Klacid IV
klaritromicin
UPUTSTVO ZA LEK
Proizvođač: FAMAR L´AIGLE USINE ST. REMY
Adresa: Saint Remy Sur Avre, Rue de L’Isle, Francuska
Podnosilac zahteva: ABBOTT LABORATORIES S.A. - PREDSTAVNIŠTVO
Adresa: Bulevar Mihajla Pupina 115d, Beograd
Uputstvo sačuvajte. Može biti potrebno da ga ponovo pročitate.
Ako imate dodatnih pitanja, obratite se svom lekaru ili farmaceutu.
Ovaj lek propisan je Vama i ne smete ga davati drugima. Može da im škodi, čak i kada imaju iste znake bolesti kao i Vi.
Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primetite neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo Vas da o tome obavestite svog lekara ili farmaceuta.
Šta je lek Klacid IV i čemu je namenjen
Šta treba da znate pre nego što uzmete lek Klacid IV
Kako se upotrebljava lek Klacid IV
Moguća neželjena dejstva
Kako čuvati lek Klacid IV
Dodatne informacije
Klacid IV sadrži aktivnu supstancu klaritromicin. Klaritromicin je antibiotik koji pripada grupi makrolidnih antibiotika. Antibiotici zaustavljaju rast bakterija koje izazivaju infekcije.
Klacid IV 500 mg, prašak za rastvor za infuziju se koristi kad god je neophodna da se antibiotik primeni intravenski (aplikacija u venu) za lečenje ozbiljnih infekcija ili kao alternativa ako pacijent ne može da proguta Klacid film tablete.
Koristi se za terapiju infekcija kao što su:
infekcije disajnih puteva, kao što je bronhitis i zapaljenje pluća;
infekcije grla i sinusa;
infekcije kože i mekih tkiva;
Lek Klacid IV je namenjen odraslima i deci starijoj od 12 godina.
Nemojte uzimati Klacid IV ako :
Ako ste alergični (preosetljivi) na klaritromicin ili druge makrolidne antibiotike, kao što su eritromicin ili azitromicin, ili bilo koju drugu pomoćnu supstancu koja ulazi u sastav leka (videti odeljak 6).
Ako koristite lekove ergotamin ili dihidroergotamin ili inhalacione preparate ergotamina za terapiju migrene.
Ako koristite lekove terfenadin ili astemizol (široko korišćen lek protiv alergije) ili cisaprid (lek protiv stomačnih poremećaja), ili pimozid (lek za lečenje psihijatrijskih poremećaja), jer kombinacija ovih lekova sa klaritromicinom ponekad može izazvati ozbiljne poremećaje srčanog ritma.
Ako koristite lekove lovastatin ili simvastatin (inhibitori HMG-CoA reduktaze, poznati pod nazivom statini, a koji se koriste za snižavanje holesterola (tip masti) u krvi)
Ako imate nizak nivo kalijuma u krvi (stanje poznato kao hipokalijemija)
Ako imate teška oboljenja jetre ili bubrega
Ako imate nepravilan srčani ritam
Ako imate problema sa jetrom ili bubrezima
Ako imate ili ste skloni gljivičnim infekcijama (npr. sor)
Ako ste trudni ili dojite.
Ako se bilo šta od navedenog odnosi na Vas, obratite se Vašem lekaru pre nego što uzmente Klacid IV.
Ne uzimajte lek Klacid IV ako upotrebljavate neki od lekova navedenih u delu Lek Klacid IV ne smete koristiti:
Obavestite Vašeg lekara ako upotrebljavate neki od sledećih lekova, jer će lekar možda promeniti dozu leka ili će Vam biti potrebna određena ispitivanja:
Digoksin, hinidin ili dizopiramid (lekovi za srce)
Varfarin ili drugi antikoagulansi (lekovi protiv zgrušavanja krvi)
Karbamazepin, valproat, fenobarbital ili fenitoin (lekovi za epilepsiju)
Atorvastatin, rosuvastatin (inhibitori HMG-CoA reduktaze, poznati pod nazivom statini, a koji se koriste za snižavanje holesterola u krvi)
kolhicin (lek za terapiju gihta)
nateglinid, pioglitazon, repaglinid, rosiglitazon ili insulin (lekovi za snižavanje šećera)
Teofilin (lek za osobe koje imaju probleme sa disanjem kao što je astma)
Triazolam, alprazolam ili midazolam (sedativi)
Cilostazol (lek za lošu cirkulaciju)
Omeprazol (lek za lečenje lošeg varenja i čira na želucu)
Metilprednizolon (kortikosteroid)
Vinblastin (za lečenje raka)
Ciklosporin, sirolimus, takrolimus (lekovi za smanjenje imunog odgovora)
Etraverin, efavirenc, nevirapin, ritonavir, zidovudin, atazanavir, sakvinavir (antivirusni lekovi za lečenje HIV infekcije)
Rifabutin, rifampicin, rifapentin, flukonazol, itrakonazol (lekovi za lečenje određenih bakterijskih infekcija)
Tolterodin (lek za poremećaj bešike)
Verapamil (za lečenje visokog krvnog pritiska)
Sildenafil, vardenafil i tadalafil (lek za lečenje impotencije kod muškaraca ili lečenje visokog pritiska u krvnim sudovima pluća)
Kantarion (biljni lek za lečenje depresije)
Klacid IV ne pokazuje interakciju sa oralnim kontraceptivima.
Nema posebnih preporuka.
Obratite se Vašem lekaru ili farmaceutu ako ste trudni, mislite da ste trudni ili ako dojite pre nego što počnete da uzimate ovaj lek jer bezbednost primene leka Klacid IV u trudnoći ili tokom dojenja nije utvrđena.
Lek Klacid IV može izazvati vrtoglavicu i pospanost. U slučaju da lek Klacid IV ima ovakvo dejstvo na Vas, nemojte voziti niti upravljati mašinama.
Ovaj lek sadrži manje od 23 mg natrijuma (1 mmol) na 500 mg, što suštinski znači - bez natrijuma.
Klacid IV priprema Vaš doktor ili medicinska sestra rastvaranjem praška u bočici vodom za injekcije. Dobijeni rastvor se dodaje većoj količini vode za injekcije. Klacid IV se primenjuje sporo kroz iglu, u vašu venu tokom perioda od najmanje 1 sat.
Uobičajena doza leka Klacid IV za odrasle i decu preko 12 godina starosti je 1.0 gram dnevno, podeljeno u dve doze, tokom perioda od 2 do 5 dana. Vaš lekar će odrediti tačnu dozu za Vas.
Deci mlađoj od 12 godina ne treba davati lek Klacid IV 500 mg, prašak za rastvor za infuziju. Vaš lekar će odrediti, drugu, odgovarajuću terapiju za Vaše dete.
Ukoliko dete slučajno proguta određenu količinu ovog leka, smesta potražite medicinsku pomoć.
Pošto lek Klacid IV primenjuje obučeno medicinsko osoblje, malo je verovatno da će doći do predoziranja. Ukoliko do njega ipak dođe, moguće je da će se javiti povraćanja i bol u stomaku.
Lek Klacid IV, kao i drugi lekovi, može da ima neželjena dejstva, mada se ona ne moraju ispoljiti kod svih.
Ako tokom primene leka Klacid IV primetite sledeće rekacije, odmah prestanite sa upotrebom leka i javite se svom lekaru:
teška i produžena dijareja, koja može imati krvi ili sluzi. Dijareja se može javiti i dva meseca nakon
prestanka lečenja klaritromicinom i tada treba da se javite svom lekaru.
osip, otežano disanje, nesvestica ili oticanje lica i grla. Ovo je znak da ste razvili alergijsku reakciju.
žutilo kože (žutica), iritacija kože, bleda stolica, tamna mokraća, osetljiv stomak, gubitak apetita. Ovo mogu biti znaci da jetra ne radi kako treba
ozbiljne kožne reakcije kao što su plikovi na koži, ustima, usnama, očima i genitalijama (simptomi retke alergijske reakcije koja se naziva Stevens-Johnson-ov sindrom/ toksična epidermalna nekroliza).
Henoh-Šenlajnova purpura (osip crvene ili ljubičaste boje na koži).
Česta neželjena dejstva na lek Klacid IV uključuju:
zapaljenje, osetljivost ili bol na mestu primene injekcije
glavobolju
probleme sa spavanjem
promene osećaja čula ukusa
stomačne tegobe kao što je mučnina, povraćanje, bol u stomaku, loše varenje, dijareja
promene u radu jetre
osip po koži
pojačano znojenje
Povremena neželjena dejstva uključuju:
oticanje, crvenilo ili svrab kože. Ponekad se mogu javiti smeđe fleke
akne
Henoh-Šenlajnova purpura (osip crvene ili ljubičaste boje na koži)
astma
oralni ili vaginalni sor (gljivična infekcija).
smanjenje broja određenih krvnih ćelija (koje mogu učiniti infekciju verovatnijom ili povećati rizik od modrica ili krvarenja).
gubitak apetita, gorušica, nadimanje, konstipacija, gasovi
zapaljenje pankreasa
uznemirenost, nervoza, pospanost, umor, vrtoglavica, tremor ili drhtavica
konfuzija, dezorijentacija, halucinacije, promena osećaja za stvarnost ili panika, depresija, neuobičajeni snovi ili noćne more
konvulzije (epileptični napad) ili gubitak svesti
zvonjenje u ušima ili gubitak sluha
vrtoglavica
parestezija, koja se opisuje kao osećaj „trnjenja i mravinjanja“
krvarenje iz nosa
curenje krvi iz krvnih sudova (hemoragija)
zapaljenje usta ili jezika
promena boje jezika ili zuba
suva usta
gubitak čula ukusa ili mirisa ili poremećaj čula mirisa
bol u zglobovima
bol u mišićima ili gubitak mišićnog tkiva. Ako bolujete od mijastenije gravis (stanja u kome mišići postaju slabi i brzo se umaraju) ili rabdomiolize (stanja u koje dovodi do pucanja mišića), klaritromicin može pogoršati ove simptome
srčani napad, bol u grudima ili promene srčanog ritma (palpitacije)
promena u nivou enzima jetre, zapaljenje jetre ili poremećaj funkcije jetre (možete primetiti žutilo kože, tamnu mokraću, bledu stolicu ili svrab kože)
promene testova bubrežne funkcije, zapaljenje bubrega ili poremećaj funkcije bubrega (možete primetiti umor, oticanje lica, stomaka, bedara ili članaka ili da imate problema sa mokrenjem)
nizak nivo šećera u krvi
promene u nivou određenih ćelija ili supstanci koje se nalaze u krvi
Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primetite neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo Vas da o tome obavestite svog lekara ili farmaceuta.
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Ukoliko Vam se ispolji bilo koja neželjena reakcija, potrebno je da o tome obavestite lekara ili farmaceuta. Ovo uključuje i svaku moguću neželjenu reakciju koja nije navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih reakcija možete da pomognete u proceni bezbednosti ovog leka. Sumnju na neželjene reakcije možete da prijavite Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu
Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Držati lek Klacid IV van domašaja dece!
3 godine.
Molimo da ovaj lek ne koristite posle datuma naznačenom na pakovanju!
Posle rekonstitucije sa 10 mL vode za injekcije, osnovni rastvor čuvati najduže 24 sata na temperaturi 5°C – 25°C.
Posle rekonstitucije osnovnog rastvora u 250 mL odgovarajućeg rastvarača, rastvor se može čuvati najduže 6 sati na 25°C ili 24 sata na 5°C.
Sa mikrobiološkog aspekta, rekonstituisan rastvor se mora upotrebiti odmah, osim ako rekonstitucija nije obavljena u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima. Ukoliko se proizvod ne iskoristi odmah, vreme i uslovi nakon uslovi nakon prvog otvaranja su odgovornost korisnika.
Uslovi čuvanja neotvorene bočice: Čuvati na temperaturi do 30°C, u originalnom pakovanju zbog zaštite od svetlosti.
Sadržajaktivnesupstance: Jedna bočica leka Klacid IV 500 mg, prašak za rastvor za infuziju sadrži 500 mg klaritromicina
Kada se sadržaj bočice rastvori u vodi za injekcije, a zatim u rastvoru za intravensku infuziju, svaki mililitar rastvora sadrži 2 mg klaritromicina.
Sadržajpomoćnihsupstanci: laktobionska kiselina, natrijum-hidroksid.
Beo do skoro beo prašak ili kolač.
15 mL Ph.Eur. tip I staklena bočica sa čepom od halobutil gume prečnika 20 mm sive boje i flip-of kapicom. U kutiji se nalazi 1 bočica sa praškom.
ABBOTT LABORATORIES S.A. - PREDSTAVNIŠTVO
Bulevar Mihajla Pupina 115d, Beograd
FAMAR L´AIGLE USINE ST. REMY
Saint Remy Sur Avre, Rue de L’Isle, Francuska
Mart, 2014.
Lek se može upotrebljavati samo u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi.
515-01-06909-13-001 od 13.06.2014.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Sledeće informacije su namenjene isključivo zdravstvenim radnicima:
Antibiotike treba propisivati i primenjivati u skladu sa zvaničnim vodičima.
Klacid IV, prašak za rastvor za infuziju od 500 mg je indikovan za odrasle i decu stariju od 12 godina.
Klacid IV, prašak za rastvor za infuziju od 500 mg je indikovan kad god je neophodna parenteralna terapija za lečenje infekcija izazvanih osetljivim bakterijama, koje uključuju:
Infekcije donjeg respiratornog trakta, kao što su akutni i hronični bronhitis, i pneumonija;
Infekcije gornjeg respiratornog trakta, kao što su sinuzitis i faringitis.
Infekcije kože i mekog tkiva. Doziranje i način primene Način primene
Intravenska terapija može trajati od 2 do 5 dana i nakon toga treba preći na oralnu terapiju klaritromicinom kada je to odgovarajuće.
Klacid IV treba primeniti u neku od većih proksimalnih vena kao intravensku infuziju tokom 60 minuta, koristeći rastvor koncentracije oko 2 mg/mL. Klaritomicin se ne sme davati kao bolusna ili intramuskularna injekcija.
Dodati 10 mL vode za injekcije u bočicu i promućkati. Čuvati najduže 24 sata na temperaturi 5°C – 25°C
Dodati 10 mL rastvora iz koraka 1 u 250 mL pogodnog rastvora (videti ispod). Tako se dobija rastvor koncentracije 2 mg/mL. Dobijeni rastvor se
može čuvati najduže 6 sati na 25°C ili 24 sata na 5°C. | |
Ne koristiti:
| Ne koristiti:
|
Preporučeni rastvarači:
5% rastvor hidroksietil skroba
5% rastvor hidroksietil skroba u 0.3% rastvoru natrijum-hlorida
5% rastvor hidroksietil skroba u 0.45% rastvoru natrijum-hlorida
0.9% rastvor natrijum-hlorida
Kompatibilnost sa ostalim IV rastvarčima nije ustanovljena.
Klaritromicin je kontraindikovan kod pacijenata sa poznatom preosetljivošću na klaritromicin, makrolidne antibiotike ili na bilo koju od pomoćnih supstanci.
Paralena upotreba klaritromicina i ergotamina i dihidroergotamina je kontraindikovana, jer može dovesti do ispoljavanja toksičnosti ergotamina.
Istovremena upotreba klaritromicina i bilo kojeg od sledećih lekova je kontraindikovana: astemizol, cisaprid, pimozid i terfenadin budući da može da dovede do produžavanja QT intervala i srčanih aritmija, uključujući ventrikularne tahikardije, ventrikularnu fibrilaciju i „torsade de points“ (videti deo Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Klaritromicin ne treba davati pacijentima sa produženim QT intervalom u anamnezi ili ventikularnim srčanim aritmijama, uključujući „torsades de pointes“ (videti deo Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i deo Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Klaritromicin ne treba koristiti istovremeno sa inhibitirima HMG-CoA reduktaze (statinima), koji se intenzivno metabolišu sa CYP3A4 (lovastatin ili simvastatin), zbog povećanog rizika od miopatije, uključujući rabdomioloizu. Terapiju sa tim lekovima bi trebalo prekinuti tokom terapije sa lekom klaritromicin (videti deo Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Kolhicin je kontraindikovan kod pacijenata sa poremećajem funkcije bubrega ili jetre, a koji uzimaju P- glikoprotein ili jak CYP3A4 inhibitor.
Klaritromicin ne treba koristiti kod pacijenata sa hipokalemijom (rizik od produženja QT intervala). Klaritromicin ne treba koristiti kod pacijenata koji pate od teškog poremećaja funkcije jetre u kombinaciji
sa poremećajem funkcije bubrega.
Lekari ne treba da propisuju klaritromicin trudnim ženama bez pažljivog razmatranja odnosa koristi i rizika, posebno tokom prva tri meseca trudnoće (videti deo Primena u periodu trudnoće i dojenja).
Posebnu pažnju treba obratiti na pacijente sa ozbiljnim poremećajem funkcije bubrega (videti deo Doziranje i način primene).
Klaritromicin se u najvećoj meri izlučuje putem jetre. Posebna pažnja se mora posvetiti pacijentima sa oštećenom funkcijom jetre. Pažnju treba obratiti tokom primene leka klaritromicin kod pacijenata sa umerenim i teškim poremećajem funkcije bubrega.
Prijavljeni su slučajevi fatalnog otkazivanja funkcije jetre (videti deo Neželjena dejstva). Neki od pacijenata mogu imati postojeće poremećaje funkcije jetre ili mogu uzimeti druge lekove koji imaju hepatotoksično dejstvo. Savetuje se pacijentima da prekinu terapiju i da odmah kontaktiraju svoga lekara ako se jave simptomi poremečaja funkcije jetre, kao što je anoreksija, žutica, izlučivanje tamnog urina, pruritis ili meki stomak.
Slučajevi pseudomembranoznog kolitisa su bili prijavljeni kod primene skoro svih antibiotika, uključujući i makrolide i mogu biti u opsegu od blagih slučajeva do slučajeva koji ugrožavaju život. Dijereja povezana sa Clostridium difficile (CDAD) je bila prijavljena kod primene skoro svih antibiotika uključujući klaritromicin, i može da bude u opsegu od blage dijareje do fatalnog kolitisa. Terapija antibioticima utiče na normalnu bakterijsku floru debelog creva, što može da dovede do naglog rasta Clostridium difficile. CDAC se mora razmotriti kod svih pacijenata kojih je prisutna dijareja nakon upotrebe antibiotika. Potrebna je detaljna anamneza pacijenta jer je prijavljeno da se dijareja izazvana C.difficile javljala i dva meseca nakon završetka terapije antibioticima. Iz navedenog razloga treba razmotriti prekidanje antibiotske terapije klaritromicinom bez obzira na indikaciju. Mikrobiološko ispitivanja treba izvršiti i potrebno je započeti adekvatnu terapiju.
Pogoršanje simptoma mijastenije gravis opisano je kod pacijenata na terapiji klaritromicinom.
Postoje postmarketinški izveštaji toksičnosti prouzrokovane upotrebom kolhicina istovremeno sa klaritromicinom i to posebno kod starijih pacijenata, od koji se neki odnose na pacijente sa renalnom insuficijencijom. Kod nekih od tih pacijenata prijavljeni su smrtni slučajevi (videti odeljak Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija). Ako je istovremena upotreba kolhicina i klaritromicina neophodna, kod pacijenata se mora pažljivo pratiti pojava kliničkih simptoma toksičnosti kolhicina (videti deo Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Posebna pažnja se savetuje kod istovremene upotrebe klaritromicina i triazolobenzodiazepina, kao što su triazolam, i midazolam (videti deo Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Posebna pažnja se savetuje kod istovremene upotrebu klaritromicina i ostalih ototoksičnih lekova, posebno aminoglikozida. Praćenje vestibularne i auditorne funkcije treba sprovesti tokom i nakon prekida terapije.
Zbog rizika od pojave produženje QT intervala, klaritromicin treba pažljivo primanjivati kod pacijenata sa koronarnim srčanim bolestima, ozbiljnom srčanom insuficijencijom, hipomagnezijemijom, bradikardiojm (<50 otkucaja po minuti), ili u slučaju istovremene upotrebe sa drugim lekovima koji izazivaju produženje
QT intervala (videti deo Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija). Klaritromicin ne treba primenjivati kod pacijenata sa kongenitalnim ili potvrđenim produženjem QT intervala ili ventrikularnim aritmijama u anamnezi (videti deo Kontraindikacije).
Pneumonija:
U svetlu rastuće rezistencije Streptococcus pneumonie na makrolide, važno je da se primeni osetljivo testiranje kada se klaritromicin propisuje za vanbolničku pneumoniju. Kod bolnički dobijenih pneumonija, klaritromicin treba koristiti sa drugim odgovarajućim antibioticima.
Blage do umerene infekcije kože i mekog tkiva:
Ove infekcije su često izazvane Staphylococcus aureus i Streptococcus pyogenes, koji mogu biti rezistentni na makrolide. Zato je važno da se sprovede osetljivo testiranje. U slučaju gde beta-laktamski antibiotici ne mogu da se koriste (na primer alergija), drugi antibiotici, kao što su klindamicin, mogu biti lekovi prvog izbora. Trenutno se smatra da jedino makrolidi mogu imati dejstvo kod nekih infekcija kože i mekih tkiva, kao što su infekcije koje su izazvane bakterijom Corynebacterium minutissimum (eritrazma), akne vulgaris i erizepel i u situacijama kada preparati penicilina ne mogu da se koriste.
U slučaju nastanka ozbiljnih akutnih reakcija preosetljivosti, kao što je anafilaksa, Stiven-Jonsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza, DRESS i Henoh-Šenlajnova purpura, terapiju lekom klaritromicin treba odmah prekinuti i odmah započeti odgovarajuću terapiju.
Klaritromicin treba koristiti sa oprezom ukoliko se primenjuje istovremeno sa lekovima koji indukuju enzime citohrom CYP3A4 (videti deo Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Inhibitori HMG-CoA reduktaze (statini):
Istovremena upotreba klaritromicina sa lovastatinom ili simvastatinom je kontraindikovana (videti deo Kontraindikacije) budući da se navedeni lekovi intenzivno metabolizuju putem CYP3A4 i istovremena upotreba sa klaritromicinom povećava njihovu plazma koncentraciju, što dovodi do povećanja rizik od miopatije, uključujući rabdomijelizu. Izveštaji o pojavi rabdomiolize su bili prijavljeni kod pacijenata koji su istovremeno primali navedene lekove. Ako se terapija klaritromicinom ne može izbeći, potrebno je obustaviti terapiju lovastatinom ili simvastatinom dok traje terapija klaritromicinom.
Potreban je oprez pri istovremenom propisivanju klaritromicina i statina.
U situacijama kada se istovremena upotreba klaritromicina i statina ne može izbeći, preporučuje se primena najmanje registrovane doze statina. Upotreba statina čiji metabolizam ne zavisi od CYP3A4 (na primer fluvastatin ili pravastatin) se može razmotiti.
Oralni hipoglikemici/Insulin:
Istovremena upotreba klaritromicina i oralnih hipoglikemika i/ili insulina može da rezultuje u značajnoj hipoglikemiji. Sa nekim hipoglikemijskim lekovima kao što su nateglinid, pioglitazon, repaglinid i rosiglitazon, inhibicija enzima CYP3A od strane klaritromicina može da dovede do hipoglikemije kada se koriste istovremeno. Preporučuje se pažljivo praćenje nivoa glukoze.
Oralni antikoagulansi:
Postoji rizik od teških krvarenja i značajnog povećanja INR-a (International Normalized Ratio) i protrombinskog vremena kada se klaritomicin istovremeno primenjuje sa lekom varfarin (videti deo Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija). INR i protrombinsko vreme se moraju često kontrolisati sve dok pacijenti primaju klariotromicin i antikoagulanse istovremeno.
Upotreba bilo koje antimikrobne terapije, kao što je klaritromicin, za terapiju infekcija H. Pilori može da dovede do selekcije mikroorganizama koji su neosetljivi na lek.
Dugotrajna upotreba ovog leka, kao i kod ostalih antibiotika, može da rezultuje kolonizacijom povećanog broja neosetljivih bakterija i gljivica. U slučaju nastanka superinfekcija, treba primeniti odgovarajuću terapiju.
Potrebno je obratiti pažnju na mogućnost ukrštene rezistencije između klaritromicina i drugih makrolida, kao i linkomicina i klindamicina.
Ovaj lek sadrži manje od 23 mg natrijuma (1 mmol) na 500 mg, što suštinski znači - bez natrijuma.
Cisaprid, pimozid, astemizol i terfenadin:
Povećan nivo cisaprida prijavljen je kod pacijenata koji su primali cisaprid i klaritromicin istovremeno. To može dovesti do produženja QT intervala i srčanih aritmija uključujući ventrikularnu tahikardiju, ventrikularnu fibrilaciju i „torsades de pointes“. Slična dejstva su uočena kod pacijenata koji istovremeno koriste klaritromicin i pimozid (videti odeljak Kontraindikacije).
Opisana je promena metabolizma terfenadina pri istovremenoj primeni sa klaritromicinom usled povećanog nivoa terfenadina. Povećani nivoi terfenadina ponekad mogu dovesti do srčanih aritmija kao što je produženje QT inervala, ventrikularna tahikardija, ventrikularna fibrilacija i „torsades de pointes“ (videti odeljak Kontraindikacije). U jednoj studiji na 14 zdravih dobrovoljaca istovremena primena klaritromicina i terfenadina dovela je do dvostrukog ili trostrukog povećanja serumskog nivoa kiselog metabolita terfenadina i produženja QT intervala koji nije doveo do klinički primećenog efekta. Slični efekti primećeni su pri istovremenoj primeni astemizola i drugih lekova.
Ergotamin i dihidroergotamin:
U postmarketinškim izveštajima je istovremena primena klaritromicina i ergotamina ili dihidroergotamina dovedena u vezu sa akutnom toksičnošću ergotamina koju karakteriše vazospazam, ishemija ekstremiteta i drugih tkiva uključujući centralni nervni sistem. Istovremena primena je kontraindikovana (videti odeljak Kontraindikacije).
Efekat drugih lekova na klaritromicin:
Lekovi koji indukuju sistem enzima CYP3A (na primer rifampicin, fenitoin, karbamzepin, fenobarbital, kantarion) mogu da indukuju metabolizam klaritromicina. To može da rezultuje u sub-terapijskim nivoima klaritromicina, što dovodi do smanjene efikasnosti. Pored toga, može biti potrebno da se prate nivoi CYP3A induktora u plazmi, koji mogu da porastu zahvaljujući inhibiciji CYP3A od strane klaritromicina (videti takođe Sažetak karakteristika leka za primenjeni CYP3A4 inhibitior). Istovremena upotreba rifabutina i klaritromicina dovodi do povećanja rifabutina, i smanjenja nivoa klaritromicina u serumu zajedno sa povećenim rizikom od uveitisa.
Za sledeće lekove je poznato ili se sumnja da utiču na koncentracije klaritromicina u cirkulaciji, može biti potrebno podešavanje doze klaritromicina ili uvođenje alternativne terapije.
Efivirenz, nevirapin, rifampicin, rifabutin i rafapentin
Jaki induktori citohroma P450 kao što su efivirenz, nevirapin, rifampicin, rifabutin i rafapentin mogu da ubrzaju metabolizam klaritromicina i da dovedu do smanjenja nivoa klaritromicina u plazmi, pri čemu dolazi do povećavanja 14-OH-klaritromicina, metabolita koji je takođe mikrobiološki aktivan. Budući da je mikrobiološka aktivnost klaritromicina i 14-OH- klaritromicina različita za različite bakterije, željeni terapijski efekat može da bude narušen tokom paralelne upotrebe klaritromicina i induktora enzima.
Etravirin
Dejstvo klaritromicina je smanjeno kod istovremene primene sa etravirinom, dok je koncentracija aktivnog metabolita 14-OH- klaritromicina povećana. Kako 14-OH- klaritromicina ima manju aktivnost prema Mycobacterium avium kompleksu (MAC), ukupna aktivnost prema ovom patogenom uzročniku može biti izmenjena. Zato treba razmotriti upotrebu drugih lekova u lečenju MAC.
Flukonazol
Istovremena upotreba 200 mg flukonazola dnevno i 500 mg klaritromicina dva puta dnevno kod 21 zdrava dobrovoljca dovela je do povećanja srednje vrednosti minimalne ravnotežne koncentracije (Cmin) za 33% i površine ispod krive (PIK) za 18%. Na ravnotežnu koncentraciju aktivnog metabolita 14-OH- klaritromicina nije značajno uticala istovremena upotreba sa flukonazolom. Nije potrebno podešavanje doze klaritromicina.
Ritonavir
Farmakokinetička studija je pokazala da istovremana upotreba 200 mg rivonavira svakih 8 sati i 500 mg klaritromicina svakih 12 sati dovodi do značajne inhibicije metabolizma klaritromicina. Maksimalna koncentracija klaritromicina je povećana za 31%, minimalna koncentracije je povećana za 182%, a površina ispod krive (PIK) je povećana za 77% kod istovremen upotrebe sa ritonavirom. Primećena je kompletna inhibicija formiranja 14-OH-klaritromicina. Zbog širokog terapijskog opsega klaritromicina, nije potrebno smanjivanje doze kod pacijenata sa normalnom renalnom funkcijom. Ali, kod pacijenata sa oštećenom renalnom funkcijom, potrebno je razmotriti sledeće podešavanje doze: za pacijente sa CLCR 30 do 60 mL/min dozu klaritromicina bi trebalo smanjiti za 50%; za pacijente sa CLCR <30mL/min dozu klaritromicina bi trebalo smanjiti za 75%. Doze klaritromicina veće od 1 grama/dnevno ne treba koristiti sa ritonavirom. Slično podešavanje doze treba razmotriti kod pacijenata sa redukovanom renalnom funkcijom kada se ritonavir koristi kao farmakokinetički pojačivač sa drugim inhibitorima HIV proteaze uključujući atazanavir i sakvinavir (videti deo dole, uključujući Obostrane međusobne interakcije lekova).
Efekat klaritromicina na druge lekove
CYP3A interakcije
Istovremena upotreba klaritromicina, za koji se zna da inhibira CYP3A, i lekova čiji se metabolizam primarno odvija preko CYP3A može da bude povezana sa povećanjem koncentracije primenjenog leka i to može da dovede do produženja, kako terapijskog efekta, tako i ispoljavanja neželjenih dejstava navedenih lekova. Klaritromicin treba koristiti sa oprezom kod pacijenata koji primaju terapiju sa drugim lekovima koji su poznati kao supstrati enzima CYP3A i koji imaju usku terapijsku širinu (na primer karbamazepin) i/ili lekovi koji se intenzivno metabolišu putem ovih enzima.
Podešavanje doze se može razmotriti, i kada je moguće, serumske koncentracije lekova koji se primarno metabolišu sa CYP3A treba pažljivo pratiti kod pacijenata koji istovremeno primaju klaritromicin.
Za sledeće lekove ili grupe lekova se zna ili se pretpostavlja da se metabolišu putem CYP3A izoenzima: alprazolam, astemizol, karbamazepin, cilostazol, ciasprid, ciklosporin, midazolam, dizopiramid, ergot alkaloidi, lovastatin, metilprednizolon, midazolam, omeprazol, oralni antikoagulansi (na primer varfarin), pimozid, hinidin, rifabutin, sildenafil, simvastatin, sirolimus, takrolimus, terfenadin, triazolam i vinblastin. Lekovi koji intereaguju putem sličnih mehanizama preko ostlih izoenzimima sa citohromomom P450 uključuju fenitoin, teofilin i valproat.
Antiaritmici
Bilo je postmarketinških izveštaja o nastanku „torsades de points“ tokom istovremene upotrebe klaritromicina i hinidina ili dizopiramida. Na elektrokardiogramu treba pratiti pojavu produženja QTc intervala tokom istovremene upotrebe klaritromicina i ovih lekova. Tokom terapije ovim lekom, u serumu treba pratiti nivoe hinidina i dizopiramida.
Omeprazol
Klaritromicin (500 mg svakih 8 sati) je primenjivan u kombinaciji sa omeprazolom (40 mg dnevno) na zdravim odraslim osobama. Ravnotežna koncentracija omeprazola u plazmi je povećana (Cmax, PIK0-24 i poluvreme t1/2 eliminacije je povećano istim redosledom 30%, 89% i 34%), tokom primene klaritromicina. Srednja pH vrednosti tokom 24 sata je bila 5,2 kada je omeprazol primenjivan sam i 5,7 kada je omeprazol primenjivan sa klaritromicinom.
Sildenafil, tadalafil i vardenafil
Svaki od ovih inhibitora fosfodiesteraze se metaboliše, barem delimično, preko CYP3A, a CYP3A može biti inhibiran istovremenom primenom klaritromicina. Paralelna upotreba klaritromicina sa sildenafilom, tadalafilom ili vardenafilom može da dovede do povećenom izlaganju inhibitorima fosfodiesteraze. Smanjenje doze sildenafila, tadalafila i vardenafila se može razmotriti kada se navedeni lekovi primenjuju istovremeno sa klaritromicinom.
Teofilin, karbamazepin
Rezultati kliničkih studija ukazuju da postoji blagi, ali statistički značajan (p≤0.05) porast nivoa teofilina i karbamazepina u krvi kada se istovremeno koriste sa klaritromicinom. Smanjenje doze je potrebno uzeti u obzir.
Tolterodin
Primarni put metabolizma tolterodina je CYP2D6 izoforme citohroma P450. Međutim, u podskupu populacije koja nema CYP2D6, identifikovan je metabolizam putem CYP3A izoforme. U ovom populacionom podskupu inhibicija CYP3A dovodi do znatnog porasta koncentracije tolteridona u serumu. Kod populacije sa niskim nivoom CYP2D6 može biti potrebno smanjenje doze tolteridona, u prisustvu inhibitora CYP3A kao što je klaritromicin.
Triazolobenzodiazepini (npr. alprazolam, midazolam, triazolam)
Kada se istovremeno primenjuje midazolam sa klaritromicinom (500 mg dva puta dnevno), površina ispod krive (PIK) midazolama se povećava za 2,7 puta nakon intravenske primene i 7 puta nakon oralne primene. Istovremenu oralnu primena midazolama i klaritromicina treba izbegavati. Ako se istovremeno primenjuju midazolam intravenski i klaritromicin, pacijenta treba pažljivo pratiti kako bi se obezbedilo prilagođavanje doze. Isti oprez je potreban kod primene drugih benzodiazepina koji se metabolišu CYP3A putem, uključujući triazolam i alprazolam. Kod benzodiazepina koji se metabolišu nezavisno od CYP3A (temazepam, nitrazepam, lorazepam), klinički značajne interakcije sa klaritromicinom su malo verovatne.
Postoje postmarketinški izveštaji o interakcijama lekova i efekata na centralni nervni sistem (CNS) kao što su somnolencija i konfuzija u toku istovremene primene klaritromicina i triazolama. Savetuje se praćenje pacijenata na pojačane farmakološke efekte na CNS.
Druge interakcije
Kolhicin
Kolhicin je substrat i za CYP3A i za transportni P-glikoprotein (Pgp). Poznato je da klaritromicin i drugi makrolidi inhibišu CYP3A i Pgp. Kada se istovremeno primenjuju klaritromicin i kolhicin, inhibicija Pgp i/ili CYP3A od strane klaritromicina može dovesti do povećanog izlaganja kolhicinu. Pacijente treba pratiti na kliničke simptome toksičnosti kolhicina (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Digoksin
Smatra se da je digoksin substrat P-glikoproteina (Pgp). Poznato je da klaritromicin inhibiše Pgp. Kada se klaritromicin i digoksin istovremeno primenjuju, inhibicija Pgp od strane klaritromicina može dovesti do povećanog izlaganja digoksinu. U postmaketinškim izveštajima su opisane povišene vrednosti digoksina u serumu kod pacijenata koji istovremeno primaju klaritromicin i digoksin. Neki pacijenti su pokazali kliničke znake karakteristične za toksičnosti digoksina, uključujući potencijalno fatalne aritmije. Potrebno je pratiti nivo digoksina u serumu kod pacijenata na istovremenoj terapiji klaritromicina i digoksina.
Zidovudin
Istovremena oralna primena klaritromicina i zidovudina kod odraslih pacijenata sa HIV-om može da dovede do smanjenja ravnotežne koncentracije leka zidovudina. Zbog toga što klaritromicin interferira sa resorcijom paralelno primenjenog leka zidovudin, ova interakcija može biti izbegnuta razdvajanjem primene leka klaritromicina i zidovudina u intervalu od 4 sata. Ova interakcija se ne dešava kod pedijatrijskih HIV pacijenata koji uzimaju klaritromicin suspenziju sa zidovudinom ili dideoksiinozinom. Ova interakcija se neće desiti kada se klaritromicin primenjuje putem intravenske infuzije.
Fenitoin i valproat
Bilo je spontanih ili publikovanih izveštaja interakcija inhibitora CYP3A, uključujući klaritromicin sa
lekovima za koje se smatra da se ne metabolišu putem CYP3A (na primer fenitoin i valproat). Određivanje nivoa u serumu se preporučuje kada se ovi lekovi primenjuju istovremeno sa klaritromicinom. Povećani nivoi u serumu su prijavljeni.
Obostrane međusobne interakcije lekova
Atazanavir
I klaritromicin i atazanavir su supstrati i inhibitori CYP3A, i postoji dokaz o obostranim međusobnim interakcijama lekova. Istovremena primena klaritromicina (500 mg dva puta dnevno) sa lekom atazanavir (400 mg jednom dnevno) dovodi do dvostrukog povećanja izloženosti leku klaritromicin i 70% smanjenja izloženosti 14-OH- klaritromicinu, sa 28% povećanjem površine ispod krive (PIK) za atazanavir. Zbog velike terapijske širine leka klaritromicin, nije potrebna redukcija doze kod pacijenata sa normalnom renalnom funkcijom. Kod pacijenata sa umereno oštećenom renalnom funkciojom (klirens kreatinina od 30 do 60 mL/min), dozu klaritromicina bi shodno tome trebalo smanjiti za 50%. Za pacijente čiji je klirens kreatinina <30 mL/min, dozu leka klaritromicin treba smanjiti za 75%, koristeći odgovarajuću dostupnu jačinu i farmaceutski oblik leka klaritromicin. Doze leka klaritromicin veće od 1000 mg po danu ne bi trebalo primenjivati istovremeno sa inhibitorima proteaza.
Itrakonazol
Klaritromicin i itrakonazol su supstrati i inhibitori za CYP3A, što dovodi do obostrane međusobne interakcije lekova. Klaritromicin može da poveća plazma nivoe itrakonazola, dok itrakonazol može da poveća plazma nivoe klaritromicina. Pacijenti koji primenjuju itrakonazol i klaritromicin moraju da budu pažljivo praćeni da bi se uočili znaci i simptomi povećenog ili produženog farmakološkog efekta.
Sakvinavir
Klaritromicin i sakvinavir su supstrati i inhibitori za CYP3A, i postoje dokazi obostrane međusobne interakcije. Istovremena upotreba leka klaritromicin (500 mg dva puta dnevno) i sakvinavira (meke želatinske kapsule, 1200 mg tri puta dnevno) kod 12 zdravih dobrovoljaca rezultovala je da su u ravnotežnom stanju PIK i maksimalna koncentracija leka (Cmax) sakvinavira bile 177% i 187% veće od tih parametara kada se sakvinavir primenjuje sam. Količina leka klaritromicin u krvi (PIK) i Cmax su bile približno 40% veće nego one koje su se videle kada se sakvinavir primenjivao samostalno. Nije potrebno podešavanje doze kada se ta dva leka primenjuju u ograničenom periodu. Zapažanja iz studija interakcije lekova gde su primenjivane meke želetinske kapsule mogu da budu različite od zapažanja iz studija gde su primenjivane tvrde želatinske kapsule. Zapažanja iz studija interakcija lekova sprovedenih samo sa sakvinavirom mogu da budu različita u odnosu na zapažanja koja su primećena tokom terapije sa sakvinavirom/ritonavirom. Kada se sakvinavir paralelno primenjuje sa ritonavirom, potrebno je razmotriti potencijalni efekat leka ritonavir, na klaritromicin.
Verapamil
Hipotenzija, bradiaritmija i laktatna acidoza su primećeni kod pacijenata koji istovremeno uzimaju klaritromicin i verapamil.
Klaritromicin ne stupa u intrakcije sa oralnim kontraceptivima.
Bezbednost primene klaritromicina tokom trudnoće i dojenja nije utvrđena. Na osnovu različitih podataka koji su dobijeni iz studija na miševima, pacovima, zečevima i majmunima, ne može se isključiti mogućnost različitih neželjenih efekata na embriofetalni razvoj. Zato, uzimanje tokom trudnoće se ne savetuje, bez pažljivog razmatranja odnosa koristi i rizika.
Klaritromicin se izlučuje u ljudsko mleko.
Ne postoje informacije o efektu leka klaritromicin na vožnju ili na upravljanje mašinama. Tokom lečenja mogu da nastanu ošamućenost, vertigo, konfuzija i dezorjentacija, što treba uzeti u obzir pre nego što pacijenti krenu da voze ili da upravljaju mašinama.
Najčešće neželjene reakcije koje su vezane za terapiju lekom klaritromicin kod odraslih i pedijatrijske
populacije su abdominalni bol, dijarea, mučnina, povraćanje i izmenjeno čulo ukusa. Ove neželjene reakcije su obično blagog intenziteta i slažu se sa bezbedonosni profilom makrolidnih antibiotika (videti deo b. dela Neželjena dejstva).
Nema značajne razlike između incidence ovih neželjenih dejstava u toku kliničkog ispitivanja bez obzira
da li pacijenti imaju ili nemaju neku infekciju mikobakterijama.
Sledeća tabela prikazuje neželjene reakcije koje su prijavljene u kliničkim studijama i tokom postmarketinškog praćenja leka klaritromicin u obliku tableta sa trenutnim oslobađanjem, granula za oralnu suspenziju, praška za rastvor za injekciju, tableta sa produženim oslobađanjem i modifikovanim oslobađanjem.
Neželjena dejstva za koja se pretpostavlja da su u vezi sa primenom klaritromicina rangirana su po organskim sistemima i prema učestalosti na sledeći način:
Neželjena dejstva za koja se pretpostavlja da su u vezi sa primenom klaritromicina rangirana su po organskim sistemima i prema učestalosti na sledeći način: veoma česta ( ≥ 1/10); česta ( ≥ 1/100
i < 1/10); povremena ( ≥ 1/1000 i < 1/100) i nepoznate učestalosti (neželjena dejstva iz postmarketinškog
praćenja leka). U okviru svake grupe učestalosti neželjena dejstva su po ozbiljnosti rangirana po opadajućem nizu, ukoliko se ozbiljnost može proceniti.
Sistem organa | Veoma česta ≥1/10 | Česta ≥1/100 i <1/10 | Povremena ≥1/1000 i <1/100 | Nije poznata* (ne može se utvrditi iz dostupnih podataka) | |
Infekcije i infestacije | Celulitis1, kandidiaza, gastroenteritis2, infekcija3, vaginalna infekcija | Pseudomemebranozni kolitis, erizepel, eritrazma | |||
Poremećaj na nivou krvi i limfnog sistema | Leukopenija, neutropenija4, trombocitemija3, eozinofilija4 | Agranulocitoza, trombocitopenija | |||
Imunološki poremećaji 5 | Anafilaktoidna reakcija1, Preosetljivost | Anafilaktička reakcija | |||
Poremećaji metabolizma i ishrane | Anoreksija, smanjenje apetita | Hipoglikemija | |||
Psihijatrijski poremećaji | Insomija | Uznemirenost, Nervoza3, vrištanje3 | Psihički poremećaj, stanje konfuzije, Depersonalizacija, depresija, dezorjentacija, halucinacija, abnormani snovi | ||
Poremećaji nervnog sistema | Disgeuzija, glavobolja, poremećaj čula ukusa | Gubitak svesti1, diskinezija1, vrtoglavica, somnolencija7, tremor | Konvulzije, ageuzja, parosmia, ansomnia, parestezija | ||
Poremećaji na nivou uha i centra za ravnotežu | Vertigo, oštećenje sluha, tinitus | Gluvoća | |||
Kardiološki poremećaji | Srčani udar1, atrijalna fibrilacija1, produženje QT intervala na EKG-u8, ekstrasistole1, palpitacije | Torsades de points8, Ventrikularna tahikardija8 | |||
Vaskularni poremećaji | Vazodilatacija1 | Hemoragija9 | |||
Respiratorni, torakalni i medijastinaln i poremećaji | Astma1, epistaksa2, pulmonarni emborizam1 | ||||
Gastrointestin | Dijareja10, | Ezofagitis1, gastroezofagealna | Akutni pankreatitis, promena | ||
alni | povraćanje, | refluksna bolest2, gastritis, | boje jezika, promena boja | ||
poremećaji | dispepsija, | proktalgija 2, stomatitis, glositis, | zuba | ||
mučnina, | abdominlna distenzija4, | ||||
abdominalni | konstipacija, suva usta, | ||||
bol | eruktacija, flatulencija | ||||
Hepatobilijarn i poremećaji | Nenormalni testovi funkcije jetre | Holestaza4, hepatitis4, povećane vrednosti alaninaminotransferaze, povećane vrednosti | Insuficijencija jetre, hepatocelularna žutica |
aspartataminotransferaze, povećane vrednosti gamaglutamiltransferaze4 | ||||
Poremećaji na nivou kože i potkožnog tkiva | Crvenilo, hiperhidroza | Bulozni dermatitis1, pruritis, urtikarija, makulopapulano crvenilo3 | Stiven-Johnsonov sindrom5, toksična epidermalna nekroliza5, crvenilo sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), akne, Henoh-Šenlajnova purpura | |
Poremećaji muskulo- skeletnog, vezivnog i koštanog tkiva | Spazmi mišića3, muskuloskeletna ukočenost1, mialgija2 | Rabdomioliza2, 12**, Miopatija | ||
Poremećaji na nivou bubrega i urinarnog sistema | Povećanje vrednosti kreatinina1 i urea u serumu1 | Insuficijencija bubrega, intesticijalni nefritis | ||
Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene | Flebitis na mestu primene injekcije1 | Bol na mestu primene1, zapaljenje na mestu primene1 | Slabost4, pireksija3, astenija, bol u grudima4, drhtavica4, zamor4 | |
Laboratorijsk a ispitivanja | Nenormalni odnos albumina i globulina1, povećane vrednosti alkalne fostataze4, povećane vrednosti laktatne dehidrogenaze4 | INR povećan9, produženo protrombinsko vreme9, nenormalna boja urina |
– prijavljene samo kod primene praška za rastvor za injekciju
– prijavljene samo kod primene tableta sa produženim oslobađanjem 3 – prijavljene samo kod primene granula za oralnu suspenziju
4 – prijavljene samo kod primene tableta sa trenutnim oslobađanjem
5,8,10,11,12 – pogledati deo a 6,7,9 – pogledati deo c
* - Budući da su ove reakcije spontano prijavljene iz populacije nepoznate veličine, nije uvek moguće pouzdano odrediti njihovu učestalost ili ustanoviti uzročnu vezu sa izloženošću leku. Ustanovljeno je da je izloženost pacijenata veća od 1 milijardu pacijent dana.
** - Kod nekih slučajeva rabdomiolize, klaritromicin je primenjivan zajedno sa drugim lekovima čija je
primena povezana sa rabdomiolizom (kao što su statini, fibrati, kolhicin ili alopurinol).
Flebitis na mestu primene injekcije, bol na mestu primene, bol na mestu uboda u venu, inflamacija na mestu primene su specifične za formulaciju klaritromicina za intravensku primenu.
U veoma retkim slučajevima, prijavljena je insuficijencija jetre sa fatalnim ishodom i generalno je bila povezana sa drugim ozbiljnim bolestima i/ili paralelnom upotrebom drugih lekova (videti deo Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Posebnu pažnju treba obratiti na dijareju zbog Clostridium difficile povezane dijareje (CDAD), koja je bila povezana sa upotrebom skoro svih antibiotika uključujući klaritromicin, i ona može da varira u ozbiljnosti od blage dijareje do fatalnog kolitisa (videti deo Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Pri nastanku ozbiljnih akutnih reakcija preosetljivosti, kao što je anafilaksa, Steven-Jonhson-ov sindrom i toksična epidermalna nekroliza, terapiju klaritromicinom treba odmah prekinuti i odmah započeti odgovarajuću terapiju (videti deo Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Kao i kod primene ostalih makrolida, produženje QT intervala, ventrikularne tahikardije, i „torsades de pointes“ su bile retko prijavljene tokom upotrebe klaritromicina (videti deo Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Pseudomembranozni kolitis je bio prijavljen kod primene skoro svih antibakterijskih lekova, uključujući klaritromicin, i simptomi mogu da variraju u ozbiljnosti od blagih do stanja koje ugrožavaju život. Zato je važno da se razmotri to stanje kod pacijenata koji imaju dijareju nakon primene antibakterijskih lekova (videti deo Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
U nekim slučajevima rabdomiolize, lek klaritromicin je bio primenjen paralelno sa statitinima, fibratima, kolhicinom ili alopurinolom (videti deo Kontraindikacije i Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka.).
Bilo je postmarketinških izvešataja o ispoljavanju toksičnosti kolhicina kod istovremene upotrebe klaritromicina i kolhicina, posebno kod starijih i/ili kod pacijenata sa renalnom insuficijencijom, pri čemu je bilo i fatalnih ishoda (videti deo Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Bilo je retkih slučajeva hipoglikemije, neki od njih su nastali kod pacijenata koji istovremeno upotrebljavaju oralne hipoglikemike ili insulin (videti deo Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka. i Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija.).
Bilo je postmarketinških izveštaja o interakcijama pri paralelnoj upotrebi klaritromicina i triazolama, pri čemu su se javila dejstva na centralni nervni sistem (CNS), kao što su sanjivost i konfuzija. Prilikom terapije klaritromicinom, potrebno je pratiti pacijenata, kako bi se ustanovila eventualna pojava pojačanog farmakološkog uticaja na CNS (videti deo Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Postoji rizik od ozbiljnih hemoragija i značajnog povećanja INR i protrombinskog vremena kada se
klaritromicin primenjuje paralelno sa varfarinom. INR i protrombinsko vreme treba da budu često kontrolisani kada pacijenti istovremeno primaju klaritromicin i oralne antikoagulanse (videti deo Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka i Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Bilo je retkih izveštaja o prisustvu klaritromicin tableta sa produženim oslobađanjem u stolici, od kojih su mnogi bili prisutni kod pacijenata sa anatomskim (uključujući ileostomu ili kolostomu) ili funkcionalnim gastrointestinalnim poremećajima sa skraćenjem vremena prolaska kroz gastrointestinalni trakt. U nekoliko izveštaja, ostatci tableta su primećeni tokom dijareje. Preporučuje se da pacijenti koji pronađu delove tableta u stolici i nemaju napretka u njihovom stanju, budu prebačeni na drugu formulaciju leka klaritromicin (na primer suspenzija) ili na drugi antibiotik.
Posebne populacije: Neželjene reakcije kod imunokompromitovanih pacijenata (videti deo e.)
Kliničke studije su bile sprovedene koristeći klaritromicin pedijatrijsku suspenziju kod dece starosti 6 meseci do 12 godina starosti. Zato, deca ispod 12 godina starosti treba da koriste klaritromicin u obliku granula za oralnu suspenziju.
Treba očekivati da učestalost, vrsta i težina neželjenih reakcija kod dece bude ista kao kod odraslih pacijenata.
Imunokompromitovanipacijenti
Kod AIDS i ostalih imunokompromitovanih pacijenata tretiranih velikim dozama klaritromicina tokom dugog perioda vremena za terapiju mikobakterijske infekcije, često je teško razlikovati neželjena dejstva koja mogu biti povezana sa primenom leka klaritromicin od simptoma oboljenja virusa humane imunueficicijencije (HIV) i drugih pratećih bolesti.
Kod odraslih pacijenata, nejčešće prijavljene neželjene reakcije kod pacijenata tretiranih sa ukupnom dozom od 1000 mg i 2000 mg klaritromicin bila su: mučnina, povraćanje, poremećaj ukusa, abdominalni bol, dijareja, osip, flatulencija, glavobolja, konstipacija, poremećaj sluha, povećanje vrednosti enzimaALT i AST. Druga neželjena dejstva, manje učestalosti, koja su prijavljena su uključivala dispneju, insomniju i suva usta. Incidenca je bila slična kod pacijenata koji su bili tretirani sa 1000 mg i 2000 mg, ali generalno bila je 3 do 4 puta veća kod pacijenata koji su primali ukupnu dnevnu dozu od 4000 mg klaritromicina.
Kod imunokompromitovanih pacijenata, ispitivanje laboratorijskih vrednosti izvršeno je analizom vrednosti koje su bile u opsegu značajno poremećenih vrednosti (tj. ekstremno visoke ili niske vrednosti) za specifične testove. Na bazi ovih kriterijuma, oko 2% do 3% od tih pacijenata koji su primili 1000 mg ili 2000 mg klaritromicina dnevno imali nenormalno povećanje vrednosti ALT i AST, i abnormalno niske vrednosti belih krvnih zrnaca i trombocita. Manji procenat pacijenata u ove dve dozne grupe je takođe imao povećane vrednosti uree. Neznatno veće incidence abnormalnih vrednosti su bile zabeležene kod pacijenata koji su primali 4000 mg dnevno za sve parametre osim za bela krvna zrnca.
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu
Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija
fax: +381 (0)11 39 51 131
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Nije bilo prijavljenih slučajeva predoziranja nakon intravenske primene klaritromicina. Izveštaji ukazuju da uzimanje velikih količina klaritromicina oralnim putem dovodi do nekih gastrointestinalnih smetnji. Slučaj pacijenta sa istorijom bipolarnog poremećaja koji je progutao 8 grama klaritromicina, pokazao je znake izmenjenog mentalnog statusa, paranoično ponašanje, hipokalemiju i hipoksemiju.
Neželjena dejstva koja prate predoziranje treba tretirati ispiranjem želuca i drugim dodatnim merama. Kao i kod drugih makrolida, smatra se da se na serumske nivoe klaritromicina ne može primetno uticati hemodijalizom ili peritonealnom dijalizom.
Laktobionska kiselina Natrijum-hidroksid
Nisu poznate.
Međutim, Klacid IV 500 mg, prašak za rastvor za infuziju se rastvara samo preporučenim rastvaračima!
3 godine.
Posle rekonstitucije sa 10 mL vode za injekcije, osnovni rastvor čuvati najduže 24 sata na temperaturi 5°C
– 25°C.
Posle rekonstitucije osnovnog rastvora u 250 mL odgovarajućeg rastvarača, rastvor se može čuvati najduže 6 sati na 25°C ili 24 sata na 5°C.
Sa mikrobiološkog aspekta, rekonstituisan rastvor se mora upotrebiti odmah, osim ako rekonstitucija nije obavljena u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima. Ukoliko se proizvod ne iskoristi odmah, vreme i uslovi nakon nakon prvog otvaranja su odgovornost korisnika.
Uslovi čuvanja neotvorene bočice: Čuvati na temperaturi do 30°C, u originalnom pakovanju zbog zaštite
od svetlosti.
15 mL Ph. Eur. tip I staklena bočica sa čepom od halobutil gume prečnika 20 mm sive boje i flip - off kapicom.
Bočice se pakuju po 1 u pakovanju.
Neupotrebljeni lek se unišatava u skladu sa važećim propisima.