Početna stranica Početna stranica

Haemoctin SDH
humani faktor koagulacije VIII

UPUTSTVO ZA LEK


Haemoctin SDH, 250 i.j./5 mL, prašak i rastvarač za rastvor za injekciju Haemoctin SDH, 500 i.j./10 mL, prašak i rastvarač za rastvor za injekciju Haemoctin SDH, 1000 i.j./10 mL, prašak i rastvarač za rastvor za injekciju


humani faktor koagulacije VIII


Pažljivo pročitajte ovo uputstvo, pre nego što počnete da primate ovaj lek, jer ono sadrži informacije koje su važne za Vas.

prašak: glicin; natrijum-hlorid; natrijum-citrat; kalcijum-hlorid, dihidrat. rastvarač: voda za injekcije.


Kako izgleda lek Haemoctin SDH i sadržaj pakovanja

Prašak i rastvarač za rastvor za injekciju.


Prašak: liofilizat bele do slabožute boje.

Rekonstituisani rastvor: bistar, bezbojan do slabo opalescentan rastvor za injekciju.


Haemoctin SDH, 250 i.j./5 mL:

Unutrašnje pakovanje leka:

Nosilac dozvole i proizvođač Nosilac dozvole

BEOHEM - 3, D.O.O.

Trstenjakova 9. Beograd - Rakovica Tel/fax: 381 11 3676 166

e-mail: office@beohem3.rs


Proizvođač

BIOTEST PHARMA GMBH

Landsteinerstrasse 5, Dreieich, Nemačka


Ovo uputstvo je poslednji put odobreno

Avgust, 2018.


Režim izdavanja leka:

Lek se može upotrebljavati u stacionanoj zdravstvenoj ustanovi, izuzetno lek se može izdavati i uz lekarski recept, u cilju nastavka terapije kod kuće, što mora biti naznačeno i overeno na poleđini recepta.


Broj i datum dozvole:

Haemoctin SDH, 250 i.j./5 mL, prašak i rastvarač za rastvor za injekciju:

515-01-04827-17-001 od 13.08.2018.

Haemoctin SDH, 500 i.j./10 mL, prašak i rastvarač za rastvor za injekciju:

515-01-04828-17-001od 13.08.2018.

Haemoctin SDH, 1000 i.j./10 mL, prašak i rastvarač za rastvor za injekciju:

515-01-04829-17-001 od 13.08.2018.


------------------------------------------------------------------------------------------------

SLEDEĆE INFORMACIJE NAMENJENE SU ISKLJUČIVO ZDRAVSTVENIM STRUČNJACIMA:


Terapijske indikacije


Terapija i profilaksa krvarenja kod pacijenata sa hemofilijom A (kongenitalni deficit faktora VIII).

Ovaj lek ne sadrži von Willebrand-ov faktor u farmakološki efektivnim količinama i zbog toga nije indikovan kod von Willebrand-ove bolesti.


Doziranje i način primene

Lečenje treba da bude pod nadzorom lekara koji ima iskustva u lečenju hemofilije. Prethodno nelečeni pacijenti

Nema dostupnih podataka.


Praćenje terapije

U toku terapije se preporučuje odgovarajuće određivanje nivoa faktora VIII kako bi se odredila potrebna doza i učestalost ponovljenih injekcija. Odgovor na faktor VIII može varirati kod pojedinačnih pacijenata ispoljavanjem drugačijih poluvremena eliminacije i in vivo recovery vrednosti. Doziranje na osnovu telesne mase može zahtevi prilagođavanje kod pacijenata sa premalom ili prekomernom telesnom masom. Naročito kod velikih hirurških intervencija, neophodno je precizno praćenje supstitucione terapije, određivanjem koagulacionim metodama (meri se aktivnost faktora VIII).


Pri in vitro određivanju aktivnosti faktora VIII u uzorcima krvi pacijenata, zasnovanom na tromboplastinskom vremenu (engl. activated partial tromboplastin time, aPTT), na rezultate mogu značajno da utiču tip aPTT reagenasa i referentni standardi koji se koriste. Takođe, mogu da budu značajne razlike u rezultatima zavisno od toga da li se radi koagulacioni test zasnovan na vrednostima aPTT ili test sa

hromogenim supstratima prema Ph.Eur. O ovome treba posebno voditi računa ako se menja laboratorija i/ili se radi različitim metodama određivanja i različitim reagensima.


Doziranje

Doza i trajanje supstitucione terapije zavise od težine nedostatka faktora VIII, od lokalizacije i obima krvarenja i od kliničkog stanja pacijenta.


Broj jedinica faktora VIII koje se primenjuju, izražen je u internacionalnim jedinicama (i.j.) prema važećem standardu Svetske zdravstvene organizacije za koncentrate za proizvode koji sadrže faktor VIII. Aktivnost faktora VIII u plazmi se izražava ili u procentima (u odnosu na normalne vrednosti u humanoj plazmi) ili radije, u internacionalnim jedinicama (u odnosu na internacionalni standard za faktor VIII u plazmi).


Jedna internacionalna jedinica (i.j.) aktivnosti faktora VIII je ekvivalentna količini faktora VIII u jednom mililitru normalne humane plazme.


Terapija po potrebi

Izračunavanje potrebne doze faktora VIII, zasniva se na empirijskom saznanju da jedna internacionalna jedinica (i.j.) faktora VIII po kg telesne mase povećava aktivnost faktora VIII u plazmi za 1% do 2% od normalne vrednosti.


Potrebna doza se određuje korišćenjem sledeće formule:


Potreban broj jedinica = telesna masa(kg) x željeni porast faktora VIII (%) x 0,5


Količina koju je potrebno primeniti, kao i učestalost primene uvek treba da budu usmereni ka postizanju kliničke efikasnosti u individualnom slučaju.


U slučaju sledećih hemoragijskih događaja, aktivnost faktora VIII ne sme da padne ispod navedenih nivoa aktivnosti u plazmi (u % od normalne aktivnosti) tokom odgovarajućeg perioda. Sledeća tabela može da se koristi kao vodič za doziranje kod epizoda krvarenja i pri hirurškim intervencijama:


Stepen krvarenja/Tip hirurške procedure

Potreban nivo faktora VIII (%)

Učestalost doziranja (sati)/Trajanje terapije (dani)

Krvarenja

Rana hemartroza, krvarenje iz mišića ili krvarenje u usnoj duplji

20-40

Ponoviti na svakih 12 do 24 sata. Najmanje 1 dan dok se epizoda krvarenja ne smiri, na šta ukazuje prestanak bola ili ne dođe do izlečenja.

Obimnija hemartroza, krvarenje iz mišića ili hematom

30-60

Ponaviti injekciju svakih 12 do 24 sata u toku 3-4 dana ili duže, sve dok ne prestane bol i ne prođe akutna nesposobnost.

Krvarenje opasno po život

60-100

Ponaviti injekciju na 8 do 24 sata sve dok se opasnost ne otkloni.

Hirurška intervencija

Manje operacije, uključujući i vađenje zuba


30-60

Svaka 24 sata, bar 1 dan, dok se ne postigne izlečenje.

Velike operacije

80-100

(pre-i postoperativno)

Ponaviti injekciju svakih 8 do 24 sata dok se ne postigne adekvatno zarastanje rana, a zatim se terapija


nastavlja još najmanje 7 dana kako bi se održala aktivnost faktora VIII od 30% do 60%.


Profilaksa

Za dugotrajnu profilaksu krvarenja kod pacijenata sa teškom hemofilijom A, uobičajene doze su 20 do 40 i.j. faktora VIII po kilogramu telesne mase u intervalima od 2 do 3 dana. U nekim slučajevima, naročito kod mlađih pacijenata, mogu biti potrebni kraći intervali doziranja ili veće doze.


Način primene

Intravenska upotreba. Preporučuje se da se ne primenjuje više od 2-3 mL leka Haemoctin SDH po minuti. Za uputstva o rekonstituciji leka pre primene, videti odeljak Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka (i druga uputstva za rukovanje lekom).


Kontraindikacije


Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku Lista pomoćnih supstanci.


Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka


Preosetljivost

Kao i kod svakog leka koji sadrži proteine a primenjuje se intravenski, moguće su reakcije preosetljivosti alergijskog tipa. Lek sadrži, pored faktora VIII, i tragove drugih humanih proteina. Ukoliko se pojave simptomi preosetljivosti, pacijenti se moraju savetovati da odmah prestanu sa primenom ovog leka i da se obrate svom lekaru. Pacijente treba informisati o ranim znacima reakcija preosetljivosti uključujući koprivnjaču, generalizovanu urtikariju, stezanje u grudima, zviždanje prilikom disanja (engl. wheezing), hipotenziju i anafilaksu.

U slučaju šoka, treba primeniti standardnu medicinsku terapiju za lečenje šoka. Inhibitori

Formiranje neutrališućih antitela (inhibitora) na faktor VIII je poznata komplikacija kod terapije pacijenata sa hemofilijom A. Ovi inhibitori su obično IgG imunoglobulini protiv prokoagulantne aktivnosti faktora VIII, koji se određuju u Bethesda jedinicama (BU) po mililitru plazme, primenom modifikovanog testa.

Rizik od razvoja inhibitora je u korelaciji sa težinom bolesti i sa izloženošću faktoru VIII, s tim da je rizik najveći u toku prvih 20 dana izloženosti. Inhibitori se retko mogu razviti posle prvih 100 dana izloženosti.


Slučajevi ponovne pojave inhibitora (nizak titar) uočeni su prilikom prelaska sa jednog leka koji sadrži faktor VIII na drugi lek kod pacijenata koji su prethodno primali terapiju duže od 100 dana, a koji imaju razvoj inhibitora u istoriji bolesti. Zbog toga se pri svakom prelasku sa jednog leka na drugi preporučuje pažljivo praćenje pacijenata na pojavu inhibitora.


Klinički značaj razvoja inhibitora zavisi od titra inhibitora, pri čemu razvoj inhibitora niskog titra koji su prolazno prisutni ili ostaju niskog titra nosi manji rizik od pojave nedovoljnog kliničkog odgovora u odnosu na pojavu inhibitora visokog titra.


Uopšte, sve pacijenti koji su na terapiji humanim faktorom koagulacije VIII treba pažljivo pratiti na pojavu inhibitora odgovarajućim kliničkim posmatranjem i laboratorijskim testovima. Ako se ne postigne očekivani nivoi aktivnosti faktora VIII ili ako krvarenje nije pod kontrolom sa odgovarajućom dozom, treba uraditi testove na prisustvo inhibitora faktora VIII. Kod pacijenata sa visokim nivoima inhibitora, terapija faktorom VIII može biti neefikasna i treba razmotriti druge terapijske opcije. Terapiju ovih pacijenata treba da sprovodi lekar sa iskustvom u lečenju pacijenata sa hemofilijom i inhibitorima faktora VIII.

Kardiovaskularni događaji

Kod pacijenata sa postojećim kardiovaskularnim faktorima rizika, supstituciona terapija faktorom VIII može povećati kardiovaskularni rizik.


Komplikacije vezane za upotrebu katetera

Ako je neophodan centralni venski kateter (engl. central venous access device, CVAD), treba biti obazriv jer mogu da se jave komplikacije kao što su lokalne infekcije, bakterijemija i tromboza na mestu primene katetera.


Bezbednost od prenosa uzročnika virusnih bolesti

Standardne mere za sprečavanje prenošenja infekcija pri primeni lekova proizvedenih iz humane krvi ili plazme uključuju odabir donora, skrining pojedinačnih donacija i pulova (engl. pool) plazme na specifične markere infekcije i uvođenje efektivnih proizvodnih koraka za inaktivaciju/uklanjanje virusa. I pored toga, kada se primenjuju lekovi proizvedeni iz humane krvi ili plazme, mogućnost prenošenja infektivnih agenasa se ne može potpuno isključiti. Ovo takođe važi za nepoznate ili novootkrivene viruse, kao i druge patogene.


Preduzete mere se smatraju efektivnim za viruse sa omotačem kao što su virus humane imunodeficijencije (HIV), virus hepatitisa B (HBV) i virus hepatitisa C (HCV), kao i za virus hepatitisa A (HAV) koji je bez omotača. Mere koje se preduzimaju mogu biti ograničene efikasnosti protiv virusa bez omotača kao što je parvovirus B19.


Infekcija sa parvovirusom B19 može biti ozbiljna kod trudnica (fetalna infekcija) i za osobe sa imunodeficijencijom ili sa povećanom eritropoezom (npr. hemolitička anemija).


Kod pacijenata koji redovno/ponovljeno primaju humani faktor koagulacije VIII proizveden iz plazme, treba razmotriti odgovarajuću vakcinaciju (hepatitis A i B).


Strogo se preporučuje da se uvek prilikom primene leka Haemoctin SDH zabeleži naziv i broj serije leka, kako bi se vodila evidencija o povezanosti između pacijenta i serije leka.


Pedijatrijska populacija

Smatra se da posebna upozorenja i mere opreza navedene za odrasle, važe i za pedijatrijsku populaciju.


Sadržaj natrijuma

Haemoctin SDH, 250 i.j./5 mL:

Jedna bočica sadrži do 16,1 mg (0,7 mmola) natrijuma po bočici, odnosno suštinski je bez natrijuma. U slučaju primene više od jedne bočice, savetuje se poseban oprez prilikom upotrebe kod pacijenata koji su na dijeti u kojoj se kontroliše unos natrijuma.


Haemoctin SDH, 500 i.j./5 mL i Haemoctin SDH, 1000 i.j./10 mL:

Jedna bočica sadrži do 32,2 mg (1,4 mmola) natrijuma po bočici. Savetuje se poseban oprez prilikom upotrebe kod pacijenata koji su na dijeti u kojoj se kontroliše unos natrijuma.


Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija


Nisu poznate interakcije humanog faktora koagulacije VIII sa drugim lekovima.


Plodnost, trudnoća i dojenje


Nisu sprovedene studije reproduktivne toksičnosti sa faktorom VIII na životinjama. Kako je pojava hemofilije A kod žena retka, nema ni iskustava o primeni faktora VIII u toku trudnoće i dojenja. Zbog toga, faktor VIII u trudnoći i za vreme dojenja treba primenjivati samo ako je jasno indikovano.

Uticaj leka na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama


Lek Haemoctin SDH nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.


Neželjena dejstva


Sažetak bezbednosnog profila

Reakcije preosetljivosti ili alergijske reakcije (koje mogu da uključe angioedem, osećaj pečenja i žarenja na mestu primene injekcije, jezu, crvenilo, generalizovanu urtikariju, glavobolju, koprivnjaču, hipotenziju, letargiju, mučninu, nemir, tahikardiju, stezanje u grudima, osećaj peckanja, povraćanje, zviždanje prilikom disanja) su primećene retko. U nekim slučajevima mogu da dovedu do teške anafilakse (uključujući i šok).


Pacijenti sa hemofilijom A mogu da razviju neutrališuća antitela (inhibitore) na faktor VIII. Ako se ovakvi inhibitori pojave, stanje će se manifestovati kao nedovoljan klinički odgovor. U takvim slučajevima, preporučuje se da se kontaktira specijalizovani Centar za hemofiliju.


Za informacije o bezbednosti u pogledu transmisionih agenasa, videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka.


Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

Tabelarni podaci u nastavku su navedeni u skladu sa MedDRA klasifikacijom sistema organa (SOC) i preporučenim terminima (engl. Preferred Term Level, PT).


Za procenu neželjenih reakcija koriste se sledeće učestalosti pojavljivanja: veoma česta (≥ 1/10), česta (≥ 1/100 do < 1/10), povremena (≥ 1/1000 do < 1/100), retka (≥ 1/10000 do < 1/1000) i veoma retka (< 1/10000) i nepoznata (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka).


Iz kliničkih studija, neintervencijskih studija, spontanih prijavljivanja i pregleda literature prijavljene su sledeće neželjene reakcije na lek Haemoctin SDH:



MedDRA - klasa sistema organa


Neželjene reakcije


Učestalost

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Egzantem, urtikarija, eritem

Veoma retka


Poremećaji krvi i limfnog sistema

Inhibicija faktora VIII

Povremena (prethodno lečeni pacijenti)* Veoma česta (prethodno nelečeni pacijenti)*


* Učestalost se zasniva na rezultatima ispitivanja svih proizvoda koji sadrže faktora VIII koja su uključivala pacijente sa teškim oblikom hemofilije A.


Pedijatrijska populacija

Za učestalost, tip i težinu neželjenih reakcija u pedijatrijskoj populaciji očekuje se da su isti kao kod odraslih.

Prijavljivanje neželjenih reakcija

Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):


Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu

Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija

fax: +381 (0)11 39 51 131

website:

e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs


Predoziranje


Nisu prijavljeni slučajevi predoziranja.


Lista pomoćnih supstanci


Prašak: glicin,

natrijum-hlorid, natrijum-citrat,

kalcijum-hlorid, dihidrat.


Rastvarač:

voda za injekcije.


Inkompatibilnost


U odsustvu kompatibilnih studija, ovaj lek se ne sme mešati sa drugim lekovima.


Treba koristiti samo priloženi infuzioni set, zato što može doći do neuspeha lečenja usled adsorpcije humanog faktora koagulacije VIII na unutrašnje površine drugih infuzionih setova.


Rok upotrebe


Rok upotrebe leka pre prvog otvaranja: 2 godine.

Rok upotrebe leka nakon prvog otvaranja: upotrebiti odmah.


Posebne mere opreza pri čuvanju


Čuvati na temperaturi do 25 ˚C. Ne zamrzavati.

Čuvati bočice u originalnom pakovanju, radi zaštite od svetlosti.


Za uslove čuvanja nakon prvog otvaranja leka, videti odeljak Rok upotrebe.


Priroda i sadržaj pakovanja


Haemoctin SDH, 250 i.j./5 mL:

Unutrašnje pakovanje leka:


image


Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti,u skladu sa važećim propisima.