Irinotecan HF
irinotekan
UPUTSTVO ZA LEK
Pakovanje: ukupno 1 kom; bočica stakelna 1 x 2 mL ukupno 5 kom; bočica stakelna 5 x 2 mL
Pakovanje: ukupno 1 kom; bočica stakelna 1 x 5 mL ukupno 5 kom; bočica stakelna 5 x 5 mL
Pakovanje: ukupno 1 kom; bočica stakelna 1 x 15 mL ukupno 5 kom; bočica stakelna 5 x 15 mL
Proizvođač: CELL PHARM GMBH
Adresa: Feodor-Lynen-Str. 35, Hannover, Nemačka Podnosilac zahteva: HEMOFARM AD
Adresa: Beogradski put b.b., 26300 Vršac, Republika Srbija
INN: irinotekan
Uputstvo sačuvajte. Može biti potrebno da ga ponovo pročitate. Ako imate dodatnih pitanja obratite se svom lekaru ili farmaceutu.
Ovaj lek propisan je Vama i ne smete ga davati drugima. Može da im škodi, čak i kada imaju iste znake
bolesti kao i Vi.
Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primetite neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo Vas da o tome obavestite svog lekara ili farmaceuta.
Šta je lek Irinotecan HF i čemu je namenjen
Šta treba da znate pre nego što uzmete lek Irinotecan HF
Kako se upotrebljava lek Irinotecan HF
Moguća neželjena dejstva
Kako čuvati lek Irinotecan HF
Dodatne informacije
Irinotecan HF pripada grupi lekova koji se nazivaju citostatici (primenjuju se u lečenju raka).
Lek Irinotecan HF se može koristiti sam ili u kombinaciji sa jednim brojem drugih lekova protiv raka.
Ove kombinacije mogu se koristiti za lečenje raka debelog creva (kolona i rektuma) kada je bolest u odmaklom stadijumu.
Vaš lekar može koristiti kombinaciju leka Irinotecan HF sa 5-fluorouracilom/folinskom kiselinom (5FU/FA) i bevacizumabom za lečenje raka debelog creva (kolona ili rektuma).
Vaš lekar može koristiti kombinaciju leka Irinotecan HF sa kapecitabinom sa ili bez bevacizumaba za lečenje raka debelog creva (kolona ili rektuma).
Vaš lekar može koristiti kombinaciju leka Irinotecan HF sa cetuksimabom za lečenja posebnog tipa raka debelog creva (KRAS wild tip) koji eksprimira EGFR protein.
ste alergični (preosetljivi) na irinotekan hidrohlorid ili bilo koju od pomoćnih supstanci koje ulaze u sastav leka Irinotecan HF;
imate ili ste nekada imali hroničnu inflamatornu bolest creva ili bilo koju opstrukciju (neprolaznost) creva,
ste u drugom stanju ili dojite, ili mislite da biste mogli biti u drugom stanju;
imate teško oboljenje jetre;
imate teško oštećenje kostne srži;
Vam opšte zdravstveno stanje onemogućava da obavljate svakodnevne aktivnosti;
uzimate preparate kantariona (biljni suplementi);
Recite Vašem lekaru ukoliko se bilo šta od navedenog odnosi na Vas:
imate probleme sa jetrom ili žuticu;
imate probleme sa bubrezima;
imate astmu;
ste bilo kada primali radioterapiju;
ste ranije imali tešku dijareju (proliv) ili groznicu nakon terapije lekom Irinotecan HF;
imate srčane tegobe;
pušite, imate visok krvni pritisak ili holesterol jer oni mogu da povećaju rizik od srčanih problema tokom terapije lekom Irinotecan HF;
ste primili ili ćete primiti bilo koju vakcinu;
uzimate bilo koje druge lekove (pogledajte odeljak ʺPrimena drugih lekovaʺ)
Kao i kada su drugi lekovi protiv raka u pitanju, upotreba leka Irinotecan HF može biti povezana sa brojnim neželjenim reakcijama koje mogu biti ozbiljne. Ove neželjene reakcije zahtevaju posebnu terapiju da bi se smanjio rizik od komplikacija.
Lečiće Vas tim specijalista koji ima iskustva u korišćenju ovog tipa lekova i zbrinjavanju njihovih neželjenih reakcija, koje su obično prolaznog karaktera. Međutim, neophodno je da pročitate poglavlje ʺMoguća neželjena dejstvaʺ i sledite pažljivo uputstvo ukoliko dobijete bilo koji od opisanih simptoma (tegoba).
Obavestite Vašeg lekara ili farmaceuta ako uzimate, ili ste do nedavno uzimali neki drugi lek, uključujući i lekove koji se izdaju bez lekarskog recepta.
Neki lekovi, kada se uzimaju zajedno sa lekom Irinotecan HF, mogu da utiču na efekat leka Irinotecan HF ili Irinotecan HF može da utiče na njihov efekat. Obavestite Vašeg lekara ukoliko uzimate sledeće lekove:
preparate kantariona (biljni suplementi)
ketokonazol (antibiotik)
rifampicin (antibiotik)
karbamazepin (za terapiju epileptičnih napada)
fenobarbital (za terapiju epileptičnih napada)
fenitoin (za terapiju epilepsije)
varfarin (antikoagulans koji sprečava zgrušavanje krvi)
atazanavir (za terapiju HIV-a)
ciklosporin ili takrolimus (smanjuju aktivnost imunog sistema)
Nije primenljivo.
Irinotecan HF se ne sme koristiti tokom trudnoće jer može da naškodi Vašoj nerođenoj bebi. Treba izbegavati trudnoću tokom terapije lekom Irinotecan HF.
Muškarci i žene treba da koriste adekvatne mere kontracepcije tokom terapije lekom Irinotecan HF i to:
mesec dana nakon primljene poslednje doze leka Irinotecan HF, ukoliko ste žena
3 meseca nakon primljene poslednje doze leka Irinotecan HF, ukoliko ste muškarac.
Ukoliko ostanete u drugom stanju tokom terapije lekom Irinotecan HF, ODMAH obavestite Vašeg lekara. Irinotecan HF može štetno da deluje na odojče, tako da žene ne smeju da doje tokom terapije ovim lekom.
Tokom terapije lekom Irinotecan HF može se javiti vrtoglavica ili poremećaj vida. Ukoliko Vam se to dogodi, nemojte upravljati motornim vozilom ili rukovati mašinama dokle god traju navedene tegobe.
Ovaj lek sadrži sorbitol (vrsta šećera). Ukoliko imate netoleranciju na neke od šećera, obavestite Vašeg lekara ili medicinsku sestru pre primene leka Irinotecan HF.
Ukoliko Vam je propisan lek Irinotecan HF, biće Vam primenjen isključivo od strane lekara ili medicinske sestre koji imaju iskustva u davanju hemoterapije.
Način primene: Lek Irinotecan HF će Vam biti dat putem infuzije u venu, tokom perioda od 30 do 90 minuta.
Ukoliko primate lek Irinotecan HF u kombinaciji sa cetuksimabom, lek Irinotecan HF se ne sme primeniti pre nego što prođe bar 1 sat posle završetka infuzije cetuksimaba.
Doziranje i učestalost primene:
Količina leka Irinotecan HF koju dobijate zavisiće od Vaše starosti, telesne površine i opšteg zdravstvenog stanja. Zavisiće i od drugih lekova koje ste prethodno primili za lečenje raka.
Lekar će izračunati Vašu telesnu površinu u kvadratnim metrima (m2).
Vaš lekar može ove doze podešavati u zavisnosti od Vašeg stanja i mogućih neželjenih reakcija. Trajanje terapije:
Broj infuzija koji ćete primiti zavisi od Vašeg odgovora na terapiju. Lekar će o ovome porazgovarati sa
Vama.
Praćenje parametara krvi
Dok uzimate lek Irinotecan HF i/ili druge slične lekove imaćete redovne kontrole krvne slike kako bi se pratila Vaša terapija i kako bi se osiguralo da nema nepovoljnih neželjenih reakcija.
Nije primenljivo.
Ovaj lek se primenjuje pod strogim nadzorom medicinskog osoblja.
Lek Irinotecan HF se primenjuje pod nadzorom medicinskog osoblja i nije verovatno da će neka doza biti izostavljena. Međutim, recite Vašem lekaru ili bolničkom farmaceutu, ako mislite da su zaboravili da Vam daju dozu leka.
O prekidu primene leka Irinotecan HF odlučuje Vaš lekar.
Ako imate bilo koja pitanja o upotrebi ovog leka pitajte Vašeg lekara.
Lekovi kao što je Irinotecan HF izazvaće neželjene reakcije.
Vaš lekar će porazgovarati sa Vama o tim neželjenim reakcijama i objasniti rizike i koristi od Vašeg lečenja. Neke od tih neželjenih reakcija moraju se ODMAH lečiti.
Lek Irinotecan HF može kod Vas izazvati pojavu proliva. Postoje dva tipa takvih proliva, koji se mogu razlikovati u odnosu na to kada su se javili. «Rani proliv» počinje za manje od 24 h po završetku infuzije, a
«odloženi proliv» započinje u periodu dužem od 24 h po završetku infuzije. Ukoliko imate BILO KOJU
VRSTU PROLIVA, VAŽNO JE da pažljivo sledite sledeća uputstva.
znojenje;
drhtavica;
grčevi u trbuhu;
pojačano suzenje očiju;
zapušen nos;
poremećaj vida;
vrtoglavica;
nizak krvni pritisak;
osećaj nelagodnosti;
osećaj slabosti;
pojačano lučenje pljuvačke;
suženje zenica.
Obavestite Vašeg lekara ili medicinsku sestru o svim Vašim tegobama.
Treba ODMAH da pijete velike količine tečnosti za rehidrataciju (npr. voda, soda, gazirana pića, supa ili sredstva za oralnu rehidrataciju).
ukoliko uz proliv imate mučninu i povraćanje;
ukoliko uz proliv imate povišenu temperaturu;
ukoliko još uvek imate proliv 48 h posle započinjanja terapije proliva;
Lek Irinotecan HF može kod Vas dovesti do smanjenja broja nekih vrsta belih krvnih zrnaca koja imaju
važnu ulogu u borbi protiv infekcija. To se zove neutropenija. Vaš lekar će Vam verovatno zakazati redovne kontrole krvne slike u cilju praćenja broja ovih belih krvnih zrnaca.
Ukoliko imate bilo kakvu povišenu temperaturu, to može ukazivati na infekciju koja je povezana sa neutropenijom i zahtevati brzo lečenje.
Ukoliko imate bilo kakvu povišenu temperaturu (groznicu), a posebno ukoliko pri tome imate i proliv, ODMAH obavestite Vašeg lekara ili medicinsku sestru o tome, tako da Vam mogu dati neophodnu terapiju.
Ukoliko imate mučninu i/ili povraćanje, ODMAH obavestite Vašeg lekara ili medicinsku sestru.
Ukoliko imate otežano disanje, ODMAH obavestite Vašeg lekara ili medicinsku sestru.
Svi lekovi mogu da izazovu neželjene reakcije. Ukoliko uočite bilo koje od sledećih stanja ODMAH obavestite Vašeg lekara ili medicinsku sestru.
šištanje u grudima;
otežano disanje;
oticanje;
osip ili svrab (posebno koji zahvata celo telo);
dehidratacija;
problemi sa bubrezima;
nizak krvni pritisak;
problemi sa srcem;
blokada ili perforacija (rupa) creva;
krvarenje iz creva;
zapaljenje u crevima;
zapaljenje gušterače (pankreasa);
jak bol u stomaku;
crno obojena ili krvava stolica;
povraćanje krvi;
promene u rezultatima laboratorijskih testova.
Ukoliko dobijate lek Irinotecan HF zajedno sa cetuksimabom, upravo ova kombinacija može uzrokovati neke od neželjenih reakcija kod Vas. Među takve reakcije spada i tzv. aknama sličan osip. Stoga, molimo Vas da obavezno pročitate uputstvo za cetuksimab.
Ukoliko dobijate lek Irinotecan HF zajedno sa kapecitabinom, upravo ova kombinacija može uzrokovati neke od neželjenih reakcija kod Vas. Među takve reakcije spada veoma česta pojava krvnih ugrušaka, česte alergijske reakcije, srčani napad i groznica kod pacijenata sa smanjenim brojem belih krvnih zrnaca. Stoga, molimo Vas da obavezno pročitate uputstvo za kapecitabin.
Ukoliko dobijate lek Irinotecan HF zajedno sa kapecitabinom i bevacizumabom, upravo ova kombinacija može uzrokovati neke od neželjenih reakcija kod Vas. Među takve reakcije spada smanjen broj belih krvnih zrnaca, pojava krvnih ugrušaka, visok krvni pritisak i srčani napadi. Stoga, molimo Vas da obavezno pročitate uputstvo za kapecitabin i uputstvo za bevacizumab.
Mogu se javiti i druge neželjene reakcije pri lečenju lekom Irinotecan HF:
gubitak kose;
osećaj umora;
gubitak apetita;
blage alergijske reakcije na koži;
blag bol u želucu;
grčevi u mišićima i trzanje mišića;
osećaj bockanja i trnjenja;
zatvor;
zapaljenje na mestu ubrizgavanja leka;
ulceracije (afte) u ustima;
prolazni poremećaj govora;
visok krvni pritisak.
Odmah obavestite Vašeg lekara ili medicinsku sestru ukoliko bilo koja neželjena reakcija postane ozbiljna ili imate bilo koju neželjenu reakciju koja nije pomenuta u ovom uputstvu.
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Ukoliko Vam se ispolji bilo koja neželjena reakcija, potrebno je da o tome obavestite lekara ili farmaceuta. Ovo uključuje i svaku moguću neželjenu reakciju koja nije navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih reakcija možete da pomognete u proceni bezbednosti ovog leka. Sumnju na neželjene reakcije možete da prijavite Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu
Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov rs
Rok upotrebe neotvorene bočice je 3 godine.
Posle rastvaranja: U fizičko-hemijskom pogledu lek je nakon razblaživanja (in-use stabilnost) sa propisanim rastvaračima (0,9% rastvor NaCl i 5% rastvorglukoze) stabilan na temeraturi do 25°C za period od 24 sata i na temperaturi od 2°C do 8°C za period od 48 sati, zaštićeno od svetlosti.
Sa mikrobiološke tačke gledišta razblaženi rastvor se mora upotrebiti odmah. Ukoliko se rastvor ne upotrebi odmah, vreme i uslovi čuvanja pre upotrebe predstavljaju odgovornost korisnika i ne bi trebalo da budu duži od 24 sata na temperaturi od 2°C do 8°C, osim ako se rastvaranje vrši pod kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.
Nemojte koristiti lek Irinotekan posle isteka roka upotrebe naznačenog na pakovanju. Rok upotrebe ističe poslednjeg dana navedenog meseca.
Ovaj proizvod ne zahteva posebne uslove čuvanja. Ne zamrzavati. Neupotrebljeni lek se uništava u skladu sa važećim propisima.
Lekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Pitajte svog farmaceuta kako da otklonite lekove koji Vam više nisu potrebni. Ove mere pomažu očuvanju životne sredine.
Aktivne supstance su:
Aktivna supstanca je irinotekan (u obliku irinotekan-hidrohlorid, trihidrata). 1 bočica sadrži 40 mg irinotekan-hidrohlorid, trihidrata
Pomoćne supstance su:
Sorbitol, mlečna kiselina 90%, natrijum-hidroksid (za podešavanje pH), voda za injekcije
Aktivne supstance su:
Aktivna supstanca je irinotekan (u obliku irinotekan-hidrohlorid, trihidrata). 1 bočica sadrži 100 mg irinotekan-hidrohlorid, trihidrata
Pomoćne supstance su:
Sorbitol, mlečna kiselina 90%, natrijum-hidroksid (za podešavanje pH), voda za injekcije
Aktivne supstance su:
Aktivna supstanca je irinotekan (u obliku irinotekan-hidrohlorid, trihidrata). 1 bočica sadrži 300 mg irinotekan-hidrohlorid, trihidrata
Pomoćne supstance su:
Sorbitol, mlečna kiselina 90%, natrijum-hidroksid (za podešavanje pH), voda za injekcije
Irinotecan HF, koncentrat za rastvor za infuziju, 40 mg/2 mL, 100 mg/5 mL, 300 mg/15 mL
Bistar, žut rastvor, najviše referentni rastvor GY3, bez mehaničkih onečišćenja (pH=3,5; 305 mOsmol/kg).
Irinotecan HF, koncentrat za rastvor za infuziju, 40 mg/2 mL, 100 mg/5 mL, 300 mg/15 mL
Pakovanje leka Irinotecan HF je bočica od tamnog stakla hidrolitičke grupe I. Bočica je zatvorena zatvaračem od brombutil gume (tip I). Zatvarač je fiksiran aluminijumskom kapicom sa polipropilenskim diskom.
Spoljnje pakovanje leka je složiva kartonska kutija.
HEMOFARM AD, Beogradski put bb, 26300 Vršac, Republika Srbija.
CELL PHARM GMBH, Feodor-Lynen-Str. 35, Hannover, Nemačka.
Mart, 2014.
Lek se može upotrebljavati samo u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi.
515-01-04750-13-001 od 21.07.2014. za lek Irinotecan HF; koncentrat za rastvor za infuziju; 40mg/2mL; bočica staklena, 1x2mL
515-01-04753-13-001 od 21.07.2014. za lek Irinotecan HF; koncentrat za rastvor za infuziju; 40mg/2mL; bočica staklena, 5x2mL
515-01-04756-13-001 od 21.07.2014. za lek Irinotecan HF; koncentrat za rastvor za infuziju; 100mg/5mL; bočica staklena, 1x5mL
515-01-04760-13-001 od 21.07.2014. za lek Irinotecan HF; koncentrat za rastvor za infuziju; 100mg/5mL; bočica staklena, 5x5mL
515-01-04762-13-001 od 21.07.2014. za lek Irinotecan HF; koncentrat za rastvor za infuziju; 300mg/15mL; bočica staklena, 1x15mL
od 21.07.2014. za lek Irinotecan HF; koncentrat za rastvor za infuziju;
300mg/15mL; bočica staklena, 5x15mL
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Irinotecan HF je indikovan za lečenje bolesnika sa uznapredovalim kolorektalnim karcinomom:
u kombinaciji sa 5-fluorouracilom i folinskom kiselinom, kod pacijenata koji nisu prethodno primali terapiju za uznapredovalu bolest;
u monoterapiji, kod pacijenata koji su prethodno neuspešno lečeni standardnim terapijskim protokolom sa 5-fluorouracilom.
U kombinaciji sa cetuksimabom, Irinotecan HF je indikovan za lečenje pacijenata sa metastatskim kolorektalnim karcinomom KRAS wild tipa, koji eksprimira receptore za epidermalni faktor rasta (epidermal growth factor receptors – EGFR), a koji prethodno nisu primali terapiju za metastatsku bolest ili su neuspešno lečeni citoksičnom terapijom koja je uključivala i irinotekan (videti odeljak 5.1 Sažetka karakteristika leka).
U kombinaciji sa 5-fluorouracilom, folinskom kiselinom i bevacizumabom, Irinotecan HF je indikovan u prvoj liniji terapije kod pacijenata sa metastatskim karcinomom kolona ili rektuma.
U kombinaciji sa kapecitabinom, sa ili bez bevacizumaba, Irinotecan HF je indikovan u prvoj liniji terapije kod pacijenata sa metastatskim kolorektalnim karcinomom.
Primenjuje se isključivo kod odraslih. Irinotecan HF rastvor za infuziju treba ubrizgavati u perifernu ili centralnu venu.
U monoterapiji (za pacijente koji su već prethodno lečeni):
Preporučena doza leka Irinotecan HF je 350 mg/m2, primenjena u vidu intravenske infuzije koja traje 30–90 min, jednom u tri nedelje (videti odeljke "Uputstvo za pripremu/rukovanje" i "Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka").
U kombinaciji sa drugim lekovima (za pacijente koji nisu prethodno lečeni):
Bezbednost i efikasnost leka Irinotecan HF u kombinaciji sa 5-fluorouracilom (5FU) i folinskom kiselinom (folinic acid – FA) ispitani su prema sledećem protokolu (videti odeljak "Farmakodinamski podaci"):
Irinotecan HF plus 5FU/FA jednom u dve nedelje
Preporučena doza leka Irinotecan HF je 180 mg/m2 , primenjena u vidu intravenske infuzije koja traje 30–90 min, jednom u dve nedelje, posle koje slede infuzije folinske kiseline i 5-fluorouracila.
Za doziranje i način primene cetuksimaba, kada se cetuksimab primenjuje u kombinaciji sa irinotekanom, treba konsultovati odgovarajuću prateću dokumentaciju za ovaj lek. Uobičajeno je da doze irinotekana budu iste kao i u poslednjim ciklusima prethodno korišćenog protokola sa irinotekanom. Irinotecan HF se ne sme primeniti pre nego što prođe bar jedan sat od završetka infuzije cetuksimaba.
Kada su u pitanju doziranje i način primene bevacizumaba, treba pogledati sažetak karakteristika leka za bevacizumab.
Za doziranje i način primene u kombinaciji sa kapecitabinom, videti odeljak 5.1 Sažetka karakteristika leka i sažetak karakteristika leka za kapecitabin.
Irinotecan HF treba primenjivati tek posle odgovarajućeg oporavka, odnosno posle svođenja intenziteta neželjenih događaja na gradus 0 ili 1, prema NCI-CTC kriterijumima (National Cancer Institute Common Toxicity Criteria), kao i posle potpunog prestanka dijareje izazvane terapijom.
Kada se započinje sa sledećom infuzijom, doza leka Irinotecan HF, kao i 5FU (ukoliko se i on koristi u lečenju), treba da se smanji u skladu sa najtežim gradusom neželjenih događaja koji su registrovani tokom prethodne infuzije. Lečenje treba da se odloži za 1-2 nedelje da bi se omogućio oporavak od neželjenih događaja izazvanih terapijom.
Pri pojavi sledećih neželjenih događaja, doze lekova (Irinotecan HF, kao i 5FU, ukoliko se koristi) treba smanjiti za 15-20%:
hematološka toksičnost (neutropenija gradusa 4, febrilna neutropenija (neutropenija gradusa 3-4 i povišena temperatura gradusa 2-4), trombocitopenija i leukopenija (gradusa 4)).
nehematološka toksičnost (gradusa 3-4).
Preporuke za promenu doze cetuksimaba, kada se daje u kombinaciji sa irinotekanom, treba da budu u skladu sa informacijama o ovom leku.
Kada se Irinotecan HF primenjuje u kombinaciji sa kapecitabinom kod pacijenta starosti 65 godina i starijih, preporučuje se smanjenje početne doze kapecitabina na 800 mg/m2 dva puta dnevno prema sažetku karakteristika leka za kapecitabin. Kod primene kombinacije ovih lekova pogledati preporuke za prilagođavanje doze date u sažetku karakteristika leka za kapecitabin.
Lečenje lekom Irinotecan HF treba nastaviti sve dok ne dođe do objektivne progresije bolesti ili neprihvatljive toksičnosti.
Kod pacijenata sa nivoima bilirubina koji su do 1,5 puta veći od gornje granice normalnih vrednosti, preporučena doza leka Irinotecan HF iznosi 350 mg/m2.
Kod pacijenata sa nivoima bilirubina koji su 1,5–3 puta veći od gornje granice normalnih vrednosti, preporučena doza leka Irinotecan HF iznosi 200 mg/m2.
Pacijente čiji nivo bilirubina prelazi više od 3 puta gornju granicu normalnih vrednosti ne bi trebalo lečiti lekom Irinotecan HF (videti odeljke "Kontraindikacije" i "Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka").
Nema podataka o lečenju pacijenata sa insuficijencijom jetre lekom Irinotecan HF u kombinaciji sa drugim lekovima.
Hronična inflamatorna bolest creva i/ili opstrukcija creva (videti "Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka").
Anamnestički podaci o teškim reakcijama preosetljivosti na irinotekan-hidrohlorid, trihidrat ili na neku od pomoćnih supstanci leka Irinotecan HF.
Laktacija (videti odeljke "Primena u periodu trudnoće i dojenja" i "Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka").
Bilirubin povećan više od 3 puta u odnosu na gornju granicu normalnih vrednosti (videti "Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka").
Teško oštećenje kostne srži.
Performans status (prema skali Svetske zdravstvene organizacije) > 2.
Istovremena primena sa preparatima koji sadrže kantarion (videti odeljak Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Za druge kontraindikacije koje se odnose na cetuksimab ili bevacizumab ili kapecitabin treba konsultovati prateću dokumentaciju za ove lekove.
Upotrebu leka Irinotecan HF treba ograničiti na jedinice specijalizovane za primenu citotoksičnih lekova, i Irinotecan HF treba primenjivati samo pod nadzorom lekara posebno obučenih za hemioterapiju maligniteta.
Uzimajući u obzir prirodu i učestalost neželjenih događaja, Irinotecan HF treba propisati u sledećim slučajevima samo posle odmeravanja odnosa očekivane koristi i mogućih terapijskih rizika:
kod pacijenata sa nekim faktorom rizika, posebno kod onih sa performans statusom koji je jednak 2 (skala Svetske zdravstvene organizacije).
u određenim, retkim slučajevima gde se smatra malo verovatnim da se pacijenti pridržavaju preporuka koje se odnose na zbrinjavanje neželjenih događaja (u slučaju pojave odložene dijareje,
kada terapija dijareje treba da počne odmah, traje dovoljno dugo i da uključuje veliku količinu tečnosti). Kod takvih pacijenata neophodan je striktni intrahospitalni nadzor.
Kada se Irinotecan HF koristi u monoterapiji, obično se propisuje tronedeljni režim (davanje leka jednom u tri nedelje). Međutim, treba uzeti u obzir i primenu leka svake nedelje (videti odeljak "Farmakološki podaci") kod pacijenata koji zahtevaju intenzivniji nadzor ili kod kojih postoji poseban rizik od teške neutropenije.
Pacijente treba upoznati sa rizikom od pojave odložene dijareje do koje dolazi više od 24 h posle primene leka Irinotecan HF i u bilo kom momentu pre sledećeg ciklusa. U monoterapiji, prva tečna stolica se javljala s medijanom od 5 dana posle infuzije leka Irinotecan HF. Pacijenti treba smesta da obaveste lekara o pojavi ove dijareje i da odmah započnu sa odgovarajućom terapijom.
Pacijenti sa povećanim rizikom od pojave dijareje su oni koji su već bili podvrgnuti radioterapiji abdomena i male karlice, oni sa hiperleukocitozom na početku lečenja, zatim pacijenti sa performans statusom ≥ 2, kao i osobe ženskog pola. Ako se ne sprovede odgovarajuća terapija, dijareja može biti opasna po život, posebno kod pacijenata koji istovremeno imaju i neutropeniju.
Čim se pojavi prva tečna stolica, pacijent treba da počne da pije velike količine tečnosti (napitaka) sa elektrolitima i smesta započne sa odgovarajućom terapijom dijareje. Terapiju dijareje propisuje odeljenje na kome je primenjen lek Irinotecan HF. Posle otpusta iz bolnice, pacijent treba da se snabde propisanim lekom, tako da može da započne lečenje dijareje čim se ona pojavi. Osim toga, pacijenti treba da izveste o pojavi dijareje svog lekara ili odeljenje gde se Irinotecan HF primenjuje.
Prema aktuelnim preporukama, terapija dijareje sastoji se od visokih doza loperamida (4 mg u prvoj dozi, a zatim po 2 mg na dva sata). U neizmenjenom obliku, ova terapija treba da traje 12 h nakon poslednje tečne stolice. Ni u kom slučaju, ove doze loperamida ne treba davati duže od 48 h bez prekida zbog rizika od pojave paralitičkog ileusa, niti terapija loperamidom treba da traje kraće od 12 h.
Terapiju dijareje treba dopuniti profilaktičkom primenom antibiotika širokog spektra kod pacijenata koji istovremeno imaju tešku neutropeniju (broj neutrofila < 500 ćelija/mm3).
Osim antibiotske terapije, u lečenju dijareje preporučuje se i hospitalizacija u sledećim slučajevima:
dijareja udružena sa groznicom;
teška dijareja (koja zahteva intravensku rehidrataciju);
dijareja koja traje duže od 48 h posle započinjanja terapije visokim dozama loperamida.
Loperamid ne treba davati u profilaktičke svrhe, čak ni kod pacijenata koji su već imali odloženu dijareju tokom prethodnih ciklusa.
Kod pacijenata koji su imali tešku dijareju, preporučuje se smanjenje doze za naredne cikluse (vidi odeljak "Doziranje i način primene").
Svake nedelje treba redovno kontrolisati celokupnu krvnu sliku tokom lečenja lekom Irinotecan HF. Pacijenti treba da budu upoznati sa rizikom od pojave neutropenije i značajem pojave groznice. Febrilnu neutropeniju (temperatura > 38°C i broj neutrofila ≤ 1000 ćelija/mm3) treba odmah lečiti intrahospitalno
antibioticima širokog spektra za intravensku primenu.
Kod pacijenata koji su imali teške hematološke događaje, preporučuje se smanjenje doze za sledeći ciklus davanja leka (videti odeljak "Doziranje i način primene").
Kod pacijenata sa teškom dijarejom, povećan je rizik od infekcija i hematotoksičnosti. Potrebna je kontrola celokupne krvne slike kod bolesnika sa teškom dijarejom.
Funkciju jetre treba testirati na početku lečenja i pre svakog ciklusa.
Celokupnu krvnu sliku treba kontrolisati jednom nedeljno kod pacijenata sa nivoima bilirubina koji su 1,5–3 puta veći od gornje granice normalnih vrednosti, zbog smanjenog klirensa irinotekana i povećanog rizika od
hematotoksičnosti kod tih pacijenata (videti odeljak "Farmakokinetički podaci"). Za pacijente sa nivoima bilirubina koji su > 3 puta povećani u odnosu na gornju granicu normalnih vrednosti, videti odeljak "Kontraindikacije".
Preporučuje se profilaktička primena antiemetika pre svakog ciklusa primene leka Irinotecan HF. Mučnina i povraćanje su često prijavljivani. Pacijente sa povraćanjem udruženim sa odloženom dijarejom treba što pre hospitalizovati u cilju lečenja.
Ukoliko dođe do akutnog holinergičkog sindroma (definiše se kao pojava rane dijareje, uz brojne druge znake i simptome kao što su znojenje, grčevi u trbuhu, mioza i salivacija), potrebno je primeniti atropin- sulfat (0,25 mg, supkutano) osim ako nije kontraindikovan (videti odeljak "Neželjena dejstva").
Potrebna je i opreznost kod pacijenata sa astmom. Kod pacijenata koji su imali akutnu i tešku formu holinergičkog sindroma preporučuje se profilaktička primena atropin-sulfata uz naredne doze leka Irinotecan HF.
Povremeno, tokom lečenja irinotekanom može doći do pojave intersticijalne bolesti pluća koja se manifestuje plućnim infiltratima. Intersticijalna bolest pluća može biti smrtonosna. Faktori rizika koji su verovatno povezani sa razvojem intersticijalne bolesti pluća uključuju korišćenje pneumotoksičnih lekova, radioterapiju i primenu faktora stimulacije kolonija. Potrebno je intenzivno praćenje respiratornih simptoma kod pacijenata sa faktorima rizika tokom lečenja irinotekanom.
Iako irinotekan nije poznat kao vezikant, primenu leka treba sprovoditi sa oprezom kako ne bi došlo do ekstravazacije, a mesto primene infuzije treba pratit kako bi se uočili znaci inflamacije. Ukoliko se pojavi ekstravazacija, preporučuje se ispiranje i stavljanje leda na mesto primene.
Zbog češće pojave slabljenja bioloških funkcija, posebno funkcije jetre, potrebna je opreznost pri izboru doza leka Irinotecan HF kod ove grupe pacijenata (videti odeljak "Doziranje i način primene").
Pacijenti ne smeju primati lek Irinotecan HF sve dok traje opstrukcija creva (videti odeljak "Kontraindikacije").
Nisu sprovedene studije na ovoj grupi pacijenata (videti odeljak "Doziranje i način primene" i "Farmakokinetički podaci").
Nakon terapije irinotekanom zabeleženi su događaji povezani sa ishemijom miokarda, predominantno kod pacijenata koji imaju kardiološka oboljenja, druge poznate faktore rizika za kardiološka oboljenja ili su prethodno primali citotoksičnu terapiju (videti odeljak "Neželjena dejstva").
Iz tog razloga, pacijente sa poznatim faktorima rizika potrebno je intenzivno pratiti i preduzeti mere u cilju
smanjivanja svih faktora rizika koji se mogu modifikovati (npr. pušenje, hipertenzija i hiperlipidemija).
Primena živih ili živih/atenuisanih vakcina kod pacijenata imunokompromitovanih primenom hemioterapijskih lekova uključujući irinotekan, može dovesti do nastanka ozbiljnih ili fatalnih infekcija. Vakcinaciju živim vakcinama treba izbegavati kod pacijenata koji su na terapiji irinotekanom. Mrtve ili inaktivirane vakcine mogu se primeniti, ali odgovor na njih može biti umanjen.
Pošto ovaj lek sadrži sorbitol, nije pogodan za osobe sa urođenom netolerancijom fruktoze. Retki slučajevi bubrežne insuficijencije, hipotenzije ili cirkulatornog šoka zapaženi su kod pacijenata koji su imali epizode dehidratacije izazvane dijarejom i/ili povraćanjem, ili sepsu.
Mere kontracepcije moraju se sprovoditi tokom lečenja irinotekanom i bar tri meseca po prekidu terapije. Istovremena primena irinotekana sa jakim inhibitorom (npr. ketokonazol) ili induktorom CYP3A4 (npr.
rifampicin, karbamazepin, fenobarbital, fenitoin ili kantarion) može izmeniti metabolizam irinotekana i treba
je izbegavati (videti odeljak Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija).
Ne mogu se isključiti interakcije između irinotekana i neuromuskularnih blokatora, pošto Irinotecan HF ispoljava antiholinesteraznu aktivnost. Lekovi sa antiholinesteraznom aktivnošću mogu produžiti trajanje neuromišićne blokade izazvane suksametonijumom i antagonizovati neuromišićnu blokadu izazvanu nedepolarizirajućim miorelaksansima.
Nekoliko studija pokazalo je da istovremena primena CYP3A-induktora iz grupe antikonvulziva (npr. karbamazepin, fenobarbital ili fenitoin) može dovesti do smanjenja izloženosti irinotekanu, SN-38 i SN-38 glukuronidu i smanjiti njihove farmakodinamske efekte. Efekti takvih antikonvulzivnih lekova ispoljavali su se smanjenjem PIK vrednosti za SN-38 i SN-38 glukuronid za 50% i više. Osim indukcije citohroma P450 3A, u smanjenju izloženosti irinotekanu i njegovim metabolitima ulogu ima i pojačana glukuronidacija, kao i povećana bilijarna ekskrecija.
Jedna studija je pokazala da istovremena primena ketokonazola dovodi do smanjenja PIK vrednosti za metabolit APC za 87% i do povećanja PIK vrednosti za SN-38 za 109% u poređenju sa monoterapijom irinotekanom.
Potrebna je opreznost u slučaju da pacijenti istovremeno uzimaju lekove koji inhibiraju (npr. ketokonazol) ili indukuju (npr. rifampicin, karbamazepin, fenobarbital ili fenitoin) metabolizam irinotekana preko citohroma P450 3A4. Istovremena primena irinotekana sa inhibitorom/induktorom ovog metaboličkog puta može izmeniti metabolizam irinotekana i treba je izbegavati (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
U maloj farmakokinetičkoj studiji (N=5), u kojoj je irinotekan u dozi od 350 mg/m2 bio primenjen u kombinaciji sa kantarionom (Hypericum perforatum) u dozi od 900 mg, došlo je do smanjenja koncentracija u plazmi SN-38 (aktivnog metabolita irinotekana) za 42%.
Kantarion smanjuje nivoe SN-38 u plazmi. Zbog toga kantarion ne bi trebalo primenjivati sa irinotekanom (videti odeljak Kontraindikacije).
Istovremena primena kombinacije 5-fluorouracil/folinska kiselina u kombinovanom režimu ne menja farmakokinetiku irinotekana.
Atazanavir sulfat. Istovremena primena atazanavir sulfata, CYP3A4 i UGT1A1 inhibitora, može da poveća sistemsku izloženost aktivnom metabolitu irinotekana, SN–38. Potrebno je da lekari ovo uzmu u obzir pri istovremenoj primeni ova dva leka.
Kod pacijenata obolelih od tumora upotreba antikoagulanasa je česta zbog povećanog rizika od tromboembolijskih događaja. Ukoliko su kao antikoagulansi indikovani antagonisti vitamina K, potrebno je češće praćenje vrednosti INR (International Normalized Ratio) zbog njihove uske terapijske širine, velike intraindividualne varijabilnosti krvne trombogenosti i mogućnosti interakcija između oralnih antikoagulanasa i antikancerske hemoterapije.
Istovremena primena lekova koja je kontraindikovana
Vakcina protiv žute groznice: rizik od generalizovane reakcije na vakcinu sa smrtnim ishodom
Istovremena primena lekova koja se ne preporučuje
Žive atenuisane vakcine (osim vakcine protiv žute groznice): rizik od sistemskih bolesti sa mogućim smrtnim ishodom (npr. infekcije). Ovaj rizik je povećan kod pacijenata kod kojih se razvila imunosupresija usled postojeće bolesti.
Koristiti inaktiviranu vakcinu kad god je to moguće (poliomijelitis).
Fenitoin: Rizik od egzacerbacije konvulzija usled smanjene apsorpcije fenitoina u crevima kao posledice primene citotoksičnih lekova ili rizik od povećane toksičnosti usled pojačanog hepatičkog metabolizma indukovanog fenitoinom.
Istovremena primena koju je potrebno razmotriti
Ciklosporin, takrolimus: Povećana imunosupresija sa rizikom od limfoproliferacije. Nema dokaza da se bezbednosni profil irinotekana menja pod uticajem cetuksimaba i obrnuto.
Rezultati studije interakcija između lekova nisu pokazali značajan efekat bevacizumaba na farmakokinetiku
irinotekana i njegovog aktivnog metabolita SN-38. Ipak, ovo ne isključuje povećanje toksičnosti usled njihovih farmakoloških dejstava.
Trudnoća
Nema podataka o upotrebi irinotekana kod trudnica. Za irinotekan je pokazano da je embriotoksičan i teratogen kod životinja. Prema tome, na osnovu rezultata studija na životinjama i mehanizma dejstva irinotekana, Irinotecan HF se ne sme koristiti tokom trudnoće osim ukoliko je to neophodno.
Žene u reproduktivnom periodu
Žene i muškarci u reproduktivnom periodu treba da koriste efikasne mere kontracepcije tokom terapije. Takođe žene bi trebalo da nastave sa upotrebom efikasne kontracepcije i mesec dana nakon prekida terapije, a muškarci tri meseca.
Dojenje
Kod ženki pacova u fazi dojenja, dokazano je prisustvo 14C-obeleženog irinotekana u mleku. Nije poznato da li se irinotekan izlučuje u majčino mleko. Uzimajući to u obzir, kao i potencijal za izazivanje neželjenih
reakcija kod odojčadi, dojenje se mora prekinuti tokom lečenja lekom Irinotecan HF (videti "Kontraindikacije").
Fertilitet
Nema podataka o efektu irinotekana na fertilitet kod ljudi. Kod životinja su pokazana neželjena dejstva irinotekana na fertilitet mladunaca (videti odeljak 5.3 Sažetka karakteristika leka).
Pacijente treba upozoriti na mogućnost pojave vrtoglavice ili poremećaja vida u periodu od 24 sata posle primene leka Irinotecan HF i savetovati ih da ne upravljaju motornim vozilima i mašinama ako se ovi simptomi pojave.
Neželjeni efekti koji su navedeni u ovom odeljku odnose se na irinotekan. Nema dokaza da na bezbednosni profil irinotekana utiče cetuksimab i obrnuto. U kombinaciji sa cetuksimabom, dodatni registrovani neželjeni efekti bili su očekivani za cetuksimab (npr. akneiformni osip – 88%). Za više podataka o neželjenim reakcijama na irinotekan u kombinaciji sa cetuksimabom treba pogledati odgovarajući sažetak karakteristika leka.
Za podatke o neželjenim reakcijama u kombinaciji sa bevacizumabom treba konsultovati sažetak karakteristika leka za bevacizumab.
Neželjene reakcije na lek zabeležene kod pacijenata lečenih kapecitabinom u kombinaciji sa irinotekanom, pored onih zabeleženih pri monoterapiji kapecitabinom ili onih koje se pojavljuju sa većom učestalošću pri istovremenoj primeni od onih koje se javljaju pri monoterapiji kapecitabinom, uključuju:
Veoma česte neželjene reakcije svih gradusa: tromboza/embolizam;
Česte neželjene reakcije svih gradusa: reakcije preosetljivosti, ishemija srca/infarkt miokarda;
Česte neželjene reakcije gradusa 3 i gradusa 4: febrilna neutropenija.
Za potpune podatke o neželjenim reakcijama kapecitabina treba konsultovati sažetak karakteristika leka za kapecitabin.
Neželjene reakcije gradusa 3 i gradusa 4 zabeležene kod pacijenata lečenih kapecitabinom u kombinaciji sa irinotekanom i bevacizumabom pored onih zabeleženih pri monoterapiji kapecitabinom ili koje se pojavljuju sa većom učestalošću pri istovremenoj primeni od onih koje se javljaju pri monoterapiji kapecitabinom uključuju:
Česte neželjene reakcije gradusa 3 i gradusa 4: neutropenija, tromboza/embolizam, hipertenzija i ishemija
srca/infarkt miokarda.
Za potpune podatke o neželjenim reakcijama kapecitabina i bevacizumaba treba pogledati odgovarajuće sažetke karakteristika leka kapecitabina i bevacizumaba.
Sledeće neželjene reakcije za koje se smatra da su moguće ili verovatno povezane sa primenom leka Irinotecan HF prijavljene su kod 765 pacijenata koji su lek dobijali u dozi od 350 mg/m2 u monoterapiji, kao i kod 145 pacijenata koji su dobijali Irinotecan HF u kombinaciji sa 5FU/FA svake dve nedelje u preporučenoj dozi od 180 mg/m2.
Gastrointestinalni poremećaji
Odložena dijareja
Dijareja (koja se pojavljuje više od 24 h posle primene leka) predstavlja toksično dejstvo koje ograničava
povećanje doze leka Irinotecan HF.
U monoterapiji:
Teška dijareja zabeležena je kod 20% pacijenata koji su sledili preporuke za zbrinjavanje dijareje. Od ciklusa koji su se mogli proceniti, 14% je imalo tešku dijareju. Medijana pojave prve tečne stolice bila je 5 dana posle infuzije leka Irinotecan HF.
U kombinovanoj terapiji:
Teška dijareja zabeležena je kod 13,1% pacijenata koji su sledili preporuke za zbrinjavanje dijareje. Od ciklusa koji su se mogli proceniti, 3,9% je imalo tešku dijareju.
Zabeleženi su i povremeni slučajevi pseudomembranoznog kolitisa, od kojih je jedan bio bakteriološki dokumentovan (Clostridium difficile).
Mučnina i povraćanje
U monoterapiji:
Teška mučnina i povraćanje zabeleženi su kod 10% pacijenata lečenih antiemeticima.
U kombinovanoj terapiji:
Zabeležena je manja incidencija teške mučnine (2,1%) i povraćanja (2,8% pacijenata).
Dehidratacija
Zabeležena je pojava epizoda dehidratacije, obično udruženih sa dijarejom i/ili povraćanjem.
Ne tako česti slučajevi bubrežne insuficijencije, hipotenzije ili kardio-cirkulatornog šoka opisani su kod pacijenata koji su imali epizode dehidratacije udružene sa dijarejom i/ili povraćanjem.
Ostali gastrointestinalni poremećaji
Zabeležena je pojava konstipacije koja se odnosi na Irinotecan HF i/ili loperamid, i to:
u monoterapiji: kod manje od 10% pacijenata;
u kombinovanoj terapiji: kod 3,4% pacijenata.
Opisani su ne tako česti slučajevi intestinalne opstrukcije, ileusa ili krvarenja iz gastrointestinalnog trakta i retki slučajevi kolitisa, uključujući tifilitis, ishemijski i ulcerativni kolitis. Opisani su i retki slučajevi perforacije creva. Ostale blage tegobe uključuju anoreksiju, bol u trbuhu i mukozitis. Retki slučajevi simptomatskog ili asimptomatskog pankreatitisa dovedeni su u vezu sa terapijom irinotekanom.
Poremećaji na nivou krvi i limfnog sistema
Neutropenija je toksični efekat koji ograničava povećanje doze. Neutropenija je bila reverzibilna i nije imala kumulativni karakter; medijana pojave najmanjeg broja neutrofila iznosila je 8 dana, bez obzira da li je lek bio korišćen u monoterapiji ili kombinovanoj terapiji.
U monoterapiji:
Neutropenija je zapažena kod 78,7% pacijenata i bila je teška (broj neutrofila < 500 ćelija/mm3) kod 22,6% pacijenata. Od ciklusa koji su se mogli proceniti, 18% je imalo broj neutrofila manji od 1000 ćelija/ mm3,
uključujući i 7,6% sa brojem neutrofila koji je manji od 500 ćelija/mm3.
Potpun oporavak obično je postizan do 22. dana.
Povišena temperatura sa teškom neutropenijom opisana je kod 6,2% pacijenata i u 1,7% ciklusa.
Infektivne epizode dešavale su se kod približno 10,3% pacijenata (2,5% ciklusa), bile su udružene sa teškom neutropenijom kod oko 5,3% pacijenata (1,1% ciklusa) i završile su se smrtnim ishodom u 2 slučaja.
Anemija je opisana kod 58,7% pacijenata (8% sa hemoglobinom < 8 g/dL i 0,9% sa hemoglobinom < 6,5 g/dL).
Trombocitopenija (< 100 000 ćelija/mm3) opisana je kod 7,4% pacijenata i u 1,8% ciklusa, sa 0,9% pacijenata čiji je broj trombocita bio ≤ 50 000 ćelija/mm3 i 0,2% ciklusa.
Kod skoro svih pacijenata do 22. dana je došlo do oporavka.
U kombinovanoj terapiji:
Neutropenija je opisana kod 82,5% pacijenata i bila je teška (broj neutrofila < 500 ćelija/mm3) kod 9,8% pacijenata.
Od ciklusa koji su se mogli proceniti, broj neutrofila kod 67,3% bio je manji od 1000 ćelija/mm3, među kojima je i 2,7% sa brojem neutrofila koji je manji od 500 ćelija/mm3.
Do potpunog oporavka dolazilo je tokom 7-8 dana.
Povišena temperatura sa teškom neutropenijom opisana je kod 3,4% pacijenata i u 0,9% ciklusa.
Infektivne epizode dešavale su se kod približno 2% pacijenata (0,5% ciklusa), bile su udružene sa teškom neutropenijom kod oko 2,1% pacijenata (0,5% ciklusa) i završile su se smrtnim ishodom u jednom slučaju. Anemija je opisana kod 97,2% pacijenata (2,1% sa hemoglobinom < 8 g/dL).
Trombocitopenija (< 100 000 ćelija/mm3) opisana je kod 32,6% pacijenata i u 21,8% ciklusa. Nije bilo
slučajeva teške trombocitopenije (< 50 000 ćelija/ mm3).
U postmarketinškom periodu, zabeležen je jedan slučaj periferne trombocitopenije sa pojavom antitrombocitnih antitela u cirkulaciji.
Infekcijei infestacije
Ne tako česti slučajevi bubrežne insuficijencije, hipotenzije i kardio-cirkulatornog šoka opisani su kod pacijenata koji su imali sepsu.
Opšti poremećaji i reakcije na mestu ubrizgavanja
Akutni holinergički sindrom
Težak akutni holinergički sindrom prolaznog karaktera opisan je kod 9% pacijenata lečenih u monoterapiji i
1,4% pacijenata na kombinovanoj terapiji. Najvažnije tegobe definisane su kao rana dijareja i različiti drugi simptomi, kao što su bolovi u trbuhu, konjunktivitis, rinitis, hipotenzija, vazodilatacija, znojenje, osećaj jeze, osećaj slabosti, vrtoglavica, poremećaji vida, mioza, suzenje i pojačana salivacija. Ove tegobe nastaju tokom prvih 24 h od primene leka Irinotecan HF i povlače se pod dejstvom atropina (videti odeljak "Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka").
Astenija je bila teška kod manje od 10% pacijenata na monoterapiji i 6,2% pacijenata sa kombinovanom
terapijom. Uzročna veza sa lekom Irinotecan HF nije bila jasno utvrđena. Povišena temperatura u odsustvu
infekcije i bez prateće teške neutropenije opisana je kod 12% pacijenata lečenih u monoterapiji i 6,2% pacijenata sa kombinovanom terapijom.
Opisane su i povremene blage lokalne reakcije na mestu ubrizgavanja leka.
Kardiološki poremećaji
Opisani su retki slučajevi hipertenzije tokom ili posle završene infuzije.
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Intersticijalna bolest pluća, koja se manifestuje plućnim infiltratima, povremeno se javlja tokom primene irinotekana. Prijavljeni su i rani efekti kao što je dispneja (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).
Poremećaji na nivou kože i potkožnog tkiva
Veoma često, javljala se reverzibilna alopecija. Povremeno su prijavljivane blage kožne reakcije.
Imunološki poremećaji
Opisane su povremene blage alergijske reakcije, a retko su opisani slučajevi anafilaktičkih/anafilaktoidnih
reakcija.
Poremećaji mišićno-skeletnog, vezivnog i koštanog tkiva
Opisana je rana pojava kontrakcija ili grčeva muskulature i parestezija.
Laboratorijska ispitivanja
U monoterapiji, u odsustvu progresivnih metastaza u jetri, opisan je blag ili umereni prolazni porast
transaminaza (kod 9,2% pacijenata), alkalne fosfataze (8,1%) ili bilirubina (1,8%).
Blag ili umereni prolazni porast nivoa kreatinina u serumu, opisan je kod 7,3% pacijenata.
U kombinovanoj terapiji, u odsustvu progresivnih metastaza u jetri, opisane su prolazne serumske vrednosti (gradus 1 i gradus 2) ALT (kod 15% pacijenata), AST (11%), alkalne fosfataze (11%) i bilirubina (10%). Prolazni porast istih vrednosti gradusa 3 zabeležen je, redom, u 0%, 0%, 0% i 1% slučajeva, dok porasta ovih vrednosti gradusa 4 nije bilo.
Porast nivoa amilaze i/ili lipaze opisan je veoma retko.
Opisani su i retki slučajevi hipokalemije i hiponatremije, uglavnom u vezi sa dijarejom i povraćanjem.
Poremećaji nervnog sistema
U postmarketinškoj fazi, veoma retko su zabeleženi slučajevi prolaznih poremećaja govora udruženi sa infuzijom leka Irinotecan HF.
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu
Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija
fax: +381 (0)11 39 51 131
e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs
Postoje izveštaji o predoziranju, u dozama koje su približno dva puta veće od preporučenih terapijskih doza, što može biti smrtonosno. Najznačajnije prijavljene neželjene reakcije bile su teška neutropenija i teška dijareja. Nema poznatog antidota za irinotekan. Treba maksimalno primeniti mere suportivne terapije da bi se sprečila pojava dehidratacije usled dijareje i u cilju lečenja bilo koje infektivne komplikacije. Inkompatibilnost
Irinotekan 20 mg/ mL je kompatibilan sa 0,9% rastvorom NaCl i 5% glukozom.
Irinotekan je inkompatibilan sa drugim medicinskim proizvodima izuzev onih navedenih u delu 6.6.
Rok upotrebe neotvorene bočice je 3 godine.
Posle rastvaranja: U fizičko-hemijskom pogledu lek je nakon razblaživanja (in-use stabilnost) sa propisanim rastvaračima (0,9% rastvor NaCl i 5% rastvorglukoze) stabilan na temeraturi do 25°C za period od 24 sata i na temperaturi od 2°C do 8°C za period od 48 sati, zaštićeno od svetlosti.
Sa mikrobiološke tačke gledišta razblaženi rastvor se mora upotrebiti odmah. Ukoliko se rastvor ne upotrebi odmah, vreme i uslovi čuvanja pre upotrebe predstavljaju odgovornost korisnika i ne bi trebalo da budu duži od 24 sata na temperaturi od 2°C do 8°C, osim ako se rastvaranje vrši pod kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.
Lek ne treba koristiti po isteku roka upotrebe označenog na pakovanju.
Kao i sa drugim antineoplastičnim lekovima, obavezna je pažljiva priprema i rukovanje preparatom Irinotecan HF. Potrebno je pri tome koristiti zaštitne naočare, masku i rukavice.
U slučaju da Irinotecan HF, koncentrat za rastvor za infuziju dođe u kontakt sa kožom, zahvaćenu površinu treba odmah i temeljno oprati sapunom i vodom. U slučaju da irinotekan, koncentrat za rastvor za infuziju dođe u kontakt sa sluznicom, zahvaćenu površinu treba odmah isprati sa vodom.
Irinotecan HF, koncentrat za rastvor za infuziju, treba pripremiti pod aseptičkim uslovima (vidi deo 6.3 Sažetka karakteristika leka).
Potrebnu količinu koncentrata za rastvor za infuziju treba izvući iz bočice pod aseptičnim uslovima, koristeći graduisani špric, a zatim je ubrizgati u infuzionu kesu ili bocu od 250 mL koja sadrži 0,9% rastvor NaCl ili 5% rastvor glukoze. Infuzionu tečnost treba zatim dobro promućkati okrećući kesu ili bocu u rukama.
Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa bolničkim standardnim postupcima za rukovanje citoksičnim lekovima.