Paclitaxel PharmaSwiss
paklitaksel
UPUTSTVO ZA LEK
Proizvođač: PharmaSwiss d.o.o.
Adresa: Milorada Jovanovića 9, Beograd, Srbija
Podnosilac zahteva: PharmaSwiss d.o.o.
Adresa: Vojvode Stepe 18, Beograd, Srbija
Za lekove koji se izdaju samo uz lekarski recept
Uputstvo sačuvajte. Može biti potrebno da ga ponovo pročitate.
Ako imate dodatnih pitanja, obratite se svom lekaru ili farmaceutu.
Ovaj lek propisan je Vama i ne smete ga davati drugima. Može da im škodi, čak i kada imaju iste znake bolesti kao i Vi.
Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primetite neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo Vas da o tome obavestite svog lekara ili farmaceuta.
Šta je lek Paclitaxel PharmaSwiss i čemu je namenjen
Šta treba da znate pre nego što uzmete lek Paclitaxel PharmaSwiss
Kako se upotrebljava lek Paclitaxel PharmaSwiss
Moguća neželjena dejstva
Kako čuvati lek Paclitaxel PharmaSwiss
Dodatne informacije
Lek Paclitaxel PharmaSwiss, koncentrat za rastvor za infuziju, se koristi u lečenju brojnih različitih vrsta karcinoma uključujući karcinom jajnika i dojke (nakon operacije, ili kod uznapredovalog stadijuma ili tumora koji se širi) i nemikrocelularni karcinom pluća (uznapredovali stadijum). Može se primenjivati
u kombinaciji sa drugim terapijskim postupcima ili nakon neuspeha drugih terapija. Takođe se može primenjivati u terapiji pacijenata sa uznapredovalim Kapošijevim sarkomom povezanog sa AIDS-om (sindrom stečene imunodeficijencije) kada prethodne druge terapije nisu bile efikasne. Pakliteksel deluje tako što sprečava rast određenih tumorskih ćelija.
ako ste alergični na paklitaksel ili na neki drugi sastojak leka (naveden u delu 6), posebno na polioksil ricinusovo ulje,
ako dojite bebu,
ako ste trudni, osim ukoliko je lečenje apsolutno neophodno,
ako imate jako nizak broj belih krvnih zrnaca ili krvnih pločica (što se može proveriti analizom krvi),
ako imate nekontrolisanu tešku infekciju (samo ukoliko se Paclitaxel PharmaSwiss koristi za lečenje Kapošijevog sarkoma),
ako imate teško oštećenje jetre
Obratite se lekaru ili medicinskom osoblju u sledećim slučajevima:
ako primetite značajnu alergijsku reakciju koja može uzrokovati nedostatak vazduha, ošamućenost (uzrokovanu niskim krvnim pritiskom), oticanje lica ili osip
ako imate oboljenje srca ili jetre (ako je oštećenje jetre teško ne preporučuje se primena paklitaksela)
ako nije normalan broj krvnih ćelija
ako imate nepravilan rad srca, ošamućenost ili nesvesticu tokom terapije
ako osetite peckanje, žarenje ili ukočenost u prstima šaka i/ili stopala
ako ovaj lek dobijate istovremeno sa zračnom terapijom (radioterapijom) pluća (videti odeljak 4. Moguća neželjena dejstva)
ako se javi proliv tokom ili ubrzo nakon terapije ovim lekom.Ovo može biti znak zapaljenja debelog creva.
ako imate Kapošijev sarkom ili imate sor ili zapaljenje u usnoj duplji
ovaj lek se ne preporučuje kod dece mlađe od 18 godina
Obavestite svog lekara ili farmaceuta ako uzimate ili ste do nedavno uzimali ili treba da uzimate bilo koji drugi lek.
Interakcija označavaju uticaj jednih lekova na druge. Do interakcija može doći kada se Paclitaxel PharmaSwiss primenjuje istovremeno sa sledećim lekovima:
Sledeći lekovi mogu povećati vrednosti paklitaksela u krvi:
eritromicin (antibiotik)
fluoksetin (koristi se u terapiji nervnih oboljenja kao što je depresija)
gemfibrozil (koristi se u prevenciji srčanih oboljenja)
nelfinavir i ritonavir (antivirusna terapija kod HIV/AIDS infekcija)
Sledeći lekovi mogu smanjiti vrednosti paklitaksela u krvi:
rifampicin (antibiotik)
karbamazepin, fenitoin i fenobarbiton (koriste se u kontroli epilepsije)
efavirenz i nevirapin (antivirusna terapija kod HIV/AIDS infekcija)
Razgovarajte sa svojim lekarom ukoliko koristite neke druge lekove uključujući i one koji se mogu nabaviti bez lekarskog recepta.
Lek Paclitaxel PharmaSwiss može se uzimati sa hranom i pićima. Ipak, morate se posavetovati sa lekarom u vezi konzumiranja alkohola.
Pre nego što počnete da uzimate neki lek, posavetujte se sa svojim lekarom ili farmaceutom.
Lek Paclitaxel PharmaSwiss se ne sme primenjivati tokom trudnoće, osim ako to nije jasno savetovano.Ovaj lek može uzrokovati kongenitalne defekte, zbog čega ne smete ostati trudni tokom terapije paklitakselom i morate koristiti efikasne mere kontracepcije tokom terapije paklitakselo, kao i šest meseci nakon završetka terapije. Ako ostanete trudni tokom terapije ili šest meseci nakon završetka terapije, odmah o tome obavestite svog lekara.
Nemojte koristiti lek Paklitaxel PharmaSwis ako dojite ili želite da započnete dojenje tokom dobijanja terapije paklitaksela.
Muški pacijenti bi trebalo da potraže savet u vezi sa kriokonzervacijom (čuvanjem) sperme pre započinjanja terapije paklitakselom, zbog mogućnosti da postanu neplodni.
Obzirom da ovaj medicinski proizvod sadrži 49,7% (zapreminski) etanola (alkohola)to iznosi do 21 grama po dozi što odgovara količini od 740 ml, 3,5% piva, kao i 190 ml, 14% vina po dozi. Ove količine mogu biti opasne za ljude koji pate od alkoholizma.Te činjenice se moraju uzeti u obzir kod pacijenata koji su izloženi visokim rizikom kao i kod onih koji pate od nekog poremećaja funkcije jetre ili od epilepsije. Količina etanola u ovom medicinskom proizvodu može dovesti do promene dejstva drugih medicinskih proizvoda
Paclitaxel PharmaSwiss sadrži polioksil ricinusovo ulje, koji može da izazove reakcije preosetljivosti praćene sniženim krvnim pritiskom, šokom, dispnejom i naletima vreline.
Ovaj lek se obično primenjuje u bolnici. Lek Paclitaxel PharmaSwiss ćete dobiti pod nadzorom lekara, koji Vam može dati više informacija.
Pre nego što dobijete injekciju leka Paclitaxel PharmaSwiss dobićete druge lekove kako bi se sprečila alergijska reakcija (kortikosteroidi, npr. deksametazon; antihistaminik, npr. difenhidramin i antagonistu H2 receptora, npr. cimetidin ili ranitidin).
Paklitaksel se može primeniti sam ili u kombinaciji sa drugim antitumorskim lekovima. Vaš lekar će odlučiti o dozi leka koju treba da dobijete i koliko doza ćete dobiti. Ako dobijate kombinovanu terapiju paklitaksela i cisplatina, paklitaksel bi trebalo da dobijete pre cisplatina kako bi se smanjila mogućnost pojave neželjenih dejstava. Ako dobijate kombinovanu terapiju paklitaksela i doksorubicina, paklitaksel bi trebalo da dobijete 24 sata nakon doksorubicina.
Paklitaksel ćete dobiti u vidu infuzije (spora injekcija putem kapi) u venu. Odmah obavestite lekara ili medicinsku sestru ako osetite bol na mestu primene injekcije tokom ili ubrzo nakon terapije. Bol oko mesta primene injekcije znači da igla nije bila pravilno ubačena u venu.
Doza paklitaksela zavisiće od bolesti koja se leči, rezultata analiza krvi ili neželjenih dejstava koje ste imale prilikom primene predhodnih doza. Doza takođe zavisi od površine kože (izraženo kao mg/m²) koja se izračunava na osnovu vaše telesne visine i težine. U zavisnosti od vaše bolesti, tipično
doziranje je između 100 mg/m² i 220 mg/m² paklitaksela koji se primenjuje tokom 3 ili 24 sata i ponavlja se na
dve ili tri nedelje.
Nije primenljivo, budući da lek Paclitaxel PharmaSwiss primenjuju lekari ili medicinsko osoblje.
Nije primenljivo, budući da lek Paclitaxel PharmaSwiss primenjuju lekari ili medicinsko osoblje.
Vaš lekar će odlučiti kada da prekinete lečenje lekom Paclitaxel PharmaSwiss.
Ako imate dodatnih pitanja o primeni ovog leka, obratite se lekaru ili farmaceutu.
Lek Paclitaxel PharmaSwiss, kao i drugi lekovi, može da ima neželjena dejstva, mada se ona ne moraju ispoljiti kod svih pacijenata. Ako se kod Vas jave neka od dole navedenih neželjenih dejstava, obavestite odmah lekara, s obzirom da ova neželjena dejstva mogu biti ozbiljna. Možda će Vam biti potrebna hitna medicinska pomoć ili hospitalizacija.
Najčešće neželjene reakcije su gubitak kose i smanjen broj krvih ćelija. Po završetku terapije kosa bi trebalo ponovo da poraste, a krvna slika da se vrati na normalne vrednosti.
Povremena neželjena dejstva koja se mogu javiti kod više od 1 osobe na 1000, navedena su ispod:
izraženi bol u grudima koji može da se širi u vilicu ili ruku, preznojavanje, nedostatak vazduha i mučnina (srčani udar)
teška infekcija uključujući sepsu (trovanje krvi) sa stanjem šoka
osećaj neuobičajene hladnoće ili toplote (groznica ili drhtavica)
zgrušavanje krvi u venama (tromboza) i zapaljenje vena udruženo sa formiranjem krvnih ugrušaka (tromboflebitis)- ovo se može manifestovati kao bol i/ili oticanje ruku ili nogu ili zapaljenje vene
teške alergijske reakcije koje uzrokuju nizak ili visok krvni pritisak, bol u grudima, probleme sa disanjem, ubrzan srčani ritam, bol u stomaku, bol u rukama i nogama, preznojavanje, izraženi svrab i/ili bol u leđima.
Retka neželjena dejstva koja se mogu javiti kod manje od 1 osobe na 1000, navedena su ispod:
teška alergijska reakcija (anafilaktička reakcija): iznenada se može javiti osip koji svrbi (koprivnjača), oticanje šaka, stopala, zglobova, lica, usana ili grla (što može uzrokovati teškoće sa disanjem ili gutanjem) i možete osetiti nesvesticu
nedostatak vazduha, kašalj, iskašljavanje krvi ili bol u grudima ili ramenu (npr. embolija pluća).
Neki od ovih efekata ne moraju se javiti odmah (fibroza pluća).
Veoma retka neželjena dejstva koja se mogu javiti kod manje od 1 osobe na 10000, navedena su ispod:
životno ugrožavajuće alergijske reakcije (anafilaktički šok)
epi napadi
brz nastanak osipa praćen pojavom promena na koži na tabanim i dlanovima i ulceracijama u ustima (eritema multiforme, Stevens-Johnson-ov sindrom, epidermalna nekroliza). Izraženo ljušćenje kože (eksfolijativni dermatitis)
perzistentni proliv
Veoma česta neželjena dejstva koja se mogu javiti kod više od 1 osobe na 10, navedena su ispod:
slabost mišića ili zglobova, bol, bol ili gubitak senzibiliteta u ekstremitetima. Ova neželjena dejstva se smanjuju ili nestaju nekoliko meseci nakon prestanka terapije paklitakselom.
infekcije: ovo može biti udruženo sa smanjenjem broja krvnih ćelija usled primene terapije
paklitaksela
supresija kostne srži, što može dovesti do smanjenja ćelija krvi i rezultirati infekcijama, anemijom sa bledilom i slabošću, i modricama i krvarenjem
nizak krvni pritisak što može uzrokovati da osećate omaglicu, posebno kada ustajete
bol u mišićima ili zglobovima
gubitak kose
mučnina i povraćanje
blaga dijareja
rane u ustima ili jeziku
blage alergijske reakcije uključujući crvenilo lica i osip
nervni poremećaji- što se može manifestovati kao bockanje i mravinjanje u šakama i stopalima
Česta neželjena dejstva koja se mogu javiti kod više od 1 osobe na 100, navedena su ispod:
usporen srčani rad
reakcije na mestu primene leka (lokalni otok, bol, crvenilo, otvrdnuće tkiva, ekstravazacija (curenje
leka izvan vene) što može dovesti do celulitisa (bolni otoci i crvenilo)
privremene blage promene na noktima i koži
Povremena neželjena dejstva koja se mogu javiti kod više od 1 osobe na 1000, navedena su ispod:
nepravilan srčani rad
nesvestica
visok krvni pritisak (što može dovesti do glavobolje)
žuta prebojenost beonjača ili kože
bol u sredogruđu koji može biti uzrokovan srčanim oboljenjem
bol ili slabost u srčanom mišiću (degeneracija srčanog mišića)
nepravilan srčani rad (može biti uzrokovano nepravilnim sprovođenjem impulsa)
Retka neželjena dejstva koja se mogu javiti kod manje od 1 osobe na 1000, navedena su ispod:
zapaljenje pluća (pneumonija)
efekti na nerve koji kontrolišu mišiće, što dovodi do mišićne slabosti u rukama i nogama (motorna neuropatija)
svrab, osip/crvenilo
nakupljanje tečnosti u celom telu (edem)
dehidratacija
gubitak energije
problemi sa plućima kao što su zapaljenje ili nakupljanje tečnosti, što može otežati disanje
bol u stomaku uzrokovan zapaljenjem creva, opstrukcijom creva ili perforacijom zida creva
upala pankreasa koja dovodi do ozbiljnog bola u abdomenu i leđima (pankreatitis)
srčana slabost (srčana insuficijencija)
opšta nelagodnost
Veoma retka neželjena dejstva koja se mogu javiti kod manje od 1 osobe na 10000, navedena su ispod:
ubrzan srčani rad
koprivnjača (urtikarija)
efekti na mozak (encefalopatija)
oštećenje jetre koje može biti teško (hepatička nekroza). Ovo može imati efekat na funkciju mozga (hepatička encefalopatija).
gubitak sluha ili zujanje u ušima
problemi sa ravnotežom
poremećaj vida
nestabilnost tokom hodanja
ošamućenost
glavobolja
otežano pražnjenje creva
bol u trbuhu što može biti uzrokovano nakupljanjem tečnosti u trbuhu (ascites), zapaljenjem creva ili formiranjem krvnog ugruška u krvnim sudovima creva
gubitak apetita
konfuzija
šok
gubitak noktiju na prstima šaka i stopala (savetuje se da nosite zaštitnu odeću ako bi zaštitili šake i
stopala od sunca)
gorušica, mučnina i/ili povraćanje što može biti uzrokovano zapaljenjem jednjaka
kašalj
mišićna slabost, grčevi, jak bol u crevima ili stomaku ili ošamućenost prilikom ustajanja što može biti uzrokovano oboljenjem nervnog sistema
akutna leukemija (karcinom krvi) ili povezana stanja (mijelodisplastični sindrom) što će Vaš lekar
proveriti
Neželjena dejstva sa nepoznatom učestalošću pojavljivanja:
Stanje uzrokovano proizvodima raspada umirućih ćelija kancera (sindrom lizirajućeg tumora), što može uzrokovati pojavu povišenih vrednosti natrijuma ili kalijuma, ili nizak nivo kalcijuma u krvi
Nagomilavanje tečnosti u oku (makularni edem)
Poremećaji vida kao što su blicevi svetlosti u oku (fotopsija) ili male tačke i prašina koja pliva u vašem vidnom polju (vitrous floateri)
Bolest vašeg vezivnog tkiva (skleroderma)
Autoimuni poremećaj koji može uticati na vašu kožu, zglobove, bubrege, mozak ili druge organe (sistemski lupus eritematozus)
Kao i mnogi drugi antitumorski lekovi, i paklitaksel može uzrokovati sterilitet, koji može biti trajan Potrebno je da pacijenti muškog pola zatraže savet lekara o čuvanju sperme pre započinjanja terapije, zbog mogućnosti nastanka trajne neplodnosti tokom terapije paklitakselom.
Paklitaksel može uzrokovati zapaljenje pluća kada se primenjuje u kombinaciji sa, ili nakon, radioterapije.
Laboratorijska ispitivanja (npr. analiza krvi) mogu se sprovoditi kako bi se proverile moguće promene u funkciji jetre, bubrega ili broja krvnih ćelija, što sve mogu biti neželjena dejstva paklitaksela.
Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primetite neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo Vas da o tome obavestite svog lekara ili farmaceuta.
3 godine.
Nemojte koristiti lek Paclitaxel PharmaSwiss posle isteka roka upotrebe naznačenog na pakovanju.
Čuvati na temperaturi do 250C, u originalnom pakovanju radi zaštite od svetlosti.
Lekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Pitajte svog farmaceuta kako da uklonite lekove koji vam više nisu potrebni. Ove mere pomažu očuvanju životne sredine.
Aktivna supstanca: paklitaksel.
1 ml koncentrata za rastvor za infuziju sadrži 6 mg paklitaksela.
Jedna bočica (5ml) koncentrata za rastvor za infuziju sadrži 30 mg paklitaksela.
Pomoćne supstance: etanol, bezvodni; prečišćeno polioksil 35 ricinusovo ulje.
Farmaceutski oblik i sadržaj
Koncentrat za rastvor za infuziju.
Bistar, bezbojan do slabo žut, slabo opalescentan rastvor.
Priroda i sadržaj kontaktne ambalaže
Paclitaxel PharmaSwiss, koncentrat za rastvor za infuziju, 1 x 30mg/5ml: 1 providne bočica (5ml) od stakla I hidrolitičke grupe sa zatvaračem od hlorobutil elastomera, sa aluminijummskim zatvaračem i flip-off mehanizmom u kartonskoj kutiji.
Nosilac dozvole: PharmaSwiss d.o.o., Vojvode Stepe, 18, Beograd, Srbija
Proizvođač: PharmaSwiss d.o.o., Milorada Jovanovića 9, Beograd, Srbija
Decembar, 2012.
Lek se može upotrebljavati samo u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi.
Broj i datum dozvole za lek Paclitaxel PharmaSwiss, koncentrat za rastvor za infuziju,1 x (30mg)/5mL: 515-01-5066-12-001 od 24.01.2013.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
OTCEPITE OVDE PRE NEGO ŠTO GORNJI DEO UPUTSTVA DATE PACIJENTU
* 8-20 mg kod pacijenata sa Kapoši sarkomom
** ili drugi antihistaminik, npr. hlorfeniramin
Paclitaxel PharmaSwiss se primenjuje putem infuzionog sistema sa filterom čije su mikropore na membrani veličine ≤ 0,22 μm (videti poglavlje 6.6).
Zbog mogućnosti da dođe do pojave ekstravazacije, preporučuje se pažljivo praćenje mesta infuzije, zbog
moguće infiltracije tokom davanja leka.
Prva linija hemioterapije karcinoma ovarijuma: preporučuje se kombinovana terapija paklitakselom i cisplatinom, iako se istražuju i drugi režimi doziranja. Prema dužini trajanja infuzije, preporučuju se dva dozna režima: paklitaksel 175 mg/m2 dat intravenski tokom 3 časa, zatim cisplatin u dozi od 75 mg/m2, svake treće nedelje, ili paklitaksel 135 mg/m2 u obliku 24-časovne infuzije, zatim cisplatin u dozi od 75 mg/m2, sa pauzom od 3 nedelje između ciklusa (videti poglavlje 5.1).
Druga linija hemioterapije karcinoma ovarijuma: preporučena doza paklitaksela je 175 mg/m2 u obliku 3- časovne infuzije sa pauzom od 3 nedelje između ciklusa.
Adjuvantna hemioterapija karcinoma dojke: preporučena doza paklitaksela je 175 mg/m2 u obliku 3-časovne infuzije svake treće nedelje tokom četiri ciklusa, nakon AC terapije.
Prva linija hemioterapije karcinoma dojke: u kombinaciji sa doksorubicinom (50mg/m2) paklitaksel se primenjuje 24 časa posle doksorubicina. Preporučena doza paklitaksela je 220 mg/m2 primenjena u vidu 3- časovne iv. infuzije, sa pauzom od 3 nedelje između ciklusa (videti poglavlja 4.5 i 5.1).
Kada se primenjuje u kombinaciji sa trastuzumabom, preporučena doza paklitaksela je 175 mg/m2 data u vidu 3- časovne i.v. infuzije, sa pauzom od 3 nedelje između ciklusa (videti poglavlje 5.1). Infuzija paklitaksela može se primeniti dan nakon prve doze trastuzumaba ili neposredno nakon narednih doza trastuzumaba, ukoliko je podnošljivost prethodne doze trastuzumaba bila dobra (za detaljnije informacije o doziranju trastuzumaba videti Sažetak karakteristika leka trastuzumab).
Druga linija hemioterapije karcinoma dojke: preporučena doza paklitaksela je 175mg/m2, u vidu 3-časovne
i.v. infuzije, sa pauzom od 3 nedelje između ciklusa.
Terapija uznapredovalog nemikrocelularnog karcinoma pluća (NSCLC): preporučena doza paklitaksela je 175 mg/m2 u 3-časovnoj i.v. infuziji, praćena cisplatinom u dozi od 80mg/m2, sa pauzom od 3 nedelje između ciklusa.
Prilagođavanje doze:
Naredne doze paklitaksela primenjuju se u zavisnosti od individualne tolerancije pacijenta.
Ponovna primena paklitaksela se ne preporučuje sve dok broj neutrofila ne bude ≥ 1,5 x 109/l (≥1 x 109/l za pacijente sa Kapoši sarkomom), a broj trombocita ≥ 100 x 109/l (≥75 x 109/l za pacijente sa Kapoši sarkomom).
Kod pacijenata kod kojih je došlo do teške neutropenije (broj neutrofila < 0,5 x 109/l tokom ≥ 7 dana) ili teške periferne neuropatije, treba smanjiti dozu paklitaksela za 20% u narednim ciklusima (25% za pacijente sa Kapoši sarkomom) (videti poglavlje 4.4).
umerenim oštećenjem jetre (videti poglavlja 4.4 i 5.2). Paklitaksel ne treba primenjivati kod pacijenata sa teškim oštećenjem jetre.
preosetljivost na paklitaksel ili na bilo koju pomoćnu supstancu navedenu u poglavlju 6.1, posebno na polioksil ricinusovo ulje (videti poglavlje 4.4);
kod pacijenata čiji je broj neutrofila pre početka terapije 1500/mm3 (< 1,000/mm³ kod pacijenata sa Kapošijevim sarkomom);
u periodu dojenja (videti poglavlje 4.6)
kod pacijenata sa Kapošijevim sarkomom, koji imaju istovremene, teške, nekontrolisane infekcije.
Paclitaxel PharmaSwiss se mora primenjivati pod nadzorom lekara koji ima iskustvo u primeni hemioterapijskih agenasa. Kako može doći do pojave značajnih reakcija preosetljivosti, neophodna je adekvatna oprema za reagovanje u ovim situacijama.
Zbog moguće ekstravazacije, savetuje se pažljivo praćenje mesta primene infuzije zbog moguće infiltracije tokom davanja leka.
Kod svih pacijenata mora se izvršiti premedikacija kortikosteroidima, antihistaminicima i H2 antagonistima (videti poglavlje 4.2).
Kada se koristi u kombinovanoj terapiji, paklitaksel treba primeniti pre cisplatina (videti poglavlje 4.5).
Značajne reakcije preosetljivosti,manifestovane dispnejom i hipotenzijom koje zahtevaju lečenje, angioedemom i generalizovanom urtikarijom, zabeležene su kod 1% pacijenata lečenih paklitakselom nakon adekvatne premedikacije. Ove reakcije su verovatno posredovane histaminom. U slučaju pojave teških reakcija preosetljivosti treba odmah prekinuti infuziju paklitaksela i započeti agresivnu simptomatsku terapiju, a pacijentu ne treba ponovo davati paklitaksel.
Supresija koštane srži (primarno neutropenija) predstavlja dozno zavisan toksični efekat. Potrebno je često proveravati krvnu sliku. Ponovna primena paklitaksela se ne preporučuje sve dok broj neutrofila ne bude 1,5 x 109/l ( ≥ 1 x 109/l za pacijente sa Kapošijevim sarkomom), a broj trombocita 100 x 109/l ( ≥ 75 x 109/l za pacijente sa Kapošijevim sarkomom). U kliničkim studijama sa pacijentima sa Kapošijevim sarkomom,
većina pacijenata je primala faktor stimulacije granulocitne kolonije (G-CSF).
U toku primene paklitaksela zabeležene su hipotenzija, hipertenzija i bradikardija; pacijenti obično nemaju
simptome i uglavnom nije potrebno primeniti nikakvu terapiju. Preporučuje se često praćenje vitalnih znaka, a posebno u toku prvog časa infuzije paklitaksela. Teški kardiovaskularni poremećaji češće su primećeni kod pacijenata sa nemikrocelularnim karcinomom pluća nego kod pacijenata sa karcinomom dojke ili ovarijuma. Jedan slučaj srčane insuficijencije povezan sa primenom paklitaksela primećen je u kliničkom ispitivanju AIDS- KS.
Kada se paklitaksel primenjuje u kombinovanoj terapiji sa doksorubicinom ili trastuzumabom u inicijalnoj terapiji metastatskog karcinoma dojke, treba obratiti pažnju na praćenje funkcije srca.
Kod kandidata za primenu paklitaksela u navedenim kombinovanim terapijama, pre početka terapije mora se
izvršiti kardiološki pregled, uključujući anamnezu, fizički pregled, EKG, ehokardiogram, i/ili MUGA skener. U toku terapije i dalje treba pratiti funkciju srca (npr. svaka tri meseca). Praćenjem se mogu identifikovati pacijenti sa nastalom srčanom disfunkcijom, učestalost procene ventrikularne funkcije lekar određuje na osnovu pažljive
procene kumulativne doze (mg/m2) antraciklina. Ako testovi ukazuju na pogoršanje funkcije srca, čak iako je to
pogoršanje asimptomatsko, lekar mora pažljivo da razmotri kliničku korist dalje terapije u odnosu na mogući rizik od oštećenja srca uključujući i mogućnost ireverzibilnog oštećenja. Ukoliko se nastavi sa terapijom potrebno je češće praćenje funkcije srca (na primer na svakih 1 do 2 ciklusa terapije). Za detaljnije informacije videti Sažetak karakteristika lekova trastuzumab ili doksorubicin.
Iako je pojava periferne neuropatije česta, retko dolazi do razvoja teških simptoma. U teškim slučajevima preporučuje se redukcija doze paklitaksela za 20% (25% kod pacijenata sa Kapošijevim sarkomom) u narednim ciklusima. Kod pacijenata sa nemikrocelularnim karcinomom pluća i pacijenata sa karcinomom ovarijuma primena paklitaksela u prvoj liniji hemioterapije u 3-časovnoj infuziji u kombinaciji sa cisplatinom češće je dovodila do pojave teške neurotoksičnosti nego primena paklitaksela u monoterapiji ili primena ciklofosfamida praćenog cisplatinom.
Kod pacijentata sa oštećenom jetrom postoji povećan rizik za nastanak toksičnosti, a posebno za razvoj mijelosupresije gradusa III-IV. Nema podataka o povećanju toksičnosti paklitaksela primenjenog kao 3-časovna infuzija kod pacijenata sa blagim poremećajem funkcije jetre. Kada se paklitaksel primenjuje u dužoj infuziji može se uočiti povećana mijelosupresija kod pacijenata sa umerenim do teškim oštećenjem jetre. Pacijente treba pažljivo pratiti da li je došlo do razvoja izražene mijelosupresije (videti poglavlje 4.2). Ne raspolaže se adekvatnim podacima o prilagođavanju doza kod pacijenata sa blagim do umerenim oštećenjem jetre (videti poglavlje 5.2).
Nema raspoloživih podataka za pacijente sa teškom holestazom pre početka terapije. Paklitaksel ne treba davati pacijentima sa teškim oštećenjem jetre.
S obzirom na to da Paclitaxel PharmaSwiss sadrži etanol (396 mg/ml) treba obratiti pažnju na moguće efekte na nivou centralnog nervnog sistema (CNS), kao i na druge efekte.
Paclitaxel PharmaSwiss sadrži polioksil ricinusovo ulje, koji može da izazove teške alergijske reakcije.
Treba obratiti posebnu pažnju na to da se izbegava intra-arterijska primena paklitaksela, pošto su u studijama na životinjama, kada je ispitivana lokalna podnošljivost, primećene teške tkivne reakcije nakon intraarterijske primene.
Pseudomembranozni kolitis je retko zabeležen uključujući slučajeve kod pacijenata koji nisu primali istovremenu terapiju antibioticima. Ovu reakciju treba uzeti u obzir prilikom donošenja diferencijalne dijagnoze kod slučajeva teške ili perzistirajuće dijareje do koje je došlo u toku ili u kratkom vremenskom periodu nakon terapije paklitakselom.
Kada se paklitaksel daje u kombinaciji sa terapijom zračenja pluća, (nezavisno od redosleda primene), lek može doprineti razvoju intersticijalnog pneumonitisa.
Kod pacijenata sa KS, težak mukozitis je redak. U slučaju pojave teškog oblika mukozitisa, dozu paklitaksela treba smanjiti za 25%.
Premedikacija cimetidinom ne utiče na klirens paklitaksela.
Cisplatin:
Preporučeni režim doziranja paklitaksela u prvoj liniji hemioterapije karcinoma ovarijuma jeste da se paklitaksel
daje pre cisplatina. Kada se paklitaksel daje pre cisplatina, sigurnosni profil paklitaksela odgovara profilu kada se koristi u monoterapiji. Kada se paklitaksel daje posle cisplatina kod pacijenata se javlja izraženija mijelosupresija i oko 20% smanjenja u klirensu paklitaksela. Kod pacijenata lečenih paklitakselom i cisplatinom može doći do povećanog rizika od oštećenja funkcije bubrega u poređenju sa monoterapijom cisplatinom kod pacijenata sa karcinomom genitalnih organa.
Doksorubicin:
Pošto može doći do smanjenja eliminacije doksorubicina i njegovih aktivnih metabolita kada se paklitaksel i doksorubicin daju u vremenski bliskom razmaku, prilikom inicijalnog lečenja metastatskog karcinoma dojke paklitaksel treba davati 24 sata nakon primene doksorubicina (videti poglavlje 5.2).
Metabolizam paklitaksela je delimično katalizovan preko izoenzima citohroma P450 – CYP2C8 i CYP3A4 (videti poglavlje 5.2). Klinička ispitivanja su pokazala da metabolizam paklitaksela u 6-hidroksipaklitaksel posredstvom CYP2C8 predstavlja glavni put metabolizma kod ljudi. Istovremena primena ketokonazola, poznatog snažnog inhibitora CYP3A4, ne inhibiše eliminaciju paklitaksela kod pacijenata – stoga se oba leka mogu davati zajedno bez potrebe za podešavanjem doze. Dalji podaci o mogućim interakcijama između paklitaksela i drugih CYP3A4 supstrata/inhibitora su ograničeni. Zbog toga treba obratiti pažnju prilikom istovremene primene paklitaksela i lekova za koje se zna da inhibišu (na primer eritromicin, fluoksetin, gemfibrozil) ili indukuju (na primer rifampicin, karbamazepin, fenitoin, fenobarbital, efavirenc, nevirapin) CYP2C8 ili CYP3A4.
Studije kod pacijenata sa KS, koji su primali istovremeno više lekova, pokazuju da je sistemski klirens paklitaksela bio značajno niži u prisustvu nelfinavira i ritonavira, ali ne i indinavira. Nema dovoljno podataka o interakcijama sa ostalim inhibitorima proteaza. Zbog toga paklitaksel treba primenjivati uz oprez kod pacijenata koji istovremeno primaju inhibitore proteaza.
Primena u trudnoći
Ne postoje podaci o primeni paklitaksela kod trudnica. U ispitivanjima na zečevima paklitaksel je ispoljio embriotoksičnost i toksičnost na fetus, a kod pacova je doveo do smanjenja fertiliteta (videti poglavlje 5.3)..
Kao i drugi citotoksični lekovi, paklitaksel može izazvati oštećenje fetusa i stoga ne sme da se primenjuje u trudnoći, osim ukoliko to nije potpuno neophodno. Žene treba savetovati da izbegavaju da zatrudne u toku terapije paklitakselom, a ukoliko se to desi, odmah o tome moraju obavestiti svog lekara koji ih leči. Žene i muškarci u reproduktivnom periodu, i/ili njihovi partneri treba da koriste adekvatne mere kontracepcije najmanje 6 meseci nakon primene paklitaksela. Muškarci treba da potraže savet u vezi sa kriokonzervacijom sperme pre započinjanja terapije paklitakselom zbog štetnog uticaja leka na plodnost.
Primena tokom dojenja
Upotreba paklitaksela je kontraindikovana u periodu dojenja (videti poglavlje 4.3). Nije poznato da li se paklitaksel izlučuje majčinim mlekom. Dojenje treba prekinuti dok traje terapija.
Ovaj lek sadrži alkohol, što može smanjiti sposobnost upravljanja motornim vozilima i rukovanja mašinama.
Osim ukoliko to nije drugačije naglašeno sledeći tekst se odnosi na sveukupnu bazu sigurnosnih podataka od 812 pacijenata sa solidnim tumorima koji su lečeni monoterapijom paklitakselom tokom kliničkih ispitivanja. Budući da je KS populacija veoma specifična, posebno poglavlje zasnovano na kliničkoj studiji sa 107 pacijenata je navedeno na kraju ovog poglavlja.
Učestalost i težina neželjenih događaja, osim ukoliko to nije drugačije pomenuto, su u suštini iste kod pacijenata koji primaju paklitaksel za lečenje karcinoma ovarijuma, karcinoma dojke ili nemikrocelularnog karcinoma pluća. Nijedan slučaj uočene toksičnosti nije bio u očiglednoj vezi sa godinama starosti.
Najčešće značajno neželjeno dejstvo bila je supresija koštane srži. Teška neutropenija (< 0.5 x 109/l) je zabeležena kod 28% pacijenata, ali nije bila udružena sa febrilnim epizodama. Kod samo 1% pacijenata došlo je do pojave teške neutropenije koja je trajala 7 dana. Trombocitopenija je zabeležena kod 11% pacijenata. Kod 3% pacijenata zabeležen je najniži broj trombocita 50 x 109/l barem jednom u toku studije. Anemija je primećena kod 64% pacijenata, ali bila je teška (Hb 5 mmol/l) kod samo 6% pacijenata. Incidenca i težina anemije su bile u vezi sa početnim vrednostima hemoglobina pre početka studije.
Neurotoksičnost, uglavnom periferna neuropatija, se javljala češće i u težem obliku kod primene doze od 175 mg/m2 putem 3-časovne infuzije (85% neurotoksičnosti, 15% teška) nego kod primene doze od 135 mg/m2 u vidu 24-časovne infuzije (25% periferne neuropatije, 3% teška) kada je paklitaksel primenjivan u kombinovanoj terapiji sa cisplatinom. Kod pacijenata sa nemikrocelularnim karcinomom pluća i kod pacijenata sa karcinomom
ovarijuma koji su lečeni paklitakselom u 3-časovnoj infuziji praćenoj cisplatinom došlo je do očiglednog povećanja u pojavi teške neurotoksičnosti. Periferna neuropatija može da se pojavi nakon prvog ciklusa terapije i da se pogorša u toku daljeg davanja paklitaksela. U nekoliko slučajeva periferna neuropatija je bila razlog za prekid terapije paklitakselom. Simptomi su se obično poboljšavali ili povlačili u periodu od nekoliko meseci nakon prekida terapije paklitakselom. Neuropatije koje su postojale kao posledica prethodnih terapija nisu kontraindikacija za terapiju paklitakselom.
Artralgija ili mijalgija su se pojavile kod 60% pacijenata, a bile teške kod 13% od njih.
Značajne reakcije preosetljivosti sa mogućim smrtnim ishodom (definisane kao hipotenzija koja zahteva terapiju, angioedem, zastoj u disanju koji zahteva terapiju bronhodilatatorima, ili generalizovana urtikarija) zabeležene su kod dva pacijenta (1%). 34% pacijenata (17% računajući sve cikluse) imali su blage reakcije preosetljivosti. Navedene blage reakcije, uglavnom crvenilo i osip na koži, nisu zahtevale lečenje niti su sprečavale nastavak terapije paklitakselom.
eritem i induraciju, a ponekad ekstravazacija može da rezultira celulitisom. Zabeleženi su slučajevi ljuspanja i/ili ljuštenja kože, a ponekad su ove pojave bile u vezi sa ekstravazacijom. Takođe može doći do promene boje kože. Retko su zabeleženi slučajevi ponovne pojave kožnih reakcija na mestu prethodne ekstravazacije nakon primene paklitaksela na nekom drugom mestu, tzv. "recall". U ovom trenutku nije poznato specifično lečenje reakcija ekstravazacije.
U nekim slučajevima, reakcije na mestu primene injekcije su se javljale tokom produžene primene infuzije ili su se javljale nakon 7 ili 10 dana.
U donjoj tabeli data je lista neželjenih dejstava bez obzira na njihovu težinu, koji su vezani za primenu paklitaksela u monoterapiji u vidu 3-časovne infuzije u terapiji metastaza (812 pacijenata lečenih u kliničkim ispitivanjima), kao i neželjena dejstva na osnovu podataka zabeleženih tokom postmarketinškog* praćenja paklitaksela.
Učestalost navedenih neželjenih dejstava definiše se na sledeći način: veoma česta ( 1/10); česta ( 1/100, 1/10); povremena ( 1/1 000, 1/100); retka ( 1/10 000, 1/1 000); veoma retka ( 1/10 000). U okviru svake grupe neželjene reakcije su navedene od ozbiljnih do blagih.
Povremeno: septički šok.
Retko*: sepsa, peritonitis, pneumonija.
Veoma često: mijelosupresija, neutropenija, anemija, trombocitopenija, leukopenija, krvarenje.
Česta: neutropenijska groznica
Retko*: febrilna neutropenija.
Veoma retko*: akutna mijeloidna leukemija, mijelodisplatični sindrom.
Povremeno: značajne reakcije preosetljivosti koje zahtevaju terapiju (na primer hipotenzija, angioneurotski edem, zastoj u disanju, generalizovana urtikarija, drhtavica, bol u leđima, bol u grudima, tahikardija, abdominalni bol, bol u ekstremitetima, dijaforeza i hipertenzija).
Retko*: anafilaktičke reakcije.
Veoma retko*: anafilaktički šok.
Nije poznato*: sindrom lize tumora.
Retko*: motorna neuropatija (sa rezultirajućom manjom distalnom slabošću).
Veoma retko*: grand-mal epileptički napadi, neuropatija
autonomnog nervnog sistema (koja dovodi do paralitičkog ileusa i ortostatske hipotenzije), encefalopatija, konvulzije, vrtoglavica, ataksija, glavobolja.
vida (scintilirajuće skotomate), a posebno kod pacijenata koji su primali doze veće od preporučenih.
Nije poznato*: makularni edem, fotopsija, zamućenja staklastog tela (floateri).
Veoma retko*: gubitak sluha, ototoksičnost, tinitus,
vertigo.
Povremeno: infarkt miokarda, AV blok i sinkopa, kardiomiopatija, asimptomatska ventrikularna tahikardija, tahikardija sa bigeminijom.
Retko: srčana insuficijencija.
Veoma retko*: atrijalna fibrilacija, supraventrikularna tahikardija.
Povremeno: tromboza, hipertenzija, tromboflebitis.
Veoma retko*: šok.
Nije poznato*: flebitis.
Retko*: insuficijencija disanja, plućna embolija, fibroza pluća, intersticijalna pneumonija, dispneja, pleuralna efuzija.
Veoma retko*: kašalj.
Retko*: opstrukcija creva, perforacija creva, ishemijski kolitis, pankreatitis.
Veoma retko*: mezenterijalna tromboza, pseudomembranozni kolitis, neutropenijski kolitis, ascit, ezofagitis, opstipacija.
encefalopatija (obe sa zabeleženim slučajevima smrtnog
ishoda).
Veoma često: alopecija.
Često: prolazne i blage promene na noktima i koži.
Retko*: pruritus, osip, eritem.
Veoma retko*: Stivens-Džonsonov sindrom, epidermalna nekroliza, multiformni eritem, eksfolijativni dermatitis, urtikarija, otpadanje nokta (pacijenti koji su na terapiji treba da nose zaštitu od sunca na šakama i stopalima).
Nije poznato: skleroderma.
Veoma često: artralgija, mijalgija.
Nije poznato: sistemski eritematozni lupus.
Retko*: pireksija, dehidratacija, astenija, edem, slabost.
ozbiljno povećanje vrednosti alkalne fosfataze.
Povremeno: ozbiljno povećanje nivoa bilirubina.
Retko*: povećanje vrednosti kreatinina u krvi.
Pacijenti oboleli od karcinoma dojke koji su primali paklitaksel kao adjuvantnu terapiju nakon AC terapije imali su veću incidencu neurosenzorne toksičnosti, reakcija preosetljivosti, artralgije/mijalgije, anemije, infekcije, groznice, mučnine/povraćanja i dijareje nego pacijenti koji su primali AC monoterapiju. Međutim, učestalost ovih neželjenh dejstva odgovara učestalosti neželjenih dejstva kod primene monoterapije paklitakselom, a koja su navedena ranije.
Sledeći tekst se odnosi na dva velika ispitivanja prve linije hemioterapije kod karcinoma ovarijuma (paklitaksel
+ cisplatin: preko 1050 pacijenata); dva klinička ispitivanja faze III prve linije terapije metastatskog karcinoma dojke: u jednom se ispituje kombinovana terapija sa doksorubicinom (paklitaksel + doksorubicin: 267 pacijenata), a u drugom kombinovana terapija sa trastuzumabom (planirana analiza podgrupa paklitaksel + trastuzumab: 188 pacijenata) i dva klinička ispitivanja faze III za lečenje uznapredovalog nemikrocelularnog karcinoma pluća (paklitaksel + cisplatin: preko 360 pacijenata) (videti poglavlje 5.1).
Kada se primenjuje kao 3-časovna infuzija u prvoj liniji hemioterapije karcinoma ovarijuma, neurotoksičnost, artralgija/mijalgija i preosetljivost češće su zabeležene i bile su teže kod pacijenata koji su lečeni paklitakselom praćenim cisplatinom nego kod pacijenta koji su primali ciklofosfamid, a zatim cisplatin. Uočeno je da je pojava mijelosupresije ređa i lakša kod terapije paklitakselom u 3-časovnoj infuziji nakon čega je davan cisplatin nego kod pacijenata koji su primali ciklofosfamid, a zatim cisplatin.
Kod prve linije hemioterapije metastatskog karcinoma dojke, neutropenija, anemija, periferna neuropatija, artralgija/mijalgija, astenija, groznica i dijareja su bile češće i teže kada je paklitaksel (220 mg/m2) primenjivan u vidu 3-časovne infuzije 24 sata nakon primene doksorubicina (50 mg/m2) u poređenju sa standardnom FAC terapijom (5-FU 500 mg/m2, doksorubicin 50 mg/m2, ciklofosfamid 500 mg/m2). Mučnina i povraćanje su se javljali ređe i u lakšem obliku kod terapijskog režima paklitaksel (220 mg/m2) / doksorubicin (50 mg/m2) u
poređenju sa standardnom FAC terapijom. Moguće je da je primena kortikosteroida doprinela manjoj učestalosti i manjoj težini mučnine i povraćanja u grupi koja je primala kombinaciju paklitaksel /doksorubicin.
Kada je paklitaksel primenjivan u vidu 3-časovne infuzije u kombinaciji sa trastuzumabom u prvoj liniji terapije pacijenata sa metastatskim karcinomom dojke, sledeći događaji (bez obzira na njihovu povezanost sa paklitakselom ili trastuzumabom) zabeleženi su češće nego kod monoterapije paklitakselom: insuficijencija srca (8% nasuprot 1%), infekcija (46% nasuprot 27%), drhtavica (42% nasuprot 4%), groznica (47% nasuprot 23%),
kašalj (42% nasuprot 22%), osip (39% nasuprot 18%), artralgija (37% nasuprot 21%), tahikardija (12% nasuprot
4%), dijareja (45% nasuprot 30%), hipertonija (11% nasuprot 3%), epistaksa (18% nasuprot 4%), akne (11%
nasuprot 3%), herpes simpleks (12% nasuprot 3%), slučajne povrede (13% nasuprot 3%), nesanica (25%
nasuprot 13%), rinitis (22% nasuprot 5%), sinuzitis (21% nasuprot 7%) i reakcija na mestu uboda injekcije (7% nasuprot 1%). Neke od ovih razlika u učestalosti mogu biti usled povećanog broja i dužine trajanja terapijskih ciklusa sa kombinacijom paklitaksel /trastuzumab u odnosu na monoterapiju paklitakselom. Teške neželjene reakcije zabeležene su u sličnim učestalostima i kod kombinovane terapije paklitaksel /trastuzumab i kod monoterapije paklitakselom.
Kada je doksorubicin primenjivan u kombinaciji sa paklitakselom kod metastatskog karcinoma dojke, primećeni su poremećaji kontraktilnosti srca ( 20% redukcije ejekcione frakcije leve komore) uočene su kod 15% pacijenata u odnosu na 10% kod standardnog FAC režima. Kongestivna srčana insuficijencija je zabeležena kod 1% pacijenata u obe terapijske grupe – paklitaksel /doksorubicin i standardna FAC terapija. Primena trastuzumaba u kombinaciji sa paklitakselom kod pacijenata koji su prethodno lečeni antraciklinima dovela je do povećane učestalosti i težine srčane disfunkcije u poređenju sa pacijentima koji su primali monoterapiju paklitakselom (NYHA Klasa I/II 10% nasuprot 0%; NYHA Klasa III/IV 2% nasuprot 1%), ali retko je dolazilo do smrtnog ishoda (videti Sažetak karakteristika proizvoda za trastuzumab). U svim, osim u pomenutim retkim slučajevima, pacijenti su reagovali na odgovarajuću terapiju.
Sa izuzetkom hematoloških i hepatičkih neželjenih dejstava (videti niže), učestalost i težina neželjenih
dejstava su generalno slične kod pacijenata sa Kapošijevim sarkomom i pacijenata sa drugim solidnim tumorima, a koji su lečeni monoterapijom paklitaksela. Podaci se baziraju na kliničkoj studiji u koju je bilo uključeno 107 pacijenata.
Poremećaji krvi i limfnog sistema: supresija koštane srži je bila najveća dozno zavisna toksična reakcija. Neutropenija je bila najznačajnija hematološka toksična reakcija. U toku prvog ciklusa terapije zabeležena je teška neutropenija ( 0,5 x 109/l) kod 20% pacijenata. U toku celokupnog perioda lečenja teška neutropenija uočena je kod 39% pacijenata. Neutropenija je bila prisutna duže od 7 dana kod 41% pacijenata, a 30 do 35 dana kod 8% pacijenata. Ona se povukla nakon 35 dana kod svih pacijenata koji su praćeni. Incidenca neutropenije stadijuma IV koja je trajala 7 dana iznosila je 22%.
Neutropenijska groznica izazvana paklitakselom zabeležena je kod 14% pacijenata i u 1,3% ciklusa terapije. Zabeležene su 3 septičke epizode (2,8%) u toku terapije paklitakselom, povezane sa primenom leka koje su imali fatalan ishod.
Trombocitopenija je uočena kod 50% pacijenata, a u teškom obliku ( 50 ćelija x 109/l) se javila kod 9% pacijenata. Samo 14% pacijenata imalo je pad u broju trombocita na 75 ćelija x 109/l, barem jednom u toku terapije. Epizode krvarenja vezane za terapiju paklitakselom zabeležene su kod 3% pacijenata, ali je hemoragija lokalizovana.
Anemija (Hb 11 g/dL) je zabeležena kod 61% pacijenata i bila je teška (Hb 8 g/dL) kod 10% njih. Transfuziju crvenih krvnih zrnaca, bilo je potrebno uraditi kod 21% pacijenata.
Poremećaji hepatobilijarnog trakta: Od svih pacijenata ( 50% lečenih inhibitorima proteaze) sa normalnom funkcijom jetre pre početka terapije, kod 28% došlo je do povećanja vrednosti bilirubina, 43% su imali povećanje alkalne fosfataze, a kod 44% uočeno je povećanje vrednosti AST (SGOT). Za svaki od ovih parametara to povećanje je bilo teško u 1% slučajeva.
Ne postoji poznati antidot za slučajeve predoziranja paklitakselom. U slučaju predoziranja pacijente treb pažljivo pratiti. Lečenje treba usmeriti na primarno očekivane komplikacije predoziranja kao što su supresija koštane srži, periferna neurotoksičnost i mukozitis.
Predoziranje kod pedijatrijskih pacijenata može biti povezano sa akutnom intoksikacijom etanolom.
Prečišćeno polioksil 35 ricinusovo ulje može uzrokovati izdvajanje DEHP (di-(2-etilheksil)ftalat) iz plastikovanih kontejnera od polivinil hlorida (PVC), koje se povećava sa vremenom i koncentracijom. Shodno tome, priprema, čuvanje i primena razblaženog rastvora paklitaksela za infuziju treba da se sprovode korišćenjem opreme koja ne sadrži PVC.
Studije kompatibilnosti nisu sprovedene, te stoga ovaj lek ne treba mešati sa drugim lekovima.
Ukoliko se neotvorene bočice stave u frižider ili zamrznu može doći do obrazovanja taloga koji se rastvara bez ili uz malo mešanja nakon stavljanja bočice na sobnu temperaturu, što ne utiče na kvalitet proizvoda. Ukoliko je rastvor i dalje mutan ili ukoliko se uoči nerastvorljivi talog takvu bočicu treba odbaciti.
Nakon pripreme rastvori mogu biti magličasti što potiče od rastvarača i ne odstranjuje se filtracijom. Infuzija paklitaksela treba da se daje kroz infuzioni sistem sa filterom čije su mikropore na membrani 0,22 m. Nisu zabeleženi nikakvi značajni gubici u jačini leka nakon simuliranog davanja rastvora kroz i.v. sistem koji sadrži filter.
Retko je zabeležena pojava taloženja u toku davanja infuzije paklitaksela, a to se obično dešavalo pred kraj 24- časovnog perioda davanja infuzije. Mada razlog ovakvog taloženja nije razjašnjen on je verovatno posledica prezasićenosti razblaženog rastvora. Da bi se smanjio rizik od taloženja, paklitaksel treba iskoristiti što je
moguće pre nakon razblaživanja i treba izbegavati preterano mešanje, vibracije ili mućkanje. Pre upotrebe treba dobro isprati vodenim mlazom setove za davanje infuzije.
U toku infuzije treba redovno pratiti izgled rastvora i treba zaustaviti infuziju čim se uoči prisustvo taloga.
Da bi se svela na minumum izloženost pacijenta DEHP-u koji se može izdvojiti iz plastikovanih PVC kesa za infuziju, setova za infuziju ili iz drugih medicinskih instrumenata, razblaženi rastvori paklitaksela treba da se čuvaju u bočicama koje ne sadrže PVC (od stakla ili polipropilena) ili u plastičnim kesama (polipropilen, poliolefin) i da se daju pomoću setova za davanje leka obloženih polietilenom. Upotreba filter uređaja koji imaju kratke ulazne i/ili izlazne plastikovane PVC cevčice nije dovela do značajnog izdvajanju DEHP-a.