Početna stranica Početna stranica

Etoposide-Teva
etopozid

UPUTSTVO ZA LEK


Etoposide-Teva, 100 mg/5 mL, koncentrat za rastvor za infuziju

etopozid


Pažljivo pročitajte ovo uputstvo, pre nego što počnete da primate ovaj lek, jer ono sadrži informacije koje su važne za Vas.

Ukoliko Vam se ispolji bilo koja neželjena reakcija, potrebno je da o tome obavestite lekara, farmaceuta ili medicinsku sestru. Ovo uključuje i svaku moguću neželjenu reakciju koja nije navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih reakcija možete da pomognete u proceni bezbednosti ovog leka. Sumnju na neželjene reakcije možete da prijavite Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):


Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu

Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija

website:

e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs


  1. Kako čuvati lek Etoposide-Teva

    Čuvati lek van vidokruga i domašaja dece.


    Ne smete koristiti lek Etoposide-Teva posle isteka roka upotrebe naznačenog na pakovanju nakon: „Važi do”. Datum isteka roka upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog meseca.

    Neotvorene bočice leka Etoposide-Teva treba čuvati na temperaturi do 25 ˚C, u originalnom pakovanju, radi zaštite od svetlosti. Ne zamrzavati.

    Rok upotrebe nakon razblaživanja:

    Nakon razblaživanja do koncentracije od 0,2 mg/mL ili 0,4 mg/mL, hemijska i fizička stabilnost etopozida je 24 h na 15-25 ºC. Sa mikrobiološkog stanovišta, razblaženi rastvor treba odmah upotrebiti. Ukoliko se ne upotrebi odmah, uslovi i vreme čuvanja pre upotrebe su odgovornost korisnika i ne treba da budu duži od 12 h na 15-25 ºC, osim ukoliko je razblaživanje obavljeno u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.


    Ne čuvati razblaženi rastvor u frižideru (2-8 ºC), jer može doći do formiranja taloga. Rastvori kod kojih se primeti bilo kakav znak pojave taloga, ne smeju se koristiti.

    Ostatke upotrebljenog rastvora treba baciti.

    Rastvor mora da bude bistar. Zamućeni rastvori se ne smeju koristiti. Treba sprečiti sve nepotrebne kontakte sa rastvorom ovog leka.

    Ukoliko je Vaša koža došla u kontakt sa lekom Etoposide-Teva, odmah je operite.

    Obezbedite da Vaš lekar ili medicinska sestra uzmu od Vas bočice, igle i špriceve kako bi mogli da ih uklone u skladu sa propisima.


    Neupotrebljivi lekovi se predaju apoteci u kojoj je istaknuto obaveštenje da se u toj apoteci prikupljaju neupotrebljivi lekovi od građana. Neupotrebljivi lekovi se ne smeju bacati u kanalizaciju ili zajedno sa komunalnim otpadom. Ove mere će pomoći u zaštiti životne sredine.


  2. Sadržaj pakovanja i ostale informacije Šta sadrži lek Etoposide-Teva


Kako izgleda lek Etoposide-Teva i sadržaj pakovanja

Lek Etoposide-Teva je bistar, žućkast, slabo viskozan rastvor, praktično bez vidljivih čestica.


Unutrašnje pakovanje leka je bočica od bezbojnog stakla tipa I, zatvorena čepom od butil gume, aluminijumskom kapicom i plastičnim poklopcem narandžaste boje.

Bočica je obavijena, providnim, plastičnim omotačem.

Spoljašnje pakovanje leka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 1 bočica koja sadrži 5 mL i Uputstvo za lek.


Nosilac dozvole i proizvođač Nosilac dozvole:

ACTAVIS D.O.O. BEOGRAD, Đorđa Stanojevića 12, Beograd


Proizvođač:

PHARMACHEMIE B.V., Swensweg 5, Haarlem, Holandija


Ovo uputstvo je poslednji put odobreno

Februar 2019.


Režim izdavanja leka:

Lek se može upotrebljavati samo u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi.


Broj i datum dozvole:

515-01-04696-17-001 od 20.02.2019.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------

SLEDEĆE INFORMACIJE NAMENJENE SU ISKLJUČIVO ZDRAVSTVENIM STRUČNJACIMA:

Terapijske indikacije Karcinom testisa

Etopozid je indikovan u kombinaciji sa drugim odobrenim hemioterapijskim lekovima kao terapija prve linije kod recidivirajućeg ili refraktornog karcinoma testisa kod odraslih.


Mikrocelularni karcinom pluća

Etopozid je indikovan u kombinaciji sa drugim odobrenim hemioterapijskim lekovima za lečenje mikrocelularnog karcinoma pluća kod odraslih.


Hočkinov limfom

Etopozid je indikovan u kombinaciji sa drugim odobrenim hemioterapijskim lekovima za lečenje Hočkinovog limfoma kod odraslih i pedijatrijskih pacijenata.


Non-Hočkinov limfom

Etopozid je indikovan u kombinaciji sa drugim odobrenim hemioterapijskim lekovima za lečenje non- Hočkinovog limfoma kod odraslih i pedijatrijskih pacijenata.


Akutna mijeloidna leukemija

Etopozid je indikovan u kombinaciji sa drugim odobrenim hemioterapijskim lekovima za lečenje akutne mijeloidne leukemije kod odraslih i pedijatrijskih pacijenata.


Gestacijska trofoblastna neoplazija

Etopozid je indikovan kao terapija prve i druge linije u kombinaciji sa drugim odobrenim hemioterapijskim lekovima za lečenje visoko rizične gestacijske trofoblastne neoplazije kod odraslih.


Karcinom ovarijuma

Etopozid je indikovan u kombinaciji sa drugim odobrenim hemioterapijskim lekovima za lečenje neepitelijalnog karcinoma ovarijuma kod odraslih.


Etopozid je indikovan za lečenje epitelijalnog karcinoma ovarijuma rezistentnog/refraktornog na platinu kod odraslih.


Doziranje i način primene


Etopozid treba primenjivati i pratiti samo pod nadzorom kvalifikovanog lekara koji ima iskustva sa upotrebom antineoplastičnih lekova (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).


Odrasla populacija

Preporučena doza etopozida kod odraslih pacijenata je 50 do 100 mg/m2/dan od prvog do petog dana ili 100 do 120 mg/m2 prvog, trećeg i petog dana na svake 3 do 4 nedelje u kombinaciji sa drugim lekovima indikovanim za bolest koju treba lečiti. Doziranje treba prilagoditi uzimajući u obzor mijelosupresivna dejstva drugih lekova u toj kombinaciji ili dejstva prethodne radioterapije ili hemioterapije (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka) koja su mogla da dovedu do kompromitacije rezerve koštane srži. Doze nakon inicijalne doze treba prilagoditi ukoliko je broj neutrofila ispod 500 ćelija/mm3 tokom perioda dužeg od 5 dana. Osim toga, dozu treba prilagoditi ukoliko se jave povišena temperatura, infekcije ili broj trombocita bude ispod 25000 ćelija/mm3, što nije izazvano bolešću. Dalje doze treba prilagoditi ukoliko se jave toksičnosti gradusa 3 ili 4 ili ukoliko bubrežni klires kreatinina bude ispod 50 mL/min. Pri smanjenom klirensu kreatinina od 15 do 50 mL/min preporučuje se smanjenje doze za 25%.

Mere opreza pri primeni: kao i sa drugim potencijalno toksičnim jedinjenjima, treba biti oprezan pri rukovanju i pripremanju rastvora etopozida. Mogu se javiti kožne reakcije udružene sa slučajnim izlaganjem etopozidu. Preporučuje se upotreba rukavica. Ukoliko rastvor etopozida dođe u kontakt sa kožom ili sluzokožom, kožu odmah operite sapunom i vodom, a sluzokožu isperite vodom (videti odeljak Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka (i druga uputstva za rukovanje lekom)).


Starije osobe

Kod starijih pacijenata (uzrasta > 65 godina) nije potrebno prilagođavanje doze, osim onog koje je zasnovano na funkciji bubrega (videti odeljak 5.2 u Sažetku karakteristika leka).


Pedijatrijska populacija

Hočkinov limfom; non-Hočkinov limfom; akutna mijeloidna leukemija

Etopozid se kod pedijatrijskih pacijenata koristi u rasponu od 75 do 150 mg/m2/dan tokom 2 do 5 dana u kombinaciji sa drugim antineoplastičnim lekovima. Terapijski režim treba izabrati prema lokalnom standardu lečenja.


Karcinom ovarijuma; mikrocelularni karcinom pluća; gestacijska trofoblastna neoplazija; karcinom testisa Bezbednost i efikasnost etopozida nije ustanovljena kod pacijenata mlađih od 18 godina. Trenutno dostupni podaci su opisani u odeljku 5.2 u Sažetku karakteristika leka, ali se ne mogu dati preporuke vezane za doziranje.


Oštećenje funkcije bubrega

Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega, treba razmotriti sledeće modifikacije inicijalne doze zasnovane na izmerenom klirensu kreatinina.


Izmereni klirens kreatinina Doza etopozida

>50 mL/min 100% doze

15-50 mL/min 75% doze


Kod pacijenata sa klirensom kreatinina manjim od 15 mL/min i koji su na dijalizi verovatno će biti potrebno dodatno smanjenje doza obzirom da se klirens etopozida dodatno smanjuje kod ovih pacijenata (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka). Naknadne doze kod umerenog i teškog oštećenja funkcije bubrega treba da se zasnivaju na podnošljivosti kod pacijenta i kliničkom dejstvu (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka). Obzirom da se etopozid i njegovi metaboliti ne mogu eliminisati dijalizom, on se može primenjivati pre i posle hemodijalize (videti odeljak Predoziranje).


Način primene

Etopozid se primenjuje sporom intravenskom infuzijom (obično tokom perioda od 30 do 60 minuta) (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).


Za uputstva o razblaživanju ovog leka pre primene, videti odeljak Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka (i druga uputstva za rukovanje lekom).


Kontraindikacije

Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku Lista pomoćnih supstanci.


Istovremena primena vakcine protiv žute groznice ili drugih živih vakcina je kontraindikovana kod imunokompromitovanih pacijenata (videti odeljak Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).


Laktacija (videti odeljak Plodnost, trudnoća i dojenje).


Ovaj lek sadrži benzilalkohol. Ne sme se primenjivati kod prevremeno rođenih beba ili novorođenčadi.

Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka

Etopozid treba primenjivati i pratiti samo pod nadzorom kvalifikovanog lekara koji ima iskustva u primeni antineoplastičnih lekova. U svim slučajevima kada se za hemioterapiju razmatra primena etopozida, lekar mora da proceni potrebu i korist leka u odnosu na rizik od neželjenih reakcija. Većina tih neželjenih reakcija je reverzibilna ako se otkriju u ranoj fazi. Ako dođe do ozbiljnih neželjenih reakcija, treba smanjiti dozu leka ili prekinuti primenu. Takođe se moraju preduzeti odgovarajuće korektivne mere u skladu sa kliničkom procenom lekara. Ponovno uvođenje etopozida treba sprovoditi oprezno i uz odgovarajuće razmatranje dalje potrebe za lekom i posebnom pažnjom zbog mogućeg recidiva toksičnosti.


Mijelosupresija

Najznačajnija toksičnost povezana sa terapijom etopozidom je supresija koštane srži koja ograničava dozu. Prijavljena je fatalna mijelosupresija nakon primene etopozida. Pacijente koji se leče etopozidom treba pažljivo i često kontrolisati i tokom i nakon lečenja zbog moguće mijelosupresije. Na početku terapije i pre svake sledeće doze etopozida treba izmeriti sledeće hematološke parametre: broj trombocita, hemoglobin, broj leukocita i diferencijalnu formulu. Ako je pre početka terapije etopozidom primenjivana radioterapija ili hemioterapija, treba ostaviti da prođe odgovarajući vremenski period za oporavak koštane srži. Etopozid ne treba primenjivati kod pacijenata čiji je broj neutrofila manji od 1500 ćelija/mm3 ili je broj trombocita manji od 100000 ćelija/mm3, osim ako je to izazvano malignom bolešću. Doze koje se primenjuju nakon početne doze treba prilagoditi ako je broj neutrofila manji od 500 ćelija/mm3 tokom više od 5 dana ili je udružen sa groznicom ili infekcijom, ako broj trombocita padne na manje od 25000 ćelija/mm3 ili ako se razvije toksičnost 3. ili 4. gradusa ili ako je bubrežni klirens manji od 50 mL/min.


Može doći do teške mijelosupresije sa posledičnom infekcijom ili krvarenjem. Pre terapije etopozidom, bakterijske infekcije treba staviti pod kontrolu.


Sekundarna leukemija

Pojava akutne leukemije do koje može doći sa ili bez mijelodisplastičnog sindroma, opisana je kod pacijenata lečenih hemioterapijskim režimima koji sadrže etopozid. Nisu poznati kumulativni rizik ni predisponirajući faktori povezani sa razvojem sekundarne leukemije. Smatra se da određenu ulogu mogu imati i raspored primene i kumulativne doze etopozida, ali to nije jasno definisano.


U nekim slučajevima sekundarne leukemije kod pacijenata koji su primali epipodofilotoksine uočena je abnormalnost hromozoma 11q23. Ova abnormalnost je takođe uočena kod pacijenata kod kojih je došlo do razvoja sekundarne leukemije nakon terapije hemioterapijskim režimima koji ne sadrže epipodofilotoksine i kod novonastale leukemije. Čini se da je druga karakteristika udružena sa sekundarnom leukemijom kod pacijenata koji su primali epipodofilotoksine, kratak latentni period, sa medijanom vremena do razvoja leukemije od približno 32 meseca.


Preosetljivost

Lekari treba da budu svesni mogućnosti javljanja anafilaktičke reakcije na etopozid, čiji su znaci jeza, pireksija, tahikardija, bronhospazam, dispnea i hipotenzija, koja može imati smrtni ishod. Terapija je simptomatska. Odmah treba prekinuti primenu etopozida i nakon toga primeniti lekove sa presornim dejstvom, kortikosteroide, antihistaminike ili ekspandere volumena, prema odluci lekara.


Hipotenzija

Etopozid treba davati samo sporom intravenskom infuzijom (obično tokom perioda od 30 do 60 minuta) s obzirom da je hipotenzija prijavljena kao moguće neželjeno dejstvo brze intravenske injekcije.


Reakcije na mestu primene injekcije

Tokom primene etopozida mogu da se jave reakcije na mestu primene injekcije. Imajući u vidu mogućnost ekstravazacije, preporučuje se da se mesto infuzije pažljivo prati radi moguće infiltracije tokom primene leka.

Mala koncentracija albumina u serumu

Mala koncentracija albumina u serumu udružena je sa većom izloženošću etopozidu. Zato pacijenti sa malom koncentracijom albumina u serumu mogu imati veći rizik od toksičnosti udružene sa etopozidom.


Oštećenje funkcije bubrega

Pacijentima sa umerenim (CrCl = 15 do 50 mL/min) ili teškim (CrCl < 15 mL/min) oštećenjem funkcije bubrega koji su na dijalizi, etopozid treba davati u smanjenoj dozi (videti odeljak Doziranje i način primene). Treba izmeriti hematološke parametre i razmotriti prilagođavanje doze u narednim ciklusima na osnovu hematološke toksičnosti i kliničkog dejstva kod pacijenata sa umerenim i teškim oštećenjem funkcije bubrega.


Oštećenje funkcije jetre

Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre treba redovno da kontrolišu funkciju jetre zbog rizika od akumulacije.


Sindrom lize tumora

Sindrom lize tumora (ponekad sa smrtnim ishodom) prijavljen je nakon primene etopozida sa drugim hemioterapeuticima. Potrebno je pažljivo praćenje pacijenata kako bi se otkrili rani znaci sindroma lize tumora, posebno kod pacijenata sa faktorima rizika poput masivnih tumora osetljivih na terapiju i insuficijencijom bubrega. Takođe treba razmotriti odgovarajuće preventivne mere kod pacijenata sa rizikom od ove terapijske komplikacije.


Mutageni potencijal

S obzirom na mutageni potencijal etopozida, potrebna je efektivna kontracepcija kod pacijenata oba pola tokom terapije i do 6 meseci nakon završetka terapije. Pacijentima koji nakon završetka terapije žele da imaju decu preporučuje se genetsko savetovanje. Budući da etopozid može smanjiti plodnost muškaraca, treba razmotriti prezervaciju sperme radi kasnijeg očinstva (videti odeljak Plodnost, trudnoća i dojenje).


Pomoćne supstance

Etopozid, injekcije sadrže polisorbat 80. Kod prevremeno rođene dece po život opasan sindrom insuficijencije jetre i bubrega, pogoršanja funkcije pluća, trombocitopenije i ascita bio je udružen sa injekcijama vitamina E koje sadrže polisorbat 80.


Lek Etoposide-Teva sadrži 30 vol% etanola (alkohol), odnosno manje od 2400 mg po dozi što odgovara 50 mL piva ili 25 mL vina po dozi.

Svaka bočica od 5 mL sadrži do 1,2 g alkohola.

Štetan je za osobe koje boluju od alkoholizma. Mora se obratiti pažnja u lečenju trudnica i dojilja, dece i visoko-rizičnih grupa kao što su pacijenti sa bolestima jetre ili epilepsijom.


Ovaj lek sadrži 30 mg benzilalkohola u 1 mL koncentrata za rastvor za infuziju. Zabranjeno je davanje prevremeno rođenim bebama ili novorođenčadi.

U dozi koja ne prelazi unos benzilalkohola od 90 mg/kg/dnevno može izazvati toksične i anafilaktične reakcije kod dece uzrasta do tri godine. Zbog rizika od fatalnih toksičnih reakcija u slučaju izlaganja benzilalkoholu u dozi većoj od 90 mg/kg/dnevno, ovaj lek se ne sme davati deci uzrasta do 3 godine.


Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija


Dejstva drugih lekova na farmakokinetiku etopozida


Velika doza ciklosporina koja dovodi do koncentracije u plazmi iznad 2000 nanograma/mL, primenjena sa oralnim etopozidom, dovela je do 80%-tnog povećanja izloženosti etopozidu (PIK) sa 38%-tnim smanjenjem ukupnog telesnog klirensa etopozida u poređenju sa monoterapijom etopozidom.


Istovremena primena cisplatina udružena je sa smanjenim ukupnim telesnim klirensom etopozida.

Istovremena terapija fenitoinom udružena je sa povećanim klirensom etopozida i smanjenom efikasnošću, a terapija drugim antiepilepticima koji indukuju enzime može biti udružena sa povećanjem klirensa etopozida i smanjenom efikasnošću.


Vezivanje za proteine plazme in vitro je 97%. Fenilbutazon, natrijum-salicilat i acetilsalicilna kiselina mogu istisnuti etopozid sa proteina plazme.


Dejstvo etopozida na farmakokinetiku drugih lekova


Istovremena primena antiepileptičnih lekova i etopozida može dovesti do smanjenja kontrole konvulzija zbog farmakokinetičkih interakcija između tih lekova.


Istovremena primena varfarina i etopozida može dovesti do povećanja internacionalnog normalizovanog odnosa (engl. international normalized ratio, INR). Preporučuje se pažljivo praćenje INR.


Farmakodinamske interakcije


Postoji povećani rizik od fatalne sistemske vakcinalne bolesti usled primene vakcine protiv žute groznice. Primena živih vakcine je kontraindikovana kod imunokompromitovanih pacijenata (videti odeljak Kontraindikacije).


Može se očekivati da će prethodna ili istovremena primena drugih lekova sa sličnim mijelosupresivnim delovanjem koje ima etopozid imati aditivna ili sinergistička dejstva (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).


U pretkliničkim ispitivanjima je prijavljena unakrsna rezistencija između antraciklina i etopozida.


Pedijatrijska populacija


Ispitivanja interakcija su vršena samo kod odraslih.


Plodnost, trudnoća i dojenje


Žene u reproduktivnom periodu/Kontracepcija kod muškaraca i žena


Žene u reproduktivnom periodu treba da koriste odgovarajuće kontraceptivne mere za izbegavanje trudnoće tokom terapije etopozidom. Pokazalo se da je etopozid teratogen kod miševa i pacova (videti odeljak 5.3 u Sažetku karakteristika leka). S obzirom na mutageni potencijal etopozida, potrebna je efektivna kontracepcija kod pacijenata oba pola tokom terapije i do 6 meseci nakon završetka terapije (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka). Pacijentima koji nakon završetka terapije žele da imaju decu preporučuje se genetsko savetovanje.


Trudnoća


Ne postoje ili su ograničeni podaci o primeni etopozida kod trudnica. Studije na životinjama su pokazale reproduktivnu toksičnost (videti odeljak 5.3 u Sažetku karakteristika leka). Etopozid generalno može da ima štetne posledice po fetus kada se daje trudnicama. Etopozid ne treba koristiti tokom trudnoće osim ako kliničko stanje žene ne zahteva terapiju etopozidom. Ženama u reproduktivnom periodu treba savetovati da izbegavaju trudnoću. Žene u reproduktivnom periodu treba da koriste efektivnu kontracepciju tokom i do 6 meseci nakon terapije. Ako se ovaj lek koristi tokom trudnoće ili ako pacijentkinja ostane u drugom stanju tokom primanja ovog leka, treba je informisati o mogućoj opasnosti za fetus.

Dojenje


Etopozid se izlučuje u majčino mleko kod ljudi. Postoji mogućnost razvoja ozbiljnih neželjenih dejstava etopozida kod novorođenčadi/odojčadi. Treba doneti odluku da li prekinuti dojenje ili prekinuti terapiju etopozidom, uzimajući u obzir korist od dojenja za dete i korist terapije za majku (videti odeljak Kontraindikacije).


Plodnost


Budući da etopozid može da smanj plodnost kod muškaraca, potrebno je razmotriti prezervaciju sperme radi kasnijeg očinstva.


Uticaj leka na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama


Nisu sprovedene studije uticaja na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Etopozid može da izazove neželjena dejstva koja utiču na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama, poput zamora, somnolencije, mučnine, povraćanja, kortikalnog slepila, reakcija preosetljivosti sa hipotenzijom. Pacijentima kod kojih se jave takva neželjena dejstva treba savetovati da izbegavaju upravljanje vozilima i rukovanje mašinama.


Neželjena dejstva


Sažetak bezbednosnog profila

Najznačajnija toksičnost udružena sa terapijom etopozidom je supresija koštane srži koja ograničava dozu. U kliničkim studijama u kojima je etopozid primenjivan kao monoterapija u ukupnoj dozi ≥ 450 mg/m2 najčešća neželjena dejstva bilo koje težine bile su leukopenija (91%), neutropenija (88%), anemija (72%), trombocitopenija (23%), astenija (39%), mučnina i/ili povraćanje (37%), alopecija (33%) i jeza i/ili groznica (24%).


Tabelarni prikaz neželjenih dejstava

U kliničkim studijama i tokom postmarketinškog iskustva, prijavljene su sledeće neželjene reakcije na etopozid. Ove neželjene reakcije su prikazane po klasama sistema organa i učestalosti i definisane su po sledećim kategorijama: veoma često (≥1/10), često (≥1/100, <1/10), povremeno (≥1/1000, <1/100), retko (≥1/10000, <1/1000), nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka).


Klasa sistema organa

Učestalost

Neželjena reakcija (termini MedDRA)

Infekcije i infestacije

često

infekcija

Neoplazme - benigne, maligne i neodređene (uključujući ciste i polipe)

često

akutna leukemija

Poremećaji krvi i limfnog sistema

veoma često

anemija, leukopenija, mijelosupresija*, neutropenija, trombocitopenija

Poremećaji imunskog sistema

često

anafilaktičke reakcije**

nepoznato

angioedem, bronhospazam

Poremećaji metabolizma i ishrane

nepoznato

sindrom lize tumora

Poremećaji nervnog sistema

često

vrtoglavica

povremeno

periferna neuropatija

retko

prolazno kortikalno slepilo, neurotoksičnost (npr. somnolencija i zamor), optički neuritis, konvulzije***

Kardiološki poremećaji

često

aritmija, infarkt miokarda

Vaskularni poremećaji

često

hipertenzija, prolazna sistolna hipotenzija


nakon brze intravenske primene

povremeno

hemoragija

Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji

retko

intersticijalni pneumonitis, plućna fibroza

nepoznato

bronhospazam

Gastrointestinalni poremećaji

veoma često

bolovi u abdomenu, anoreksija, konstipacija, mučnina i povraćanje

često

dijareja, mukozitis (uključujući stomatitis i ezofagitis)

retko

disgeuzija, disfagija

Hepatobilijarni poremećaji

veoma često

povećane vrednosti alanin aminotransferaze, povećane vrednosti alkalne fosfataze, povećane vrednosti aspartat aminotransferaze, povećane vrednosti bilirubina, hepatotoksičnost

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

veoma često

alopecija, pigmentacija

često

pruritus, osip, urtikarija

retko

recidivantni radijacioni dermatitis (engl. radiation recall dermatitis), Stevens- Johnson-ov sindrom, toksična epidermalna nekroliza

Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki

nepoznato

neplodnost

Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene

veoma često

astenija, osećaj slabosti

često

ekstravazacija****, flebitis

retko

pireksija

*Prijavljena je mijelosupresija sa smrtnim ishodom

**Anafilaktičke reakcije mogu biti smrtonosne

**Konvulzije su povremeno udružene sa alergijskim reakcijama.

****Postmarketinške komplikacije prijavljene kod ekstravazacije uključivale su lokalnu toksičnost mekog tkiva, oticanje, bol, celulitis i nekrozu, uključujući i nekrozu kože.


Opis odabranih neželjenih reakcija

U nastavku teksta su incidence neželjenih reakcija prikazane kao srednji procenat i one su izvedene iz studija u kojima se etopozid koristio kao monoterapija.


Hematološka toksičnost

Mijelosupresija (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka) sa smrtnim ishodom je prijavljena nakon primene etopozida. Mijelosupresija najčešće ograničava dozu. Oporavak koštane srži je obično kompletan i nastupa do 20. dana a kumulativna toksičnost nije zabeležena. Najniže zabeležene vrednosti broja granulocita i trombocita obično se javljaju otprilike 10 do 14 dana nakon primene etopozida, u zavisnosti od načina primene i terapijske sheme. Najniže zabeležene vrednosti javljaju se ranije kod intravenske primene u poređenju sa oralnom primenom. Leukopenija i teška leukopenija (manje od 1000 ćelija/mm3) uočene su kod 91%, odnosno 17% pacijenata za etopozid. Trombocitopenija i teška trombocitopenija (manje od 50000 trombocita/mm3) uočene su kod 23%, odnosno 9% pacijenata za etopozid. Prijavljivanje povišene temperature i infekcije takođe je bilo veoma često kod pacijenata sa neutropenijom lečenih etopozidom. Prijavljeno je krvarenje.


Gastrointestinalna toksičnost

Glavne gastrointestinalne toksičnosti etopozida su mučnina i povraćanje. Mučnina i povraćanje obično se mogu kontrolisati terapijom antiemeticima.

Alopecija

Reverzibilna alopecija, ponekad uznapredovala do potpune ćelavosti, uočena je kod do 44% pacijenata lečenih etopozidom.


Hipotenzija

Prolazna hipotenzija je prijavljena nakon brze intravenske primene kod pacijenata lečenih etopozidom i nije bila udružena sa kardiotoksičnošću ili elektrokardiografskim promenama. Hipotenzija obično reaguje na prekid infuzije etopozida i/ili drugu potpornu terapiju koja se primenjuje po potrebi. Pri ponovnom uvođenju infuzije, brzina primene treba da bude sporija. Nije prijavljena odložena pojava hipotenzije.


Hipertenzija

U kliničkim studijama koje uključuju etopozid, prijavljene su epizode hipertenzije. Ako dođe do klinički značajne hipertenzije kod pacijenata koji primaju etopozid, treba započeti odgovarajuću potpornu terapiju.


Preosetljivost

Anafilaktičke reakcije su prijavljene tokom ili odmah nakon intravenske primene etopozida. Nije pouzdano utvrđena uloga koju u razvoju anafilaktičkih reakcija ima koncentracija ili brzina infuzije. Krvni pritisak se obično normalizuje u roku od nekoliko sati nakon prekida infuzije. Anafilaktičke reakcije mogu da se jave pri primeni inicijalne doze etopozida.


Anafilaktičke reakcije (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka) koje se manifestuju jezom, tahikardijom, bronhospazmom, dispneom, dijaforezom, pireksijom, pruritusom, hipertenzijom ili hipotenzijom, sinkopom, mučninom i povraćanjem prijavljena su kod 3% (7 od 245 pacijenata lečenih etopozidom u 7 kliničkih studja) pacijenata lečenih etopozidom. Naleti crvenila praćeni osećajem vrućine prijavljeni su kod 2% pacijenata, a kožne reakcije kod 3%. Ove reakcije obično brzo reaguju na prekid infuzije i na primenu lekova sa presornim dejstvom, kortikosteroida, antihistaminika ili eskpandera volumena, u zavisnosti od potrebe.


Akutne smrtonosne reakcije udružene sa bronhospazmom su takođe prijavljene sa etopozidom. Apnea i spontano obnavljanje disanja nakon prekida infuzije su takođe prijavljene.


Metaboličke komplikacije

Sindrom lize tumora (ponekad smrtonosan) je primećen nakon upotrebe etopozida sa drugim hemioterapijskim lekovima (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).


Pedijatrijska populacija

Očekuje se da bezbednosni profil kod pedijatrijskih pacijenata i odraslih bude sličan.


Prijavljivanje neželjenih reakcija


Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):


Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu

Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija

fax: +381 (0)11 39 51 131

website:

e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs

Predoziranje


Ukupne doze od 2,4 g/m2 do 3,5 g/m2 primenjene intravenski tokom tri dana izazvale su teški mukozitis i mijelotoksičnost. Kod pacijenata koji su primali intravenske doze etopozida veće od preporučenih, prijavljene su metabolička acidoza i slučajevi teške hepatotoksičnosti. Slične toksičnosti mogu se očekivati i sa oralnom formulacijom. Specifičan antidot nije dostupan. Terapija stoga treba da bude simptomatska i potporna, a pacijente treba pažljivo pratiti. Etopozid i njegovi metaboliti se ne mogu eliminisati dijalizom.


Lista pomoćnih supstanci


Limunska kiselina, bezvodna Benzilalkohol

Polisorbat 80

Makrogol 300 Etanol, bezvodni


Inkompatibilnost


Ovaj lek se ne sme mešati sa drugim lekovima, osim sa onima koji su navedeni u odeljku Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka (i druga uputstva za rukovanje lekom).


Prijavljena su oštećenja plastičnih sredstava od akrilnih ili ABS polimera kada se koriste sa nerazblaženim etopozidom, koncentratom za rastvor za infuziju. Ovaj efekat nije prijavljen kod etopozida nakon razblaživanja koncentrata za rastvor za infuziju prema preporukama tj. prema uputstvu za razblaživanje.


Rok upotrebe


Rok upotrebe bočice pre otvaranja:

3 godine.


Rok upotrebe nakon razblaživanja:

Nakon razblaživanja do koncentracije od 0,2 mg/mL ili 0,4 mg/mL, hemijska i fizička stabilnost etopozida je 24 h na 15-25 ºC. Sa mikrobiološkog stanovišta, razblaženi rastvor treba odmah upotrebiti. Ukoliko se ne upotrebi odmah, uslovi i vreme čuvanja pre upotrebe su odgovornost korisnika i ne treba da budu duži od 12 h na 15-25 ºC, osim ukoliko je razblaživanje obavljeno u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.


Posebne mere opreza pri čuvanju


Čuvati na temperaturi do 25 ºC, u originalnom pakovanju, radi zaštite od svetlosti. Ne zamrzavati.


Za uslove čuvanja nakon razblaživanja, videti odeljak Rok upotrebe.

Ne čuvati razblaženi rastvor u frižideru (2-8 ºC), jer može doći do precipitacije.

Rastvori kod kojih se primeti bilo kakav znak pojave precipitacije, ne smeju se koristiti.


Priroda i sadržaj pakovanja


Unutrašnje pakovanje leka je bočica od bezbojnog stakla tipa I, zatvorena čepom od butil gume,

aluminijumskom kapicom i plastičnim poklopcem narandžaste boje. Bočica je obavijena, providnim, plastičnim omotačem.

Spoljašnje pakovanje leka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 1 bočica koja sadrži 5 mL i Uputstvo za lek.


Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka (i druga uputstva za rukovanje lekom)


Lek Etoposide-Teva se ne sme koristiti nerazblažen! Razblaživanje se vrši 0,9% rastvorom natrijum- hlorida ili 5% rastvorom glukoze. Rastvori kod kojih se primeti bilo kakav znak precipitacije ne smeju se koristiti. Za odlaganje materijala i bezbednost, treba slediti smernice za bezbedno rukovanje citostaticima. Treba izbegavati bilo kakav kontakt sa tečnošću. U toku pripreme i rekonstitucije treba koristiti isključivo aseptične radne tehnike; zaštitne mere uključuju upotrebu rukavica, maski, zaštitnih naočara i odeće.

Preporučuje se upotreba vertikalnog laminarnog protoka vazduha (LAF).

U toku primene treba nositi zaštitne rukavice. Prilikom odlaganja otpada treba imati u vidu da je u pitanju citotoksična supstanca.

Ukoliko koža, sluzokoža ili oči dođu u kontakt sa etopozidom, odmah dobro isprati vodom. Sapun se može koristiti za čišćenje kože.


Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove primene treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.