Heparin Panpharma
heparin-natrijum
UPUTSTVO ZA LEK
Proizvođač: Panpharma, u saradnji sa Rotexmedica GmbH Fougeres, Zi du Clairay, Francuska -
Adresa:
Podnosilac zahteva: LICENTIS DOO
Adresa: Vojvode Stepe 18, 11040 Beograd, Srbija
Za lekove koji se izdaju samo uz lekarski recept
Uputstvo sačuvajte. Može biti potrebno da ga ponovo pročitate.
Ako imate dodatnih pitanja, obratite se svom lekaru ili farmaceutu.
Ovaj lek propisan je Vama i ne smete ga davati drugima. Može da im škodi, čak i kada imaju iste znake bolesti kao i Vi.
Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primetite neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo Vas da o tome obavestite svog lekara ili farmaceuta
Šta je lek Heparin Panpharma i čemu je namenjen
Šta treba da znate pre nego što uzmete lek Heparin Panpharma
Kako se upotrebljava lek Heparin Panpharma
Moguća neželjena dejstva
Kako čuvati lek Heparin Panpharma
Dodatne informacije
Ovaj lek pripada grupi lekova koji se zovu antikoagulansi, oni utiču na način zgrušavanja krvi. Koristi se u terapiji:
Upala vena (flebitis) i plućne embolije (embolija je iznenadno začepljenje krvnih sudova krvnim ugruškom)
Srčanog udara ili terapije srčanog udara
Određenih arterijskih začepljenja
Određenih poremećaja koagulacije (zgrušavanja krvi)
Koristi se i za sprečavanje nastanka arterijskih začepljenja i stvaranja krvnih ugrušaka u krvotoku tokom operacije srca ili dijalize (kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega).
Lek Heparin Panpharma ne treba da uzimate ako:
Znate da ste alergični na heparin ili neki od sastojaka leka (videti odeljak 6),
Ranije poznati slučajevi pada broja trombocita izazvan heparinom (trombociti su deo krvi i važni su za zgrušavanje krvi),
Imate poremećaj u zgrušavanju krvi
Imate posekotine ili povrede sklone krvarenju,
Imate moždana krvarenja
Ovaj lek sadrži benzilalkohol i ne sme se koristiti kod prevremeno rođenih beba i novorođenčadi (1 bočica sadrži 50 mg benzil alkohola).
Tokom terapije heparinom ne sme se primenjivati epiduralna ili spinalna anestezija.
Lek Heparin Panpharma ne treba da uzimate u sledećim slučajevima, osim po preporuci lekara:
U toku prva tri dana nakon moždanog udara. Ako postoji i moždano krvarenje ovaj lek se ne sme koristiti.
Visok krvni pritisak koji nije pod kontrolom,
Većina endokarditisa (zapaljenja opne srca i srčanih zalistaka)
Preporučuje se naročit oprez:
Zbog rizika od mogućeg krvarenja potrebno je pažljivo praćenje lečenja kod sledećih stanja:
Ranije poznati gastrointestinalni čir
Oboljenja oka ( retine)
Nakon operacije na mozgu ili kičmenoj moždini
Lumbalne punkture
Tokom lečenja ovim lekom potrebno je ponovljeno uzimanje krvi radi redovne kontrole broja trombocita. Ovo je neophodno pošto, voma retko, može doći do značajnog pada broja trombocita tokom terapije heparinom (videti odeljak “Moguća neželjena dejstva”).
U tom slučaju potrebno je prekinuti primenu heparina i pojačati nadzor pošto se mogu javiti ozbiljne komplikacije, naročito tromboza (ugrušci koji začepljuju venu ili arteriju).
Kažite svom lekaru i farmaceutu ako uzimate ili ste do nedavno uzimali bilo koji drugi lek, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez lekarskog recepta.
Ne preporučuje se upotreba sledećih lekova u kombinaciji sa heparinom:
Aspirin (koristi se protiv bolova i povišene temperature)
Antiinflamatorni lekovi (lekovi NSAIL grupe)
Dekstran
Ipak, ukoliko primate ovu terapiju kao predostrožnost od mogućeg srčanog udara, Vaš lekar će vam možda propisati i istovremenu primenu aspirina u odgovarajućoj dozi.
Ukoliko je neophodno, Vaš lekar može odlučiti da vam da terapiju heparinom u toku trudnoće. Epiduralna anestezija se u tom slučaju ne može primeniti, naročito ne u toku porođaja.
Pre nego što počnete da uzimate neki lek, posavetujte se sa svojim lekarom ili farmaceutom.
Ovaj lek sadrži 27 mg natrijuma po bočici. To treba uzeti u obzir samo kod pacijenata koji se strogo pridržavaju načina ishrane sa niskim sadržajem natrijuma.
Ovaj lek sadrži približno 50 mg benzil alkohola i može da izazove toksične reakcije i alergijske reakcije kod novorođenčadi i dece starosti do 3 godine.
Doziranje
Koncentracija ovog rastvora heparina je 5 000 i.j./mL. Treba da znate da svi preparati heparina nisu iste koncentracije.
Uobičajena primena ovog leka je na neki od sledećih načina:
Kontinuirana primena električnim špricem
Početak terapije sa dozom od 50 i.j./kg direktnim intravenskim putem kao brza (bolus) injekcija
Početna doza heparina, primenjena električnim špricem je 20 i.j./kg/sat. Ovu dozu nakon toga treba prilagoditi prema laboratorijskim nalazima.
Laboratorijske rezultate treba pratiti najmanje jednom dnevno. Prate se APTT (vrednost aktiviranog parcijalnog tromboplastinskog vremena koja meri vreme koagulacije) ili nivo heparina u krvi.
Ako se terapija heparinom zamenjuje nekim drugim oralnim antikoagulansom, primenu heparina treba nastaviti još nekoliko dana uporedo sa primenom oralnog antikoagulansa. Ovaj period je neophodan kako bi drugi lek počeo da deluje i da rezultati testa vremena zgrušavanja krvi budu zadovoljavajući.
U nekim slučajevima potrebno je drugačije doziranje: vaš lekar će odrediti odgovarajuću dozu.
Način primene
INTRAVENSKA PRIMENA.
Ovaj lek ne treba davati intramuskularnim putem.
Trajanje terapije
Vaš lekar će odrediti dužinu lečenja.
Malo je verovatno da ćete dobiti veću dozu nego što bi trebalo. Krvarenje može biti znak slučajnog predoziranja, u slučaju da se to dogodi odmah obavestite bolničko osoblje o tome.
Ukoliko je neophodno, dejstvo heparina se može neutralisati intravenskom primenom prikladne doze protamina.
/
Kao i drugi lekovi i Heparin Panpharma može izazvati neželjena dejstva, mada se ona ne moraju ispoljiti kod svih.
Primećena su sledeća neželjena dejstva:
Krvarenja različitog intenziteta: morate odmah obavestiti bolničko osoblje. Ova krvarenja mogu biti ubrzana postojanjem povreda podložnih krvarenju, oslabljenom funkcijom bubrega i/ili primenom određenih lekova
Pad broja trombocita koji može biti značajan u nekim slučajevima. Zato je neophodno redovno laboratorijsko praćenje.
Retko, ozbiljne kožne reakcije na mestu primene infuzije.
Lokalna ili generalna alergijska reakcija Ostalo:
Porast nivoa odrđenih enzima jetre u krvi,
Porast nivoa određenih belih krvnih zrnaca (eozinofila) praćen osipom na koži,
U izuzetnim slučajevima: gubitak kose, bolne i dugotrajne erekcije,
Veoma retko: neuobičajene vrednosti elektrolita u krvi (porast vrednosti kalijuma, metabolička acidoza), naročito kod pacijenata sa dijabetesom ili oslabljenom funkcijom bubrega.
Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primetite neko neželjeno dejstvo koje nije navedno u ovom uputstvu, molimo Vas da o tome obavestite svog lekara ili farmaceuta.
Čuvati van domašaja i vidokruga dece.
Nemojte koristiti lek Heparin Panpharma nakon isteka roka upotrebe naznačenog na pakovanju. Rok upotrebe ističe poslednjeg dana navedenog meseca.
Ovaj lek ne zahteva posebne uslove čuvanja.
Lekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Pitajte svog farmaceuta kako da uklonite lekove koji Vam više nisu potrebni. Ove mere pomažu očuvanju životne sredine.
Aktivnasupstanca: heparin-natrijum
1 mL rastvora za injekciju sadrži heparina 5000 i.j. u obliku heparin-natrijuma. 5 mL rastvora za injekciju sadrži heparina 25000 i.j. u obliku heparin-natrijuma.
Pomoćne supstance: Benzil alkohol Natrijum-hlorid
Natrijum hidroksid ili hlorovodonična kiselina
Voda za injekcije
Lek Heparin Panpharma je rastvor za injekciju. Ovaj rastvor je bistar, bezbojan do svetložut. 5 mL rastvora u bočici od stakla tipa II sa čepom (hlorobutil).
Kutije sa 1 ili 10 bočica.
Na tržištu ne moraju da se nalaze sve veličine pakovanja.
Nosilac dozvole i Proizvođač Nosilac dozvole: | ||
LICENTIS DOO | ||
Vojvode Stepe 18 | ||
11040 Beograd | ||
Srbija | ||
Proizvođač: Panpharma, u saradnji sa | ||
Rotex Medica GmbH Arzneimittelwerk | ||
Bunsenstrasse 4 | ||
22946 Trittau | ||
Nemačka | ||
Ovo uputstvo je poslednji put odobreno | ||
Mart, 2013. | ||
Režim izdavanja leka: | ||
Lek se može upotrebljavati samo u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi. | ||
Broj i datum dozvole: | ||
Broj i datum dozvole za stavljanje u promet leka Heparin | Panpharma, rastvor | za injekciju, |
10 x (25000i.j./5mL): 515-01-1738-12-001 od 21.05.2013. |
Sledeće informacije su namenjene isključivo zdravstvenim radnicima:
Ovaj proizvod je standardni heparin koji se naziva nefrakcionisani heparin. On je indikovan za:
Kurativnu terapiju:
Konstituisane duboke venske tromboze i akutne faze embolije pluća
Infarkta miokarda sa Q-talasom i bez Q talasa i tokom akutne faze nestabilne angine,
Akutne periferne arterijske okluzije,
Određenih vrsta poremećaja koagulacije.
Prevenciju arterijskih tromboembolijskih događaja u slučaju embologene bolesti srca, endovaskularnog
tretmana, arterijske vaskularne hirurgije,
Profilaksu koagulacije kod vantelesne cirkulacije i za vreme hemodijalize.
INTRAVENSKA PRIMENA.
Ovaj lek ne treba davati intramuskularnim putem.
Koncentracija ovog rastvora heparina je 5 000 i.j./mL. Obzirom da svi preparati heparina ne sadrže istu koncentraciju, dozu heparina treba prepisati u i.j.
a) Kurativnitretmanradiprevencijearterijskihtromboembolijskihdogađajakodemboligenebolestisrca
Režim doziranja je sledeći:
Preporučeni režim doziranja osim poremećaja koagulacije : Heparin treba davati kontinuiranom infuzijom preko električnog šprica.
Bola u dozi od 50 i.j./kg prethodno se može dati direktnim intravenskim putem kako bi se dostigli, počevši od započinjanja tretmana, efikasni nivoi heparina u krvi.
Dnevnu dozu treba podeliti na najmanje dva šprica na dan. Inicijalna doza je 20 i.j./kg/sat. Dozu heparin natrijuma treba dodatno prilagoditi prema laboratorijskim rezultatima.
Poremećaji koagulacije: doza koja se primenjuje je obično niža zbog rizika od krvarenja.
Praćenje laboratorijskih rezultata:
Laboratorijske rezultate treba pratiti najmanje jednom dnevno. Prvi uzorak treba uzeti 6 sati nakon početka tretmana. Potom uzorke krvi treba uzimati 4-6 sati nakon svakog prilagođavanja doze.
Mogu se koristiti sledeći laboratorijski testovi u zavisnost od svakog individualnog slučaja:
Vrednosti aktiviranog parcijalnog tromboplastinskog vremena (aPTT) treba održavati na nivou koji je 1.5-3 puta viši od kontrolne vrednosti prema senzitivnosti reagensa koji se koristi (treba je odrediti u kliničkoj laboratoriji), Esej anti-Xa aktivnosti (heparinemija), koji predstavlja specifičan test. Njegova vrednost treba da se kreće između 0.2 i 0.6 i.j./mL. Ovaj test je poželjnije uraditi u prisustvu ranijih abnormalnosti aPTT, kod pacijenata u jedinicama intenzivne nege kao i ukoliko postoje dokazi o izraženom inflamatornom sindromu.
Prelazak sa heparina na oralne antikoagulanse:
Kad god je to moguće, terapiju oralnim antikoagulansima treba započeti između 1 i 3 dana lečenja tako da on ne bude duži od maksimalno 7-10 dana.
Zbog latentnog perioda pre postizanja punog dejstva primenjenih oralnih antikoagulanasa, heparin se mora održavati sve dok je to neophodno da se INR održi unutar željenih terapijskih vrednosti za datu indikaciju tokom dva uzastopna dana. Ovo drugo zavisi od bolesti koja se leči.
Tokom ovog perioda vrednosti aPTT treba posebno pažljivo pratiti kako bi se sprečilo krvarenje.
Prevencija koagulacije krvi kod vantelesne cirkulacije i esktrarenalne purifikacije krvi.
U ovim situacijama dozu i potrebu za laboratorijskim praćenjem treba odrediti na osnovu svake pojedinačne kliničke situacije.
Ovaj lek se ne sme koristiti u sledećim slučajevima:
Preosetljivost na heparin,
Prethodna istorija ozbiljne trombocitopenije tipa II (trombocitopenija izazvana heparinom ili HIT) koja je izazvana tokom primene nefrakcionisanog heparina ili heparina niske molekularne težine (videti odeljak 4.4 Predostrožnosti pri upotrebi - HTI),
Konstitucioni poremećaji krvarenja,
Organske lezije podložne krvarenju,
Hemoragijski znaci ili sklonost u vezi sa poremećajima hemostaze:poremećaji zgraušavanja krvi mogu biti izuzetak od ovog pravila (videti odeljak 4.1) ukoliko ne predstavljaju komplikaciju HIT,
Intrakranijalna krvarenja
Prevremeno rođene bebe ili novorođenčad (sadrži benzil alkohol).
Rahianestezija i epiduralna anestezije se nikada ne smeju primenjivati tokom tretmana heparinom. Ovaj lek se GENERALNO NE PREPORUČUJE u sledećim slučajevima:
U akutnoj fazi velikog ishemijskog moždanog udara sa ili bez kognitivnog oštećenja. Kada je ishemijski moždani udar embolijskog porekla, period koga se treba pridržavati je 72 sata. Dokazi o efikasnosti heparina u kurativnim dozama do danas nisu ustanovljeni bez obzira na uzrok, obim i kliničku težinu cerebralnog infarkta,
Nekontrolisana arterijska hipertenzija,
Akutni infektivni endokarditis (osim onih koji zahvataju mehaničku endoprotezu). Sledeći lekovi se generalno ne preporučuju u kombinaciji sa heparinom (videti odeljak 4.5):
Acetilsalicilna kiselina (korišćena u analgetičkim i antipiretičkim dozama),
Lekovi NSAIL grupe,
Dekstran.
Upozorenja
Ukoliko se pacijent leči heparinom (u kurativnim ili preventivnim dozama) i pati od trombotičkih događaja kao što su:
Ishemijski moždani udar,
Infarkt miokarda,
Akutna ishemija donjih ekstremiteta,
Embolija pluća,
Flebitis,
Pogoršanje tromboze od koje se pacijent leči.
Trombocitopenija izazvana heparinom (HIT) se mora sistematično razmotriti a broj trombocita se mora hitno odrediti (videti odeljak Predostrožnosti pri upotrebi).
Predostrožnosti pri upotrebi
Rizične situacije:
Praćenje tretmana treba intenzivirati u slučaju prethodne istorije peptičkih ulkusa, horioretinalnih vaskularnih bolesti ili tokom postoperativnog perioda nakon operacija na mozgu ili kičmenoj moždini.
Primenu lumbalne punkcije treba razmotriti uzimajući u obzir potencijalni rizik od intraspinalnog krvarenja. Kad god je moguće lumbalnu punkciju treba odložiti.
Praćenje broja trombocita:
Zbog rizika od HIT neophodno je praćenje broja trombocita bez obzira na indikaciju zbog koje se primenjuje tretman i primenjenu dozu. Broj trombocita treba odrediti pre tretmana a zatim dva puta nedeljno tokom 21 dana: nakon ovog perioda, ukoliko se terapija mora produžiti, broj trombocita se mora češće kontrolisati, odnosno jednom nedeljno sve dok se terapija ne prekine.
Heparin može da suprimira adrenalnu sekreciju aldosterona što dovodi do hipoaldosteronizma u veoma retkim slučajevima sa hiperkalemijom i/ili metaboličkom acidozom. Ovo je posebno zabeleženo kod pacijenata sa povišenim nivoima kalijuma, kod visoko rizičnih pacijenata (pacijenata sa dijabetesom, pacijenata sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom, onih sa prethodno prisutnom metaboličkom acidozom, pacijenata koji uzimaju lekove koji mogu da povećaju nivo kalijuma u krvi kao što su ACE inhibitorni i lekovi NSAIL grupe). Rizik od hiperkalemije se povećava sa trajanjem terapije i obično je reverzibilan. Kod produžene terapije nivoi kalijuma u plazmi se mogu pratiti kod visoko rizičnih pacijenata.
Trombocitopenija izazvana heparinom (HIT):
Postoji rizik od ozbiljne trombocitopenije izazvane heparinom, koja ponekad prouzrokuje trombozu (koja je izazvana nefrakcionisanim heparinom ili ređe heparinima niske molekularne težine) imunološkog porekla, koja se naziva trombocitopenija tipa II (videti odeljak 4.8). HIT se definiše brojem trombocita < 100 000 i/ili relativnim padom broja trombocita za 30-50 % u dva uzastopna merenja. Ona se uglavnom razvija između 5. i
21. dana primene heparina (sa maksimalnom incidencom oko 10. dana) ali može da se javi daleko ranije kod pacijenata sa prethodno prisutnom trombocitopenijom tokom tretmana heparinom. Shodno tome, ovakvu istoriju bolesti treba sistematično ispitati tokom detaljnog razgovora pre tretmana. Osim toga, rizik od recidiva u slučaju ponovnog izlaganja leku može da opstane nekoliko godina pa čak i tokom celog života (videti odeljak 4.3).
U svim slučajevima, javljanje HIT predstavlja hitnu situaciju i iziskuje savet specijaliste.
Na svaki značajniji pad (30- 50 % inicijalne vrednosti) broja trombocita treba gledati kao na upozorenje pre nego što njihova vrednost ne dostigne kritičan nivo. Kada se primeti pad broja trombocita to uvek nalaže:
Momentalno određivanje broja trombocita,
Prekid terapije heparinom ukoliko se pri ovom određivanju potvrdi ili čak poveća opadanje broja trombocita. U ovim uslovima, momentalne mere koje treba preduzeti ne zavise od rezultata ovih in vitro ili imunoloških testova agregacije trombocita: obzirom da se oni rutinski sprovode u veoma malom broju laboratorija i da se rezultati dobijaju u najboljem slučaju tek nakon nekoliko godina. Bez obzira na to, ove testove treba sprovesti kako bi se pomoglo dijagnostikovanje ove komplikacije. Ukoliko se tretman nastavi, postoji veliki rizik od tromboze.
Prevencija ili tretman trombotičkih komplikacija HIT.
Ukoliko se pokaže da je suštinski važno nastaviti antikoagulacionu terapiju, heparin se mora zameniti nekom drugom klasom antiagregacionih lekova: danaparoid natrijumom ili hirudinom, koji se propisuju u profilaktičkim ili kurativnim dozama u zavisnosti od slučaja.
Zamena oralnim antikoagulansima (OAT) treba da se izvrši pošto se broj trombocita normalizuje, zbog rizika od pogoršanja trombotičkog fenomena usled oralnih antikoagulanasa.
Natrijum
Ovaj lek sadrži 27 mg natrijuma po bočici. To treba uzeti u obzir samo kod pacijenata koji se strogo pridržavaju načina ishrane sa niskim sadržajem natrijuma.
Benzil alkohol
Ovaj lek sadrži približno 50 mg benzil alkohola i može da izazove toksične reakcije i reakcije anafilaktoidnog tipa kod novorođenčadi i dece starosti do 3 godine.
Kombinacije koje se ne preporučuju
+ Acetilsalicilna kiselina u analgetičkim i antipiretičkim dozama (i na osnovu ekstrapolacije, drugi salicilati) (sistemska primena)
Može da dođe do povećanog rizika od krvarenja (inhibicija funkcije trombocita i agresivan uticaj salicilata na gastrointestinalnu sluzokožu)
Koristiti antipiretike koji nisu na bazi salicilata.
+ Lekovi NSAIL grupe (sistemska primena)
Može da dođe do povećanog rizika od krvarenja (inhibicija funkcije trombocita i agresivan uticaj nesteroidnih antiinflamatornih lekova na gastrointestinalnu sluzokožu)
Ukoliko se ova kombinacija ne može izbeći, potrebno je pažljivo kliničko praćenje.
+ Dekstran 40 (sistemska primena)
Može da dođe do povećanog rizika od krvarenja (inhibicija funkcije trombocita dekstranom 40).
Prilagoditi doze heparina kako se ne bi prevazišla hipokoagulabilnost (nivo aPTT) za više od 1.5 puta u odnosu na referentnu vrednost tokom kombinovane primene i nakon prekida primene dekstrana.
Kombinacije koje iziskuju oprez pri upotrebi
+ Kortikosteroidi (gluko-) (osim hidrokortizona koji se koristi kao terapija nadoknade u lečenju Adisonove bolesti) (sistemska primena i u nekim slučajevima lokalna primena: intramuskularna, intraartikularna, kutana i rektalna lavaža).
Pogoršanje rizika od krvarenja specifično za terapiju kortikosteroidima (sluzokoža želuca, vaskularna krtost) u
visokim dozama i kod produženog tretmana koji traje više od 10 dana.
Ukoliko se ova kombinacija ne može izbeći potrebno je pažljivije kliničko praćenje.
+ Acetilsalicilna kiselina kada se daje u dozama koje dovode do inhibicije trombocita, drugi lekovi koji dovode do inhibicije trombocita (tiklopidin, klopidogrel, (Gp) II b/IIIa antagonisti receptora trombocita, dipiridamol) Rizik od hemoragije može biti povećan. Neophodno je redovno praćenje.
Rizik od hemoragije može biti povećan. Potrebno je redovno praćenje, monitoring.
Trudnoća
Heparin ne prolazi kroz placentu.
Do danas nisu dokazana bilo kakva malformativna ili fetotoksična dejstva kod životinja ili ljudi.
Kod trudnica je potreban poseban oprez zbog rizika od uteroplacentalne hemoragije, posebno u vreme porođaja. Terapija heparinom se mora obavezno prekinuti ukoliko se predviđa primena epiduralne anestezije (videti odeljak 4.5).
Dojenje
Heparin se ne izlučuje u humano mleko i ne prelazi gastrointestinalnu barijeru. Shodno tome, dojenje je moguće tokom tretmana heparinom.
Nije primenljivo
Hemoragijski znaci faktora rizika kao što su organske lezije podložne krvarenju, bubrežna insuficijencija, određene kombinacije lekova (videti odeljke 4.3, 4.5) mogu da povećaju ove simptome.
Zabeleženi su slučajevi trombocitopenije. Postoje dva tipa:
najčešći, tipa I, su obično umereni (>100,000/mm3), javljaju se rano (pre 5. dana) i ne iziskuju prekid tretmana,
u retkim slučajevima, ozbiljna imuno-alergijska trombocitopenija tipa II (HIT). Prevalenca HIT je još uvek slabo procenjena (videti odeljak 4.3,4.4).
Zabeleženi su retki slučajevi nekroze kože na mestu injekcije heparina. Ovim reakcijama može da prethodi purpura ili eritematozne, infiltrirane ili bolne mrlje. Tretman se mora odmah prekinuti.
Retki slučajevi preosetljivosti, posebno urtikarija, konjuktivitis, rinitis, astma, cijanoza, tahipneja, stezanje u grudima, povišena temperatura, jeza, angioneurotski edem i u retkim slučajevima anafilaktički šok koji u nekim slučajevima mogu da dovedu do prekida tretmana.
Ostalo:
Povećanje nivoa aminotransferaze i γGT;
Hipereozinofilija ponekad praćena ospom;
U veoma retkim slučajevima: alopecija, prijapizam;
Zabeleženi su veoma retki slučajevi hiperaldosteronizma sa hiperkalemijom i/ili metaboličkom acidozom posebno kod visoko rizičnih pacijenata (pacijenti sa dijabetesom, pacijenti sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom, pacijenti sa prethodno prisutnom metaboličkom acidozom, oni koji uzimaju lekove koji mogu da povećaju nivo kalijuma u krvi kao što su ACE inhibitori i lekovi NSAIL grupe). Rizik od hiperkalemije se povećava sa trajanjem terapije i obično je reverzibilan. U slučaju produženog tretmana nivoi kalijuma u plazmi se mogu pratiti kod visoko rizičnih pacijenata.
Slučajno predoziranje nakon primene masivnih doza heparina niske molekularne težine može da izazove hemoragične komplikacije. Rizik od krvarenja je srazmeran sa stepenom hipokoagulabilnosti (vrednost aPTT) i sa vaskularnim integritetom svakog pacijenta.
Postoji antidot: protamin sulfat, koji neutrališe heparin formirajući jedan neaktivan kompleks sa heparinom. 100 anti-heparinskih jedinica protamina neutrališe aktivnost 100 i.j. heparina.
Efikasna doza protamina zavisi od:
Primenjene doze heparina u vidu injekcije,
Vreme koje je proteklo od injekcije heparina uz moguće smanjenje doza antidota.
Međutim, kada se koristi antidot, neophodno je uzeti u obzir njegova potencijalna neželjena dejstva.
U slučaju masivne oralne ingestije heparina u principu se ne očekuju nikakve ozbiljne posledice, obzirom na veoma malu gastrointestinalnu apsorpciju ovog leka.
Obzirom da nisu sprovedene studije kompatibilnosti, ovaj lek ne treba mešati sa drugim lekovima.
Videti odeljak 4.2 (doziranje i način primene). Nema posebnih zahteva.