Početna stranica Početna stranica

Mycamine
mikafungin


UPUTSTVO ZA LEK


Mycamine; 50 mg; prašak za rastvor za infuziju Mycamine; 100 mg; prašak za rastvor za infuziju


mikafungin


Pažljivo pročitajte ovo uputstvo, pre nego što počnete da primate ovaj lek, jer ono sadrži informacije koje su važne za Vas.


U ovom uputstvu pročitaćete:


  1. Šta je lek Mycamine i čemu je namenjen

  2. Šta treba da znate pre nego što primite lek Mycamine

  3. Kako se primenjuje lek Mycamine

  4. Moguća neželjena dejstva

  5. Kako čuvati lek Mycamine

  6. Sadržaj pakovanja i ostale informacije

  1. Šta je lek Mycamine i čemu je namenjen


    Lek Mycamine sadrži aktivnu supstancu mikafungin. Lek Mycamine se naziva antimikotik jer se primenjuje za lečenje infekcija prouzrokovanih gljivicama.

    Lek Mycamine se primenjuje za lečenje gljivičnih infekcija prouzrokovanih ćelijama gljivice ili plesni koja se zove Candida. Lek Mycamine je delotvoran u lečenju sistemskih infekcija (infekcija koje su prodrle u organizam). Lek Mycamine učestvuje u proizvodnji delova ćelijskog zida gljivice. Gljivici je potreban neoštećen ćelijski zid za dalji život i rast. Mycamine prouzrokuje oštećenja u ćelijskom zidu gljivice, zbog čega gljivica ne može da živi i raste.


    Vaš lekar će Vam propisati lek Mycamine u sledećim okolnostima kada drugi odgovarajući antimikotici nisu dostupni (videti odeljak 2):


    • Za lečenje odraslih, adolescenata i dece uključujuči i novorodjenčad koji imaju tešku gljivičnu infekciju zvanu invazivna kandidijaza (infekcija koja je prodrla u organizam).

    • Za lečenje odraslih i adolescenata u uzrastu od 16 ili više godina koji imaju gljivičnu infekciju jednjaka (ezofagusa) za koje je primena leka u venu (intravenski) odgovarajući način lečenja.

      • Za prevenciju infekcije Candidom kod pacijenata kojima je uradjena transplantacija koštane srži ili kod kojih se očekuje neutropenija (male vrednosti neutrofila, tip belih krvnih zrnaca) tokom 10 ili više dana.

  2. Šta treba da znate pre nego što uzmete lek Mycamine


    Lek Mycamine ne smete uzimati:


    - ako ste alergični na mikafungin, druge ehinokandine (Ecalta ili Cancidas) ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog leka (navedene u odeljku 6).


    Upozorenja i mere opreza


    Razgovarajte sa svojim lekarom pre nego što primite lek Mycamine.


    Kada uzimate lek Mycamine, posebno vodite računa:


    Dugotrajno lečenje mikafunginom kod pacova je dovelo do oštećenja jetre i posledičnih tumora jetre.

    Mogući rizik od razvoja tumora jetre kod ljudi nije poznat pa će Vaš lekar proceniti odnos koristi i rizika primene leka Mycamine pre nego što počnete da uzimate ovaj lek. Obavestite lekara ako imate teško oboljenje jetre (npr. otkazivanje funkcije jetre ili hepatitis) ili imate poremećene vrednosti funkcionalnih testova jetre. Tokom Vašeg lečenja pažljivo će biti praćena funkcija jetre.

    Posavetujte se sa Vašim lekarom ili farmaceutom pre primene leka Mycamine:

    • ako ste alergični na neki lek

    • ako imate hemolitičku anemiju (anemija koja nastaje zbog raspadanja crvenih krvnih zrnaca) ili hemolizu (raspadanje crvenih krvnih zrnaca).

    • ako imate probleme sa bubrezima (npr. otkazivanje funkcije bubrega i imate poremećene vrednosti funkcionalnih testova bubrega). U tom slučaju, lekar može odlučiti da pažljivije prati funkciju bubrega kod Vas.

    Mikafungin takođe može izazvati ozbiljno zapaljenje / erupciju kože i sluzokoža (Stevens-Johnson sindrom, toksična epidermalna nekroliza)


    Drugi lekovi i lek Mycamine


    Obavestite Vašeg lekara ili farmaceuta ako uzimate, ili ste nedavno uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge lekove.


    Naročito je važno da obavestite svog lekara ako uzimate amfotericin B dezoksikolat ili itrakonazol (antimikotici), sirolimus (imunosupresiv) ili nifedipin (antagonist kalcijuma koji se koristi za terapiju visokog krvnog pritiska). Vaš lekar može odlučiti da prilagodi doze ovih lekova.


    Uzimanje leka Mycamine sa hranom i pićima


    Budući da se lek Mycamine primenjuje intravenski (u venu), nema ograničenja pri uzimanju hrane ili pića.


    Trudnoća, dojenje i plodnost


    Ukolko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem lekaru ili farmaceutu za savet pre nego što uzmete ovaj lek.

    Lek Mycamine se ne sme primenjivati tokom trudnoće osim kada je to neophodno. Ne smete dojiti ako primate lek Mycamine.


    Upravljanje vozilima i rukovanje mašinama


    Malo je verovatno da će lek Mycamine imati uticaj na sposobnost upravljanja vozilom i rukovanje mašinama. Neke osobe mogu osetiti vrtoglavicu tokom primene ovog leka i ako se to Vama desi, nemojte upravljati vozilima ili rukovati mašinama Obavestite svog lekara ako osetite neka neželjena dejstva zbog kojih biste mogli imati probleme kod upravljanja vozilima i rukovanja mašinama


    Lek Mycamine sadrži natrijum

    Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol (23mg) natrijuma po dozi, odnosno esencijalnog „slobodnog natrijuma”tj. suštinski je bez natrijuma.


  3. Kako se uzima lek Mycamine

    Uvek uzimajte ovaj lek tačno onako kako Vam je to objasnio Vaš lekar ili farmaceut.


    Lek Mycamine mora pripremiti i primeniti lekar ili drugi zdravstveni radnik. Lek Mycamine treba primeniti jednom u toku dana, sporom intravenskom infuzijom (u venu). Vaš lekar će odrediti koliko ćete leka Mycamine dobiti svaki dan.


    Primena kod odraslih, adolescenata u uzrastu od 16 ili više godina i starijih osoba


    • Uobičajena doza za lečenje invazivne infekcije Candidom je 100 mg dnevno za pacijente telesne mase 40 ili više kilograma i 2 mg/kg dnevno za pacijente telesne mase 40 ili manje kilograma.

    • Doza za lečenje infekcije jednjaka Candidom je 150 mg za pacijente telesne mase veće od 40 kg i 3 mg/kg dnevno za pacijente telesne mase 40 ili manje kilograma.

    • Uobičajena doza za sprečavanje invazivnih infekcija Candidom je 50 mg dnevno za pacijente telesne mase veće od 40 kg i 1 mg/kg dnevno za pacijente telesne mase 40 ili manje kilograma.


      Primena kod dece starije od 4 meseca i adolescenata mlađih od 16 godina


    • Uobičajena doza za lečenje invazivne infekcije Candidom je 100 mg dnevno za pacijente telesne mase 40 ili više kilograma i 2 mg/kg dnevno za pacijente telesne mase 40 ili manje kilograma.

    • Uobičajena doza za sprečavanje invazivnih infekcija Candidom je 50 mg dnevno za pacijente telesne mase veće od 40 kg i 1 mg/kg dnevno za pacijente telesne mase od 40 ili manje kilograma.


      Primena kod novorođenčadi i odojčadi mlađih od 4 meseca

    • uobičajena doza za lečenje invazivnih Candida infekcija je 4-10 mg/kg dnevno

    • uobičajena doza za sprečavanje invazivnih Candida infekcija je 2 mg/kg dnevno


    Ako ste primili više leka Mycamine nego što treba


    Vaš lekar će pratiti terapiju lekom Mycamine i Vaše stanje kako bi odredio potrebnu dozu leka Mycamine. Međutim, ukoliko mislite da ste možda dobili previše leka Mycamine, odmah se obratite svom lekaru ili drugom zdravstvenom radniku


    Ako ste zaboravili da uzmete lek Mycamine


    Vaš lekar će pratiti terapiju lekom Mycamine i Vaše stanje kako bi Vam odredio terapiju lekom

    Mycamine. Međutim, ukoliko mislite da ste možda propustili dozu, odmah se obratite svom lekaru ili drugom zdravstvenom radniku.


    Ako imate dodatnih pitanja o primeni ovog leka, obratite se svom lekaru, farmaceuru ili medicinskoj sestri..


  4. Moguća neželjena dejstva

    Kao i svi lekovi, ovaj lek može da prouzrokuje neželjena dejstva, iako ona ne moraju da se jave kod svih pacijenata koji uzimaju ovaj lek.


    Ako dobijete alergijsku reakciju ili tešku kožnu reakciju (npr. stvaranje plikova i ljuštenje kože), odmah obavestite svog lekara ili medicinsku sestru.


    Lek Mycamine može prouzrokovati sledeća neželjena dejstva:


    Česta (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lek):


    • poremećaj vrednosti laboratorijskih testova krvi (smanjen broj belih krvnih zrnaca [leukopenija, neutropenija], smanjen broj crvenih krvnih zrnaca (anemija))

    • smanjena koncentracija kalijuma u krvi (hipokalemija), smanjena koncentracija magnezijuma u krvi (hipomagnezemija), smanjena koncentracija kalcijuma u krvi (hipokalcemija)

    • glavobolja

    • zapaljenje zida venskog krvnog suda (na mestu uboda u venu)

    • mučnina, povraćanje, proliv, bol u trbuhu

    • poremećene vrednosti funkcionalnih testova jetre (povećane vrednosti alkalne fosfataze, povećane vrednosti aspartat aminotransferaza, povećane vrednosti alanin aminotransferaza)

    • povećanje vrednosti žučnih boja u krvi (hiperbilirubinemija)

    • osip

    • povišena telesna temperatura

    • drhtavica


      Povremena (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lek):


    • poremećaj vrednosti laboratorijskih testova krvi (smanjen broj krvnih ćelija [pancitopenija], smanjen broj krvnih pločica (trombocitopenija), povećanje broja određene vrste belih krvnih zrnaca koje se zovu eozinofili, smanjene vrednosti albumin u krvi (hipoalbuminemija))

    • preosetljivost (hipersenzitivnost)

    • pojačano znojenje

    • smanjene vrednosti natrijuma u krvi (hiponatremija), povećane vrednosti kalijuma u krvi (hiperkalemija), smanjene vrednosti fosfata u krvi (hipofosfatemija), anoreksija (poremećaj ishrane)

    • nesanica (otežano spavanje), uznemirenost, stanje konfuzije

    • osećaj letargije (pospanost), drhtanje, vrtoglavica, poremećaj funkcije čula ukusa

    • ubrzan srčani rad, jače lupanje srca, nepravilan rad srca

    • visok ili nizak krvni pritisak, crvenilo kože uz osećaj vrućine

    • nedostatak vazduha

    • poremećaj varenja; otežano pražnjenje creva

    • otkazivanje funkcije jetre, povećane vrednosti enzima jetre (gama-glutamil, transferaza), žutica (žuta prebojenost kože ili beonjača prouzrokovana problemima sa jetrom ili krvlju), smanjena količina žuči koja dolazi u crevo (holestaza), uvećana jetra; zapaljenje jetre

    • osip sa svrabom (urtikarija), svrab, crvenilo kože (eritem)

    • poremećaj rezultata ispitivanja funkcije bubrega (povećane vrednosti kreatinina u krvi; povećane vrednosti uree u krvi), pogoršanje stanja oštećene funkcije bubrega

    • povećane vrednosti enzima koji se zove laktat dehidrogenaza

    • stvaranje krvnih ugrušaka u veni na mestu primene injekcije, zapaljenje na mestu primene injekcije, bol na mestu primene injekcije, nakupljanje tečnosti u organizmu


      Retka (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lek):

    • anemija zbog raspadanja crvenih krvnih zrnaca (hemolitička anemija), raspadanje crvenih krvnih zrnaca (hemoliza)


      Nepoznata učestalost: ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka:

    • poremećaj zgrušavanja krvi

    • ( alergijski) šok

    • oštećenje ćelija jetre uključujući smrt

    • problemi sa bubrezima; akutno otkazivanje funkcije bubrega


      Dodatna neželjena dejstva kod dece i adolescenata

      Sledeće reakcije zabeležene su češće kod pedijatrijskih pacijenata nego kod odraslih pacijenata: Česta (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lek):

    • smanjen broj krvnih pločica (trombocitopenija)

    • ubrzani otkucaji srca (tahikardija)

    • visok ili nizak krvni pritisak

    • povećane vrednosti žučnih boja u krvi (hiperbilirubinemija), uvećana jetra

    • akutno otkazivanje funkcije bubrega, povećane vrednost uree u krvi Prijavljivanje neželjenih reakcija

      Ukoliko Vam se ispolji bilo koja neželjena reakcija, potrebno je da o tome obavestite lekara ili farmaceuta. Ovo uključuje i svaku moguću neželjenu reakciju koja nije navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih reakcija možete da pomognete u proceni bezbednosti ovog leka. Sumnju na neželjene reakcije možete da prijavite Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):


      Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu

      Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija

      website:

      e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs



  5. Kako čuvati lek Mycamine

    Čuvati lek van vidokruga i domašaja dece.


    Ne smete koristiti lek Mycamine posle isteka roka upotrebe naznačenog na spoljašnjem pakovanju („Važi do:“), Datum isteka roka upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog meseca..


    Neotvorena bočica leka Mycamine ne zahteva posebne uslove čuvanja.


    Koncentrat rastvoren za primenu i razblaženi rastvor za infuziju treba odmah da se primeni

    zato što ne sadrže konzervanse koji bi sprečili zagađenje bakterijama. Samo obučeni zdravstveni radnik koji je propisno pročitao celo uputstvo može pripremiti ovaj lek za davanje pacijentu.


    Nemojte primeniti razblaženi rastvor za infuziju ako je zamućen ili sadrži talog.


    Radi zaštite od svetlosti, bocu/kesu za infuziju koja sadrži rastvor za infuziju treba ubaciti u neprozirnu kesu koja se može zatvoriti.


    Bočica je namenjena samo za jednokratnu primenu. Zato, odmah bacite pripremljeni koncentrat koji nije primenjen.


    Neupotrebljivi lekovi se predaju apoteci u kojoj je istaknuto obaveštenje da se u toj apoteci prikupljaju neupotrebljivi lekovi od građana. Neupotrebljivi lekovi se ne smeju bacati u kanalizaciju ili zajedno sa komunalnim otpadom. Ove mere će pomoći u zaštiti životne sredine.


  6. Sadržaj pakovanja i ostale informacije


Šta sadrži lek Mycamine


Kako izgleda lek Mycamine i sadržaj pakovanja


Lek Mycamine 50 mg ili 100 mg, prašak za rastvor za infuziju, je beli kompaktni liofilizovan prašak.

Unutrašnje pakovanje je staklena bočica, staklo tipa I sa izobutilen-izoprenskim (PTFE laminiranim) gumenim zatvaračem i aluminijumskom kapicom sa flip-off poklopcem. Bočica je umotana filmom za zaštitu od UV zračenja.


Spoljnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedna staklena bočica sa lekom i Uputstvo za lek.


Nosilac dozvole i proizvođač


Nosilac dozvole:

PREDSTAVNIŠTVO ASTELLAS PHARMA BEOGRAD

Strahinjića Bana 39, Beograd-Stari grad


Proizvođač:

ASTELLAS IRELAND CO. LTD

Co. Kerry, Killorglin Irska


Ovo uputstvo je poslednji put odobreno


Jul, 2019.


Režim izdavanja leka:

Lek se može upotrebljavati samo u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi


Broj i datum dozvole:


515-01-03473-18-001 od 19.07.2019. Mycamine; prašak za rastvor za infuziju; 50 mg 515-01-03474-18-001 od 19.07.2019. Mycamine; prašak za rastvor za infuziju; 100 mg

<------------------------------------------------------------------------------------------------> SLEDEĆE INFORMACIJE NAMENJENE SU ISKLJUČIVO ZDRAVSTVENIM STRUČNJACIMA:


Terapijske indikacije

Lek Mycamine je indikovan za:


Odrasli, adolescenti uzrasta ≥16 godina i starije osobe:


Pri donošenju odluke o primeni leka Mycamine treba uzeti u obzir mogući rizik za razvoj tumora jetre (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka). Iz tog razloga lek Mycamine treba primenjivati samo ukoliko drugi antimikotici nisu odgovarajući.


Potrebno je razmotriti zvanične/nacionalne smernice o pravilnoj primeni antimikotika.


Doziranje i način primene


Primenu leka Mycamine treba da započne lekar sa iskustvom u lečenju gljivičnih infekcija. Doziranje

Pre početka lečenja treba uzeti uzorke za kultivaciju kulture gljivica i obaviti druga bitna laboratorijska ispitivanja (uključujući histopatologiju) kako bi se izolovali i utvrdili uzročnici. Primena leka se može započeti pre nego što se dobiju rezultati kultivisanih kultura i drugih laboratorijskih ispitivanja. Međutim, nakon dobijanja rezultata, lečenje gljivične infekcije treba uskladiti prema dobijenim rezultatima.


Doziranje leka Mikafungin zavisi od telesne mase pacijenta, kako je prikazano u sledećoj tabeli.


Primena kod odraslih, adolescenata ≥16 godina i starijih osoba


Indikacija

Telesna masa > 40 kg

Telesna masa ≤ 40 kg

Lečenje invazivne kandidijaze

100 mg dnevno*

2 mg/kg dnevno*

Lečenje ezofagealne kandidijaze

150 mg dnevno

3 mg/kg dnevno

Profilaksa infekcije Candidom

50 mg dnevno

1 mg/kg dnevno

*Ako odgovor pacijenata na primenjeno lečenje nije odgovarajući, npr. kultura je i dalje pozitivna ili ako se kliničko stanje pacijenta ne poboljšava, doza se može povećati na 200 mg dnevno kod pacijenata telesne mase

> 40 kg ili 4 mg/kg dnevno kod pacijenata telesne mase ≤ 40 kg.


Trajanje terapije

Invazivna kandidijaza: Infekcije Candidom treba lečiti najmanje 14 dana. Lečenje antimikoticima treba nastaviti najmanje nedelju dana nakon što se uzastopno dobiju dve negativne hemokulture i nakon nestanka kliničkih znakova i simptoma infekcije.


Ezofagealna kandidijaza: Mikafungin treba primenjivati još najmanje jednu nedelju nakon nestanka kliničkih znakova i simptoma.


Profilaksa infekcija Candidom: Mikafungin treba primenjivati još najmanje jednu nedelju nakon oporavka neutrofila.


Primena kod dece uzrasta ≥4 meseca do uzrasta adolescenata <16 godina


Indikacija

Telesna masa > 40 kg

Telesna masa≤ 40 kg

Lečenje invazivne kandidijaze

100 mg dnevno*

2 mg/kg dnevno*

Profilaksa infekcije Candidom

50 mg dnevno

1 mg/kg dnevno

*Ako odgovor pacijenata na primenjeno lečenje nije odgovarajući, npr. kultura je i dalje pozitivna ili ako se kliničko stanje pacijenata ne poboljšava, doza se može povećati na 200 mg dnevno kod pacijenata telesne mase

> 40 kg ili 4 mg/kg dnevno kod pacijenata telesne mase ≤ 40 kg.


Primena kod dece (uključujući novorođenčad) uzrasta <4 meseca


Indikacija

Lečenje invazivne kandidijaze

4 -10 mg/kg dnevno*

Profilaksa infekcije Candidom

2 mg/kg dnevno

* Dozom mikafungina od 4 mg/kg kod dece mlađe od 4 meseca se postiže izloženost leku približno kao kod odraslih koji primaju 100 mg dnevno u lečenju invazivne kandidijaze. Ako se sumnja na infekciju centralnog nervnog sistema (CNS) treba primeniti veću dozu (npr.10 mg/kg), zbog dozno zavisne penetracije mikafungina u CNS (videti odeljak Farmakokinetički podaci).


Trajanje lečenja

Invazivna kandidijaza: Infekcije Candidom treba lečiti najmanje 14 dana. Lečenje antimikoticima treba da se nastavi još najmanje jednu nedelju nakon što se uzastopno dobiju dve negativne hemokulture i nakon nestanka kliničkih znakova i simptoma infekcije.


Profilaksa infekcija Candidom: Mikafungin treba primenjivati još najmanje jednu nedelju nakon oporavka neutrofila. Iskustvo sa lekom Mycamine kod pacijenata mlađih od 2 godine je ograničeno.


Pacijenti sa oštećenom funkcijom jetre

Nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa blagim ili umerenim oštećenjem funkcije jetre (videti odeljak Farmakokinetički podaci). Trenutno nema dovoljno podataka o primeni leka mikafungin kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre i njegova primena se ne preporučuje kod ovih pacijenata (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i Farmakokinetički podaci).


Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega

Nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega (videti odeljak Farmakokinetički podaci).


Pedijatrijski pacijenti

Bezbednost i efikasnost doze od 4 i 10 mg/kg, primenjene u lečenju invazivne kandidijaze sa zahvaćenošću CNS kod dece (uključujući novorođenčad) mlađe od 4 meseca, nije odgovarajuće ustanovljena putem kontrolisanih

kliničkih ispitivanja. Trenutno dostupni podaci su opisani u odeljku Neželjena dejstva, Farmakodinamski podaci, Farmakokinetički podaci.


Način primene

Za intravensku upotrebu.

Nakon rastvaranja i razblaživanja, rastvor treba primeniti intravenskom infuzijom u trajanju od približno 1 sat. Brže infuzije mogu dovesti do učestalijeg ispoljavanja reakcija sa oslobađanjem histamina kao medijatora.

Uputstvo o rastvaranju videti u odeljku Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka (i druga uputstva za rukovanje lekom).


Kontraindikacije


Preosetljivost na aktivnu supstancu, na druge ehinokandine ili na neku od pomoćnih supstanci koje ulaze u sastav leka, navedenih u odeljku Lista pomoćnih supstanci.


Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka


Dejstvo na jetru:

Kod pacova je, nakon lečenja od 3 meseca ili duže, primećen razvoj žarišta izmenjenih hepatocita i hepatocelularnih tumora. Pretpostavljeni prag za razvoj tumora kod pacova se nalazi otprilike u opsegu kliničke izloženosti leku. Klinički značaj ovog nalaza nije poznat. Tokom lečenja mikafunginom potrebno je pažljivo pratiti funkciju jetre. Da bi se smanjio rizik od adaptivne regeneracije i posledično mogućeg nastanka tumora jetre, preporučuje se rano prekidanje terapije ako su vrednosti ALT/AST značajno i neprekidno povećane Terapiju mikafunginom treba sprovesti na osnovu pažljive procene odnosa rizika i koristi, naročito kod pacijenata sa teškim poremećajem funkcije jetre ili hroničnim oboljenjima jetre za koja je poznato da predstavljaju preneoplastično stanje, kao što su uznapredovala fibroza jetre, ciroza, virusni hepatitis, neonatalna bolest jetre ili urođeni enzimski poremećaji, ili istovremena primena lekova koji imaju hepatotoksična i/ili genotoksična svojstva.


Primena mikafungina je bila udružena sa značajnim oštećenjem funkcije jetre (povećane vrednosti ALT-a, AST-a ili ukupnog bilirubina > 3 puta iznad gornje granice normalnih vrednosti) kod zdravih dobrovoljaca i kod pacijenata. Kod nekih pacijenata su zabeleženi teži poremećaji funkcije jetre, hepatitis ili insuficijencija jetre uključujući slučajeve sa smrtnim ishodom. Pedijatrijski pacijenti uzrasta do 1 godine mogu biti skloniji oštećenju funkcije jetre (videti odeljak Neželjena dejstva).


Anafilaktičke reakcije

Tokom primene mikafungina mogu nastati anafilaktičke/anafilaktoidne reakcije, uključujući i šok. Ukoliko se pojave ove reakcije, primenu infuzije mikafungina treba prekinuti i primeniti odgovarajuće lečenje.


Kožne reakcije

Zabeležene su eksfolijativne kožne reakcije, kao što su Stevens-Johnson-ov sindrom i toksična epidermalna nekroliza. Ako se kod pacijenata razvije osip, potrebno je pažljivo nadgledati pacijenta i prekinuti primenu mikafungina u slučaju napredovanja lezija.


Hemoliza

Kod pacijenata lečenih mikafunginom su zabeleženi retki slučajevi hemolize, uključujući i akutnu intravaskularnu hemolizu ili hemolitičku anemiju. Pacijente kod kojih se jave klinički ili laboratorijski znaci hemolize, tokom primene mikafungina, treba pažljivo pratiti zbog mogućeg pogoršanja ovih stanja i treba proceniti odnos rizika i koristi za nastavak lečenja mikafunginom.


Dejstvo na bubrege

Mikafungin može prouzrokovati probleme sa bubrezima, bubrežnu insuficijenciju i poremećene rezultate funkcije bubrega. Pacijente treba pažljivo nadgledati zbog mogućeg pogoršanja funkcije bubrega.


Interakcije s drugim lekovima

Mikafungin i amfotericin B dezoksikolat se smeju istovremeno primenjivati samo ukoliko je jasno dokazana korist primene lekova u odnosu na rizike, a istovremeno treba pažljivo pratiti toksičnost amfotericin B dezoksikolata (videti odeljak Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).


Pacijente koji primaju sirolimus, nifedipin ili itrakonazol u kombinaciji sa lekom mikafungin treba pratiti zbog toksičnosti sirolimusa, nifedipina ili itrakonazola i ako je potrebno smanjiti dozu sirolimusa, nifedipina ili itrakonazola (videti odeljak Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).


Pedijatrijska populacija

Učestalost pojave nekih neželjenih reakcija je bila veća kod pedijatrijskih pacijenata nego kod odraslih pacijenata (videti odeljak Neželjena dejstva).


Lek Mycamine sadrži natrijum

Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol (23mg) natrijuma po dozi, odnosno esencijalnog „slobodnog natrijuma”tj. suštinski je bez natrijuma.


Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija


Mikafungin ima niski potencijal interakcije sa drugim lekovima koji se metabolišu putem CYP3A.


Sprovedena su ispitivanja interakcije lekova kod zdravih ispitanika kako bi se procenila mogućnost interakcija mikafungina i mikofenolat mofetila, ciklosporina, takrolimusa, prednizolona, sirolimusa, nifedipina, flukonazola, ritonavira, rifampicina, itrakonazola, vorikonazola i amfotericina B. Nisu dokazane promene farmakokinetike mikafungina u ovim ispitivanjima. Kod istovremene primene ovih lekova nisu potrebna prilagođavanja doze mikafungina. Izloženost (AUC) itrakonazolu, sirolimusu i nifedipinu bila je blago povećana u prisustvu mikafungina (22%, 21% odnosno 18%).


Istovremena primena mikafungina sa amfotericin B dezoksikolatom bila je povezana sa povećanjem izloženosti amfotericin B dezoksikolatu za 30%. S obzirom da ovo može biti od kliničkog značaja, ovi se lekovi smeju primenjivati istovremeno samo kad korist primene leka jasno premašuje rizike primene leka, uz pažljivo nadgledanje toksičnosti amfotericin B dezoksikolata (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).


Pacijente koji primaju sirolimus, nifedipin ili itrakonazol u kombinaciji sa lekom Mikafungin treba nadgledati zbog toksičnosti sirolimusa, nifedipina ili itrakonazola i ukoliko je potrebno, sniziti doze sirolimusa, nifedipina ili itrakonazola (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).


Plodnost, trudnoća i dojenje


Trudnoća

Nema podataka o primeni mikafungina kod trudnica. Prilikom ispitivanja na životinjama, mikafungin je prolazio placentu i primećena je reproduktivna toksičnost (videti odeljak Pretklinički podaci o bezbednosti leka). Mogući rizik za ljude nije poznat.

Lek Mycamine se ne sme primjenjivati tokom trudnoće, osim kada postoji jasna potreba za terapijom.


Dojenje

Nije poznato da li se mikafungin izlučuje u majčino mleko kod ljudi. Ispitivanja na životinjama su pokazala da se mikafungin izlučuje u mleko ženki tokom laktacije. Odluku o nastavku ili prekidu dojenja odnosno nastavku ili prekidu terapije lekom Mycamine treba doneti uzimajući u obzir koristi dojenja za dete i koristi terapije lekom Mycamine za majku.


Plodnost

Prilikom ispitivanja na životinjama primećena je testikularna toksičnost (videti odeljak Pretklinički podaci o

bezbednosti leka). Mikafungin može delovati na plodnost kod muškaraca.


Uticaj leka na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama


Mikafungin nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja vozilom ili rukovanja mašinama. Međutim, pacijente treba obavestiti da je prijavljena vrtoglavica tokom terapije mikafunginom. (videti odeljak Neželjena dejstva).


Neželjena dejstva


Sažetak bezbednosnog profila


Na osnovu iskustva tokom kliničkog ispitivanja ukupno je 32,2% pacijenata imalo neželjene reakcije na lek. Najčešće prijavljene neželjene reakcije su bile mučnina (2,8%), povećane vrednosti alkalne fosfataza u krvi (2,7%), flebitis (2,5%, primarno kod pacijenata zaraženih HIV-om, sa zahvaćenim perifernim venama), povraćanje (2,5%) i povećane vrednosti aspartat aminotransferaze (2,3%).


Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

U sledećoj tabeli su navedene neželjene reakcije prema klasifikaciji sistema organa i MedDRA preporučenoj klasifikaciji. Unutar svake grupe prema učestalosti, neželjene reakcije su navedene prema opadajućoj ozbiljnosti.


Sistem organa

Česte

≥ 1/100 do < 1/10

Povremene

≥ 1/1 000 do

< 1/100

Retke

≥ 1/10 000

do < 1/1 000

Nepoznate (učestalost se ne može proceniti iz dostupnih podataka)

Poremećaji

krvi i limfnog sistema

leukopenija, neutropenija, anemija

pancitopenija, trombocitopenija, eozinofilija, hipoalbuminemija

hemolitička anemija, hemoliza (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka)

diseminovana intravaskularna koagulacija

Poremećaji imunskog sistema

anafilaktička / anafilaktoidna reakcija (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka), preosetljivost

anafilaktički i anafilaktoidni šok (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka)

Endokrini poremećaji


hiperhidroza


Poremećaji metabolizma i ishrane

hipokalemija, hipomagnezemija, hipokalcemija

hiponatremija, hiperkalemija, hipofosfatemija, anoreksija

Psihijatrijski poremećaji

nesanica, anksioznost, stanje konfuzije

Poremećaji nervnog sistema

glavobolja

somnolencija, tremor, vrtoglavica, disgeuzija

Kardiološki poremećaji

tahikardija, palpitacije, bradikardija

Vaskularni poremećaji

flebitis

hipotenzija, hipertenzija, crvenilo uz osećaj vrućine

šok

Respiratorni, torakalni, i medijastinalni poremećaji

dispneja

Gastrointestina lni poremećaji

mučnina, povraćanje, proliv, abdominalni bol

dispepsija, konstipacija

Hepatobilijarni poremećaji

povećane vrednosti alkalne fosfataze u krvi, povećane vrednosti aspartat aminotransferaza, povećane vrednosti alanin aminotransferaza, povećane vrednosti bilirubina u krvi (uključujući hiperbilirubinemiju), poremećene vrednosti

funkcionalnih testova jetre

insuficijencija jetre (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka), povećane vrednosti

gama-glutamil transferaza, žutica, holestaza, hepatomegalija, hepatitis

hepatocelularno oštećenje uključujući smrtne slučajeve (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka)


Poremećaji kože i potkožnog tkiva

osip

urtikarija, svrab, eritem

toksične kožne erupcije, multiformni eritem, Stevens- Johnson-ov sindrom, toksična epidermalna nekroliza (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka)

Poremećaji bubrega i urinarnog sistema

povećane vrednosti kreatinina u krvi, povećana koncentracija uree u krvi, pogoršanje renalne insuficijencije

oštećenje funkcije bubrega (videti

odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka), akutna renalna insuficijencija

Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene

povišena telesna temperatura, rigor

tromboza na mestu primene injekcije, zapaljenje na mestu primene infuzije, bol na mestu primene injekcije, periferni edemi

Ispitivanja

povećane vrednosti laktat dehidrogenaze u krvi


Opis odabranih neželjenih reakcija

Mogući simptomi slični alergiji

U kliničkim ispitivanjima su zabeleženi simptomi poput osipa i rigora. Većinom su bili blagog do umerenog intenziteta i nisu ograničavali primenu leka. Teške reakcije (npr. anafilaktoidna reakcija 0,2%, 6/3028) bile su povremeno zabeležene tokom terapije mikafunginom i samo su zabeležene kod pacijenata sa teškim osnovnim bolestima (npr., uznapredovali AIDS, maligne bolesti) koje su zahtevale istovremeno lečenje većim brojem lekova.


Neželjene reakcije koje su se ispoljile na jetri

Ukupna incidenca neželjenih reakcija koje su se ispoljile na jetri kod pacijenata lečenih mikafunginom u kliničkim ispitivanjima iznosila je 8,6% (260/3028). Neželjene reakcije su uglavnom bile blage i umerene. Najčešće reakcije bile su povećanje vrednosti AP (2,7%), AST (2,3%), ALT (2,0%), bilirubina u krvi (1,6%) i poremećaj rezultata funkcionalnih testova jetre (1,5%). Kod malog broja pacijenata je (1,1%; 0,4% teške) prekinuta terapija zbog neželjenog događaja. Slučajevi teškog poremećaja funkcije jetre su bili povremeni (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).


Reakcije na mestu primene injekcije

Ni jedna neželjena reakcija na mestu primene injekcije nije ograničavala primenu leka.


Pedijatrijska populacija

Incidenca nekih neželjenih reakcija (navedenih u tabeli ispod) bila je veća kod pedijatrijskih pacijenata nego kod odraslih pacijenata. Osim toga, povećane vrednosti ALT, AST i AP su se javljale oko dva puta češće kod pedijatrijskih pacijenata u uzrastu do 1 godine nego kod starijih pedijatrijskih pacijenata (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka). Mogući razlog ovih razlika su različite osnovne bolesti kod odraslih ili starijih pedijatrijskih pacijenata, posmatrane u kliničkim ispitivanjima. Na početku ispitivanja, broj pedijatrijskih pacijenata sa neutropenijom bio je nekoliko puta veći nego broj kod odraslih pacijenata (40,2% kod dece i 7,3% kod odraslih), kao i broj pacijenata na alogenoj transplantaciji matičnih ćelija hematopoeze (29,4% odnosno 13,4%) i sa hematološkom malignom bolešću (29,1% odnosno 8,7%).


Poremećaji krvi i limfnog sistema

često trombocitopenija


Kardiološki poremećaji

često tahikardija


Vaskularni poremećaji

često hipertenzija, hipotenzija


Hepatobilijarni poremećaji

često hiperbilirubinemija, hepatomegalija


Poremećaji bubrega i urinarnog sistema

često Akutna insuficijencija bubrega, povećana koncentracija uree u krvi Prijavljivanje neželjenih reakcija

Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):


Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu

Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija

fax: +381 (0)11 39 51 131

website:

e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs


Predoziranje


U kliničkim ispitivanjima kod odraslih pacijenata primenjene su ponovljene dnevne doze do 8 mg/kg (maksimalna ukupna doza 896 mg) bez zabeležene toksičnosti koja limitira dozu. U jednom slučaju iz spontanog prijavljivanja je primenjena doza od 16 mg/kg/dnevno kod novorođenčeta. Nisu bile primećene neželjene reakcije povezane sa ovako visokom dozom.

Nema iskustava sa predoziranjem mikafunginom. U slučaju predoziranja potrebno je primeniti opšte mere i simptomatsko lečenje. Mikafungin je velikim delom vezan za proteine plazme i ne može se ukloniti dijalizom.


Lista pomoćnih supstanci


Laktoza, monohidrat

limunska kiselina, bezvodna (za podešavanje pH)

natrijum-hidroksid (za podešavanje pH)


Inkompatibilnost


Lek se ne sme mešati niti primenjivati u infuziji zajedno sa drugim lekovima osim sa onim navedenim u odeljku Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka (i druga uputstva za rukovanje lekom).


Rok upotrebe


Rok upotrebe neotvorenog leka: 3 godine.

Rok upotrebe nakon rekonstitucije/razblaživanja: Rekonstituisani koncentrat u bočici:

Dokazana je hemijska i fizička stabilnost nakon rekonstitucije do 48 sati, na temperaturi do 25°C nakon

rekonstitucije rastvorom za infuziju natrijum-hlorida 9 mg/mL (0,9%) ili rastvorom za infuziju glukoze 50 mg/mL (5%).


Razblažen rastvor za infuziju:

Dokazana je hemijska i fizička stabilnost razblaženog infuzionog rastvora 96 sati, na temperaturi do 25°C zaštićeno od svetlosti, nakon razblaživanja rastvorom za infuziju natrijum-hlorida 9 mg/mL (0,9%) ili rastvorom za infuziju glukoze 50 mg/mL (5%).


Lek Mycamine ne sadrži konzervanse. Sa mikrobiološke tačke gledišta, rekonstituisani i razblaženi rastvor treba odmah primeniti. Ako se ne upotrebi odmah, vreme i uslovi čuvanja pre upotrebe su odgovornost korisnika i ne bi smeli biti duži od 24 sata na temperaturi od 2 do 8°C, osim ako se rekonstituisanje i razblaživanje ne vrši u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.


Posebne mere opreza pri čuvanju


Uslovi čuvanja neotvorene bočice leka:


Lek Mycamine, rastvor za injekciju/infuziju ne zahteva posebne uslove čuvanja.


Uslove čuvanja nakon rekonstituisanja i razblaženja leka, pogledati odeljak Rok upotrebe.


Priroda i sadržaj pakovanja


Unutrašnje pakovanje je staklena bočica, staklo tipa I sa izobutilen-izoprenskim (PTFE laminiranim) gumenim zatvaračem i aluminijumskom kapicom sa flip-off poklopcem. Bočica je umotana filmom za zaštitu od UV zračenja.


Spoljnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedna staklena bočica sa lekom i Uputstvo za lek.


Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka (i druga uputstva za rukovanje lekom)


Neiskorišćeni lek ili otpadni materijal treba uništiti u skladu sa važećim propisima.


Lek Mycamine se ne sme mešati niti primenjivati u infuziji zajedno sa drugim lekovima osim lekova navedenih u daljem tekstu, u uputstvu za primenu. Primenom sterilne tehnike na sobnoj temperaturi, lek Mycamine se rekonstituiše i razblažuje na sledeći način:

  1. Plastični poklopac se mora ukloniti sa bočice, a čep dezinfikovati alkoholom.

  2. 5 mL rastvora za infuziju natrijum hlorida od 9 mg/mL (0,9%) ili rastvora za infuziju glukoze od 50 mg/mL (5%) (koji se uzmu iz boce/kese za infuziju od 100 mL) treba pod aseptičnim uslovima i sporo ubrizgati u svaku bočicu niz unutrašnju stranu zida bočice. Iako će koncentrat zapeniti, potrebno je učiniti sve da količina stvorene pene bude što manja. Mora se rastvoriti dovoljan broj bočica leka Mycamine kako bi se dobila potrebna doza u mg (videti tabelu ispod).

  3. Bočicu treba nežno okretati. NE TRESTI BOČICU. Prašak će se potpuno rastvoriti. Koncentrat treba odmah primeniti. Bočica je namenjena isključivo za jednokratnu primenu. Zato odmah bacite rastvoreni koncentrat koji nije primenjen.

  4. Sav rastvoreni koncentrat treba izvući iz pojedinačne bočice i ubaciti u bocu/kesu za infuziju iz koje je prvobitno uzet rastvor. Razblaženi rastvor za infuziju treba odmah primeniti. Dokazana hemijska i fizička stabilnost razblaženog infuzionog rastvora je 96 sati na temperaturi od 25°C kad je zaštićen od svetlosti i razblažen na način kako je prethodno opisano u uputstvu.

  5. Bocu/kesu za infuziju treba nežno okrenuti tako da se razblaženi rastvor rasprši, ali se NE SME mućkati da se ne stvori pena. Rastvor nemojte primeniti ako je zamućen ili se stvorio talog.

  6. Bocu/kesu za infuziju koja sadrži razblaženi rastvor za infuziju treba staviti u neprozirnu kesu koja se može zatvoriti radi zaštite od svetlosti.


Priprema rastvora za infuziju


Doza (mg)

Bočica leka Mycamine koji će se primeniti (mg/bočica)

Zapremina rastvora natrijum hlorida (0,9%) ili glukoze

(5%) koji treba dodati po bočici

Zapremina (koncentracija) rastvorenog praška

Standardna infuzija (dodato do 100 mL) Konačna koncentracija

50

1 x 50

5 mL

približno

5 mL (10 mg/mL)

0,5 mg/mL

100

1 x 100

5 mL

približno

5 mL (20 mg/mL)

1,0 mg/mL

150

1 x 100 + 1 x 50

5 mL

približno 10 mL

1,5 mg/mL

200

2 x 100

5 mL

približno 10 mL

2,0 mg/mL


Nakon rekonstitucije/razblaživanja,rastvor treba primeniti intravenskom infuzijom u trajanju od približno 1 sat. Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materjala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.