nefrotoksičnost je kumulativna i može se pojaviti 2 do 3 dana, ili dve nedelje nakon prijema prve doze cisplatina. Mogu se povećati koncentracije serumskog kreatinina i uree. Nefrotoksičnost je uočena kod 28% do 36% pacijenata bez dovoljne hidratacije nakon primene pojedinačne doze od 50
mg/m2 cisplatina (videti odeljak “Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka”).
Hiperurikemija se pojavljuje asimptomatski ili kao giht. Hiperurikemija je zabeležena kod 25% do 30% pacijenata u konjukciji sa nefrotoksičnošću. Hiperurikemija i hiperalbuminemija mogu biti predispozicije za pojavu nefrotoksičnosti izazvane cisplatinom.
Nepoznato: Akutna bubrežna insuficijencija.
Poremećaji reproduktivnog sistema i na nivou dojki
Povremeno: Abnormalna spermatogeneza i ovulacija, kao i bolna ginekomastija.
Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene
Veoma često: groznica
Često: Ekstravazacijac na mestu ubrizgavanja.
Povremeno: Pojava štucanja, astenija, slabost.
a Komplikacije infekcija su, kod nekih pacijenata, dovele do smrtnog ishoda
b Povećane vrednosti azota poreklom iz uree u krvi (BUN) i kreatinina, mokraćne kiseline u serumu i/ili smanjenja u klirensu kreatinina su podvedena pod bubrežnu insuficijenciju/slabost.
c Toksičnost lokalnog mekog tkiva uključujući i tkivni celulitis, fibrozu i nekrozu (često), bol (često), edem (često) i eritem (često) kao posledice pojave estravazacije.
Akutno predoziranje cisplatinom može dovesti do bubrežne insuficijencije, insuficije jetre, zatim do pojave gluvoće, okularne toksičnosti (uključujući i odvajanje mrežnjače), zatim do značajne mijelosupresije, neizlečive mučnine i povraćanja, kao i do pojave neuritisa.
U slučaju predoziranja (≥ 200 mg/m2) mogući su direktni efekti na respiratorni centar, koji mogu
dovesti do životno-ugrožavajućih respiratornih poremećaja i poremećaja acido-bazne ravnoteže usled prolaska krvno-moždane barijere.
Predoziranje cisplatinom može imati fatalni efekat.
Ne postoji poseban protivotrov u slučaju predoziranja cisplatinom. Čak i u slučaju da se hemodijaliza započne 4 sata posle predoziranja, ona ima mali efekat na eliminaciju cisplatina iz organizma, usled jakog i rapidnog vezivanja cisplatina za proteine.
Efikasna hidratacija i osmotska diureza mogu pomoći u smanjenju toksičnosti, pod uslovom da se primene odmah nakon izvršenog predoziranja.
U slučaju predoziranja, terapija se sastoji od primene opštih suportivnih mera.
Ovaj preprat ne sme da dođe u kontakt sa aluminijumom. Cisplatin stupa u reakciju sa metalom aluminijumom tako što formira crni talog platine. Mora se izbeći upotreba opreme koja sadrži aluminijum (setovi za intravensku primenu, kateteri i špricevi). Cisplatin se razlaže rastvorom u medijumu koji ima nizak sadržaj hlorida. Koncentracija hlorida treba da bude barem jednaka koncentraciji od 0,45% natrijum-hlorida.
U nedostatku studija kompatibilnosti, ovaj lek se ne sme mešati sa drugim lekovima.
Antioksidansi (kakav je natrijum-metabisulfit), bikarbonati (natrijum-bikarbonat), sulfati, fluorouracil i paklitaksel mogu inaktivirati cisplatin u infuzionim sistemima.
Pre otvaranja
Koncentrat za rastvor za infuziju, 0,5mg/mL:
20 mL : 2 godine
100 mL: 3 godine
Nakon razblaživanja:
Hemijska i fizička stabilnost pripremljenog rastvora je potvrđena
za 14 dana na temperaturi do 25 ˚C, ako se proizvod čuva zaštićeno od svetlosti
za 6 sati na temperaturi do 25 ˚C, ako se proizvod ne čuva zaštićeno od svetlosti.
Sa mikrobiološke tačke gledišta, razblaženi rastvor treba odmah primeniti nakon pripreme za upotrebu. Ako se odmah ne upotrebi, vreme i uslovi čuvanja pre upotrebe su odgovornost korisnika i ne bi smeli biti duži od 24 sata na temperaturi od 2˚C do 8˚C, osim ako se razblaženje vrši u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.
Čuvati na temperaturi do 25˚C u originalnom pakovanju, radi zaštite od svetlosti. Ne zamrzavati. Ne držati u frižideru.
Kao i sa svim drugim antineoplasticima, tako je i pri pripremi i rukovanju cisplatinom potrebno biti
posebno oprezan. Rastvaranje bi trebalo, pod aseptičnim uslovima, da izvede posebno obučeno, stučno osoblje u području, odnosno u prostoriji koja je posebno namenjena za tu svrhu. Prilikom rukovanja cisplatinom obavezno je nošenje zaštitnih rukavica. Treba preduzeti odgovarajuće mere opreza kako bi se sprečilo da ovaj medicinski preparat dođe u kontakt sa kožom ili sluzokožom. Ukoliko ipak dođe do kontakta sa kožom, odmah treba izvršiti temeljno ispiranje sapunom i vodom. U slučajevima kada je došlo do kontakta cisplatina sa kožom, uočene su pojave mravinjanja, opekotina i crvenila kože. U slučaju da dođe do kontakta sa sluzokožom, neophodno je odmah izvršiti temeljno ispiranje vodom. Nakon slučajne inhalacije ovog preparata zabeležene su pojave dispneje, bola u grudima, iritacije grla i mučnine.
Trudnice moraju da izbegavaju kontakt sa citostaticima.
Materije koje predstavljaju telesni otpad i ispovraćani sadržaj, treba da se uklanjaju sa pažnjom, odnosno oprezom.
Ukoliko je rastvor preparata zamućen ili se primećuje talog koji se ne rastvara, bočicu sa takvim preparatom treba odbaciti.
Oštećenu bočicu treba smatrati, odnosno sa istom treba postupati uz primenu mera predostrožnosti isto kao da je u pitanju kontaminirani otpad. Kontaminirani otpad se mora skladištiti u posebnim kontejnerima koji su specijalno označeni za čuvanje ove vrste otpada. Videti odeljak pod naslovom “Uklanjanje”.
Uzmite onu količinu rastvora iz bočice koja je potrebna i razblažite je sa količinom od najmanje jednog litra nekog od sledećih rastvora:
Natrijum-hlorid 0,9%
Mešavina natrijum-hlorida 0,9% i glukoze 5% (u odnosu 1:1), čime se dobijaju finalne koncentracije: natrijum-hlorid 0,45% i glukoza 2,5%.
Natrijum-hlorid 0,9% i 1,875% manito, za primenu injekciono
Natrijum-hlorid 0,45%, glukoza 2,5% i 1,875% manitol za primenu injekciono.
Potrebno je da se uvek pre ubrizgavanja pregleda injekcija. Mogu se primenjivati samo oni rastvori koji su bistri i koji su bez prisustva čestičnog materijala, odnosno taloga.
Ovaj preparat NEMOJTE dovoditi u kontakt sa injekcionim materijalima koji sadrže aluminijum. Ovaj preparata NEMOJTE primenjivati u nerazblaženom stanju.
Što se tiče mikrobiološke, hemijske i fizičke stabilnosti prilikom upotrebe nerazblaženih rastvora, videti odeljak “Rok upotrebe”.
Svi materijali koji su bili koriščeni za pripremu i primenu cisplatina, ili oni materijali koji su bili u kontaktu sa cisplatinom na bilo koji način, moraju se ukloniti u skladu sa važećim smernicama za uklanjanje citotoksičnog otpada.
Ostaci ovog leka, kao i svi materijali odnosno supstance koje su korišćene za njegovo razblaživanje i primenu, moraju se uništiti u skladu sa bolničkim standardnim procedurama koje važe za citotoksična sredstva, kao i u skladu sa lokalnim zahtevima koji su vezani za uklanjanje opasnog otpada.