Početna stranica Početna stranica

Hemomycin
azitromicin

CENE

prašak za oralnu suspenziju bočica staklena, 1 po 20 ml (100 mg/5 ml)

Veleprodaja: 133,20 din
Maloprodaja: 161,18 din
Participacija: 50,00 din

film tableta blister, 3 po 500 mg

Veleprodaja: 169,60 din
Maloprodaja: 205,23 din
Participacija: 50,00 din

kapsula, tvrda blister, 6 po 250 mg

Veleprodaja: 201,40 din
Maloprodaja: 243,70 din
Participacija: 50,00 din

prašak za oralnu suspenziju bočica staklena, 1 po 30 ml (200 mg/5 ml)

Veleprodaja: 239,00 din
Maloprodaja: 289,20 din
Participacija: 50,00 din

UPUTSTVO ZA LEK



Hemomycin, 500 mg, prašak za koncentrat za rastvor za infuziju

azitromicin


Pažljivo pročitajte ovo uputstvo, pre nego što počnete da primate ovaj lek, jer ono sadrži informacije koje su važne za Vas.


U ovom uputstvu pročitaćete:


  1. Šta je lek Hemomycin i čemu je namenjen

  2. Šta treba da znate pre nego što primite lek Hemomycin

  3. Kako se primenjuje lek Hemomycin

  4. Moguća neželjena dejstva

  5. Kako čuvati lek Hemomycin

  6. Sadržaj pakovanja i ostale informacije

  1. Šta je lek Hemomycin i čemu je namenjen

    Lek Hemomycin, prašak za koncentrat za rastvor za infuziju, sadrži aktivnu supstancu azitromicin, koja pripada grupi antibiotika pod nazivom makrolidi.


    Lek Hemomycin, prašak za koncentrat za rastvor za infuziju, se koristi u lečenju sledećih ozbiljnih infekcija koje zahtevaju prijem pacijenta u bolnicu i izazvane su mikroorganizmima osetljivim na azitromicin:


    • Vanbolnički stečeno zapaljenje pluća (pneumonija), a posebno kod zapaljenja pluća uzrokovanog atipičnim agensima uključujući Legionella pneumophila

    • Polno prenosive bolesti: nekomplikovane infekcije unutrašnjih genitalnih organa koje uzrokuje

      Chlamydia trachomatis ili gonococci (zapaljenske bolesti karlice)


      Lek Hemomycin, prašak za koncentrat za rastvor za infuziju se koristi u slučajevima kada je potrebna intravenska terapija.

      Lek Hemomycin se daje pacijentima koji su preosetljivi na penicilin ili ako je lečenje penicilinom neodgovarajuće iz drugih razloga.


  2. Šta treba da znate pre nego što primite lek Hemomycin Lek Hemomycin ne smete primati:

    - ukoliko ste alergični (preosetljivi) na azitromicin, druge makrolidne antibiotike kao što su eritromicin ili klaritromicin ili ketolidni antibiotik, ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog leka (navedene u odeljku 6)


    Upozorenja i mere opreza


    Razgovarajte sa svojim lekarom pre primene leka Hemomycin ukoliko imate ili ste imali:

    • oboljenje bubrega

    • oboljenje jetre

    • srčane poremećaje


      Kao i u slučaju primene eritromicina i drugih makrolida u retkim slučajevima prijavljene su ozbiljne alergijske reakcije (retko sa smrtnim ishodom), kao što su angioedem, anafilaksa i reakcije na koži.

      Ukoliko se kod Vas javi alergijska reakcija, prestanite da uzimate lek Hemomycin i odmah se obratite svom lekaru.


      Potrebno je obavestiti odmah svoga lekara ako osetite da Vaše srce ubrzano lupa, ili Vam se javi vrtoglavica, nesvestica ili patite od slabosti mišića tokom primene ovog leka (miastenija gravis).


      U slučaju pojave proliva ili meke stolice tokom ili nakon završetka lečenja, obratite se svom lekaru. Nemojte primenjivati nikakve lekove za lečenje proliva pre nego proverite sa Vašim lekarom. Ako proliv potraje, molimo Vas da obavestite svog lekara.

      Kod pacijenata na terapiji ergot derivatima zbog mogućnosti nastanka ergotizma ne preporučuje se primena azitromicina.


      Drugi lekovi i Hemomycin

      Obavestite Vašeg lekara ili farmaceuta ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge lekove.


      Obavestite Vašeg lekara ukoliko uzimate neki od sledećih lekova:

    • Derivate ergot-alkaloida (za lečenje migrene)

    • Nelfinavir, zidovudin (za lečenje HIV infekcije)

    • Antacide (za lečenje povećanog lučenja zeludačne kiseline)

    • Rifabutin (za lečenje infekcija uključujući tuberkulozu)

    • Varfarin ili drugi srodni lek za sprečavanje zgrušavanja krvi

    • Ciklosporin (za sprečavanje odbacivanja transplantiranog organa)

    • Digoksin (za lečenje srčanih oboljenja)

    • Kolhicin (koristi se u terapiji gihta i porodične mediteranske groznice)

    • Teofilin (za lečenje astme ili hronične opstruktivne bolesti pluća)

    • Terfendin (za visoku telesnu temperaturu ili alergije)

    • Atorvastatin (za snižavanje holesterola u krvi)

    • Antiaritmici (lekovi protiv srčanih arimija kao što su hinidin, prokainamid, amjodaron, dofetilid i sotalol)

    • Antipsihotici (lekovi koji se koriste u terapiji psihoza kao što je pimozid)

    • Antidepresivi (lekovi koji se koriste u terapiji depresije kao što je citalopram)

    • Antibiotici (lekovi za lečenje infekcija kao što su moksifloksacin i levofloksacin).


      Trudnoća, dojenje i plodnost


      Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem lekaru za savet pre nego što uzmete ovaj lek.


      Lek Hemomycin se tokom trudnoće i dojenja može koristiti samo kada je neophodno.


      Upravljanje vozilima i rukovanje mašinama


      Moguć je razvoj neželjenih dejstava kao što su delirijum, halucinacije, nesvestica, izrazita pospanost, gubitak svesti, konvulzije, koje mogu uticati na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.


      Lek Hemomycin sadrži natrijum


      Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po dozi, odnosno suštinski je „bez natrijuma”.


  3. Kako se primenjuje lek Hemomycin

    Intravensku infuziju leka Hemomycin će Vam dati medicinsko osoblje, u vidu 3-časovne infuzije u koncentraciji od 1 mg/mL ili u trajanju od 1 sata u koncentraciji od 2 mg/mL.


    Lek Hemomycin se ne sme davati u koncentraciji većoj od 2 mg/mL jer može izazvati bol i iritaciju na mestu primene. Trajanje infuzije treba da bude duže od 60 minuta.


    Lek Hemomycin, se ne sme primenjivati u vidu bolus injekcije (brza intravenska injekcija) ili intramuskularno (u mišić).


    Vanbolnički stečena pneumonija (zapaljenje pluća):

    Preporučena doza je 500 mg, u obliku intravenske infuzije, jednom dnevno, tokom najmanje 2 dana nakon čega se terapija nastavlja oralnom primenom leka azitromicin u dozi od 500 mg, jednom dnevno, do kraja ukupnog trajanja terapije od 7 - 10 dana.


    Nekomplikovane urogenitalne infekcije:

    Preporučena doza je 500 mg u obliku intravenske infuzije, jednom dnevno, nakon čega se terapija nastavlja oralnom primenom azitromicina u dozi od 250 mg, jednom dnevno, do kraja ukupnog trajanja terapije od 7 dana.


    Vreme prelaska sa intravenske na oralnu terapiju odrediće Vaš lekar.


    Deca: bezbednost i efikasnost intravenske primene azitromicina kod dece i adolescenata nije utvrđena.

    Recite Vašem lekaru ako imate neko oboljenje bubrega ili jetre jer može biti potrebno smanjenje doze leka Hemomycin.


    Ako ste primili više leka Hemomycin nego što treba

    Intravensku infuziju leka Hemomycin će Vam dati medicinsko osoblje, tako da postoji mala verovatnoća da dođe do predoziranja. Međutim, ukoliko osetite neželjene reakcije, ili mislite da ste primili veću dozu leka, odmah se obratite Vašem lekaru.


  4. Moguća neželjena dejstva


    Kao i svi lekovi, ovaj lek može da prouzrokuje neželjena dejstva, iako ona ne moraju da se jave kod svih pacijenata koji uzimaju ovaj lek.


    Kada se lek Hemomycin primenjuje intravenskim ili oralnim putem za lečenje vanbolniči stečenog zapaljenja pluća (pneumonija), proliv/retke stolice, mučnina, bol u želucu i povraćanje su neželjena dejstva koja se najčešće beleže. Takođe, pri intravenskoj primeni leka Hemomycin zabeleženi su lokalno zapaljenje/bol na mestu infuzije. Učestalost i težina ovih reakcija bili su isti kao i pri primeni infuzije leka Hemomycin jačine 500mg u trajanju od 1 sat ili 3 sata.


    Pri intravenskoj i oralnoj primeni leka Hemomycin za lečenje infekcija unutrašnjih genitalnih organa žena, najčešće zabeležena neželjena dejstva su bila proliv, mučnina, zapaljenje vagine (vaginitis), bol u želucu, anoreksija, osip i svrab. Pri istovremenoj primeni azitromicina i metronidazola, kod većeg broja žena su se javila neželjena dejstva kao što su mučnina, bol u želucu, povraćanje, iritacija na mestu infuzije, zapaljenje sluznice želuca (gastritis), vrtoglavica ili otežano disanje (dispneja).


    Ukoliko se javi neko od sledećih neželjenih dejstava, prestanite sa uzimanjem leka i odmah se obratite Vašem lekaru, jer ova neželjena dejstva mogu postati ozbiljna:

    • iznenadno sviranje pri disanju, otežano disanje, oticanje kapaka, lica, usana, svab (posebno ako zahvata celo telo) budući da to može biti znak teške alergijske reakcije

    • teški ili dugotrajni proliv (u kojem se može nalaziti krvi ili sluz) tokom lečenja budući da ovo može biti znak ozbiljnog zapaljenja creva

    • težak osip na koži koji uzrokuje crvenilo i ljuštenje, budući da to može biti znak teške kožne reakcije Stevens-Johnsonov-og sindroma (bolest kože i sluzokože koja se odlikuje povišenom telesnom temperaturom, erozijoma u ustima, teškim zapaljenjem oka i kožnim promenama na celom telu) ili toksične epidermalne nekrolize (oštećenje kože i sluzokože usne duplje, očiju i polnih organa, sluzokože creva i disajnih puteva), retka reakcija na koži koju karakteriše iznenadna pojava crvenila sa sitnim pustulama (mali plikovi ispunjeni belom/žutom tečnošću)

    • ubrzane ili nepravilne otkucaje srca

    • nizak krvni pritisak


      Sledeća neželjena dejstva su zabeležena pri uzimanju leka Hemomycin:


      Veoma česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lek):

      • proliv, bol u stomaku, mučnina, gasovi, nelagodnost u stomaku, retke stolice.


      Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lek):

    • glavobolja, povraćanje, bol u stomaku, mučnina

    • smanjen broj određene vrste belih krvnih ćelija (limfocita), povećan broj određene vrste belih krvnih ćelija (eozinofila), smanjene vrednosti bikarbonata u krvi, povećan broj određenih vrsta belih krvnih ćelija (bazofila, monocita, neutrofila)

    • bol ili zapaljenje na mestu primene leka

    • anoreksija, vrtoglavica, trnjenje (parestezija), poremećaj čula ukusa (disgeuzija), oštećenje vida, gluvoća, osip, svrab (pruritus), bol u zglobovima (artralgija), umor.

      Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lek):

    • infekcija vagine, upala pluća, gljivična infekcija, bakterijska infekcija, upala grla, upala želuca, poremećaji disanja,upala sluzokože nosa, gljivična infekcija usta

    • smanjen broj belih krvnih ćelija (leukocita)

    • oticanje kože uz moguću pojavu gušenja, preosetljivost

    • gubitak apetita

    • nervoza, nesanica

    • nesvestica, izrazita pospanost, poremećaj ukusa, trnjenje u ekstremitetima

    • oštećenje vida, poremećaji uha, vrtoglavica

    • osećaj lupanja srca

    • naleti vrućine, otežano disanje, krvarenje iz nosa

    • zatvor, gasovi, tegobe sa varenjem, otežano gutanje, nadutost, suva usta, podrigivanje, ulceracije u ustima, pojačano lučenje pljuvačke

    • osip, svrab, koprivnjača, upala kože, suva koža, prekomerno znojenje

    • upala zglobova (osteoartritis), bol u mišićima, bol u leđima, bol u vratu

    • bol pri mokrenju, bol u bubregu

    • nepravilno i često krvarenje iz materice, poremećaj testisa

    • otok (edem), opšta slabost, umor, otok lica, bol u grudima, groznica, bol, oticanje nogu

    • porast bikarbonata, poremećaj vrednosti natrijuma, povišene vrednosti bilirubina, povišene vednosti uree i kreatinina, poremećaj vrednosti kalijuma, povišene vrednosti alkalne fosfataze, povišene vrednosti hlorida i glukoze, povišen broj trombocita, snižene vrednosti hematokrita, poremećene vrednosti enzima jetre (vidljivo na laboratorijskim nalazima)


      Retka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lek):

    • razdražljivost (agitacija)

    • poremećaj funkcije jetre, žutica (žuta prebojenost kože i beonjača)

    • rekcija preosetljivosti kože na sunčevu svetlost


      Nepoznata učestalost: ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka:

    • težak oblik zapaljenja debelog creva (pseudomembranozni kolitis)

    • smanjen broj krvnih pločica, anemija

    • anafilaktička reakcija (teška reakcija preosetljivosti koju karakteriše pojava gušenja, pada krvnog pritiska i osipa)

    • agresivnost, uznemirenost, delirijum, halucinacije

    • iznenadni gubitak svesti, grčevi, psihomotorni nemir, gubitak čula mirisa i ukusa, poremećaj prepoznavanja mirisa, teška mišićna slabost (miastenija gravis), smanjena osetljivost kože

    • oštećenje sluha uključujući gluvoću i zujanje u ušima

    • poremećaji srčanog ritma, uključujući po život opasnu ventrikularnu tahikardiju, torsades de pointes, pad krvnog pritiska

    • zapaljenje gušterače, promena boje jezika

    • slabost jetre koja retko ima fatalan ishod, teški oblik zapaljenja jetre, značajno oštećenje tkiva jetre i žutica

    • kožne reakcije (eritema multiforme-pojava promena po koži koje imaju izgled mete)

    • akutna slabost bubrega, zapaljenje bubrega

    • bol u zglobovima

    • promene u EKG-u

    Prijavljivanje neželjenih reakcija


    Ukoliko Vam se ispolji bilo koja neželjena reakcija, potrebno je da o tome obavestite lekara ili farmaceuta ili medicinsku sestru. Ovo uključuje i svaku moguću neželjenu reakciju koja nije navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih reakcija možete da pomognete u proceni bezbednosti ovog leka. Sumnju na neželjene reakcije možete da prijavite Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):


    Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu

    Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija

    website:

    e-mail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs


  5. Kako čuvati lek Hemomycin

    Čuvati lek van vidokruga i domašaja dece.


    Ne smete koristiti lek Hemomycin posle isteka roka upotrebe naznačenog na spoljašnjem pakovanju („Važi do:”). Datum isteka roka upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog meseca.


    Lek ne zahteva posebne uslove čuvanja.


    Dokazana je fizičko-hemijska stabilnost rastvora nakon rekonstitucije 24 časa na temperaturi do 25°C.

    S mikrobiološke tačke gledišta nakon rekonstitucije/razblaživanja rastvor treba odmah primeniti nakon pripreme za upotrebu. Ako se odmah ne upotrebi, odgovornost za vreme i uslove čuvanja pre upotrebe preuzima korisnik.


    Neupotrebljeni lekovi se predaju apoteci u kojoj je istaknuto obaveštenje da se u toj apoteci prikupljaju neupotrebljeni lekovi od građana. Neupotrebljeni lekovi se ne smeju bacati u kanalizaciju ili zajedno sa komunalnim otpadom. Ove mere će pomoći u zaštiti životne sredine.


  6. Sadržaj pakovanja i ostale informacije Šta sadrži lek Hemomycin

    Aktivna supstanca je: azitromicin (u obliku azitromicin dihidrata).


    Jedna bočica praška za koncentrat za rastvor za infuziju sadrži: azitromicin 500mg (u obliku azitromicin, dihidrata)

    Pomoćne supstance:limunska kiselina, monohidrat; manitol; natrijum-hidroksid.


    Kako izgleda lek Hemomycin i sadržaj pakovanja


    Prašak za koncentrat za rastvor za infuziju. Prašak u obliku belog do skoro belog kolača. Nakon rekonstitucije rastvor je bistar i bezbojan.


    Bočica od bezbojnog stakla tip I zatvorena gumenim zatvaračem od halogenovane butil gume i aluminijumskom kapicom sa zaštitnim plastičnim „flip off” poklopcem.

    Bočica sa 500 mg praška.


    Nosilac dozvole i proizvođač


    HEMOFARM AD VRŠAC, Beogradski put bb, Vršac

    Ovo uputstvo je poslednji put odobreno

    Jul, 2018.


    Režim izdavanja leka:

    Lek se može upotrebljavati u zdravstvenoj ustanovi.


    Broj i datum dozvole:

    515-01-03214-17-001 od 30.07.2018.


    ------------------------------------------------------------------------------------------------

    SLEDEĆE INFORMACIJE NAMENJENE SU ISKLJUČIVO ZDRAVSTVENIM STRUČNJACIMA:


    Terapijske indikacije


    Hemomycin prašak za koncentrat za rastvor za infuziju je indikovan u terapiji:

    • Vanbolnički stečene pneumonije kod pacijenata čije lečenje zahteva inicijalnu intravensku terapiju, a posebno u slučajevima pneumonije izazvane atipičnim agensima, uključujući Legionella pneumophila.


      Azitromicin se može dati pacijentima preosetljivim na penicilin ili u slučajevima kada penicilin ne predstavlja odgovarajuću terapiju iz drugih razloga.


    • Urogenitalne infekcije kao što su endometritis i salpingitis uzrokovane Chlamydia trachomatis, ili gonokokne infekcije kod pacijenata čije lečenje zahteva inicijalnu intravensku terapiju.


Treba uzeti u obzir nacionalne smernice o adekvatnoj upotrebi antibiotika.


Doziranje i način primene


Doziranje


Vanbolnički stečena pneumonija

Preporučena doza je 500 mg, u obliku intravenske infuzije, jednom dnevno, tokom najmanje 2 dana, koja se nastavlja oralnom primenom azitromicina od 500 mg jednom dnevno, do kraja terapije koja ukupno traje 7 - 10 dana.


Urogenitalne infekcije poput endometritisa i salpingitisa

Preporučena doza je 500 mg u obliku intravense infuzije, jednom dnevno, koja se nastavlja oralnom primenom azitromicina od 250 mg, do kraja terapije koja ukupno traje 7 dana.

Vreme prelaska na oralnu terapiju određuje lekar u skladu sa kliničkim stanjem pacijenta.

Stariji pacijenti

Kod starijih pacijenata primenjuje se ista doza kao kod odraslih. Budući da stariji pacijenti mogu biti pacijenti sa proaritmičnim stanjima, preporučuje se poseban oprez zbog rizika od razvoja srčanih aritmija i torsades de pointes (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).


Oštećenje funkcije bubrega

Kod pacijenata sa blagim do umerenim oštećenjem funkcije bubrega (GFR 10-80 mL/min) nije potrebno prilagođavanje doze. Međutim, savetuje se oprez kada se azitromicin dozira pacijentima sa teškim oštećenjem renalne funkcije (GFR < 10 mL/min) (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).


Oštećenje funkcije jetre

Kod pacijenata sa blagim do umerenim oštećenjem funkcije jetre nije potrebno prilagođavanje doze (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).

Pedijatrijska populacija

Nema iskustva o bezbednosti i efikasnosti intravenske primene azitromicina u lečenju infekcija kod dece.


Način primene

Azitromicin se primenjuje u vidu intravenske infuzije u koncentraciji 1 mg/mL tokom 3 sata ili u koncentraciji 2 mg/mL tokom sat vremena. Primenu većih koncentracija treba izbegavati, s obzirom na to da je kod svih ispitanika primena infuzije u koncentraciji većoj od 2 mg/mL dovela do lokalnih reakcija na mestu primene infuzije.

Vreme trajanja infuzije ne sme biti kraće od 60 minuta.

Azitromicin se ne sme primenjivati u vidu bolus ili intramuskularne injekcije.


Za uputstvo o rekonstituciji i razblaživanju leka pre primene videti odeljak Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka (i druga uputstva za rukovanje lekom).


Kontraindikacije


Azitromicin je kontraindikovan kod:

- pacijenata preosetljivih na azitromicin, eritromicin, druge makrolidne ili ketolidne antibiotie ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku Lista pomoćnih supstanci.


Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka


Hipersenzitivnost:

Kao i u slučaju primene eritromicina i drugih makrolida, u retkim slučajevima su prijavljene teške alergijske reakcije kao što su angioedem i anafilaksa (retko sa smrtnim ishodom), dematološke reakcije uključujući akutnu generalizovanu egzantematoznu pustulozu (AGEP), Stevens-Jonhson – ov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN) (retko sa smrtnim ishodom) i reakciju na lek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. Drug Reaction with Eosinophilia and Systemic Symptoms-DRESS). Neke od ovih reakcija na lek Hemomycin izazvale su rekurentne simptome i zahtevale su dužu opservaciju i lečenje. Ukoliko dođe do pojave alergijske reakcije, potrebno je prekinuti dalje uzimanje leka i primeniti odgovarajuću terapiju. Lekari treba da budu svesni da ponovno pojavljivanje alergijskih simptoma može da se desi nakon prekida simptomatske terapije.


Imajući u vidu da je jetra glavni put eliminacije azitromicina, oprez je potreban kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre. Usled primene azitromicina su zabeleženi slučajevi fulminantnog hepatitisa koji dovode do hepatične insuficijencije opasne po život (videti odeljak Neželjena dejstva); kod nekih pacijenata sa prethodnim oboljenjem jetre ili na terapiji drugim hepatotoksičnim lekovima.


U slučaju pojave simptoma disfunkcije jetre, poput brzog razvoja astenije udružene sa žuticom, tamnog urina, sklonosti ka krvarenju ili hepatične encefalopatije, neophodno je odmah uraditi testove funkcije jetre. U slučaju disfunkcije jetre, treba prekinuti primenu azitromicina.


Kod pacijenata na terapiji derivatima ergot alkaloida, zabeleženi su slučajevi ergotizma pri istovremenoj primeni nekih makrolidnih antibiotika. Ne postoje podaci o mogućoj interakciji derivata ergot alkaloida sa azitromicinom. Međutim, usled teoretske mogućnosti za nastanak ergotizma, ne preporučuje se njihova istovremena primena.


Kao i u slučaju primene drugih antibiotika, preporučuje se praćenje znakova razvoja sekundarnih infekcija neosetljivim mikroorganizmima, uključujući i gljivične infekcije.


Usled primene skoro svih antibiotika, uključujući i azitromicin, zabeleženi su slučajevi dijareje udružene sa Clostridium difficile (CDAD) koja po stepenu težine može varirati od blagih dijareja do kolitisa sa smrtnim ishodom. Lečenje antibakterijskim lekovima menja normalnu floru debelog creva i dovodi do preteranog rasta C. difficile.


Soj Clostridium difficile proizvodi toksine A i B koji dovode do razvoja CDAD.

Sojevi C. difficile koji produkuju hipertoksine dovode do povećanog morbiditeta i mortaliteta s obzirom na to da ove infekcije mogu biti rezistentne na antimikrobnu terapiju i zahtevati kolektomiju. Zbog toga treba voditi računa o pojavi CDAD kod pacijenata sa dijarejom nakon primene antibiotika.

Neophodna je pažljiva anamneza, s obzirom na to da se CDAD može javiti i nakon dva meseca od antibiotske terapije.

Kod pacijenata sa teškom renalnom insuficijencijom (GFR < 10 mL/min), zabeleženo je povećanje sistemske izloženosti azitromicinu za 33% (videti odeljak 5.2 u Sažetku karakteristika leka).


Produžena repolarizacija srca i QT interval, koji nose rizik od razvoja srčanih aritmija i torsades de pointes, zabeleženi su pri lečenju drugim makrolidima, uključujući i azitromicin (videti odeljak Neželjena dejstva). S obzirom da sledeće situacije mogu dovesti do povećanog rizika od razvoja ventrikularne aritmije (uključujući torsade de pointes), što može dovesti do srčanog zastoja, azitromicin treba primenjivati s oprezom kod pacijenata s postojećim proaritmičnim stanjima (posebno kod žena i starijih osoba) kao što su pacijenti sa:


Prijavljeni su slučajevi egzacerbacije simptoma miastenije gravis, kao i nova pojava sindroma miastenije kod pacijenata na terapiji azitromicinom (videti odeljak Neželjena dejstva).


Streptokokne infekcije: Penicilin je obično lek prvog izbora u terapiji faringitisa/tonzilitisa uzrokovanog mikroorganizmom Streptoccocus pyogenes a koristi se i za profilaksu akutne reumatske groznice.

Azitromicin je generalno efikasan protiv streptokoka u orofaringsu, ali ne postoje podaci koji bi pokazali njegovu efikasnost u prevenciji akutne reumatske groznice.

Bezbednost i efikasnost intavenske primene azitromicina u terapiji kod dece nije utvrđena.


Nema podataka o bezbednosti i efikasnosti azitromicina u prevenciji ili terapiji infekcija uzrokovanih

Mycobacterium avium complex-a kod dece.


Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po dozi, odnosno suštinski je „bez natrijuma”.


Interakcije sa drugim lekovima i druge vrste interakcija


Antacidi:

U farmakokinetičkoj studiji u kojoj su ispitivana dejstva istovremene primene antacida i azitromicina, nije zabeležen nikakv uticaj ne sveukupnu bioraspoloživost iako su maksimalne koncentracije u serumu smanjene za približno 25%. . Pacijenti na istovremenoj terapiji oralnim azitromicinom i antacidima, ne smeju uzimati ove lekove istovremeno.

Cetirizin: Kod zdravih dobrovoljaca, istovremena primena azitromicina u trajanju od 5 dana i cetrizina u dozi od 20 mg u stanju ravnoteže nije dovela do farmakokinetičkih interakcija ili značajnih promena u QT intervalu.


Didanozin (Dideoksinozin): Istovremena primena dnevnih doza od 1200 mg azitromicina i didanozina u dozi od 400 mg dnevno kod šest HIV pozitivnih ispitanika nije uticala na farmakokinetiku didanozina u odnosu na istovremenu primenu sa placebom.


Digoksin i kolhicin (supstrati P-gp): postoje izveštaji da istovremena primena makrolidnih antibiotika uključujući azitromicin sa supstratima P-glikoproteina kao što su digoksin i kolhicin dovodi do porasta nivoa supstrata P-glikoproteina u serumu. Zbog toga, ako se azitromicin i supstrati P-glikoproteina kao što je digoksin primenjuju istovremeno, treba uzeti u obzir mogući porast serumske koncentracije digoksina. Kliničko praćenje, i ukoliko je moguće praćenje koncentracije digoksina u serumu je potrebno tokom terapije sa azitromicinom kao i nakon prekida terapije.

Zidovudin: primena azitromicina u pojedinačnoj dozi od 1000 mg i u višestrukim dozama od 600 mg ili 1200 mg imale su manji uticaj na koncentraciju u plazmi ili urinarnu ekskreciju zidovudina ili njegovog glukuronid metabolita. Međutim, u mononuklearnim ćelijama periferne krvi, azitromicin dovodi do povećanja koncentracije fosforilizovanih metabolita zidovudina. Nije jasan klinički značaj ovog nalaza, ali može biti koristan za pacijenta.


Azitromicin nema značajnih interakcija sa hepatičkim sistemom citohrom P450. Ne smatra se da ulazi u farmakokinetičke interakcije za razliku od eritromicina i drugih makrolida. Pri primeni azitromicina ne dolazi do indukcije citohoma P450 ili inhibicije putem kompleksa citohroma i metabolita.


Derivati ergotamina: zbog teorijske mogućnosti ergotizma, ne treba istovremeno primenjivati azitromicin i derivate ergotamina (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka).


Sprovedena su ispitivanja farmakokinetičkih interakcija između azitromicina i sledećih lekova za koje se zna da se značajno metabolišu putem citohroma P450.


Atorvastatin: Istovremenom primenom atorvastatina (10 mg dnevno) i azitromicina (500 mg dnevno) nisu promenjene koncentracije atorvastatina u plazmi (na osnovi inhibicije HMG CoA reduktaze). Ipak, u postmarketinškom praćenju zabeleženi su slučajevi rabdomiolize kod pacijenata koji su uzimali azitromicin sa statinima.


Karbamazepin: U ispitivanju farmakokinetičkih interakcija sprovedenom kod zdravih dobrovoljaca, azitromicin nije značajno delovao na koncentracije karbamazepina ili njegovog aktivnog metabolita u plazmi.


Cimetidin: U farmakokinetičkom ispitivanju uticaja pojedinačne doze cimetidina, primenjene 2 sata pre azitromicina, na farmakokinetku azitromicina, nisu primećene promene u farmakokinetici azitromicina.


Oralni kumarinski antikoagulansi: U ispitivanju farmakokinetičkih interakcija, azitromicin nije promenio antikoagulaciono dejstvo pojedinačne doze varfarina od 15 mg primenjene kod zdravih dobrovoljaca. Nakon što je lek stavljen na tržište, zabeležen je jači antikoagulantni efekat nakon istovremene primene azitromicina i oralnih kumarinskih antikoagulansa. Iako uzročno-posledična veza nije utvrđena, treba razmotriti učestaliju proveru protrombinskog vremena kad se azitromicin daje pacijentima koji uzimaju i oralne kumarinske antikoagulanse.


Ciklosporin: U farmakokinetičkom ispitivanju kod zdravih dobrovoljaca koji su primali dnevnu dozu od 500 mg azitromicina oralno tokom 3 dana i koji su nakon toga uzeli pojedinačnu dozu od 10 mg/kg ciklosporina oralno, Cmax i AUC0-5 vrednosti ciklosporina bile su značajno povećane. Stoga ove lekove treba istovremeno primenjivati sa oprezom. Ako je potrebna istovremena primena ovih lekova, treba pratiti koncentracije ciklosporina i dozu podesiti u skladu sa tim.


Efavirenz: Istovremena primena jednokratne doze od 600 mg azitromicina i 400 mg efavirenza dnevno tokom 7 dana nije dovela do klinički značajnih farmakokinetičkih interakcija.


Flukonazol: Istovremena primena jednokratne doze od 1200 mg azitromicina nije promenila farmakokinetiku jednokratne doze od 800 mg flukonazola. Ukupna izloženost i poluvreme eliminacije azitromicina nisu promenjeni istovremenom primenom flukonazola. Međutim, zabeleženo je klinički beznačajno smanjenje Cmax (18%) azitromicina.

Indinavir: Istovremena primena jednokratne doze od 1200 mg azitromicina nije statistički značajno uticala na farmakokinetiku indinavira primenjenog u dozi od 800 mg tri puta dnevno tokom 5 dana.


Metilprednizolon: U ispitivanju farmakokinetičkih interakcija sprovedenom kod zdravih dobrovoljaca, azitromicin nije značajno uticao na farmakokinetku metilprednizolona.

Midazolam: Kod zdravih dobrovoljaca, istovremena primena azitromicina u dozi od 500 mg dnevno tokom 3 dana nije uzrokovala klinički značajne promene u farmakokinetici i farmakodinamici jednokratne doze od 15 mg midazolama.


Nelfinavir: Istovremena primena azitromicina (1200 mg) i nelfinavira u stanju ravnoteže (750 mg tri puta dnevno) rezultirala je povećanim koncentracijama azitromicina u stanju dinamičke ravnoteže. Nisu zabeležena klinički značajna neželjena dejstva i prilagođavanje doze nije bilo potrebno.


Rifabutin: Istovremena primena azitromicina i rifabutina nije uticala na koncentracije bilo kojeg od ta dva leka u serumu. Neutropenija je zabeležena kod ispitanika koji su istovremeno primali azitromicin i rifabutin. Iako je neutropenija povezana sa primenom rifabutina, nije utvrđena uzročno-posledična veza u kombinaciji sa azitromicinom (videti odeljak Neželjena dejstva).


Sildenafil: Kod zdravih dobrovoljaca muškog pola, nije bilo dokaza o delovanju azitromicina (500 mg dnevno tokom 3 dana) na AUC i Cmax vrednosti sildenafila ili njegovog glavnog metabolita u krvotoku.


Terfenadin: U farmakokinetičkim ispitivanjima nisu zabeleženi dokazi o interakcijama između azitromicina i terfenadina. Zabeleženi su retki slučajevi u kojima se mogućnost takvih interakcija nije mogla potpuno isključiti. Ne postoje, međutim, specifični dokazi da je do takvih interakcija i došlo.


Teofilin: Ne postoje dokazi o klinički značajnim farmakokinetičkim interakcijama tokom istovremene primene azitromicina i teofilina kod zdravih dobrovoljaca.


Triazolam: kod 14 zdravih dobrovoljaca, istovremena primena azitromicina u dozi od 500 mg prvog dana i 250 mg azitromicina sa 0,125 mg triazolama drugog dana, nije značajno delovala na farmakokinetičke parametre triazolama u odnosu na istovremenu primenu triazolama i placeba.


Trimetoprim/sulfametoksazol: Istovremena primena trimetoprima/sulfametoksazola DS (160 mg/800 mg) tokom 7 dana i azitromicina od 1200 mg na Dan 7. nije značajno uticala na maksimalne koncentracije, ukupnu izloženost ili urinarnu ekskreciju trimetoprima/sulfametoksazola.

Koncentracije azitromicina u serumu bile su slične onima zabeleženim u drugim ispitivanjima.


Plodnost, trudnoća i dojenje


Trudnoća

Nisu sprovedene adekvatne i kontrolisane studije kod trudnica. Ispitivanja reproduktivne toksičnosti na životinjama su pokazala da azitromicin prolazi kroz placentu, ali nisu uočeni teratogeni efekti. S obzirom na to da se na osnovu studija na životinjama ne može uvek predvideti terapijski odgovor kod ljudi, azitromicin treba propisivati trudnicama, samo kada je to zaista neophodno.


Dojenje

Primećeno je da se azitromicin izlučuje u mleko dojilja, ali nisu sprovedena adekvatna i dobro kontrolisana klinička ispitivanja kod dojilja čiji bi cilj bio karakterizacija farmakokinetike izlučivanja azitromicina u mleko dojilja.

Usled nedovoljno bezbednosnih informacija o primeni za vreme trudnoće i dojenja, azitromicin treba primenjivati samo u slučajevima kada lekar proceni da korist od primene leka za majku nadmašuje potencijalni rizik za plod.


Plodnost

U ispitivanjima plodnosti na pacovima zabeležene su smanjene stope trudnoće nakon primene azitromicina. Nije poznat značaj tih nalaza za ljude.

Uticaj leka na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama


Pri intravenskoj primeni azitromicina u kliničkim studijama zabeležena je somnolencija. Moguć je razvoj i drugih neželjenih dejstava kao što su derilijum, halucinacije, vrtoglavica, sinkopa, konvulzije, koje mogu uticati na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.


Neželjena dejstva


Nakon intravenske ili oralne primene azitromicina u lečenju vanbolnički stečene pneumonije, najčešće zabeležena neželjena dejstva su: dijareja, nauzeja, bol u želucu i povraćanje. Pri intravenskoj primeni azitromicina zabeležena je lokalna inflamacija/bol na mestu primene infuzije. Učestalost i težina neželjenih reakcija je identična pri primeni infuzije azitromicina 500 mg u trajanju od sat vremena (2 mg/mL u vidu infuzije 250 mL) ili 3 sata (1 mg/mL u vidu infuzije 500 mL).


Prilikom intravenske ili oralne primene azitromicina kod odraslih žena u lečenju pelvične inflamatorne bolesti, najčešće zabeležena neželjena dejstva su: dijareja, nauzeja, vaginitis, bol u želucu , anoreksija, raš i svrab.

Pri kombinovanoj primeni azitromicina i metronidazola, kod većeg broja žena su zabeleženi: nauzeja, bol u želucu, povraćanje, iritacija na mestu primene infuzije, gastritis , vrtoglavica ili dispneja.


U tabeli ispod navedena su neželjena dejstva prijavljena tokom kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja leka u promet, a navedena su prema klasi sistema organa i učestalosti.

Neželjena dejstva su klasifikovana prema učestalosti na sledeći način: veoma često (≥ 1/10), često (≥1/100 do <1/10), povremeno (≥1/1000 do <1/100), retko (≥1/10000 do <1/1000), veoma retko (<1/10000), nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka). Neželjena dejstva su u svakoj kategoriji učestalosti navedena prema težini, od težeg ka lakšem.


Neželjena dejstva koja su možda ili verovatno povezana sa azitromicinom na osnovu kliničkih ispitivanja ili praćenja leka na tržištu:


Klasa sistema

Veoma često

Često

Povremeno

Retko

Veoma retko

Nepoznato

Infekcije i infestacije

Kandidijaza, vaginalna infekcija, pneumonija, gljivična infekcija, bakterijska infekcija, faringitis, gastroenteritis, poremećaji disanja,

rinitis, oralna kandidijaza

Pseudomembranozn i kolitis (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka)

Poremećaji krvi i limfnog sistema

Leukopenija, neutropenija, eozinofilija

Trombocitopenija, hemolitička anemija

Poremećaji imunskog sistema

Angioedem, preosetljivost

Anafilaktička reakcija (videti

odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka)


Poremećaji metabolizma i ishrane

Anoreksija

Psihijatrijski poremećaji

Nervoza, nesanica

Agitacija

Agresija, anksioznost, delirijum, halucinacije

Poremećaji nervnog sistema

Glavobolja

Omaglica, somnolencija, disgeuzija, parestezije

Sinkopa, konvulzije, hipoestezija psihomotorna hiperaktivnost, anosmija, ageuzija, parosmija, miastenija gravis

(videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka)

Poremećaji oka

Oštećenje vida

Poremećaji uha i labirinta

Poremećaji uha, vrtoglavica

Oštećenje sluha, uključujući gluvoću i/ili tinitus

Kardiološki poremećaji

Palpitacije

Torsade de pointes (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka), aritmija (videti

odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka), uključujući ventrikularnu tahikardiju, produženje QT intervala u elektrokardiogramu (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka)

Vaskularni poremećaji

Naleti vrućine i crvenila

Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji

Dispneja, epistaksa

Gastrointestinalni poremećaji

Dijareja

Povraćanje, Bol u

abdomenu, mučnina

Konstipacija, gasovi, dispepsija, gastritis, disfagija, abdominalna distenzija, suva

Pankreatitis, diskoloracija jezika


usta, podrigivanje (eruktacija), ulceracije u ustima, hipersekrecija pljuvačnih žlezda

Hepatobilijarni poremećaji

Abnormal na funkcija jetre, holestatsk a žutica

Insuficijencija jetre (što retko rezultuje smrtnim ishodom) (videti odeljak Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka), fulminantni hepatitis, nekroza jetre

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Osip, svrab, urtikarija, dermatitis,

suva koža, hiperhidroza

Fotosenzit ivna rekcija, akutna generalizo vna egzantema tozna pustuloza

Reakcija na lek sa eozinofili jom i

sistemski m simptomi ma (DRESS

sindrom, eng.

Drug Reaction with Eosinoph ilia and Systemic Symptom s)

Stevens-Johnson-ov sindrom, toksična epidermalna nekroliza, multiformni eritem

Poremećaji mišićno-koštanog sistema i

vezivnog tkiva

Osteoartritis, mijalgija, bol u leđima, bol u vratu

Artralgija

Poremećaji bubrega i

urinarnog sistema

Dizurija, bol u bubregu

Akutna insuficijencija bubrega, intersticijalni neftritis

Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki

Metroragija, poremećaj testisa

Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene

Bol na

mestu primene,

*zapaljenje na mestu primene

Edem, astenija, malaksalost, umor,

edem lica, bol u

grudima,


pireksija,

bol, periferni edem

Ispitivanja

Smanjen broj limfocita, povećan broj eozinofila, smanjene vrednosti bikarbonata u krvi, povećan broj bazofila, povećan broj monocita, povećan broj neutrofila

Povećane vrednosti aspartat aminotransfera ze,

povećane vrednosti alanin aminotransfera ze,

povećane vrednosti bilirubina u krvi,

povećane vrednosti uree u

krvi, povećane vrednosti kreatinina u krvi, abnormalne vrednosti kalijuma u

krvi, povećane vrednosti alkalne fosfataze, povećane vrednosti hlorida, povećane vrednosti glukoze, povećan broj trombocita, smanjene vrednosti hematokrita, povećane vrednosti bikarbonata, abnormalne vrednosti natrijuma

Povrede, trovanja i proceduralne komplikacije

Post proceduralne komplikacije


*samo kod infuzije.


Neželjena dejstva koja mogu biti ili su verovatno povezana sa profilaksom i lečenjem infekcija uzrokovanih

Mycobacterium Avium Complex zasnivaju se na podacima iz kliničkih ispitivanja i postmarketinškog

praćenja. Ta neželjena dejstva, bilo po vrsti ili po učestalosti, razlikuju se od onih zabeleženih kod primene formulacija sa trenutnim ili produženim oslobađanjem:


Klasa sistema organa

Veoma često

Često

Povremeno

Poremećaji metabolizma i ishrane

Anoreksija

Poremećaji nervnog sistema

vrtoglavica, glavobolja, parestezija, disgeuzija,

Hipoestezija

Poremećaji oka

Oštećenje vida

Poremećaji uha i labirinta

Gluvoća

Oštećenje sluha, tinitus

Kardiološki poremećaji

Palpitacije

Gastrointestinalni poremećaji

Dijareja, bol u abdomenu, mučnina, gasovi, abdominalna nelagodnost, meka stolica

Hepatobilijarni poremećaji

Hepatitis

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Osip, svrab

Stevens-Johnson-ov sindrom, fotosenzitivna reakcija

Poremećaji mišićno- koštanog sistema i vezivnog tkiva

Artralgija

Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene

Umor

Astenija, malaksalost


Prijavljivanje neželjenih reakcija


Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):


Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu

Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija

fax: +381 (0)11 39 51 131

website:

    1. ail: nezeljene.reakcije@alims.gov.rs


      Predoziranje


      Neželjena dejstva uočena pri dozama većim od preporučenih bila su slična neželjenim dejstvima nakon primene uobičajenih doza. Uobičajeni simptomi predoziranja makrolidnim antibioticima uključuju reverzibilni gubitak sluha, jaku mučninu, povraćanje i dijareju. U slučaju predoziranja, ako je potrebno, indikovano je primeniti medicinski ugalj i opšte simptomatsko lečenje, kao i mere za održavanje vitalnih funkcija.

      Lista pomoćnih supstanci


      • limunska kiselina, monohidrat

      • manitol

      • natrijum-hidroksid


Inkompatibilnost


Hemomycin, prašak za koncentrat za rastvor za infuziju, ne sme da se meša sa drugim lekovima ili da se daje istovremeno sa drugim lekovima u istoj infuziji, osim onih navedenih u poglavlju Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka (i druga uputstva za rukovanje lekom).


Rok upotrebe


3 godine.


Posebne mere opreza pri čuvanju


Lek ne zahteva posebne uslove čuvanja.


Dokazana je fizičko-hemijska stabilnost rastvora nakon rekonstitucije u toku 24 časa na temperaturi do 25°C. S mikrobiološke tačke gledišta rastvor se posle rekonstitucije/razblaživanja mora upotrebiti odmah.

Ako se odmah ne upotrebi, odgovornost za vreme i uslove čuvanja pre upotrebe preuzima korisnik.


Priroda i sadržaj pakovanja


Bočica od bezbojnog stakla tip I zatvorena gumenim zatvaračem od halogenovane butil gume i aluminijumskom kapicom sa zaštitnim plastičnim „flip off“ poklopcem.

Bočica sa 500 mg praška za koncentrat za rastvor za infuziju.


Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka (i druga uputstva za rukovanje lekom)


Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.


Priprema rastvora za infuziju:


Rastvaranje

Rekonstituisani rastvor se priprema dodavanjem 4,8 mL vode za injekcije u bočicu sa 500 mg praška azitromicina.

Sadržaj bočice se nakon toga promućka, sve dok se sva količina leka ne rastvori. Na takav način rekonstituisani rastvor sadrži 100 mg azitromicina po 1 mL.

Rastvor je stabilan 24 časa na temperaturi do 25º C. Pre primene, rastvor treba pažljivo pregledati. Ukoliko se u rastvoru nalaze nerastvorene čestice, rastvor nije pogodan za primenu.


Razblaživanje

U cilju dobijanja infuzionog rastvora azitromicina koncentracije 1 mg/mL ili 2 mg/mL, 5 mL rekonstituisanog rastvora (100 mg/mL) se razblažuje odgovarajućom količinom jednog od sledećih rastvarača: fiziološki rastvor (0,9% rastvor NaCl); 0,45% rastvor NaCl; 5% vodeni rastvor glukoze; rastvor 5% glukoze i 0,45% NaCl sa 20 mEq KCl; rastvor 5% glukoze i 0,3% NaCl; rastvor 5% glukoze i laktatnog Ringerovog rastvora; rastvor 5% glukoze i 0,45% NaCl i laktatni Ringerov rastvor.

U zavisnosti od potrebne koncentracije infuzionog rastvora dodaju se sledeće količine rastvarača:


Koncentracija infuzionog rastvora (mg/mL)

Količina rastvarača (mL)

1 mg/mL

500 mL

2 mg/mL

250 mL


Preporučuje se da trajanje infuzije ne bude kraće od 60 minuta.

Hemomycin (prašak za koncentrat za rastvor za infuziju) se ne sme davati u bolusu ili intramuskularnom injekcijom!

Hemomycin, prašak za koncentrat za rastvor za infuziju, ne sme da se meša sa drugim lekovima ili da se daje istovremeno sa drugim lekovima u istoj infuziji, osim onih navedenih u poglavlju Posebne mere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primene leka (i druga uputstva za rukovanje lekom).